Hutbe 2010.

Hudba 09. 07. 2010. – Dug prema šehidima Lahora (dio V)


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur a.t. je u svojoj današnjoj hudbi petkom nastavio sa odavanjem
poštovanja šehidima (ubijenim) Lahora navodeæi kratke biografije
njihovih ‘ivota.
79. Ehsan Ahmad Khan sahib, sin Wasim Ahmad Khan sahiba.
Njegov pradjed, Munši Dinayat Khan sahib bio je ashab Obeæanog Mesije
a.s. On je bio porijeklom iz oblasti Kangra i poticao je iz Jusufzai
porodice. Dvojica braæe njegovog pradjeda, Šahanat Khan sahib i Imanat
Khan sahib r.a. dali su zavjet bai’ata 1890. godine i bili meðu 313 ashaba.
Misionar D‘emata, Zaheer Ahmad Khan, koji je trenutno nastanjen u
Londonu, je Šahidov amid‘a a njegov brat, Nadeem Ahmad Khan studira
na islamskom fakultetu Ðamija Ahmadija Rabva. Ovaj šehid je bio roðen
1984. godine i zadnje dvije godine bio zaposlen na Šezan. Slu‘io je
D‘emat kao sekretar Vakfi ðedid. U vrijeme ubistva imao je 26 godina
i ubijen je u Dar-ul-zikr d‘amiji. Na dan ove tragedije okupao se, klanjao
namaz i uèio Kur’an, i prije odlaska na posao rekao svojoj ‘eni da æe
d‘umu namaz klanjati u Dar-ul-zikr d‘amiji. Poljubio je svoju kæer i
otišao. Oko 1:35 sati poslije podne nazvao je svoju majku iz Dar-ul-zikr
d‘amije i obavijestio je o teroristièkom napadu i umirio je, ali se više
nisu mogli èuti s njim. Prvo je bio povrijeðen granatom. Kasnije je, kad
se pronijela vijest da su teroristi bili ubijeni, izašao napolje. Onda je
ponovo granata eksplodirala i on je bio ubijen. Ukopan je u Rabvi; prije
d‘enaze je njegov amid‘a klanjao d‘enazu u svojoj kuæi kojoj su se
pridru‘ili mnogi ljudi izvan D‘emata.
Oko mjesec dana prije nego što je postao šehid njegova majka je
sanjala da je njen sin ubijen i da je njegovo tijelo stavljeno u dvorište.
Ona je pomilovala njegovo lice i pitala: ’Šta se dogodilo?’ Probudila se
iz sna uznemirena i dala je sadaku. Poslije ubistva njegovo tijelo je bilo
36
stavljeno upravo na to mjesto. Nekoliko dana prije ubistva šehid je
takoðer sanjao da je bio ubijen. Sve što je rekao svojoj majci je da je
imao ru`an san i dao je sadaku.
Ehsan sahib je bio vrlo iskren, pobo‘ne prirode koji je druge tretirao
sa ljubavlju i naklonošæu. Njegov amid‘a je rekao Huzuru da je s
izuzetnom pa‘njom pazio na svoje roditelje. Po povratku sa posla prvo
bi nazvao selam svojim roditeljima i onda išao svojoj kuæi. Iza sebe je
ostavio èetiri mjeseca staru kæer koja je vakf-e-nau. Svake veèeri prije
odlaska u krevet masirao bi stope svome ocu. O‘enio se prije jednu i po
godinu. Da Allah uzdigne njegov polo‘aj. Amin
80. Munavar Ahmad Kaiser sahib, sin Mian Abdur Rahman
sahiba. Njegova porodica je došla iz Kadiana, odakle su se preselili u
Gojra i onda u Lahor. Prva osoba koja je dala zavjet bai’ata u njegovoj
porodici bio je Abdul Aziz sahib r.a., ashab Obeæanog Mesije a.s. Njegov
djed je bio roðak Dost Muhammed Šahid sahiba. Njegov djed i drugi u
porodici su dali zavjet bai’ata u toku vremena drugog Halifata. Profesija
mu je bila fotografisanje. Imao je 57 godina i zadnjih 20 godina mu je
bila data du‘nost na glavnoj kapiji Dar-ul-zikr d‘amije i èesto je govorio
da æe napadaè morati prvo preæi preko njegovog mrtvog tijela. Na dan
ove tragedije stigao je na du‘nost oko 11 sati prije podne. Bio je u
prvom redu kad su teroristi napali i poèeli pucati u 1:40 sati, uhvatio je
jednog napadaèa ali je drugi pucao na njega i ubio ga. Nekoliko dana
ranije, njegova ‘ena je sanjala tabut koji je bio viši nego što je normalno.
U blizini je bila klupa. Jedan njihov roðak je stao nogom na klupu i
ušao u tabut. Kad je upitan zašto lije‘e unutra kad je zdrav… Huzur je
rekao da jedan dio izvještaja nedostaje ovdje. @ena šehida ka‘e da mu
je na dan ove tragedije za d‘umu ispeglala odjeæu zlatne boje i rekla
mu da je obukao odjeæu ’mlado‘enje’. Otišao je lijepo obuèen na d‘umu.
Posjedovao je mnoge vrline; bio je izuzetno svjestan svojih du‘nosti,
nikada nije prigovarao bilo kome i bio je redovan u obavljanju namaza.
Njegov posao je takoðer zahtijevao foto kopiranje. Kad bi studenti sa
koled‘a došli radi fotokopiranja, on bi od njih uzimao novac bez
brojanja. Rekao je da nije brojao novac zato što nekad ljudi nemaju
dovoljno para da plate za kopiranje. Ponekad su protivnici stavljali
neprijateljske postere ispred njegove radnje dok je on bio u blizini. On
u to vrijeme nije ništa govorio i bez rijeèi bi kasnije uklonio postere.
Savjetovao je svog sina da ako mu bilo ko uèini nepravdu treba da
37
mirno ode, jer æe sa bilo kakvim odgovorom završiti stvar. Meðutim,
ako to prepusti Allahu, Allah æe sigurno uzvratiti.
