Hutbe 2010.

Hutba 08. 10. 2010. – Dova je naše oružje i naše pobjedonosno sredstvo;


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je na poèetku hudbe petkom danas prouèio dva ajeta, èiji
prijevod glasi:
“Ovo je kuæa ahireta! Mi je pravimo za one ljude koji ne tra‘e
(svoje) uzdizanje na Zemlji, i ne tra‘e nered. A kraj je za
bogobojazne.” (28:84)
“I oni su ih odbili nepravedno i oholo, a njihova srca su se uvjerila
u to. Vidi, onda, kakav je bio kraj onih koji su smutnju pravili!”
(27:15)
Objašnjavajuæi znaèenje ovih ajeta Huzur je rekao da se dobro i
zlo, poniznost i nabusitost, mir, ljubav i nered, pokornost i pobunjeništvo
i mnoga druga obilje‘ja mogu vidjeti i u dobrim i u lošim
polo‘ajima u ‘ivotu. Jedan dio ovoga oznaèava povezanost s
Milostivim Bogom a druga polovina pokazuje padanje u okrilje
šejtana. Allah nareðuje ono što je dobro a šejtan potièe na zlo.
Pobunjeništvo je u samoj prirodi šejtana kao što Kur’an ka‘e:
“…zaista je šejtan neposlušan Milostivom.”(19:45)
Oni koji slijede šejtana sigurno primaju Bo‘iju kaznu. Naprijed
spomenuti ajeti spominju dvije vrste ljudi: one koji odbacuju zlo i
nered i robovi su Milostivog Allaha, i one koji su oholi i iskvareni i
sljedbenici su šejtana. Allahov je sunnet da ovi drugi imaju loš kraj.
Huzur je rekao da je mnogo Pakistanaca prisutno u skupu i da
mnogi Pakistanci svuda širom svijeta gledaju Huzurovu hudbu
10
petkom na MTA. On je dodao da na‘alost ’našu zemlju’ – gdje su
veæina stanovništva muslimani – danas ljudi koji su jako udaljeni od
onoga što Allah nareðuje, dr‘e na otkupnini. Obratno, prakse koje
poèinju da prevladavaju su prakse koje Allah zabranjuje. Odreðeni
sloj ljudi potpuno su nadvladali politièare i vlasti. Kao rezultat, u
zemlji je svakodnevno uznemirenje i nered. Cijeli sistem zemlje je
usisan u tokove neobuzdanih ljudi. Od vremena stvaranja Pakistana
do danas, Halifa Ahmadijata je upozoravao javnost protiv ovog dijela
društva zato što je njihov cilj uvijek bio da zemlju vode ka religijskom
ekstremizmu. Zbog nedostatka znanja i lakovjernosti, javnost je bila
zavedena ovom grupom i siromaštvo im ne dozvoljava da temeljito
vide stvari. Dok su naprotiv, politièari dali poptpunu slobodu ovim
u d‘ube odjevenim bogomoljcima, da slu‘e njihovim skrivenim
motivima, ili su napravili sporazum s njima umišljajuæi da ne mogu
uspjeti bez njih. Svaka politièka partija zamišlja da ne mo‘e pre‘ivjeti
bez ovih pojedinaca u d‘ubetima. Oni su svjesno dali nepotrebnu
va‘nost takozvanim bri‘nicima islama i tako stvorili bezakonje u
Pakistanu koje iz dana u dan postaje gore. Civilne vlasti su
bespomoæne, i tako je strašna situacija da komandosi, nekad va‘na
sila èuvanja mira kao i armija, nemaju nikakvog znaèaja u poreðenju
sa teroristima u terminima modernog oru‘ja.
Ahmadi musliman osjeæa veliku uznemirenost gledajuæi ovo stanje
stvari u zemlji koja je bila steèena ‘rtvovanjem hiljada ‘ivota. Na
prividnoj razini, uprkos njihovih nastojanja i truda, Ahmadi ne mogu
uraditi ništa da zemlju oslobode ovog tlaèenja. Meðutim, ljubav za
domovinu zahtijeva od svakog Ahmadi muslimana da èini dove za
Pakistan. To je njihova obaveza. Nije va‘no koliko zemljaci ili bar
oni koji misle da su najveæe patriote, podi‘u optu‘bu na Ahmadi
muslimane da nisu odani i nastavljaju da nas progone, mi trebamo
ispuniti zahtjeve ljubavi prema domovini i èiniti dove za zemlju.
