Hutbe 2010.

Hudba 02. 07. 2010. – Biografija šehida Lahora (IV dio);


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Hudba petkom je bazirana na spominjanju šehida masakra u Lahoru.
67. Abdur Rahman sahib, sin Muhammed Javaid Aslam sahiba.
Skupa sa svojom majkom, tetkom po majci i mlaðom sestrom, Rahman
sahib je dao zavjet bai’ata u augustu 2008. godine i nisu rekli cijeloj
porodici o svom primanju Ahmadijata, nadajuæi se da æe im reæi kad on
diplomira. On je studirao medicinu. S majèine strane su svi Ahmadi
osim djeda po majci. Njegova rahmetli nena po majci bila je vrlo predana
Ahmadi muslimanka i sahranjena je u Bahišti Makbara groblju. Ona je
ostala èvrsta naspram sna‘nog neprijateljstva. U vrijeme ubistva imao
je 21 godinu i bio je ubijen u Dar-ul-zikr d‘amiji. Na dan ovog masakra
on je pravo s koled‘a otišao u d‘amiju na d‘umu. Sjedio je u glavnom
holu i poslije poèetka napada nazvao je majku na telefon i utješio je da
je pucanje poèelo, ali da ne treba da se brine za njega. Takoðer je nazvao
svog roðaka i rekao mu da ako bude ubijen, ‘eli da bude sahranjen u
Rabvi, jer je mislio da æe se mo‘da šira porodica suprotstaviti njegovom
sahranjivanju u Rabvi. Bio je ranjen sa tri metka zbog èega je umro.
Drugi èlanovi porodice su takoðer bili ubijeni u ovom masakru,
ukljuèujuæi Malik Abdur-Rašeed sahiba, Ansar-ul-Hak sahiba i Zubair
Ahmad sahiba. Poslije ovog dogaðaja kad je šira porodica saznala o
njihovom primanju Ahmadijata, mu‘ njegove tetke po majci koji se
21
preobratio ka Ahmadijatu istjerao je svoju ‘enu iz kuæe i komšije su
takoðer pokazali sna‘no proganjanje. Ovo proganjanje još traje. Huzur
a.t. je uèio dove za njih: da ih Allah èuva u Svojoj zaštiti, Amin. Situacija
u vrijeme sahrane je postala posve napeta kad su èlanovi porodice koji
su gorki protivnici, ukljuèujuæi i mu‘a njegove tetke po majci, insistirali
da se mladiæ sahrani prema njegovoj volji. Tetka se usprotivila svom
mu‘u, i sa velikom hrabrošæu i odva‘nošæu mu rekla da je bila ‘elja
mladiæa da bude sahranjen u Rabvi jer je nazvao svog roðaka i izrazio
mu svoju ‘elju; tako da je ovaj šehid bio sahranjen u Rabvi. Njegov
otac koji nije dao zavjet bai’ata do ovog dogaðaja bio je gorki protivnik,
ali je poslije napada njegov stav malo omekšao. Prije ovog dogaðaja
njegova majka je sanjala da je hazreti Halifatul Mesih V a.t. došao u
njenu kuæu u posjetu. Njegov roðak je vidio slike svih Halifa u snu i
onda vidio rijeèi: ’Ovo je pravi put.’ Rehman je bio na prvoj godini
studija medicine i imao je ljubav za studiranje. Takoðer je volio da slu‘i
starijim. Maštao je da æe, kad zapoène praktièan ‘ivot, otvoriti centar
za brigu o starijim po imenu svoje nene po majci, Saide. Suprotstavljanje
u porodici i komšiluku je tako jako da je majka tra‘ila dove da ih Allah
omoguæi da ostanu èvrsti naspram tako jakog neprijateljstva i da ih
èuva u sjeni Svoje milosti i zaštiti ih od svake vrste povrede, Amin.
Zbog ovog proganjanja, grupa iz D‘emata ih nije mogla posjetiti da
izrazi sauèešæe. Naèin na koji je ovaj mladi èovjek pokazao svoju
ustrajnost dajuæi svoj ‘ivot na Allahovom putu pokazuje da je imao
duboku vezu sa svojim Stvaraocem i Njegovim Poslanikom, i da je
‘rtvovao svoj ‘ivot poslije prepoznavanja istinitosti Obeæanog Mesije
a.s. Da Allah d‘.š. uzdigne njegov polo‘aj u D‘ennetu, Amin.
68. Nisar Ahmad sahib, sin Ghulam Rusool sahiba. Njegovi preci
su bili iz oblasti Naroval. Djed po ocu, koji je bio iz Amritsra, dao je
zavjet bai’ata i bio je ashab Obeæanog Mesije a.s. Kad mu je bilo 17
godina preselili su u Lahor i poèeli boraviti i raditi u tvornici Ašraf Bilal
sahiba (koji je takoðer bio ubijen u ovom masakru). U toku pucanja, on
je bio ubijen dok je nastojao da zaštiti Ašraf Bilal sahiba. Bilo mu je 46
godina u vrijeme ubistva, bio je musi i ubijen je u Dar-ul-zikr d‘amiji.
On je po pravilu klanjao d‘umu namaz u Dar-ul-zikr d‘amiji i takoðer
bi poveo svoju djecu sa sobom. Tog kobnog dana on je takoðer poveo
djecu sa sobom. Davao je sadaku prije d‘ume namaza i poticao svoju
djecu na to. Taj dan je dao sadaku i njegov sin je tra‘io da dadne sadaku
i u njegovo ime, na što je on odgovorio da treba da dadne sadaku
22
svojom rukom. U njegovom d‘epu su poslije napada našli drugi raèun
(potvrdu) na ime njegove kæeri. U toku sna‘nog napada, on je prekrio
Ašraf Bilal sahiba tako što je legao preko njega kad je bio teško ranjen.