81. Hassan Khuršeed Avan sahib Šaheed, sin Khuršeed Avan
sahiba. On je bio iz oblasti Èakval. Njegov otac i djed su bili roðeni
Ahmadi muslimani, i prije nekog vremena njegova je porodica pokazala
slabost i povukla se. Meðutim, Allahovom milošæu, Šaheed je bio
povezan sa D‘ematom do vremena kad je postao šehid kao i njegov
brat koji ‘ivi u Njemaèkoj. Imao je 24 godine u vrijeme ubistva, nije bio
o‘enjen i bio je ubijen u Dar-ul-zikr d‘amiji gdje je otišao radi d‘ume
namaza. Nazvao je svoju kuæu i porodicu, i rekao im o napadu, i rekao
da je bio ranjen. Tada je bio ubijen mecima terorista. Njegova porodica
je podigla prigovore o tome što je Ahmadi i njegovi roditelji su bili pod
pritiskom. Rekli su da ako Ahmadi budu klanjali njegovu d‘enazu, u
oblasti æe izbiti buna pošto je tu bio jak uticaj takozvanih ’Khatmenebuvat’
(organizacija koja je protiv d‘emata) ljudi u blizini. Tako
Ahmadi muslimanima nije bilo dozvoljeno da klanjaju njegovu d‘enazu
koju su klanjali ljudi izvan D‘emata. Meðutim, ljudi u ovoj oblasti
opæenito su izrazili ‘aljenje nad ovim. Otac šehida je odbio da dadne
bilo kakve detalje o njemu zbog opozicije. Utješili su ga da je njegov sin
dao svoj ‘ivot i tako dao poruku da se ne boje ovosvjetskih ljudi èak i
ako treba da izgube ‘ivot, i da prikrivanje ‘rtve šehida nije bilo pošteno
prema njemu. Meðutim, otac ipak nije htio da dadne bilo kakve detalje.
Da Allah uzdigne polo‘aj ovog šehida i da njegova ‘rtva postane povod
otvaranja oèiju njegove porodice.
Amir sahib iz Èakvala prenio je da ovaj šehid nije propuštao ni jedne
prilike da ljude poziva Allahu. Kad se njegov otac nedavno povukao iz
D‘emata, Hassan Khuršeed sahib je ostao vezan za svoju vjeru i ostao
èvrst do svog zadnjeg daha. Klanjao bi d‘umu namaz u Dar-ul-zikr
d‘amiji. Uprkos nekoliko insistiranja njegovih roditelja on je ostao
ustrajan u svojoj vjeri.
82. Mahmood Ahmad Šaad sahib šehid, misionar D‘emata,
sin Ghulam Ahmad sahiba. Njegova porodica je bila iz oblasti Gud‘urat.
Njegov djed, Fazl Daad sahib je bio prvi koji je dao zavjet bai’ata (u
porodici). Otac mu je imao neke predrasude. Jedanput je knjiga ’Tabligh
e hadayat’ bila rasuta svuda po podu i on ju je poèeo skupljati. Kad je
poèeo da je skuplja proèitao je neki dio i zainteresovao se. Nakon što je
proèitao cijelu knjigu, rekao je da ‘eli dati zavjet bai’ata. Tako je, sa 11
38
godina, dao zavjet bai’ata. Otac šehida je bio lokalni vladin slu‘benik i
nikada nije uzeo nikakvo mito. Pazio je na imanje u Sindu koje je
pripadalo hazreti Halifatul Mesihu II r.a. i bio vrlo pobo‘an èovjek.
Šehid je bio roðen 29. maja 1962. godine i od roðenja bio vakf (posveæen
islamu). Diplomirao je na islamskom fakultetu Ðamija u 1986. godini,
uz to je slu‘io D‘emat na lokalnom nivou u mnogim nadle‘nostima:
kao pomoæni urednik mjeseènog lista ‘khalid’, kao misionar na mnogim
mjestima u Pakistanu i kasnije, jedanaest godina u Tanzaniji. Prije oko
tri mjeseca bio je postavljen u Bait-un-Noor d‘amiju, Model Town. U
vrijeme ubistva imao je skoro 48 godina i potpisao se za program
Oporuke. Na dan ove tragedije, obukao je novu odjeæu i uzeo novi
d‘epni rupèiæ, klanjao dva rekata kod kuæe i otišao u glavni hol d‘amije
sa svojim sinom radi d‘ume namaza. U toku napada neprestalno je
skretao pa‘nju na uèenje dova i kad je napadaè ušao u d‘amiju on je
glasno uzviknuo slogan Allahu ekber i nastavio uèiti salavat. Pogodila
su ga dva metka u prsa i tako je bio ubijen. S Allahovom milošæu sin je
bio pošteðen u toku tragedije.
@ena ovog šehida prenosi da je noæ ranije, 27. maja, ponovio glasno
zavjet sa obilje‘avanja stogodišnjice Halifata, koju je Huzur dao 27.
maja 2008. godine pošto je bio prijenos na MTA, i planirao je da cijeli
skup ponovi ovaj zavjet narednog dana poslije d‘ume namaza. Ali, Allah
je planirao nešto drugo. Njegova ‘ena iznosi da je bio izuzetno
neustrašiv. U vrijeme donesenog zakona protiv D‘emata, dok je bio na
putu sa svojom sestrom, stavio je na košulju bed‘ sa šehadetom. Sestra
se bojala i tra‘ila od njega da bude pa‘ljiv. On je odgovorio: ‘Je li tvoja
vjera tako slaba?’. Na kraju putovanja prišao je policajcu na du‘nosti,
rukovao se s njim i rekao svojoj sestri: ‘Vidiš, upravo sam ga pozdravio.’
Njegovo oslanjanje na Allaha je bilo ogromno. Naišao je na
suprotstavljanje još dok je bio u Tanzaniji i takoðer se osvjedoèio u
znakove Allahove pomoæi i potpore. U 1999. godini, jedan neprijatelj
Ahmadijata optu‘io ga je da je dao utoèište nekim ilegalcima
(imigrantima) u svojoj misionarskoj kuæi. Policija je došla u misionarsku
kuæu i nakon pretrage ga odvela u policijsku stanicu. Kad je bio tamo,
on se predstavio i predstavio je D‘emat, na što se policija izvinula i
pustila ga. Kasnije je razvio dobar odnos s policijom. Uskoro poslije
toga, ovaj neprijatelj Ahmadijata, Šaikh Saeedi je bio izbaèen iz Saudijske
Arabije na temelju iste optu‘be. Kad je bio u Tanzaniji otišao je na
39
jedno putovanje radi D‘ematskog posla, njegova ‘ena je rekla da on
odlazi a ona je bolesna od malarije. Njegov odgovor je bio: ’Ja odlazim
radi Allahovog posla i takoðer tebe ostavljam Allahu u amanet kad
odem.’
@ena šehida prenosi da su uskoro nakon njegovog postavljenja u
Model Townu poèeli dolaziti prijeteæi telefonski pozivi. Kad je došao
prvi telefonski poziv, on je bio otišao na svadbeni prijem. Bilo je otkriveno
da su ga neki ljudi slijedili. Zato su ga omladinci iz Khudam-ul-Ahmadija
organizacije bezbjedno odveli kuæi. Kad je stigao kuæi rekao je svojoj
‘eni: ’Vidi kakav mi divan D‘emat imamo. Ovi omladinci nemaju nikakve
ovosvjetske veze s nama ali su uvijek spremni da nam pru‘e sigurnost.’
