Hutbe 2010.

Hutba 20. 08. 2010. – Vrline Časnog Kur’ana i vjerovanje u nevidljivo


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je u svojoj hudbi petkom danas dao izlaganje o vrlinama
Èasnog Kur’ana i vjerovanju u nevidljivo. Huzur je zapoèeo uèenjem
slijedeæeg ajeta:
“Mjesec ramazan je onaj u kojem je Kur’an bio objavljen kao jedna
uzvišena Uputa za ljude, u kojem je jasno objašnjenje Upute i Furkan
(razlikovanje istine od neistine). Zato, ko god je od vas prisutan u
ovom mjesecu, neka posti. A ko god je bolestan ili je na putu, neka
ispuni broj drugih dana. Allah vam `eli olakšicu i ne `eli teškoæe za
vas, i `eli da upotpunite broj, i da velièate Allaha što vas je uputio,
i da budete zahvalni.”
(2:186)
Huzur je objasnio da ovaj ajet spominje posebno znaèenje koje Èasni
Kur’an ima uz mjesec ramazan. To je mjesec da ga uèimo sa posebnom
pa‘njom i promišljanjem. Objava Èasnog Kur’ana je zapoèela u ovom
mjesecu savršenom èovjeku s.a.v.s. o kojem Kur’an ka‘e:
“Reci: ’O ljudi!, uistinu sam ja Poslanik od Allaha svima vama…”
(7:159)
i
“A Mi smo tebe poslali samo kao donosioca radosnih vijesti i
Upozorivaèa, za sve ljude, ali veæina ljudi ne zna.” (34:29)
Kur’an objašnjava da je dolazak Èasnog Poslanika s.a.v.s. bio za sva
preostala vremena. Neæe biti poslanika poslije njega koji æe donijeti
Knjigu sa zakonom. On je za cijelo èovjeèanstvo do Sudnjeg dana i ovo
je poruka koju Kur’an daje.
11
Da samo ekstremisti hod‘e jasno spoznaju da je Èasni Poslanik s.a.v.s.
i Kur’ansko uèenje trebalo da podijeli milost u svijetu, a ne da otima
pravo od miroljubivih ljudi i okrutno se igra ‘ivotima nevinih.
Kur’an sadr‘i uputu za cijelo èovjeèanstvo sa oèitim znakovima, on
razlikuje izmeðu istine i neistine. Prema tome on je za istinskog vjernika
da se okoristi blagoslovima ramazana – koji je mjesec duhovnog napretka
– da steknu blizinu Allahu, da uveæaju stepen ibadeta (obo‘avanja
Allaha). I da imaju u vidu uèenja Kur’ana i da razmišljaju nad njim dok
ga uèe.
Kur’an ka‘e da: ’… on je uputa za bogobojazne,’ (2:3). Huzur je
objasnio da je standard ove upute razlièit. Tu je uputa za bogobojazne
zato što uputa ne prestaje ( ne prekida se) poslije vjerovanja, zapravo je
to neprestalan proces. Ako je istinita tvdnja onih koji ka‘u da su
bogobojazni, za njih je neophodno da se dr‘e svih istanèanih taèaka
ovog uèenja. Inaèe, kao što je Èasni Poslanik s.a.v..s rekao, post onih
koji ne promišljaju nad Kur’anom, samo je gladovanje i ‘eð. Stavljen je
naglasak na samoèišæenje u ovom mjesecu. Jedino nas pridr‘avanje
svemu ovome mo‘e uèiniti vrijednim upuæivanja ovog uèenja drugima
i da mo‘emo reæi ostatku svijeta da put za koji su oni izabrali vodi
uništenju i da to nije tek tvrdnja Kur’ana da je u njemu uputa za ljude.
S ciljem da druge pozivamo u islam, postupci muslimana moraju
biti ispred svega. Na‘alost, danas je praksa muslimana takva da
klevetnicima islama daju prilike da podi‘u prigovore protiv Kur’ana.
Jedna Amerièka crkva, ’Dove Outreach Centre’, ima opak plan da 11.
septembra spali kopiju Kur’ana. Oni su podigli jedanaest bezvrijednih
prigovora protiv Kur’ana. Prigovori se mogu podiæi i protiv Biblije takoðer,
ali mi ne ‘elimo da stvaramo nered. Meðutim, treba da se vodi
intelektualna diskusija o ovim pitanjima i ovo je zaista naša praksa.