Teroristi su zasuli metke u njegovom pravcu zbog èega su mu leða bila
puna rana od metaka i trenutno je bio ubijen. Deset dana prije napada
on je u snu vidio oba svoja roditelja koji su umrli. Oni su mu rekli da im
se treba pridru‘iti tamo gdje su oni. Njegova ‘ena ka‘e da je bio redovit
u obavljanju dnevnih i tahad‘ud namaza. U toku 25 godina njihovog
braka nikad nije govorio grubo sa svojom ‘enom. Oboje njegove djece
su u vakifi programu. Prije smrti njegovih roditelja on ih je slu‘io koliko
je najbolje mogao. Imao je veliku ljubav za slu‘enje ljudima. Takoðer je
bio vrlo strastven o Ahmadijatu. Jedanput je u njegovom rodnom selu
bio organizovan skup od strane protivnika D‘emata gdje su na razglas
ru‘no govorili protiv D‘emata. Bila je noæ i on je tiho izašao iz kuæe i
otišao do hod‘a i rekao im da prestanu sa ovim prodavanjem mr‘nje i
ako imaju ikakvu pritu‘bu da o tome diskutuju licem u lice. Na njegovo
sna‘no insistiranje hod‘e su završili skup. Po povratku kuæi ‘ena mu je
rekla da izlazak noæu mo‘e biti opasan, na što je on odgovorio da je
najgore što se mo‘e desiti to da on bude ubijen. Ali da je morao otiæi jer
nije mogao podnijeti klevetu protiv Obeæanog Mesije a.s.
69. Dr. Asghar Jakub Khan sahib, sin dr. Jakub Khan sahiba.
Njegov otac je roðen 1903. u Batala a njegov djed po ocu, Šaikh Abdur
Rašeed Khan sahib r.a. bio je ashab Obeæanog Mesije a.s. Njegov otac i
djed po majci, dr. Muhammed Ibrahim sahib, su obojica imali èast da
slu‘e Hazreti Muslih Mauda r.a. kao njegovi lièni ljekari. Dr. Asghar je
bio roðen 1949. godine u Lahoru. Poslije FSc, završio je magistarski iz
biohemije i MBBS stepene. U vrijeme ubistva imao je 60 godina i ubijen
je u Dar-ul-zikr d‘amiji. Sahranjen je u Model Town. Obièno je išao u
Karak (misionarsku) kuæu na d‘umu namaz i ponekad je radi d‘ume
dolazio u Dar-ul-zikr d‘amiju. Tog kobnog dana, on je svog sina odvezao
na koled‘ i otišao u d‘amiju koja je bila u blizini. Ušao je na kapiju
1:40 sati poslije podne, i bio je teško ranjen mecima u prsa i noge. Bio
je svjestan dok nije primio medicinsku pomoæ u ambulanti ali je umro
na putu za bolnicu. Njegova porodica ka‘e da je slu‘io ljudima opæenito
u najistinskijem smislu rijeèi. Nikada nije razlikovao izmeðu bogatog i
siromašnog, i bio saosjeæajan prema svakom i davao jednak tretman
svima. Uvijek je bio spreman da slu‘i svojim pacijentima i nije bilo
utvrðenog vremena da ih vidi. Bilo ko je mogao doæi u bilo koje vrijeme
23
dato za tretman, a ipak bi ih uvijek primio ljubazno. Jedan roðak je
sanjao dan prije ovog dogaðaja da njegov otac, dr. Wasim sahib kopa
grob i ka‘e da je taj grob za jednog od njegovih roðaka. Da Allah uzdigne
njegov polo‘aj u D‘ennetu. Amin
70. Mian Muhammed Saiid Dard sahib, sin hazreti Mian
Muhammed Jusuf sahiba r.a. Njegovi preci su bili iz Gud‘urata ali su
preselili u Kadian. Njegov otac i djed po ocu, Hidayatullah sahib r.a.
bili su obojica ashabi Obeæanog Mesije a.s. Njegov otac je bio privatni
sekretar hazreti Muslih Mauda r.a. do vremena odvajanja (Indije i
Pakistana) i takoðer je slu‘io kao zamjenik Amira (Oblasti Lahor). On
je dao zavjet bai’ata 1900. godine. Saiid sahib je bio roðen 1930. godine
u Gud‘uratu, a kasnije je njegova porodica preselila u Kadian, gdje je
stekao prvo obrazovanje. Nakon sticanja Maulvi fazal diplome,
diplomirao je umjetnost (BA) i zaposlio se u Nacionalnoj banci, odakle
je penzionisan 1970. godine sa mjesta menad‘era. Imao je priliku da
šest puta obavi had‘ u toku svog ‘ivota, i više puta je obavio umru. U
vrijeme ubistva imao je 80 godina i bio je ubijen u Bait-un-Noor d‘amiji.
Stigao je u d‘amiju oko 1 sat poslije podne i sjedio je u prednjem redu
s generalom Nasir sahibom, kad su ga dva metka pogodila u nogu i
jedan u ruku. Bio je podvrgnut operaciji u bolnici koja je trajala dva i
po sata, ali se nije mogao oporaviti i umro je u toku operacije. Njegova
porodica ka‘e da je bio vrlo pobo‘an èovjek. Nikada nije prigovarao ili
kritikovao. Uvijek je promovisao praksu pokazivanja strpljenja. Bio je
izuzetno gostoprimljiv. Uprkos starim godinama, svoje bi goste
pozdravljao stojeæi. Savjetovao je svoju djecu da uvijek budu velikodušni
u gostoprimstvu prema drugima. Postio je tokom mjeseca ramazana i
bio u stanju da posti svih 30 dana uprkos starim godinama. Od 1969.