Šehid je rekao da je molio Allaha da je voljan i spreman, ako Allah ‘eli,
na bilo kakvu ‘rtvu od njega, ali da njegovu djecu uvijek èuva vezanim
za Halifat.
Njegove sestre bi ga nazvale i tra‘ile da uzme dopust i doðe u Rabvu.
Njegov odgovor bi bio da ako drugi Ahmadi daju ‘rtve, zašto da se i on
ne ‘rtvuje i zašto da on bje‘i? Kad bi njegova ‘ena bila uzbuðena nad
situacijom on bi joj govorio: ’Allah ne dozvoljava da propadnu porodice
šehida i Lièno pazi na njih.’
Umrli je volio da poziva ljude Allahu. Mjesec prije ovog dogaðaja,
jedan doktor izvan D‘emata koji je tra‘io neke odgovore i vodio je
diskusije sa mnogim uèenjacima, ali nije bio zadovoljan. Šehid sahib je
imao dva ili tri sjedenja s njim, koja su trajala mnoge sate. U toku ovih
razgovora je ovom doktoru na izuzetno emotivan naèin proèitao rijeèi i
objave Obeæanog Mesije a.s. Doktor je rekao da više ne mo‘e izbjegavati,
da je bio zadovoljan. Kako mo‘e biti neistinita zajednica osobe koja
prenosi njenu poruku sa suzama u oèima? I dao je zavjet bai’ata.
Osim njegovih roditelja, cijela njegova porodica su neahmadi. On
im je prenosio poruku do zadnjeg daha. Pogotovu bi odvodio svoju
djecu rodbini na svako veselje ili ‘alost da djeca vide razliku izmeðu
njih i nas. Dok je rodbina bila pritisnuta lošim obredima i novotarijama,
mi smo ujedinjeni pod Halifatom.
Neko je napisao Huzuru da je 2006. godine bio obavješten o
postavljenju šehida (za murabia-imama) u Baitul Hamd, Murree Road,
Ravalpindi i izvještaè mu je bio dodijeljen kao nadzornik kuæe. Dobio
je nalog da uredi za smještaj Mahmood sahiba i on je tu pokazao
40
zadovoljstvo i èvrstinu. Smještaj misionara je bio na treæem spratu kuæe,
koji je bio izuzetno vruæ ali je on tamo stanovao sa izuzetnim strpljenjem
i popustljivošæu i nikada nije izgovorio ni rijeèi prigovora. S velikim
‘arom je gledao hudbe Halife vremena i stalno savjetovao èlanove
D‘emata da i oni to èine. Ako bi u nekom d‘ematu satelitska antena
pukla on se ne bi smirio dok ne bi bila popravljena. On je bio izuzetno
saosjeæajna i vedra osoba i imao je prijateljske, drage odnose sa svakim.
On je dobro poznavao (Ahmadi) porodice i razvijao liène odnose s njima.
U svojim hudbama petkom obièno bi citirao iz pisanja i poema Obeæanog
Mesije a.s., i èesto zvuèao uzbuðen u toku hudbi.
Prije nekoliko petaka on je odr‘ao hudbu u Model Town u kojoj je
proèitao upozorenje Obeænog Mesije a.s. koji spominje one u D‘ematu
koji ne uèe redovno Èasni Kur’an, i nije mogao zadr‘ati svoje emocije u
toku govora. Bio je u prvim redovima i uvijek spreman u odbrani Halifata
i uprave D‘emata, i ušutkao bi svakoga ko bi nešto rekao, bez obzira
koliko malo, što bi bilo opreèno (i protivno) o Halifatu ili D‘ematu i ne
bi ostavio stvar dok osoba ne shvati zabludu svog puta. U toku slu‘be
on je prisustvovao sastancima D‘emata odlazeæi tamo na biciklu po
izuzetno lošem vremenu. Kad je bio premješten u Lahor bio je vrlo
zadovoljan. Azam Siddiqui sahib piše da, kad mu je rekao da je i njemu
takoðer bila data du‘nost u Lahoru u njegovom vladinom zaposlenju,
on ga je u šali pitao: ’Hoæeš li ti doæi sa mnom do Lahora ili dalje takoðer?’
Drugi murabi sahib je napisao o njemu da je bio vedra osoba koja se
s osmjehom suoèavala sa svim teškoæama, bio je hrabar i neustrašiv i
izuzetno revan o prenošenju poruke islam Ahmadijata. Jedanput dok
je bio u Tanzaniji, oni su putovali zajedno kad su vidjeli neke hod‘e.
Mahmood sahib je zaustavio auto i poèeo im propovijedati. Bilo je
vrijeme veèeri i put ispred njih je bio opasan. Okupio se skup ljudi i
mnogi su se okoristili time što su bili pozvani Allahu, dok su hod‘e
pobjegli, ostajuæi bez rijeèi. Rezimirajuæi svoje putovanje on je rekao
svom kolegi: ’Mi ovdje imamo religijsku slobodu, ne trebamo se bojati
i trebamo otvoreno raditi tabligh.’
Ovaj šehid je bio jedini sin, imao je mnogo sestara. On je svoje roditelje
slu‘io izuzetno dobro, pogotovu svoju bolesnu majku. Kad je trebao
biti premješten u inostranstvo brinuo se s kim æe ostaviti bolesnu majku.
U toku svog ‘ivota, njegove slu‘be su bile jedino oko Pakistana. Dok je
bio u Tanzaniji sa izuzetnim oduševljenjem je radio tabligh, poma‘uæi
41
se bavio i video kasetama. Organizovao bi tabligh kampove i kao rezultat
mu je Allah podario mnoge d‘emate. U toku boravka u Tanzaniji,
opa‘ajuæi njegov uspješan tabligh, ljudi izvan D‘emata su poèeli tra‘iti
od arapskih dr‘ava da im omoguæe ono što Šaad sahib ima tako da
mogu zaustaviti Ahmadijat. Kad su jedna za drugom njihove tabligh
potrebe bile zadovoljene, a nije se mogao vidjeti rezultat – nego je
zapravo Ahmadijat nastavio da se naglo širi, lokalne vjerske voðe su
pitali zašto je to tako. Njihov odgovor je bio da im nedostaje jedna
stvar, a to je da Ahmadija D‘emat ima pakistanskog misionara kojeg
oni nisu imali i da æe i oni, ako im bude dat pakistanski misionar, s
njegovom uputom uspjeti. Huzur je rekao da je to bilo njihovo pogrešno
razumijevanje, da bi ih svaki njihov pakistanski misionar pouèavao
smutnjama prije nego o tablighu.