Ipak, ni jedan musliman nema pravo da spali Bibliju zato što to negira
Bo‘ije Jedinstvo. Zaista, Kur’an sadr‘ava Bo‘ije Jedinstvo od poèetka
do kraja, svi poslanici su došli da to utemelje i ni jedna religija ne mo‘e
imati temelja bez toga.
U sadašnje doba, onaj ko je bio odreðen od Boga objasnio je uèenje
Kur’ana na tako velièanstven naèin da su oni, koji èovjeku daju polo‘aj
boga, proglasili da ne treba odr‘avati religijske diskusije sa Mirza Ghulam
Ahmadom a.s. Kršæanstvo modernog doba je utemeljeno na trojstvu.
Obeæani Mesija a.s. je dokazao iz Biblije i iz rijeèi Isa a.s. (Isusa) da niko
12
ne mo‘e biti Bo‘iji sin. Glavni prigovor koji je podigla ‘Dove Outreach’
crkva protiv Kur’ana je upravo taj kao i to da islam navodi da raspeæe
nije izvor spasa nego da su to èovjekova djela. Ovi bešæutni ljudi ne
shvataju da je Isa a.s. (Isus) lièno ovo vjerovao.
Kad je neko malodušan i nema nikakvog preostalog argumenta, nema
drugog izbora nego da se okrene ekstremizmu. Ovo je to što ova crkva
’Dove Outreach’ radi. Huzur je naveo citat iz Biblije: “Isus odgovori:
’Prva (zapovjed) glasi: ’Èuj, Izraele: Gospodin Bog naš jest jedini Bog.
Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom,
svom pameti svojom i svom snagom svojom.’’’ (Marko 12: 29, 30), i rekao
da osim ovoga ima mnogo drugih odlomaka Bibilje koji takoðer porièu
bo`anstvo Isaa a.s. (Isusa). Obeæani Mesija a.s. je utvrdio superiornost
Kur’ana i opovrgao svaki argument kršæana, i Ahmadija zajednica
nastavlja da ovo radi. Kur’an uèi da: ’Sigurno je pravo postalo jasno od
krivog;’ (2:257) Meðutim, nema prisile u ovome, ko god `eli da to
prihvati mo`e prihvatiti, a ko god ne `eli mo`e da ne prihvati. Oni sada
èine zajednièki napor da spale ovo uèenje, što je samo po sebi protiv
uèenja Biblije, koja nareðuje: ’Ako vas neko udari u desni obraz, okrenite
mu i drugi.’ Mnoge crkve su osudile ovaj prijedlog spaljivanja i proglasile
su svoje nesavezništvo s tim. Ahmadija zajednica takoðer nastoji da
odvrati ‘Dove Outreach’ crkvu od ovoga kroz medij i druga sredstva.
Huzur je objasnio da je ‘dove’ (golub) simbol Svetog duha u kršæanstvu.
Huzur je rekao da je tra‘io od d‘emata SAD-a da rade na ovome kao
projektu i drugi d‘emati treba da rade isto. Ovo vladanje ’Dove’ crkve
æe stvoriti nered u svijetu. Oni izgleda zanemaruju status koji Kur’an
daje Isau a.s. (Isusu) i hazreti Merjemi. Ovaj njihov postupak æe podiæi
zidove mr‘nje. Mo‘e biti da æe muslimani, koji nisu primili Imama doba
i neobuzdani su i nekontrolisani, ili su u rukama onih koji imaju skrivene
motive, reagovati loše i neispravno. Danas su potrebni mir i bratstvo.
To je potrebno da uza se prive‘emo Bo‘iju ljubav. Radi ovoga kršæani
kao i muslimani treba da isprave svoja vjerska mišljenja. Svakako
odr‘avajte akademske diskusije ali nemojte povrijediti osjeæanja drugih.
Muslimani trebaju nastojati i tragati za uputom koja je došla u skladu
sa predskazanjima. Kur’an je bio objavljen u mjesecu ramazanu i on je
izvor upute. Muslimani trebaju usaditi ove standarde upute koju je Kur’an
iznio i nastojati da naðu osobu koja je došla da s iskrenošæu srca dadne
uputu. Allah nas je pouèio dovi: ’uputi nas na Pravi put’ (1:6). Ako
13
molimo Allaha s ovim u vidu, On æe sigurno pomoæi muslimanima jer
On èak i nemuslimane upuæuje ovom dovom. Kad bi se samo naša
muslimanska braæa obazrla na ovu našu poruku!