godine je redovito bio u itikafu (osim zadnje dvije godine, koje je
propustio na insistiranje svoje djece). U toku gradnje Bait-un-Noor
d‘amije (Model Town), imao je èast da polo‘i ciglu u temelje d‘amije
skupa sa hazreti Muslih Maudom r.a. i svojim ocem. Ponekad bi poèeo
plakati govoreæi da je zahvalan Allahu d‘.š. koji mu je dao tako velike
blagoslove. Nekoliko dana prije njegovog ubistva, zamjenik Amir sahiba
oblasti Lahor došao je da ga posjeti i on mu je rekao da je ovo njegov
zadnji susret s njim. Sve dok su mu oèi bile zdrave pouèavao je djecu
Èasni Kur’an. Uprkos starih godina išao bi da skupi èlanarinu i govorio
da æe svaka stopa ubrati deset puta veæe nagrade. Išao bi pješke u Baitun-Noor
d‘amiju da postigne nagradu za pješaèenje do d‘amije. Poslije
24
njegovog ubistva, našli su knjigu dova na njegovom stolu, što, prema
porodici, nije nešto na što se on èesto upuæivao. Knjiga je bila otvorena
na stranici sa dovama za oproštaj i dovama za uzvišen polo‘aj. Da
Allah d‘.š. uzdigne njegov polo‘aj u D‘ennetu. Amin
71. Muhammed Jahja Khan sahib, sin Malik Muhammed
Abdullaha r.a. Njegov otac i djed po ocu bili su ashabi Obeæanog Mesije
a.s. Maulana Abdur-Rahman Jatt sahib, nekadašnji Nazir-e-Ala Indija,
bio je njegov amid‘a. Jahja Khan sahib je bio roðen 1933. godine u
Kadianu a njegova ‘ena je zaista bila èudo u sebi. Njegov stariji brat je
18 godina stariji od njega, zato što su sva djeca njegovih roditelja umrla
u dobu 4-5- godina. Kad je on bio tih godina, takoðer se ozbiljno razbolio,
i njegova majka ga je odnijela hazreti Amma Jaan r.a., koja je dijete
odnijela hazreti Muslih Maudu r.a. i rekla mu na pund‘abi jeziku da
ovaj djeèak takoðer odlazi. Na ovo je hazreti Muslih Maud r.a. uzeo
dijete u krilo i promijenio mu ime od Šariif u Jahja Khan, i uèio za
njegovo zdravlje. On je zbog ovih dova ne samo imao dug ‘ivot nego je
stekao vjeèni ‘ivot postajuæi šehid. Poslije odvajanja (Indije i Pakistana)
preselio je u Faisalabad. U Kadianu mu je bila data du‘nost na Minaretul
Mesih, gdje je kroz dvogled pazio na okolnu oblast. Poslije završetka
obrazovanja i sticanja zvanja civilnog in‘enjera bio je zaposlen na
nekoliko mjesta. U 1981-82. godini bio je zaposlen u Iraku i imao èast
da tamo utemelji D‘emat. U vrijeme ubistva bilo mu je 77 godina i bio
je ubijen u Bait-un-Noor d‘miji. U vrijeme napada je sjedio na stolicama
u prvom redu. Jedan od njegovih prijatelja su tra‘ili od njega da ide niz
stepenice ali je on rekao: ’Ne brini se, Allah d‘.š. æe dati Svoje blagoslove.’
Onda je na zahtjev upravnog organa D‘emata sjeo blizu zida u holu,
kad je poèelo pucanje, i jedna granata je detonirala tako da je bio
smrtno ranjen po licu zbog èega je umro. Dvojica njegovih sinova su
obavljali du‘nosti spašavanja i pomoæi do pola noæi u Dar-ul-zikr d‘amiji
èak i nakon što su èuli da im je otac ubijen. Njegova porodica ka‘e da je
bio èovjek izuzetnog strpljenja i blagosti, nikad se nije ljutio. Meðutim,
ako bi djeca pokazala nemar u obavljanju namaza ili rada u D‘ematu
on bi ih kaznio. Za dugo vremena je slu‘io kao Talim-ul-Kur’an sekretar
i išaoje kuæi ljudima da ih poduèava Kur’an. Njegovi studenti i njihove
porodice su izrazili duboku ‘alost zbog njegovog ubistva, i izrazili su
svoju zahvalnost za poduèavanje Èasne Knjige njihovih buduæih
generacija. Uvijek je pomagao svojoj rodbini u teškoæama, i koliku god
penziju da je primao, potrošio bi je u dobrotvorne svrhe i da poma‘e
25
onim u oskudici. On bi kod kuæe klanjao zuhr i asr namaz d‘ematile a
ostala tri namaza u d‘amiji. Bio je redovan u obavljanju tahad‘ud
namaza. Nikada nije pravio razliku izmeðu svog sina i zeta, i smatrao
je svoju snahu svojom kæerkom. Sedmicu prije ovog dogaðaja, bila su
mu sašivena tri bijela para odjeæe. Dva je poklonio svojim sinovima,
koje su oni obukli a treæe je zadr‘ao za sebe da obuèe u petak. Nekoliko
dana ranije njegova kæi je u snu vidjela graðevinu i u podrumu su bile
dodjeljivane medalje i njen otac je bio meðu primaocima medalja. Neko
joj je objasnio da se medalje dodjeljuju onima koji su postigli velika
dostignuæa u ‘ivotu. On je volio èitanje i imao liènu biblioteku sa hiljadu
knjiga. Jedan od njegovih sinova, Khalid Mahmood sahib, je vakf-ezindagi
(posvetio ‘ivot za rad D‘emata) i menad‘er je za tahrik-ed‘edid
imanje u Sindh. Da Allah d‘.š. uzdigne njegov polo‘aj u
D‘ennetu. Amin.
72. Dr. Omer Ahmad sahib, sin dr. Abdus Šakoor Mian sahiba.
Njegov djed po ocu, Èaudhry Abul Sattar sahib dao je zavjet bai’ata u
1921-22. godini. Majèina porodica je bila iz Gurdaspura a oèeva porodica
iz Mian Èunoo. Hazreti Maulvi Muhammed Deen sahib bio mu je oèev
tetak s majèine strane i slu‘io je kao predsjednik Anjuman Ahmadija
dugi period vremena i takoðer kao direktor Talim-ul-islam koled‘a.
Maulana Rahmat Ali sahib, misionar Indonezije i Èaudhry Ahmad Jaan
sahib, prijašnji Amir, oblast Ravalpindi, bili su obojica mu‘evi njegovih
tetaka po majci. Munši Abdul Latif sahib r.a. bio je oèev djed po majci.
Dr. Omer je bio roðen 1979. godine. Stekao je diplomu magistra (MSc)
iz mikrobiologije na višem stadiju i 17 godina bio doktor veterinar. U
vrijeme ubistva je imao 31 godinu, bio je musi i bio je ranjen u Dar-ulzikr
d‘amiji, ali je kasnije umro u bolnici. Tog kobnog dana, on je otišao
u d‘amiju pravo s posla i uzimao je abdest kad su napadaèi otvorili
vatru. Meci su mu prošli kroz bubrege i odvezen je u bolnicu u kritiènom
stanju, gdje je imao èetiri operacije. Jedan bubreg koji nije radio bio je
odstranjen. Doktori su nastojali sve što su mogli da ga oporave, dato
mu je 70 boca krvi, ali nije mogao pre‘ivjeti i umro je 4. juna. Bio je
blaga i dobrostiva duša, društven i gostoprimljiv. Niko nikada nije
prigovarao o njegovom karakteru. Bio je redovan u obavljanju namaza.