83. Wasim Ahmad sahib šehid, sin Abdul Quddus sahiba. On je
bio iz porodice Nazam Din sahiba r.a. koji je svoj zavjet bai’ata dao na
ruci Obeæanog Mesije a.s. kao i Babu Kasim Din sahib r.a. koji je bio
ashab Obeæanog Mesije a.s. Babu Kasim sahib je dugo vremena ostao
Amir Sialkota. Ova porodica je sa prostora gdje je Obeæani Mesija a.s.
‘ivio prije svoje tvrdnje i u vrijeme kad je imao zaposlenje. Poslije svoje
tvrdnje takoðer je posjeæivao i boravio u ovoj oblasti. Wasim Ahmad
sahib je završio svoj FSc u Sialkotu i onda otišao na univerzitet u
Pend‘abu, Lahor, odakle je diplomirao iz nauke o svemiru i kasnije
završio magistarski rad o kompjuterima. Radio je kao menad‘er u
kompjuterskoj kompaniji. Slu‘io je kao Nazim atfal u Allama Ikbal Town
oblasti. U vrijeme ubistva imao je 38 godina i bio ubijen u Dar-ul-zikr
d‘amiji, gdje je kao pravilo uvijek klanjao d‘umu. Na dan tragedije
došao je u d‘amiju sa radnog mjesta koje se nalazi u Mall Road. Èesto
bi sjedio u prvom redu glavnog hola. Tog dana je takoðer sjedio u prvom
redu i kad su teroristi napali ostao je tamo na nalog Amir sahiba. Kad
su ostali ljudi, da bi spasili svoj ‘ivot izlazili na stra‘nja vrata, od njega
su takoðer tra‘ili da ide, ali je on rekao: ’Neka drugi prvo idu, ja æu
otiæi kasnije.’ U to vrijeme je bio ubijen mecima teroriste. Njegove radne
kolege su organizovali dvosatni program u sjeæanju na njega, cijelo
osoblje je došlo u posjetu njegovoj kuæi da izraze sauèešæe i spominjali
su ga lijepim rijeèima. Njegove radne kolege su takoðer bili prisutni u
bolnici da mu pomognu i takoðer došli u Rabvu radi d‘enaze. Direktor
kompanije je došao iz Karaèija u Sialkot i u Rabvu da izrazi svoje sauèešæe
42
i veliku tugu i ‘alost. Njegova ‘ena navodi da je on bio izuzetno poslušan
svojim roditeljima i starijima, i nikada im se nije obraæao podignutog
glasa i svakoga je tretirao s poštovanjem. Izuzetno je predano slu‘io
D‘emat. Takoðer je pripremio neki kompjuterski program u pogledu
kanala za d‘emat Lahor. Slu‘io je i kao Nazim atfal i imao izuzetno
dragu i nje‘nu vezu s djecom. Poslije ubistva njegova porodica ga je
odnijela iz Lahora u Sialkot gdje je klanjana d‘enaza i kasnije su ga
odnijeli u Rabvu radi d‘enaze. Wasim sahib je ‘elio da bude šehid i
govorio bi: ’Ako takvo vrijeme ikada doðe, moja prsa æe biti na samom
proèelju.’ Imran Nadeem sahib navodi o njemu da je imao vrlo nje‘nu
narav, bio je veoma pokoran, pa‘ljivo je i mirno slušao i onda postupao
prema nalogu. Odvodio bi djecu iz D‘emata u svom autu radi sastanaka
itd. i odvozio ih kuæi. Sadr sahib ogranka Allama Iqbal Town navodi o
njemu da je bio izuzetno iskren Ahmadi mlad èovjek, veoma
zainteresiran za rad Khudam (omladinske organizacije) i bio izvanredan
voða za odgoj djeèaka. Bio je najstariji od petoro djece, najsposobniji i
vrlo vrijedan mladiæ. Njegova majka je igrala va‘nu ulogu u njegovom
obrazovanju i obuci. Iako sami nisu bili visoko obrazovani, njegovi
roditelji su te‘ili da im djeca steknu visoko obrazovanje i ovo se dogodilo
njihovom predanošæu.
Njegova ‘ena je u svom pismu rekla Huzuru: ’Ja mo‘da ne mogu
nabrojati njegove vrline. Huzur, ako ka‘em da je bio kao melek, to ne
bi bilo neistina. Cijela porodica ka‘e da niko nije kao Wasim sahib. Ja
smatram da mu je Allah dao ovu èast zbog njegovih izvanrednih i
osobitih vrlina. Wasim ne samo da je s ponosom podigao visoko glavu
svojih roditelja i moju, nego i cijele porodice. Imao je ogromnu ljubav
prema D‘ematu i dvije godine je bio Nazim atfal Allama Iqbal grada
Lahor. Jako je volio djecu. Uprkos velikog zauzeæa na poslu on bi
organizovao akademsko takmièenje meðu djecom i pripremao ih,
posveæujuæi pa‘nju slabijoj djeci. Takoðer bi savjetovao njihove roditelje
da im pomognu i ohrabre ih. Èesto su djeca našeg ogranka dobivala
nagrade što bi Wasim sahibu pru‘alo iskrenu radost. On bi u svom autu
odvozio djecu u Dar-ul-zikr d‘amiju i kasnije ih vraæao kuæi. Ukratko,
on je vrijedno i s predanošæu radio na svakom zadatku. Uprkos svojih
zauzeæa na poslu èesto je uveèe odlazio na sastanke u Dar-ul-zikr d‘amiju
i da klanja namaz u d‘ematu. Takoðer je na poslu obavljao namaz. Ja
sam èesto razmišljala o naèinu kako je on obavljao namaz; on je
43
ispunjavao du‘nosti prema obavljanju namaza i nikada nije bio ni
najmanje pometen. Izgledalo je kao da stvarno klanja u prisustvu Allaha.
Takoðer je bio na proèelju u finansijskom davanju i davao jednu desetinu
svog prihoda, i s oduševljenjem uèestvovao u svim drugim davanjima.
Nikada nije nepotrebno trošio na sebe. Nikad pred roditeljima nije
govorio podignutim glasom; zapravo nikada nije ni govorio podignutim
glasom. Bio je vrlo nje‘ne naravi. U mom cijelom braènom ‘ivotu nikada
nisam èula da je izgovorio grubu rijeè.