Obeæani Mesija a.s. je dao primjedbu na tu‘an aspekt onih koji su
smatrali da Kur’an jeste Bo‘ija rijeè, ali njegova uèenja nisu stavili u
praksu. On ih je uporedio sa onima koji, uprkos toga što su ‘edni ne idu
do izvora vode koja je slatka i èista i ima izljeèiva svojstva. On je rekao
da muslimani znaju da je Kur’an kljuè svakom uspjehu, pa ipak njegova
uèenja ne stavljaju u praksu.
Huzur je rekao da danas veæina muslimana, ne samo da ne razmišljaju
nad Kur’anom, nego èak ne posveæuju pa‘nju tome da ga uèe, i slijede
svoje takozvane vjerske voðe koji ih huškaju da je Mirza Ghulam Ahmad
iz Kadiana tvrdio da je poslanik dok Kur’an tvrdi da je Èasni Poslanik
s.a.v.s. Khataman Nebijjin (Peèat poslanika). Kad bi samo oni nas pitali
šta je bila njegova tvrdnja. Pošto oni nemaju nikakvog dokazivanja da
podupre ono što ka‘u, oni su nametnuli ogranièenja na D‘emat,
pogotovu u Pakistanu. Ljudima je reèeno da je postupak nevjerovanja
govoriti sa Ahmadi muslimanima i pozdraviti nas. Slièan ekstremizam
su pokazali i kršæani. Zapravo su oni bili dovedeni do ovoga zbog naèina
na koji muslimani postupaju. Izgleda da muslimani nemaju dovoljno
pouzdanja da, ako je vjera Ahmadi muslimana neispravna oni to trebaju
odbiti. Zar oni smatraju da je njihovo vjerovanje tako slabo da æe ako
budu govorili s Ahmadi muslimanima njihovo vjerovanje biti pokvareno?
Slièno, obaveza Ahmadi muslimana je da ispune svoje du‘nosti, da
postanu praktièni uzor puta upute. Sada, kad nam je ponovo bio
poklonjen mjesec ramazan, treba da ga u cjelosti iskoristimo i uveæamo
svoj duhovni napredak i da prakticiramo Kur’ansko uèenje. Ovo samo
mo‘e biti od koristi kad se Kur’an uèi redovito kao i kad po njemu
postupamo. Kur’an daje naredbe da stavimo u praksu vrline i da
odbacimo zlo. Prvi korak da dosegnemo ovaj put ka uputi je vjerovanje
u nevidljivo. Ovo nije obièna stvar, to je ono što postaje izvor duhovnog
razvoja koji zauzvrat osobu vodi ka putevima upute koji su putevi da
spoznamo Allaha, da razumijemo Njegova uèenja; putevi da razvijemo
vezu s Bogom.
Obeæani Mesija a.s. je rekao: ’vjerovanje u nevidljivo’ ne treba smatrati
beznaèajnim stadijem. Ono ima mnogo vrijednosti u Allahovim oèima.
Èasni Poslanik s.a.v.s. je rekao da je najveæi nivo vjere nivo onih koji æe
14
doæi stoljeæima poslije njega i neæe vidjeti oèitog znaka, za razliku od
njegovih ashaba koji su bili svjedoci mnogim bo`anskim znakovima, ali
æe ipak vjerovati. Jedno praktièno pokazivanje takvog vjerovanja je
obavljanje namaza. Oni kojima je podarena ustrajnost u vjerovanju,
izdr`e èak faze slabosti u namazu bez posrtanja (i kolebanja) i ostaju
odluèni u svom vjerovanju.
Huzur je rekao da ovih dana, kad je svako privuèen obavljanju
namaza, treba biti uèinjen udru‘eni napor za borbu sa šejtanom. Kad
bude napravljen napredak ka jaèoj vezi s Bogom, kad ona bude ojaèana,
to æe voditi onoj uputi koju Kur’an daje. Zahtjev vjerovanja u nevidljivo
je da vjerujemo u sva predskazanja u Kur’anu. Treba da molimo Allaha
da ojaèa naše vjerovanje u nevidljivo pokazivanjem Svojih znakova.