Svakog èetvrtka uveèe bi uzimao uèešæa u vakar-e-amal lokalne d‘amije.
Da Allah d‘.š. uzdigne njegov polo‘aj u D‘ennetu. Amin.
73. Laal sahib, sin had‘i Ahmad sahiba. Njegov djed po ocu
bio je prvi u porodici koji je dao zavjet bai’ata. Otac mu je umro dok je
26
još bio vrlo mlad a majka mu je umrla 1995. godine. Poslije prvog
obrazovanja je preselio u Rabvu, gdje je studirao i stekao diplomu iz
umjetnosti. Zbog zaposlenja je otišao u Karaèi i onda radio u Tarbeli.
Trenutno je bio slu‘benik raèunovoða bud‘eta 17. stepena i trebao biti
unaprijeðen u 18. stepen. U toku njegovog boravka u Multanu, imao je
priliku da slu‘i D‘emat. Uz to je bio Kaid Zila Muzzafargarh, i onda
takoðer Amir zila Muzzafargarh. U vrijeme ubistva imao je 52 godine,
bio je musi i ubijen je u Bait-un-Noor d‘amiji. Kad je poèelo pucanje on
je sjedio u drugom holu d‘amije. Potrèao je i zatvorio vrata drugog
hola, i naredio ostalim klanjaèima da odu u jednu stranu. Napadaè je
uglavio cijev svoje puške i poèeo pucati. Meci su ga pogodili pravo u
prsa i trenutno je bio ubijen. Njegova ‘ena ka‘e da je dan prije masakra,
odjednom ustao i šutio i ona ga je pitala je li imao ru‘an san. On je
provjerio djecu. Njegov sin ka‘e da je poslije masakra primio brojne
‘sms’ poruke mr‘nje. Huzur a.t. je istakao niski moral ovih prodavaèa
mr‘nje. Njegov sin je u snu vidio crnu tablu sa bijelim tekstom na njoj.
U isto vrijeme je èuo rijeèi: ’Ubijen otac’ i èuo svog oca da je rekao:
’Ignoriši ove ljude. Sretni su oni koji budu ubijeni na putu svog
Gospodara.’ Drugi roðak je u snu vidio kako Laal Khan sahib šeta u
bujnoj zelenoj bašèi, dr‘eæi knjigu Obeæanog Mesije a.s. u jednoj ruci i
da jede jabuku u drugoj. Istog dana u petak ujutro, otišao je u centar za
namaz radi tahad‘ud namaza i s velikom gorivošæu molio Allaha i plakao
u toku namaza. Onda je predvodio fad‘r (sabah) namaz i dugo ostao
na zadnjoj sed‘di i svesrdno se molio Allahu. Volio je da radi za vakf-earzi
(privremeni dobrovoljni rad u D‘ematu). Poduèavao je vakf-e-nau
ðake, i posvetio vrijeme svakom pojedincu da procjeni njihov napredak.
On je finansirao obrazovanje slu‘avke koja je radila u njihovoj kuæi,
koja je bila kršæanka. Takoðer ju je udao i opskrbio za njene darove.
Poslije dugog iznošenja jednog oèevica, Huzur a.t. je rekao da su zbog
hrabrosti Laal Khan sahiba i dvojice njegovih drugova bili spašeni mnogi
‘ivoti. U toku njegovih zadnjih momenata, on je urgirao prisutne da
uèe salavate. Oèevidac takoðer ka‘e da je on bio dobro do 1:45 sati.
Njegova ‘ena je rekla da je bio kao melek. Uvijek je vodio brigu o tome
da slu‘i D‘emat, i kad god bi primio vijesti kako mo‘e pomoæi u
D‘ematskom poslu, on je to spremno obavljao kako je najbolje mogao.
Bio je Zaeem Ansarullah, sekretar odgoja novih Ahmadi muslimana i
sekretar Rišta nata(ogranak za sklapanje brakova) svog ogranka
(Pend‘ab zajednice). Volio je da slu‘i u vakf-e-arzi programu. Zadnju
27
svoju obavezu u okviru ovog programa je završio samo 15 dana prije
smrti. Posvetio je vrijeme od asr (ikindije) do iša (jacije) namaza za svoj
dobrovoljni rad (vakf) i od asr do magrib namaza je poduèavao djecu
Wapta grada da uèe Kur’an i o namazu s prijevodom, slušao je sure koje
su nauèili napamet, radio je s djecom koja su u vakf programu na
njihovom programu poduèavanja. Ako bi dijete imao teškoæu sa
ispravnim izgovaranjem Kur’anskih ajeta, on bi pomagao takvoj djeci u
izgovoru. Od magrib do iša namaza poduèavao je djecu svog ogranka
po istom programu. U djecu je usaðivao ljubav za D‘emat i Halifat
navodeæi im nadahnjujuæe dogaðaje i pripovjesti. Njegova ‘ena je rekla
da su sva djeca bila o‘alošæena zbog smrti njihovog uèitelja, i rekli su
da im je bio najdra‘i uèitelj i da ih je pouèio mnogim stvarima koje
znaju. Cijelo vrijeme je bio zauzet u uèenju salavata i dova povodom
obilje‘avanja stogodišnjice Halifata, i poticao je ostale èlanove svog
domaæinstva na to. Imao je naviku da namaz obavlja èim je za to vrijeme
i istu naviku je usadio u svoje ukuæane. Poštovani Murabbi silsila, koji
ga je lièno poznavao, piše da je tokom njegovog namještenja u
Muzaffargarhu, on tamo slu‘io kao Amir, i brinuo se o odgoju èlanova
D‘emata, i nastojao je da slu‘i kao uzor u svom kuæanstvu. Jednom
prilikom, kad je izbila porodièna prepirka izmeðu dva kuæanstva, on je
skupio izjave obiju strana, konsultovao druge èlanove da pribavi što je
moguæe više informacija i onda posredovao izmeðu ove dvije porodice
i izmirio ih, i sa suzama u oèima ponavljajuæi im nalagao da imaju na
umu da pripadaju D‘ematu Obeæanog Mesije a.s. i da treba da okonèaju
ovaj sukob. Poniznost i skromnost su bili dio njegove prirode. Ako bi
bilo ikakvo sporno pitanje u vezi sa D‘ematom on bi konsultovao svoje
majlis-e-amila. Bio je vrlo svjestan da stvari èuva povjerljivim. Ako bi
vidio neki propust kod èlanova D‘emata èinio je dove za njega, cijelu bi
situaciju napisao markazu (centrali), i kad bi opazio popravljanje u
osobi koje se to ticalo ponovo bi obavijestio centralu. Imao je ulogu
nje‘nog oca prema èlanovima D‘emata sve dok je bio ‘iv. Da Allah
d‘.š. uzdigne njegov polo‘aj u D‘ennetu. Amin.