Wasim sahib je uvijek imao nasmijano lice i ako bih ja ikada bila
uzrujana nad neèim on bi me krajnje milo umirio i ne bi prestao dok
više ne bih bila uzrujana. Kad je njegovo tijelo bilo doneseno kuæi poslije
ubistva, na njegovom licu je bio isti osmjeh i mir kakav je uvijek bio. On
bi goste pozdravljao na najfiniji naèin i pazio na svoje roditelje, braæu i
sestre na svaki naèin i nikada nije bio uzrujan s porodicom, tako da su
ljudi njegovoj kancelariji rekli da Wasim sahib nikada nije govorio
grubim tonom èak ni sa svojim mlaðim kolegama.
Wasim sahib je bio neustrašiva osoba i jako je volio tabligh. Èesto bi
imao kopije ’Tašheezul Azan’ u svom autu. Videæi ovaj magazin, njegov
mlaði kolega s posla, Ahmadi, rekao bi mu da mu neki pojedinac vrste
hod`a mo`e nanijeti povredu. Na to bi on odgovarao da polo`aj šehida
nije za svakoga. Kod kuæe bi takoðer èesto govorio: ’Nikada se ne treba
bojati. Griješnici kao mi nikada ne dobivaju ovakvu èast.’
Njegov mlaði kolega Asad navodi da su obojica uvijek sjedili u prvom
redu. Kad je poèelo pucanje svi su se okupili na jednoj strani hola i
poèeli izlaziti napolje. Asad je pozvao Wasima ali je on rekao: ’Neka
prvo drugi izaðu, ja æu poslije njih.’ U toku ovog vremena Wasim sahib
je bio pogoðen sa osam metaka u stomak i za sat je umro.
84. Wasim Ahmad sahib šehid, sin Muhammed Ašraf sahiba, iz
Èakvala. On se obrazovao do fakulteta u svom rodnom selu i onda se
pridru‘io armiji. Poslije penzionisanja iz armije bio je zaposlen kod
sigurnosne kompanije u Islamabadu. Kasnije, od 2009. godine radio je
kao èuvar bezbjednosti u Dar-ul-zikr d‘amiji. Njegov punac je bio
zaposlen kao vozaè od d‘emata u Rabvi. U vrijeme ubistva imao je 55
godina i bio ubijen na du‘nosti obezbjeðenja u Dar-ul-zikr d‘amiji. Na
dan tragedije je bio na du‘nosti na glavnoj kapiji. Napadaèi su poèeli
pucati sa daljine i on je tako bio ubijen na samom poèetku ove tragedije.
44
Imao je dva braka. Prva ‘ena mu je umrla 1983. godine i on se ponovo
o‘enio 1990. godine. Njegova ‘ena navodi da je bio izuzetno dobra
osoba i da je imao dobar polo‘aj u društvu. Slagao se sa svakim.
Pogotovu je bio vrlo ljubazan prema siroèadima, bilo da su mu bili
rodbina ili ne, bilo da su Ahmadi ili ne. Imao je ogromnu ljubav da
slu‘i D‘emat i kao rezultat svaki put kad bi iz Lahora otišao kuæi na
odmor govorio bi kako je sretan u Lahoru. Svaki Ahmadi, stari i mladi
koji su dolazili u d‘amiju pozdravljali su ga s velikim poštovanjem.
Njegova djeca navode o svom ocu da je bio vrlo dobra osoba i da su
imali divan odnos. Poštovao je sve njihove ‘elje. Njegove kæeri navode
da bi pogotovo ispunjavao sve njihove ‘elje. Bio je krajnje revan o
obrazovanju svoje djece. Govorio bi svojoj kæeri da æe je poslati u Rabvu
gdje je bila dobra sredina za sticanje obrazovanja, govoreæi da onda
mo‘e slu‘iti D‘emat u Rabvi, èak i ako to znaèi da æe on trebati ‘ivjeti
s njom u Rabvi. Bio je izuzetno nje‘an i drag otac.
Njegova ‘ena ka‘e da je nekoliko dana prije ubistva rekao kako je,
dok je stajao na du‘nosti pored njega prošao predsjednik ogranka
d‘amije. On mu je rekao kako mu je uniforma stara i da bi nova uniforma
ostavila dobar dojam na sve. Predsjednik mu je nabavio novu uniformu.
Na dan tragedije je nazvao kuæu i rekao da ima novu uniformu. Stekao
je polo‘aj šehida u novoj uniformi. Njegova ‘ena je prvo èula vijest o
njegovom ubistvu na TV. Kad su pokušali da ga kontaktiraju na njegov
telefon nisu uspjeli. Kasnije ih je nazvao jedan Ahmadi brat s njegovog
telefona i prenio im vijest o ubistvu. Dok su bili izuzetno povrijeðeni i
o‘alošæeni, imali su ogroman osjeæaj ponosa što je stekao polo‘aj šehida
dok je štitio klanjaèe u d‘amiji. Bio je redovan u obavljanju namaza i
oduševljeno uèestvovao u svim dobrim poslovima.
85. Nazir Ahmad sahib šehid, sin Mistri Muhammed sahiba,
bio je jedini Ahmadi u svojoj porodici i kao takav bio suoèen sa velikom
opozicijom od cijele porodice. Prema Tajnidu ovaj šehid je bio iz ogranka
Kot Lakhpat i dolazio je u Baiut-un Noor d‘amiju na d‘umu a ostale
namaze je obavljao u svom lokalnom centru za namaz. U vrijeme ubistva
imao je 72 godine i bio ubijen u Bait-un Noor d‘amiji, Model Town.
Njegova neahmadi porodica je organizovala njegovu d‘enazu i ukop, i
njegova d‘enaza je bila u Kot Lakhpat groblju. Èim je stigao na d‘umu
teroristi su napali i on je bio ubijen. Tijelo mu je bilo dr‘ano u Ðinna
bolnici odakle ga je neahmadi porodica uzela radi d‘enaze. Njegova
d‘enaza u odsustvu klanjana je u Dar-ul-zikr d‘amiji.
45
Šehid je bio redovan u namazu i u finansijskim doprinosima. Uprkos
strašne opozicije od porodice on je do svog ubistva ostao èvrst u
Ahmadijatu. Njegov predsjednik ka‘e da je imao neki vrijedan posjed u
glavnom bazaru ali su njegovi sestriæi to preuzeli još u toku njegovog
‘ivota. Kao rezultat toga on je ‘ivio vrlo jednostavnim ‘ivotom. Podnosio
je neprijateljstvo svoje porodice ali to nije prekinulo njegovu vezu sa
Ahmadijatom. Premda je njegov prihod bio neznatan, redovno je plaæao
svoje obaveze. On je bio osoba starinskih nadzora, jednostavne prirode
i išao je biciklom do d‘amije radi d‘ume namaza. Stigao bi na vrijeme
i sjeo u prvi red, pozdravljajuæi sve s izuzetnom toplinom. Trošio je
mnogo vremena u d‘amiji, ‘eleæi da potroši s Ahmadi muslimanima
koliko god je moguæe više vremena. Uprkos opozicije od strane porodice
on je u svojoj kuæi postavio slike Obeæanog Mesije a.s. i njegovih Halifa.