Istinski vjernik moli da se, baš kao što su se prethodno pojavili oni koje
je Allah odredio, ponovo dogode njihovi dolasci jer to je ono što stanje
u svijetu zahtijeva. Kao što Kur’an ka‘e:
“i drugima (je njega poslao) meðu njima koji im se još nisu
prikljuèili.” (64:4)
Huzur je rekao da ne treba biti nerazumijevanja o govoru Èasnog
Poslanika s.a.v.s. da æe vjerovanje onih koji neæe vidjeti znakove biti
sna‘no, jer se ovo zapravo odnosi na period na koji se on lièno poziva
kao na period mraka, kad muslimani nisu imali nikakvog organizovanog
sistema za duhovni razvoj i tu su bili Mud‘addidi (reformatori) u svojim
vlastitim, izolovanim krugovima uticaja i sredinama.
S dolaskom Obeæanog Mesije a.s. ponovo je zapoèela era bo‘anskih
znakova u skladu sa predskazanjem, i Ahmadija zajednica im je oèevidac
do ovog dana i zbog èvrstog vjerovanja u nevidljivo da æe sva ova
predskazanja biti ispunjena. Mi trebamo nastaviti da odbijamo napade
šejtana obavljanjem namaza i šejtanske sile neæe moæi oslabiti našu
ustrajnost. Oni koriste svoju moæ da utišaju vjerovanje Ahmadi
muslimana. Meðutim, mi znamo da Kur’an ka‘e da se pobo‘ne zajednice
suoèavaju sa kušnjama. Huzur je rekao da naše nastojanje treba biti da
koristimo blagoslove ramazana i da molimo Allaha za ojaèavanje naše
vjere i da Allahova obeæanja budu uskoro ispunjena. Kad, u ovom
uzvišenom mjesecu, budemo èinili usrdne dove da kraljevstvo Èasnog
Kur’ana bude utemeljeno, sigurno æe Allah manifestovati novu seriju
Svojih moænih znakova i kroz velièanstvenost uèenja Kur’ana æemo biti
utemeljenju istine i poraza neistine.
15
Ljudi æe tako posvetiti pa‘nju glasu istinitog i revnog poklonika
Èasnog Poslanika s.a.v.s. koji poziva ljude istini, upravo u skladu sa
Èasnim Kur’anom. Ako se iko danas zala‘e za vjerovanje u Boga, to je
Obeæani Mesija a.s i njegovoj Zajednici je stavljeno u du‘nost da budu
odluèni i okrenu se ibadetu. Obaveza je svakog Ahmadi muslimana da
u cjelosti nastoje da uèenja Èasnog Kur’ana stave u praksu.
Huzur je rekao da su prigovori koje je podigla crkva ‘Dove Outreach’
godinama stari prigovori i Obeæani Mesija a.s. je omoguæio
odgovore na sve njih. Niko ne mo`e pobijati i osporavati njegovo
rasuðivanje i zakljuèivanje. Vrijedno je `aljenja da umjesto da se okupe
oko njega, kao što je Èasni Poslanik s.a.v.s. naredio, muslimani su mu
se suprotstavili. Ovo je bilo odbijanje ’vjerovanja u nevidljivo’. Danas
ova opozicija postaje jaèa. Da nas Allah omoguæi da, prema svojim
sposobnostima, budemo izvanredni pomagaèi Obeæanog Mesije a.s.
Huzur je prenio tu‘ne vijesti o dvojici šehida u Pakistanu. Naši
klevetnici ne vide šta im sudbina pokazuje zbog okrutnosti koje su
poèinili protiv nas. Oni potvrðuju i pišu stupce èlanaka da ih je zadesila
Bo‘ija kazna zbog grešaka njihovih postupaka, ali oni pogrešno
ustanovljuju svoje greške. Oni su tako slijepi da je jedan hod‘a zle æudi
rekao da ih je zadesila Bo‘ija kazna zato što nisu dovoljno sna‘no
nastojali da unište Ahmadi muslimane.
Huzur je rekao da æe Ahmadi muslimani, inšallah, proæi kroz ovu
kušnju ali æe Allah sigurno zgrabiti ovog hod‘u zle æudi koji se ruga
Kur’anskom uèenju. Huzur ka‘e da mu neki ljudi govore da, kad se
nekad Huzur obrati hod‘ama, njegove rijeèi ih dalje pobude. Huzur je
rekao da je ovo pogrešno razumijevanje prostodušnih i da ‘eli da objasni
svojima da bilo da on ka‘e nešto ili ne, naši klevetnici imaju strašne
planove i zavjere protiv nas u Pakistanu i takoðer ovo nastoje u
inostranstvu. Huzur je rekao da ono što ka‘e je zato da neko pošten
mo‘da imadne koristi od ovih rijeèi i upozori naciju protiv zlih meðu
ljudima. Mi moramo biti strpljivi, da nas Allah spasi od svakog zla
neprijatelja.