74. Zafar Ikbal sahib, sin Muhammed Sadik sahiba. Njegovi su
preci bili iz oblasti Layya i on je zato ovdje imao prvo obrazovanje.
Onda je preselio u Lahor odakle je završio fakultet i onda otišao u
Saudijsku Arabiju. U toku njegovog boravka tamo, imao je èast da pet
puta obavi had‘. Poslije povratka u Pakistan, zapoèeo je transport biznis
i ostao vezan za taj posao do vremena kad je bio ubijen. Dao je zavjet
28
bai’ata prije jednu godinu sa svojom porodicom. U vrijeme ubistva imao
je 59 godina i bio ubijen u Dar-ul-zikr d‘amiji. Bio je redovan u
obavljanju tahad‘ud namaza, i odlazio je na posao poslije fad‘r namaza.
28. maja je uèio Kur’an poslije tahad‘uda i poslije sabaha, doruèkovao
je i otišao na posao. Nakon završetka posla otišao je u Dar-ul-zikr
d‘amiju. U toku napada bio je u stanju da odr‘i kontakt sa svojim sinom
preko telefona i rekao mu je da je bio na sigurnom mjestu s drugim
èlanovima D‘emata. Tra‘io je od njega da uèi dove. Onda je govorio sa
svojom kæerkom i takoðer od nje tra‘io da dove. Onda im je rekao da
ne zovu stalno. Metak ga je pogodio u rame, ali su njegovo tijelo našli
blizu kapije, što pokazuje da je pokušao da izaðe iz oblasti gdje su se
širile neispravne vijesti o završetku napada. Tada su ga teroristi zasuli
mecima, jedan metak mu je prošao blizu srca. Bio je stavljen u ambulantu
i do tog vremena mu je srce kucalo. Data mu je prva pomoæ ali ga nisu
mogli o‘ivjeti i umro je. Njegova ‘ena ka‘e da nije u stanju rijeèima
izraziti svoja osjeæanja ali je rekla da je njena vjera postala vrlo sna‘na
poslije ovog dogaðaja. Ona je rekla da Allah d‘.š. ima planove za Svoje
omiljene ljude koje oni nisu u moguænosti zamisliti. Rekla je da je njen
mu‘ zaista zaslu‘io polo‘aj šehida koji mu je dat. Ako sva njena djeca
takoðer budu ‘rtvovana u slu‘bi D‘emata ona neæe osjeæati ni trunke
bola, nego æe se osjeæati zahvalnom za blagoslove koje joj je Allah dao.
Njegov sin je rekao kako mu je dajða, Tahir Mahmood sahib kazao da
je imao san koji nije mogao u cjelosti zapamtiti ali da je mogao zadr‘ati
u pamæenju samo jednu frazu iz svog sna: ’Ostavi ga u planinama’. Kad
je porodica otišla u Rabvu radi njegove sahrane, to je bila njihova prva
posjeta tamo. Kad su vidjeli grad, Tahir Mahmood sahib je isprièao svoj
san. To je zaista bilo njegovo prvo putovanje tamo i tamo æe ostati
zauvijek. Njegov sin je rekao da je na poèetku njegov otac bio ljuti
protivnik D‘emata, ali ga je onda Allah d‘.š. blagoslovio tako da je
cijelim srcem prihvatio D‘emat. On je napredovao u svojoj vjeri,
bogobojaznosti, iskrenosti i predanosti da je u toku samo jedne godine
postigao uzdignuti polo‘aj šehida. U toku ove godine on je stekao veliku
ljubav za D‘emat. Instalirao je satelitsku antenu i sa velikim interesom
gledao MTA. Jedan kolega èlan D‘emata piše o njemu da je u toku
ovog vremena, kad god bi se Halifatul Mesih pojavio na MTA, on bi
poveæao sliku da ga bli‘e vidi. Postigao je takvu vezu sa D‘ematom da
je svaku d‘umu klanjao u Dar-ul-zikr d‘amiji, uprkos tome što je druga
manja d‘amija bila u blizini. Nekoliko dana prije ovog dogaðaja, on je
29
uèestvovao u takmièenju u uèenju Kur’ana u kojem je dobio prvu
nagradu i bio vrlo sretan tim dostignuæem. Brat njegove ‘ene piše u
pismu da je on bio prvi u svojoj porodici koji je postao Ahmadi, i u
porodici je bilo izvjesnog proganjanja zbog njegovog prihvatanja. On je
bio dobroæudan èovjek uvijek sa osmjehom na licu i brinuo se za svakoga.
Bio je prvi da dijeli sreæu ili tugu sa svakim. Njegova ‘ena je rekla da je
dao zavjet bai’ata 2009. godine zajedno sa djecom, dok je ona Ahmadi
po roðenju. Poslije udaje, njegova porodica i on lièno pokazali su oštro
suprotstavljanje Ahmadijatu; meðutim, on je bio vrlo redovan u
obavljanju namaza i bio je bogobojazna osoba. U toku njegovog
desetogodišnjeg boravka u Saudijskoj Arabiji obavio je had‘ 5 puta i
bezbroj puta je obavio umru. Vratio se u Pakistan 1996. godine. Prije
nego što je primio Ahmadijat, bio je mu‘ pun ljubavi i zaljubljeni otac.