Ako išta mo‘e spasiti Pakistan od opasne situacije, to su dove Ahmadi
muslimana.
Gledanje svijeta na Pakistan takoðer postaje sve oštrije i
unutrašnja borba èini zemlju slabijom. Bez sumnje, trenutno su
Ahmadi muslimani najranjiviji i ‘rtvovani stanovnici Pakistana gdje
su sva naša prava oteta. Ali mi nemamo ništa s politikom ili vladom
11
zemlje. Od njih je nerazborito da umišljaju da, samo zato što smo
mi organizovana zajednica, te‘imo da vladamo. Mi nemamo te‘nje
ni za kakvom ovosvjetskom vladavinom. Ono èemu mi te‘imo je
iskrena veza sa svojom zemljom i odlikom ovoga svaki Ahmadi
musliman ‘eli da vidi svoju zemlju da ima istaknutost u svijetu, i iz
ovog razloga Ahmadi muslimani èine dove i mole Allaha i treba da
mole za svoju zemlju.
Širom svijeta Ahmadi muslimani uzimaju uèešæe u politici. Oni
pripadaju vladajuæim partijama kao i partijama opozicije i igraju
svoju pojedinaènu ulogu u razvoju zemlje. Oni su zainteresovani za
politiku kao stanovnici no upravni sistem Zajednice ili Halifat, nema
nikakvog interesa u bilo kakvom upravljanju ili preuzimanju bilo
koje vlade bilo gdje. Ovaj put je nama bio pokazan od istinskog i
revnog poklonika Èasnog Poslanika s.a.v.s.; naš cilj nije da
postignemo bilo kakvo materijalno upravljanje; umjesto toga naš
cilj je da postignemo duhovno kraljevstvo. Kad god je bilo koja vlada
tra‘ila savjet ili ‘rtvu za pre‘ivljavanje zemlje, naša Zajednica je
uèestvovala i nastavlja da uèestvuje. Uprkos strašnog proganjanja u
Pakistanu – pojedinaèno kao i zajednièki, Ahmadi postaju zabrinuti
kad vide zemlju ili zemljake u teškoæi i nevolji. Naša zabrinutost je
za javnost i za pre‘ivljavanje zemlje, ne za vladajuæi uticaj. Koliko
god nam naša sredstva dozvoljavaju, mi nastojimo i poma‘emo
zemlju da izaðe iz problema. Ovo je naša praksa u skladu sa uèenjem
Èasnog Poslanika s.a.v.s. i slijeðenjem njegovog blagoslovljenog
uzora. Allah nas je uputio da slijedimo ovaj blagoslovljeni uzor kao
obavezu. Zaista, blagoslovljeni uzor dobrotvora èovjeèanstva i milosti
za ljude s.a.v.s. zahtijeva zaboravljanje svojih vlastitih problema i
slu‘enje èovjeèanstvu, ne za bilo kakvu nagradu, zapravo dugujuæi
to osjeæanjima ljubavi i u skladu sa:
“…nareðuje pravednost, i dobroèinstvo, i da dajete kao (što
dajete) bli‘njim svojima.” (16:91)
Èestiti ljudi su puni bola èak kad su stranci i ljudi izvana u nevolji
a ovo su naši bli‘nji, kako mo‘e biti da mi ne budemo zabrinuti kad
su oni u teškoæi?
12
Mi nemamo ništa sa tlaèenjem i neredom, mi propagiramo
poniznost i ljubav, i mi smo pristalice onog Poslanika s.a.v.s. koji je
bio zabrinut nad udaljenošæu svijeta od Allaha i koji je trošio noæi
savladan ovom patnjom. Kao što mu je Allah rekao:
“Da li æeš ti uništiti svoju dušu zbog toga što oni neæe da budu
vjernici?” (26:4)
Mi imamo sa‘aljenje prema onima koji su povezani sa ummetom
našeg Uèitelja i iz ovog razloga mi nastojimo da oni razumiju poruku
Èasnog Poslanika s.a.v.s. i prihvate Mehdija i budu spašeni od nesreæa
i kazne ovog svijeta kao i ahireta.