Imao je veliko poštovanje prema vršiocima du‘nosti i veliku revnost za
tabligh. Neprijateljstvo se pojaèalo u oblasti gdje je stanovao, a on je
ipak neustrašivo nastavljao sa svojim tabligh radom.
86. Muhammed Husein sahib šehid, sin Nazam Din sahiba.
Njegova je porodica poticala iz oblasti Gurdaspur gdje je on bio roðen.
Nije imao svjetovnog obrazovanja, ali je znao uèiti Èasni Kur’an. U
D‘emat je došao davanjem zavjeta bai’ata na ruci Fazl Hak sahiba,
nekadašnjeg predsjednika. On i njegova sestra su bili jedini Ahmadi u
porodici. On je bio dajða Inamul Hak Kauser sahiba, murabija Èikaga,
SAD. Radio je kao radni nadzornik u MES, takoðer je radio kao stolar i
poslije je otvorio radnju za namještaj u Kueti. Takoðer je bio u situaciji
da slu‘i u Furkan grupi. Imao je 80 godina u vrijeme ubistva i bio ubijen
u Dar-ul-zikr d‘amiji. Bila mu je navika da dadne sadaku petkom i od
kuæe je odlazio u 11 sati prije podne radi d‘ume. Na dan ove tragedije
bio je u glavnom holu d‘amije. Desna strana tijela mu je bila spaljena,
vjerovatno je umro kad je granata detonirala. Njegova neahmadi
porodica je uzela njegovo tijelo iz Mayo bolnice i organizovala d‘enazu.
Prema njegovoj porodici, Husein sahib je bio redovan u obavljanju
namaza i plaæanju èlanarine. Iako njegova finansijska situacija nije bila
dobra, ipak bi uštedio da poma‘e siromašnim bez ikakve razlike zbog
religije i porijekla. Èesto bi sjedio u prvom redu u toku d‘ume namaza.
Zbog starih godina nije mogao zapamtiti koji je dan bio u sedmici.
Kako cijela njegova porodica nisu bili Ahmadi, nisu mu htjeli reæi kad
je bio petak. On je zapamtio da petkom dolazi jedan prosjak i po tome
je znao kad je petak i ako bi ikada zaboravio, sjetio bi se da je petak kad
46
bi vidio prosjaka. Jedanput prosjak nije došao ali ga je jedna njegova
kæi podsjetila da je bio petak. On je otišao od kuæe bez ruèka. Njegov
najstariji sin navodi da èesto noæu nije bio u svom krevetu i kad bi
pogledali on je bio na sed‘adi i klanjao. Govorio je svojoj djeci: ’Ja
volim Ahl-e-Bejt Èasnog Poslanika s.a.v.s. a vi ne volite. Ja sam u snu
sreo Ahle-e-Bejt.’ Njegov sin navodi da bi èesto postio deseti dan
muharema mjeseca. Èesto je govorio o posjeti hazreti Halifatul Mesiha
II r.a. Kueti kad je boravio u Park House vili. On je tamo radio na
odr‘avanju. Kad je Muslih Maud r.a. stigao pitao je ko je uradio taj
posao, jer su sami zidovi zraèili iskrenošæu. Jedanut je u toku boravka
curila èesma i hazreti Musleh Maud r.a je rekao: ’Pozovite Muhammed
Huseina, on æe to napraviti.’ Kad je on to popravio, Huzur je bio vrlo
zadovoljan i rekao je: ’Vidite, rekao sam da æe Muhammed Husein to
napraviti.’ Da Allah uzdigne njegov polo‘aj i omoguæi njegovim
potomcima da priznaju Ahmadijat islam.
Huzur je rekao da su ova iznošenja takva da ako bi išli u detalje to bi
postale dugaèke serije, zato ih se Huzur vrlo kratko dotakao. Meðutim,
pogotovu je iznošenje o jednom šehidu bilo izuzetno kratko. Njegova je
‘ena kasnije poslala neke detalje tako da ga Huzur ponovo spominje.
87. Dr. Umer Ahmad sahib šehid: Njegova ‘ena piše: ’On i ja
smo bili zajedno samo jednu i po godinu ali za to vrijeme sam imala
priliku da ‘ivim sa izuzetno dragom, nje‘nom, tihom i jednostavnom
osobom. On je od djetinjstva ‘elio da bude šehid. Kad je bio u drugoj ili
treæoj godini škole, pisao je pismo zamišljeno majoru Aziz Bhatti šehidu,
ubijenom pakistanskom vojnom slu‘beniku koji je bio spomenut u knjizi,
da ga mnogo voli i da i on takoðer ‘eli da bude šehid kao on. Njegova
majka je èuvala ovo kratko pismo. Poslije ‘enidbe èesto je govorio o
šehidu. Jednog dana je rekao: ’Ja sam mnogo razmišljao i došao sam do
zakljuèka da je jedina kratica do D‘enneta da budemo ubijeni na
Allahovom putu (šehidi), ali to nije u mojoj sudbini.’ Dva puta je pokušao
da ode u vojsku ali svaki put nije uspio proæi kroz zadnji stepen. On je
jako ‘alio zbog ovoga jer je mislio da je vojska dobar naèin da stekne
polo‘aj šehida.’ Huzur je rekao da je u ovome odgovor onima koji
izjavljuju da je Ahmadija D‘emat protiv zemlje. U njemu je bila usaðena
ljubav da slu‘i svojoj zemlji. Njegova ‘ena navodi da je èesto govorio:
’Vidi, kad god D‘emat treba Umer æe biti u samom proèelju i primit æe
metak u prsa.’ On je kasnije potpisivao svoje pismo iz djetinjstva majoru
Aziz Bhattiju kao ’Major Umer Šehid.’
47
Njegova navika je bila da magrib (akšam) i iša (jaciju) namaz klanja
u d‘amiji i da poslije iša radi neki posao za D‘emat prije vraæanja kuæi.
Bio je izuzetno aktivan meðu Khudamul Ahmadija, Išao bi na vakf-earzi
jedanput ili dva puta godišnje. Bio je hitar u Hizmet-e halk i uvijek
dva puta godišnje dobrovoljno davao krv. Na dan kad je bio povrijeðen
u Dar-ul-zikr d‘amiji, na brzinu je otišao do kancelarije, govoreæi da
kasni. Kako je d‘amija bila blizu njegove kancelarije on je namaze
petkom tamo klanjao. Pazio je na svaku moju potrebu, malu ili veliku.