Volio je ne samo svoju djecu nego takoðer i drugu djecu. Nakon što je
postao Ahmadi musliman još više je pazio na svoj namaz, i postao je
redovan u obavljanju tahad‘ud namaza. Iako nije volio èitanje, nakon
što je primio Ahmadijat tra‘io je od svoje ‘ene da mu èita iz knjiga
Obeæanog Mesije a.s. ili bi sam èitao. Jedan ili dva mjeseca prije ovog
dogaðaja, èlanovi porodice su primjetili oèito ojaèanje njegove odanosti
D‘ematu. Uèestvovao je u svakom programu koji bi Ansarullah
organizovali. Njegov sin se sjeæa da na dan masakra nije primio njegov
telefonski poziv zato što je bio zauzet u to vrijeme ali da ga je, kad je
saznao o napadu na d‘amiju nazvao i rekao da treba da vodi raèuna o
sebi, na što je njegov otac odgovorio srèano: ’Allah æe se pobrinuti za
nas.’ Prije prihvatanja Ahmadijata, dao je strogu naredbu da neæe da
vidi u kuæi nikakvu literaturu D‘emata. Jedanput, kad je bio u posjeti
Ahmadi roðaku u Multanu, vidio je na MTA program Gulšan-e-vakf-enau.
Narednog dana je pitao domaæina prenosi li se taj program svaki
dan. Kad je saznao da se program prenosi svaki dan, ‘elio je da ga
ponovo vidi. Poslije povratka kuæi, ‘ena ga je pitala da ugrade satelitsku
antenu u kuæi, na što je on odgovorio potvrdno. Gledao je hudbe petkom
sa velikim interesom, i onda konaèno dao zavjet bai’ata u martu 2009.
godine. Bio je redovan u ispunjavanju svojih du‘nosti, i platio je
èlanarinu prije ubistva, za koju im je murabi sahib kasnije dao potvrdu.
Poslije ubistva Zafar Ikbal sahiba, u susjedstvu raste opozicija protiv
Ahmadijata, gdje su postavljeni posteri i razdijeljeni leci. Da Allah d‘.š.
èuva svakog u Svojoj zaštiti. Amin.
30
75. Mansoor Ahmad sahib, sin Abdul Hameed Javaid sahiba.
Ova porodica je bila iz Šadra, Lahor. Njegov pradjed, Ghulam Ahmad
sahib je bio direktor škole, i dao je zavjet bai’ata u toku Halifata Hazreti
Khalifatul Mesiha I r.a. Porodica je podnijela oštro proganjanje, kad im
je kuæa bila zapaljena 1953. godine nakon èega su preselili u Rabvu. U
1970. godini njihov otac je preselio u Karaèi, ali su mu zapalili biznis
1974. godine, i poslije toga se porodica preselila u Lahor. Bio je zaposlen
u firmi za uvoz/izvoz i nastojao je da se iseli u inostranstvo (jedan
njegov brat ‘ivi u Manèesteru, VB), ali je nedavno pokušao da se ponovo
nastani u Rabvi. U vrijeme ubistva imao je 36 godina, bio je musi i
ubijen je u Dar-ul-zikr d‘amiji. Vršioci du‘nosti koji su s njim radili
hvale ga. Drugi kolega na poslu koji je takoðer Ahmadi išao je s njim na
d‘umu. Tog kobnog dana, rekao je svom kolegi kako zbog njega uvijek
kasne na d‘umu, i da tog dana nije ‘elio da kasni, raspravljao je sa
svojim kolegom i poveo i njega na d‘umu ranije. Klanjao je sunnet u
prvom redu. U toku napada nazvao je svoju kancelariju i rekao da je
bio teško ranjen i da jako krvari. Takoðer je tra‘io pomoæ. Kad ga je
njegava majka nazvala od kuæe, rekao je istu stvar da trebaju poslati
pomoæ da ih spase. Dok je razgovarao sa svojom ‘enom na telefon, ona
je èula strašno pucanje, poslije èega više nije èula njegov glas. Njegova
‘ena je rekla da je imao vrlo nje‘nu narav. Jednu sedmicu prije ovog
dogaðaja rekao je svojoj ‘eni da treba da pazi na djecu zato što ona na
mnogo bolji naèin mo‘e obaviti du‘nosti prema djeci; da on mo‘da
neæe imati mnogo vremena da im posveti. ’Ti trebaš razviti tijesnu vezu
s njima tako da im ja previše ne nedostajem.’ Ujutro, tog fatalnog dana,
rekao je da ‘eli svog mladog sina odvesti u Rabvu kad mu bude 3 godine
i da ga ‘eli ponuditi D‘ematu, da ga oni obuèavaju da slu‘i D‘emat
kako ‘ele. Prije nekog vremena, jedan njihov komšija je imao nesretan
sluèaj zbog èega nije mogao voziti motor. Mansoor sahib ga je dugo
vremena vozio do posla i natrag. Kad je komšijina majka ‘eljela da mu
se zahvali za uslugu, on je rekao da æe sve dok bude ‘iv pomagati
komšijama i da nema potrebe da mu se zahvaljuju. Mansoor Ahmad
sahib je bio jednostavan èovjek, iskren i potpuno predan upravi D‘emata
i Halifatu. Poštovani murabi sahib piše o njemu da bi redovno dovodio
svoju vakf-e-nau djecu na èasove. Njegova djeca su znala napamet duge
ilahije koje izra‘avaju ljubav i odanost Halifatu. Njegova starija kæi kojoj
je samao 5 godina krasno uèi ilahije. Kad su ga pitali kako je uspio
nauèiti svoju djecu tako dugaèke ilahije on je rekao da ih je snimio na
31
svoj mobilni telefon i da ih njegova djeca stalno slušaju. Njegova je
‘elja bila da mu djeca brzo nauèe ove ilahije i uèe ih na sveèanostima
D‘emata. Huzur a.t. je rekao da oni koji na svoje mobilne telefone
snime pjesme i druge stvari mogu nauèiti pouku iz ovoga.
76. Mubarak Ali Aavan sahib, sin AbdurRazak sahiba. Njegova
je porodica bila iz Kusoora a njegov djed, Mian Nizam Din sahib, i
pradjed dali su zavjet bai’ata uprkos oštre opozicije od strane familije.
Njegov djed po majci, Muhammed Ishak sahib r.a. bio je ashab Obeæanog
Mesije a.s. Poslije završetka fakulteta, Mubarak sahib je bio vezan za
odjeljenje za obrazovanje i ostao je u Lahoru. U vrijeme ubistva imao je
59 godina i bio ubijen u Dar-ul-zikr d‘amiji. On je svakodnevno putovao
autobusom iz Kusoora za Lahor. D‘umu bi klanjao u Dar-ul-zikr d‘amiji.