Zatim je Huzur govorio o dvojici šehida. Nepoznati napadaè je pucao
u dr. Nad‘mul Hassan sahiba, 16. augusta u Karaèiju. On je brzo bio
odvezen u bolnicu gdje je podlegao ranama i umro. Bio je pogoðen sa
13 metaka u prsa. Dr Nad‘mul Hassan je bio roðen 1971. u Daki i bio je
mussi. Imao je 39 godina, imao je sedmoricu braæe i jednu sestru. Kad
16
su mu savjetovali da premjesti svoju kliniku u drugu oblast on je govorio:
’Ja sam odrastao ovdje i slu‘it æu ljude ove oblasti svojom praksom.’ Bio je
redovan u namazu i plaæanju doprinosa. Iza njega su ostale dvije male
kæeri i jedan sin.
Drugi šehid je Habib-ur Rehman sahib. On je porijeklom iz oblasti
Gud‘urat. Brat njegovog djeda bio je prvi u porodici koji je primio
Ahmadijat. U 1912. njegovi preci su kupili zemlju u Sindhu. Obrazovao
se u Rabvi i studirao je sa Huzurom. Bio je vesela osoba i prireðivao je
dobre skupove pobo‘ne prirode. Juèe ujutro nepoznati maskirani
muškarci na motorima su prišli njegovom autu kad je otišao od kuæe u
Sindhu i pucali u njega, i on je na mjestu umro. Bio je preselio u Ameriku
u 1990. i napravio znaèajne doprinose za www.alislam.org. On je bio
meðu prvim radnicima koji je pomogao da se naðu nadareni ljudi za
ovu web stranicu. U 2006. njegov brat je bio šehid (bio je ubijen) i on se
vratio u Pakistan da slu‘i svog starog oca. Kasnije, pošto je sam ostao
hudovac, savjetovano mu je da o‘eni hudovicu svog brata. On je bio
iskrena osoba, bio je redovan u obavljanju namaza i plaæanju doprinosa
i imao je sna‘nu vezu s Halifatom i dijelio je bol društveno zapostavljenih.
Iza njega je ostao otac star 91 godinu i djeca stara 32, 28 i 23 godine
koji ‘ive u Americi. Njegova djeca od druge ‘ene imaju 13, 11 i 7 godina.
Da Allah uzdigne njegov polo‘aj u D‘ennetu i o‘alošæenoj porodici dadne
èvrstinu.
Huzur je rekao da takoðer ‘eli da spomene drugog iskrenog prijatelja,
Musu Rustami sahiba, èija je d‘enaza klanjana prije nekoliko dana. On
je umro 5. augusta 2010. U svom govoru na ðelsi na Kosovu ove godine
on je spomenuo kako se njegov brat susreo i bio impresioniran sa
Halifatul Mesihom IV r.h. u 1985. Tako je on bio pod uticajem svog
brata. Kad je odluèio da svoj ‘ivot posveti islamu Ahmadijat Huzur ga
je pitao da ide u Albaniju, ali iz nekih razloga on nije mogao tamo otiæi.
Kasnije je, 2000. uz Huzurovo odobrenje on dobrovoljno otišao tamo.
Slu‘io je kao predsjednik za Kosovo deset godina. Bio je vrlo revan za
tablih rad. Jednom je saznao da je njegova plata bila malo veæa od plata
misionara i sam je umanjio svoju platu. Nije imao auta i putovao je na
biciklu. On je sve nove èlanove tretirao kao svoju porodicu i zbog ovog
njegovog odgoja veæina èlanova d‘emata na Kosovu su mussi. Imao je
‘arku ljubav prema Hilafetu i sretao je Huzura na ðelsi u Njemaèkoj.
Naši klevetnici na Kosovu raširili su propagandu da Ahmadi ne idu na
17
had‘. Po Huzurovom savjetu on je prošle godine obavio had‘ i bio je
veoma sretan radi toga. Umro je poslije iznenadne bolesti. Da Allah
uzdigne njegov polo‘aj, i èuva njegovu porodicu èvrsto u Ahmadijatu.
Da nam Allah dadne više ljudi nalik njemu koji je imao produbljenu
iskrenost i odanost, i koji je nesebièno slu‘io Zajednici. Amin.