Volio je svoju kæer, koja sada ima osam mjeseci. Po povratku iz kancelarije
on bi se s njom dugo igrao i ne bi tolerisao nikakvu nebrigu što se tièe
nje; i ne samo svoje kæeri, on je, zapravo, bio vrlo nje‘an prema svoj
djeci.
Dva mjeseca prije ubistva ja sam sanjala da se Umer drugi put ‘eni i
da sam ja puno plakala. Ja sam mu spomenula ovaj san, ali je on to
odbacio smješeæi se. Bio je vrlo uredan i èist; slièno tome je imao èistu
savjest. Nikada nikome nije zadao nikakvu teškoæu. Kad bi došao kuæi
iz kancelarije po velikoj vruæini poslije podne, on bi izuzetno nje‘no
pozvonio tako da niko ne bude uznemiren. Èesto bi tiho stajao napolju
i do pola sata. Sve njegove radne kolege ga jako hvale – on je bio u
vladinoj istra‘ivaèkoj organizaciji – i ka‘u da je jedan njihov vrlo drag
mlad èovjek otišao od njih. Cijelo radno osoblje je došlo kuæi da oda
poštovanje i izrazi sauèešæe.
Kad god bi bila neka teškoæa on bi smjesta pisao Halifi vremena i od
mene tra‘io da i ja pišem. Jako je poštovao moje roditelje i svu rodbinu.
Takoðer je poštovao svoje prijatelje i uvijek nalazio vremena za njih.
Kakav god bi program došao od Halife vremena, bilo o namazu i dovama,
postu, tahad‘ud namazu, sadaki itd., on bi smjesta postupao po tome.
Sve svoje èlanarine je plaæao na vrijeme i uvijek po ispravnom iznosu.
Na dan 23. maja platio je zadnju ratu svog ’Hissa Amad’ u iznosu od
9,500 rupija i rekao nam kod kuæe da je bio radostan da je njegova
èlanarina bila isplaæena. Od vremena kad je Sajjidina Bilal fond bio
osnovan on je redovno davao doprinos za to. Ako bi kod kuæe ikada
bila spomenuta proslava roðendan ili darovi, on bi bio izuzetno
nezadovoljan i rekao bi: ’Zar vi ne znate da je Huzur to zabranio?’ I
rekao da je zapravo bolje da taj novac poklonimo za jedan od fondova
D‘emata.
Bio je u bolnici nekoliko dana i onda je umro.’
48
Huzur je rekao da je ovim završeno spominjanje iznošenja o šehidima.
Dodajuæi, Huzur je rekao da u ovim iznošenjima vidimo neke
izvanredne vrline kao zajednièke vrijednosti, na primjer obavljanje
namaza. To nije bila samo odlika njihove liènosti, nego su oni zapravo
skretali pa‘nju porodice na to. Na primjer, da nazovu kuæu s posla da
podsjete djecu na namaz ili organizovanjem klanjanja namaza zajedno
kod kuæe vodeæi raèuna da je namaz jemstvo dobra na ovom svijetu
kao i na Drugom, i zato što su putevi ka Bo‘ijoj blizini odreðeni jedino
klanjanjem. Takoðer, u svima njima vidimo posebnu obavezanost prema
namazima petkom i da su mnogi bili redovni u obavljanju tahad‘ud
namaza. Veæina mladih šehida kao i onih starijih imali su jaku ‘elju da
postanu šehidi. Drugi visoki morali su takoðer vidljivi u njihovim
‘ivotima, kod kuæe kao i izvan kuæe. Oni su pokazivali izvanrednu
uljudnost sa radnicima D‘emata i takoðer dobili divljenje od radnih
kolega kroz svoj visoki moral. Huzur je rekao da je zaista ‘ena svjedok
morala o‘enjenog èovjeka, jer su neki ljudi vrlo uljudni u društvu ali
nemaju isto vladanje kod kuæe. Ako ‘ena potvrðuje uljudnost i predano
obavljanje namaza, onda je oèito da on ispunjava du‘nosti prema Allahu
kao i du‘nosti prema ljudima (HaqooqUllah i Haqooqul ibad). Zaista je
Obeæani Mesija a.s. rekao da onaj ko ne ispunjava du‘nosti Haqooqul
ibad i ne ispunjava prava svoje ‘ene i djece, on takoðer ne ispunjava
du‘nosti prema Allahu. Èak i ako prividno obavlja namaz, njegovo
klanjanje postaje ništavno zbog toga što ne ispunjava Haqooqul ibad.
Huzur je rekao da sticanje polo‘aja šehida ovih ubijenih sigurno nosi
svjedoèenje primanja nihovog klanjanja i ispunjavanja Haqooqul ibad.
Opa‘amo da su oni uz to ispunjavali svoje du‘nosti. Oni su posvetili
pa‘nju svojim oèinskim du‘nostima da budu staratelji nad obrazovanjem
i obukom svoje djece i mi ovaj primjer vidimo kod svakog šehida. Oni
su imali u vidu kur’anski ajet: ’Ne ubijajte svoju djecu iz straha od
siromaštva.’ (17:32). Huzur je objasnio da ne treba da budemo tako
zaokupljeni u svom zaposlenju da zapustimo odgovornosti koje imamo
u pogledu svoje djece. Ovi ljudi nisu zaboravili svoj zavjet davanja
prednosti vjeri nad ovosvjetskim stvarima, a poèetak ovog zavjeta je
namaz. Jedna djevojèica je navela da bi ih njen otac vodio sa sobom na
dugo putovanje radi odmora i na putu bi glasno uèio ajete i dove,
ponavljajuæi ih, tako da ih djeca zapamte. Takoðer ih je uèio koja je
49
dova bila za koju priliku. Takvi su bili principi onih koji su ‘rtvovali
svoje ‘ivote. Mladi meðu njima su slu‘ili svoje roditelje i nikada nisu
izrazili ni najmanje ljutnje prema njima. Huzur je rekao da ponekad
mladi o‘enjeni ljudi zanemare prava svojih roditelja vodeæi brigu o
svojoj ‘eni ili zanemare ‘enu dok ispunjavaju prava roditelja. Meðutim,
ovi mumini (istinski vjernici) su takoðer ispunjavali ove stvari i jednako
i izuzetno dobro pazili svoje ‘ene i svoje roditelje. Odatle je pouzdanje
i takoðer ispunjavanje du‘nosti koje stvara društvo nalik D‘ennetu.