Tog smrtonosnog dana, on je nazvao Amir sahiba oblasti Kusoor i
obavijestio ga o teroristièkim napadima na d‘amiju. Kasnije je ponovo
nazvao i rekao mu da je bio ranjen i da ga je pogodilo nekoliko metaka.
Takoðer je govorio sa svojim sinom oko 3:15 sati poslije podne i
obavijestio ga o situaciji i tra‘io dove. Kasnije, kad je njegovv prijatelj
nazvao, sve što je mogao èuti bilo je ponavljanje rijeèi ’Allah’. Umro je
nakon što je izgubio mnogo krvi zbog rana. Njegova porodica ka‘e da
je bio uzorno ljudsko biæe. Zbog izvanrednih moralnih vrlina koje je
posjedovao, niko u komšiluku se nije usudio da otvoreno izrazi svoje
suprotstavljanje. Imao je duboku i sna‘nu vezu sa D‘ematom. Bio je
izuzetno velikodušan i gostoprimljiv. Pomagao je siromašne. Na njegovoj
d‘enazi jedna neahmadi gospoða je došla plaèuæi i rekla: ’Ko æe poslije
njegove smrti pomagati mom bolesnom mu‘u i meni?’ Igrao je vrlo
va‘nu ulogu u osnivanju centra za obavljanje namaza. Sam bi
organizovao programe d‘emata. Murrabi sahib oblasti Kusoor je rekao
da je školski raspust veæ poèeo od dana masakra u Lahoru, i da se on
mogao vratiti u Kusoor da klanja d‘umu, ali je umjesto toga rekao
nekome da mu je bila ‘elja da ovu zadnju d‘umu klanja u Dar-ul-zikr
d‘amiji prije odlaska na odmor. Prije nekoliko dana sanjao je kako ulazi
na prelijepo mjesto. Kad je isprièao san svojoj ‘eni, vedro je prokomentarisao
da bi volio da sad mo‘e iæi u D‘ennet. Dva puta u toku godine,
on bi podijelio veliku kolièinu hrane za sadaku. Murrabi sahib oblasti
Kusoor je rekao da je u toku njegovog èetverogodišnjeg boravka tamo
uvidio da je Mubarak Ali sahib èovjek velièanstvenih osobnosti, kad je
došlo vrijeme da brani èast D‘emata, ili Halifatul Mesiha, ili Obeæanog
Mesije a.s. Zato što je bio vezan za odjeljenje za uèenje, èesto je
32
diskutovao sa kolegama profesorima na temu D‘emata. Èinio je svaki
napor da naðe odgovor o pitanju o kojem nije bio siguran onako kako
bi bio zadovoljan. Nakon zadovoljavajuæeg odgovora osjeæao bi sna‘no
zadovoljstvo i njegova sreæa bi postala oèita na njegovom licu. Bio je
vrlo saosjeæajan prema èlanovima D‘emata i èlanovima svoje porodice.
Èak i ako bi druga osoba pogriješila on bi nudio izvinjenje da odr‘i
skladne odnose i onda bio još saosjeæajniji prema njima.
77. Ateek-ur-Rahman Zafar sahib, sin Muhammed Šafi sahiba,
bio je iz Syedan Walli, oblast Sialkot i onda je preselio u Šaikhupura.
Dao je zavjet bai’ata u 1988. godini i godinu dana kasnije njegova ‘ena
je takoðer dala zavjet bai’ata. Imao je privatni biznis i neko vrijeme
takoðer ‘ivio u Dubaiju. U Pakistan se vratio na poèetku 2009. godine.
Zadnjih šest mjeseci radio je sa Amir sahibom Lahora kao vozaè. U
vrijeme ubistva imao je 55 godina i bio je ubijen u Dar-ul-zikr d‘amiji.
Sjedio je u glavnom holu i bio je ranjen kad je granata detonirala blizu
njega. Nazvao je kuæu i obavijestio ih o situaciji. Dok je bio na telefonu
bio je zasut mecima zbog èega je telefon pao i on je bio na mjestu
ubijen. U vrijeme d‘enaze, njegova neahmadi braæa su insistirali da
treba biti zakopan u rodnom selu ali je njegova ‘ena insistirala da,
pošto je njegova ‘elja bila da se iseli u Rabvu, treba biti zakopan tamo;
njegova braæa su se slo‘ila s tim i tako je bio zakopan u Rabvi. Prije
davanja zavjeta bai’ata, njegova kæi je u snu vidjela da je hazreti Halifatul
Mesih IV r.h. došao u posjetu u njihovu kuæu i zasadio neke ru‘e. Kasnije
je u snu vidjela sebe i svog oca kako njeguju ove ru‘e. Poslije ovog sna
porodica je dala zavjet bai’ata. Na ovo ih je familija izbacila iz kuæe i
komšije su takoðer uèestvovali u klevetanju i bacanju kamenja na njih.
Konaèno su našli utoèište u drugoj Ahmadi kuæi. Huzur a.t. je rekao da
Allah d‘.š. omoguæuje porodicama hrabrost i strpljenje, i kroz snove im
pokazuje izvor utjehe. Njegova najstarija kæi je dan prije ovog dogaðaja
sanjala da je velika grupa ljudi u njihovoj kuæi i oko kuæe. Druga kæi,
Merjem, sanjala je da je hazreti Halifatul Mesiha III r.h. došao da ih
posjeti i stavio svoju nje‘nu ruku preko njihovih glava. Treæa kæi je
sanjala da trèi unaokolo u strašnoj šumi gdje su svuda okolo bila divlja
(i okrutna) stvorenja, kad je odjednom vidjela Obeæanog Mesiju a.s. i
zagrlila ga. Ateek-ur-Rahman sahib je, prema njegovoj porodici uvijek
bio pod abdestom i cijelo vrijeme bio zauzet u uèenju salavata. Bio je
vrlo vrijedan èovjek. Poslije klanjanja tahad‘ud namaza otišao bi na
33
posao i vraæao se kasno u noæ. Zavisno od vremena osjeæao bi se umoran,
i govorio da cijelo vrijeme uèi salavate i da se zbog toga ne osjeæa
umoran. Iskoristio bi svaku priliku za prenošenje poruke islam
Ahmadijata koja bi se pojavila. Kad bi bio u društvu prijatelja i rodbine,
skrenuo bi razgovor u pravcu islama i Ahmadijata. Zbog njegovih napora
dvije porodice u Dubaiju su ušle u D‘emat.
78. Mahmood Ahmad sahib, sin Majeed Ahmad sahiba. Njegov
djed po ocu, Umar Din Vence sahib r.a. i pradjed, Kareem Bakšh sahib
r.a. bili su obojica ashabi Obeæanog Mesije a.s. i dali bai’at 1900. godine.
Oni su bili iz malog sela blizu Kadiana. Poslije odvajanja (Indije i
Pakistana) preselili su se u Gud‘urat, oblast Sialkot i onda u oblast
Šaikhpura. U vrijeme ubistva imao je 53 godine i bio ubijen u Dar-ulzikr
d‘amiji. Zadnjih 15 godina obavljao je du‘nost na obezbjeðenju u
d‘amiji. Tog kobnog dana bio je na kapiji. U toku napada pokušao je da
uhvati jednog napadaèa ali su ga pogodila dva metka u prsa i druge
dijelove tijela zbog èega je na mjestu bio ubijen. Njegova porodica je
rekla da je posjedovao izvanrednu liènost. Nikada nije imao nikakav
sukob sa bilo kim. Bio je jednostavan èovjek koji je sa svakim ‘ivio u
skladu. Jedanput je hodao na neobièan naèin i kad je bio zapitan zašto
to radi rekao je da ko god doðe sa lošom namjerom bit æe u stanju da
uðe samo preko njegovog mrtvog tijela. Bila mu je ‘elja da ga Allah
d‘.š. blagoslovi djecom, da bi ih dao u vakf-e-nau program. Allah je
primio njegove dove i poslije jedanaest godina od roðenja prvog sina
bio mu je podaren drugi sin, koji je u vakf-e-nau programu. Njegova
porodica je rekla da zbog prirode posla nikada nije nazivao kuæu;
meðutim, na dan masakra nazvao je dvadeset minuta prije ubistva i
razgovarao sa svojom porodicom. Oni su rekli da on nikada ne zove i
pitali zašto je zvao tog dana. On je rekao da je imao sna‘an nagon da s
njima govori i da je zato posudio telefon od jednog omladinca da nazove
kuæu.
U zadnjoj hudbi Huzur a.t. je rekao o tu‘noj smrti Sarvar Sultana
sahibe, ‘ene maulana Abdul Maalik sahiba, koja je poslije duge bolesti
umrla 22. juna sa 87 godina starosti. Ona je bila snaha maulana Gauhar
Ali sahiba r.a., koji je bio ashab Obeæanog Mesije a.s. Uvijek je
podr‘avala svog mu‘a koji je bio vakf-e-zindagi koliko je najbolje mogao.
Allah d‘.š. joj je dao èast da slu‘i D‘emat i 41 godinu je slu‘ila kao
predsjednica Leðna ‘enske organizacije u Rabvi. Hazreti Halifatul Mesih
34
III r.h. joj je dao priznanje kao nagradu. Njena kæi, dr. Nusrat Jehan
sahiba je takoðer vakf-e-zindagi i obavlja ogromne usluge u Fazl-e-Umar
bolnici u Rabvi. Ona se sjeæa pripovjedanja iz 1953. godine kad je
zapoèeo talas proganjanja protiv Ahmadi muslimana i oni su ‘ivjeli u
kuæi sa dva sprata u Band ulici u Karaèiju, gdje su neahmadi ‘ivjeli na
spratu. Njihov otac nije bio prisutan u to vrijeme kad je grupa protivnika
posula kuæu benzinom da bi je zapalili. Njihova majka je okupila djecu
i poèela uèiti dove i svoju volju prepustila Allahovoj volji. U tom
momentu, porodica koja je ‘ivjela na spratu rekla je neprijateljima da
æe, ako spale kuæu i njihova sredstva za ‘ivot takoðer biti spaljena, na
što su protivnici otišli odatle i Ahmadi porodica je bila spašena.
Ona je uèila ne samo svoju djecu nego bezbroj druge djece da uèe
Kur’an i pouèila ih takoðer drugom vjerskom znanju. Imala je ljubav za
slu‘enje ljudima i ‘rtvovala bi svoje potrebe s ciljem da zadovolji potrebe
drugih. Uèila bi dove za bilo koje vrste teškoæe. Bila je redovna u plaæanju
èlanarine i sa velikom revnošæu je uèestvovala u svim finansijskim
programima. Na poèetku ona nije imala dovoljno vjerskog znanja ali je
imala ‘elju da uèi i tako je imala priliku da mnogo nauèi od svog mu‘a.
Imala je veliko poštovanje prema svom mu‘u na njegovom polo‘aju
kao Mubaligh-e-Silsila. Bila je redovna u obavljanju namaza i takoðer
obavljala navafil (dobrovoljne) namaze. S ljubavlju je uèila Èasni Kur’an.
Imala je ogromnu vjeru u Allahovo postojanje i istu vrlinu usadila u
svoju djecu od ranih godina. Bila je bogobojazna, gostoprimljiva,
ponizna, ljubazna gospoða koja je svakoga voljela. Bila je musia. Abdul
Malik sahiba je bila visoko uèen uèenjak D‘emata i slu‘ila je kao Nazir
islaah-o-iršaahat i mubaligh-e-silsila. Na poèetku, kad su primali vrlo
nisku stipendiju od D‘emata, mu‘ i ‘ena su jedva bili u stanju da podmire
kuæanske troškove. Oni su ‘ivjeli na vrlo skromnoj opskrbi ali bi
omoguæili djeci najbolju hranu i najbolje obrazovanje. Zato su njihova
djeca visoko obrazovana. Jedan od sinova, Anvar Khan sahib ‘ivi u
SAD-u i slu‘i D‘emat tamo. Njena kæi, Nusrat Jehan je svoj ‘ivot posvetila
islamu kao ginekolog. Druga kæi, Šaukat Gohar je ‘ena dr. Lateefa. Druga
kæi je ‘ena hafiz Salih Aladina (Indija), koji je predsjednik Anjumana u
Kadianu. Njihov èetvrti zet je Saeed Husein Ahmad, koji je murrabbi-esilsila
i unuk po majci Mir Ishak sahiba r.a. Da Allah uzdigne njen polo‘aj
u D‘ennetu. Amin. Huzur a.t. je rekao da æe klanjati njenu d‘enazu u
odsustvu.