Zaista im je, u odgovoru Allah dao sigurnost vjeènog D‘enneta.
Roditelji i bli‘a rodbina, zapravo ljudi na koled‘u na koji je išao,
dali su mišljenje o jednom mladom èovjeku 17 do 18 godina da je bio
divan mladiæ i jedinstvena narav.
Druga zajednièka vrijednost meðu svima njima koja isijava bio je
njihov osjeæaj èasti za D‘emat, pokazivanjem primjerene poslušnosti.
Davanje prednosti vjeri nad ovosvjetskim stvarima i uprkos ispunjavanja
drugih zauzeæa, oni su našli vremena za posao D‘emata, ne samo u
toku urgentnih situacija nego kao pravilo, ponekad zanemarujuæi svoje
osnovne potrebe. Oni su takoðer imali izvanrednu vezu sa Halifatom,
izraz ljubavi i pokornosti. Ovaj izraz je bio zato što je Èasni Poslanik
s.a.v.s. rekao da æe trajni Halifat koji æe slijediti Obeæanog Mesiju i
Mehdija biti uèinjen trajnim sa iskrenošæu, poslušnošæu i molitvama
vjernika za Halifat. Tako, sa njihovim obo‘avanjem i dobrim djelima,
oni su do zadnjeg daha nastojali da Halifat uèine trajnim. Oni su
utemeljili najizvanrednije standarde i u svojim vlastitim sferama bili
desna ruka Halifata. Huzur je rekao da su oni bili Sultan e Nasir
(izvanredni pomagaèi) Halifata za koje Halifa moli Allaha da mu budu
podareni.
Da Allah uzdigne njihov polo‘aj i pokloni im blizinu Svojim dragim.
Ovi šehidi su stekli svoj polo‘aj, ali s njihovom ‘rtvom oni su takoðer
skrenuli našu pa‘nju da: ’O dragi!, braæo, sinovi, djeco, majke, sestre i
naše kæeri!, mi smo ispunili svoj zavjet bai’ata slijeðenjem uzora ashaba,
ali dok odlazimo mi vam izra‘avamo svoju zadnju ‘elju da uvijek
odr‘avate u ‘ivotu ovaj uzor pobo‘nosti.
Huzur je rekao da mu pišu mnogi mladi ljudi i ‘ene da ih sadašnje
Huzurovo izlaganje o šehidima ispunjava divljenjem o pobo‘nosti i
iskrenosti ubijenih ali takoðer da se stide da nisu dostigli ove standarde.
50
Slušanje njihovih izvještaja poveæava bol da su nas napustili takvi
dragulji. Huzur je rekao da su ova spoznaja i pogled vrlo dobri, ali da
nacije/ljudi koji idu naprijed ne smatraju da je spoznaja dovoljna, nego
zapravo, da dalje nose ove vrijednosti, da svaka osoba koja je ostala
iza, te‘i i nastoji da ispuni svrhu ‘rtava i ‘elja umrlih. Naš zadatak i
obaveza je da ispunimo du‘nosti prema ovim ‘rtvama praveæi pobo‘ne
promjene u sebi. Da ispunimo svoje du‘nosti ispunjavajuæi prava svojih
porodica. Dok æe uprava D‘emata ispuniti svoje du‘nosti odgajanja
djece, svaka osoba D‘emata treba da èini dove za njih. Da Allah sve
o‘alošæene èuva u Svojoj zaštiti i utoèištu i da On ukloni sve njihove
teškoæe, ‘alost i probleme i da On omoguæi rješenje. Bez obzira koliki
bili, ljudski napori ostaju manjkavi. Jedini Allah omoguæava stvarnu
utjehu i spokoj. Da Allah dadne spokoj za njih i da On popravi njihovu
situaciju. Huzur je rekao da treba da se sjetimo porodica šehida u
molitvama. Èlanovi D‘emata takoðer treba da èine dove za sebe, da
nas Allah zaštiti od svakog zla. Ogromna je potreba za dovama ovih
dana. Situacija u Pakistanu se pogoršava, ovo (ova tragedija) nije
napravilo nikakvu razliku, opozicija se poveæava. Da nas Allah zaštiti
od svakog zla i da se zlo stvaraoca nereda odbije o njih. Da Allah svakom
Ahmadi podari ustrajnost i èvrstinu.
Zatim je Huzur rekao da æe poslije d‘ume klanjati d‘enazu u odsustvu
za Nazir Sahfeequl Muradi sahiba, nekadašnjeg Amira d‘emata Sirije.
On je umro 30. juna 2010. godine sa 67 godina. Grad njegovog
djetinjstva je bio Damask u blizini gdje je Muneerul Hasan sahib,
ondašnji Amir takoðer ‘ivio. On ga je znao od djetinjstva. U 1963. godini
on je èuo neka od vjerovanja D‘emata i dao zavjet bai’ata. Radio je na
du‘nosti gradskog prometa u Damasku. U 1986. godini Hazreti Halifatul
Mesih IV r.h. ga je odredio za prvog predsjednika Ansarullah u Siriji i
1988. godine poslije smrti Muneerul Hasan sahiba, odredio ga za Amira
Sirije. U 1991. godini zbog nepovoljne situacije u Siriji uprava D‘emata
je bila prekinuta i hazreti Halifatul Mesih IV r.h. je rekao sirijskom
d‘ematu da trebaju postati pisci. On je poèeo pisati knjige i s Allahovom
milošæu objavio šest knjiga. Takoðer je pisao jednu knjigu u vrijeme
kad je umro. Prisustvovao je ðelsa salani VB od 1996. pa nadalje dok je
bio ‘iv, govorio je o gostoprimstvu i dobrotvornosti Halife vremena.
Imao je vrlo jednostavnu, a ipak šaljivu i veselu liènost i jako je poštovao
vakfeen (koju su posvetili ‘ivot islamu). Objašnjavajuæi Huzur je rekao
51
da neko od naših vakf-e- zindagi idu u Siriju radi obrazovanja. Imao je
veliku ljubav prema Hilafet e Ahmadija koja je bila vidljiva iz njegovih
oèiju i glasa kad bi Halifat bio spomenut. Bio je izuzetno ustrajan, uvijek
je hvalio Allaha i zahvaljivao Mu, bez obzira s kolikom se teškoæom
suoèio. On je bio predan prijatelj i odluèan Ahmadi. Sadašnji predsjednik
Sirije piše da, kad je on bio odreðen za ovu slu‘bu, umrli je pokazao
takvu iskrenost i poniznost da je on bio zapanjen. Da Allah uzdigne
njegov polo‘aj i pokloni èvrstinu njegovoj porodici.