Huzur je rekao da od prije nekoliko godina spominje da se u
zadnjih sto godina poveæao broj prirodnih nesreæa koje izbijaju širom
svijeta. One su dokaz Bo‘ije potpore Obeæanom Mesiji a.s. zato što
je Obeæani Mesija a.s. rekao da æe prirodne nesreæe izbijati kao znak
njegove potpore. Uništenje stvoreno ovim prirodnim nepogodama
u Pakistanu, kao i u drugim dijelovima svijeta, oèito je. Prema
predsjedniku UN, nedavne poplave u Pakistanu bile su gore od
cunamia. Svaki Ahmadi musliman zna da su ove nepogode znak
potpore za Obeæanog Mesiju a.s.; kad bi samo svijet ovo takoðer
razumio! Ove nepogode nam izazivaju zabrinutost da svijet ne odbije
da povede raèuna i da ne slijedi gore uništenje. Ovo nas tjera da se
okrenemo Allahu. Pakistanske vijesti i mediji buèno prosvjeduju da
li su nedavne poplave Bo‘ija kazna ili ne. Vjerske voðe tamo ka‘u
da Bo‘ija kazna dolazi sa dolaskom Bo‘ijeg Poslanika. Kad bi oni
samo poslušali šta je Obeæani Mesija a.s. rekao! Njegova poruka ih
je zadnjih 100 godina upozoravala. Svaka nevolja (od tada) èini nas
zabrinutim da to ne bi bilo predvjesnik narednoj veæoj nesreæi. Mi
uvijek pru‘amo svaku vrstu pomoæi u toku ovih nesreæa. U toku
poplava naša Zajednica je poslala doprinose u gotovini preko
pakistanskih ambasada širom svijeta, i pojedinaèno i zajednièki.
Stanovnici Pakistanci su takoðer pomogli gotovinskim doprinosima
kao i opremom. Uz to, naši volonteri su takoðer pomagali. U jednom
primjeru naš tim je naišao na Edhi sahiba, koji vodi veliku
humanitarnu fondaciju. On je primijetio i rekao: ’Kadiani su uvijek
prvi da stignu u pomoæ’. Naša pomoæ Pakistanu je bila pru‘ena bez
13
obzira na religijske ili sektaške podjele. ’Humanity First’ (Humanitarna
organizacija D‘emata) takoðer je omoguæila pomoæ i nastavlja
da poma‘e; i sada planira da potroši daljih milion dolara u poslove
na oporavljanju zemlje u poplavama pogoðenim oblastima. Mi ovaj
posao provodimo bez obzira na religiju, i nijemo, bez otkrivanja da
smo Ahmadi muslimani da ne bi bila stvorena teškoæa i ošteæeni
ostavljeni lišeni pomoæi. Što se tièe ponašanja takozvanih bri‘nika
islama, u jednoj oblasti smo saznali da su neki ljudi, koji su pobjegli
iz poplavljene oblasti bili Ahmadi. Ne samo da im nije pru‘ena
pomoæ, nego su bili izbaèeni iz zgrade korištene kao sklonište, zato
što su bili ’Kadiani’. Huzur je rekao da se, s Bo‘ijom milošæu,
Zajednica pobrinula za svakog Ahmadi koji je bio pogoðen poplavom.
Niti æe ih Zajednica ostaviti bespomoænim niti æe Allah. Povedena je
briga o Pakistancima pogoðenim poplavom ali ovaj dogaðaj otkriva
zlu prirodu onih koji sebe nazivaju muslimanima.
Poplava u Pakistanu je došla poslije dogaðaja u d‘amijama u
Lahoru gdje je poèinjena izuzetna okrutnost. Kad se cijela situacija
gleda s ovom perspektivom, pokazan je visok karakter Zajednice na
uveæan naèin, koja je pru‘ila pomoæ uprkos okrutnosti koja im je
odmjerena. Slijedeæi tragiène dogaðaje u d‘amijama u Lahoru i èak
prije nego što su neki bili ukopani, nekim Ahmadi porodicama su
komšije poslali slatkiše kao znak da oni proslavljaju ubistva njihovih
èlanova porodice. Ovo pokazuje potpuno moralno i vjersko
propadanje i neuspjeh nekih ljudi koje su hod‘e omoguæili. Nekoj
Ahmadi djeci su djeca iz komšiluka rekli da trebaju biti baèeni u
jarak jer tu pripadaju. Kao rezultat su neke Ahmadi porodice morale
da napuste svoje kuæe. U toku rada na pomoæi za vrijeme poplave,
naša Zajednica je pomogla svakom i svima, ne obraæajuæi pa‘nju ko
ima zakleto neprijateljstvo na kojoj taèki, tako da je s veæom
uzvišenošæu bio pokazan Ahmadi karakter. Ovo je slika istinskog
islama koju naša Zajednica pokazuje, zaista je to u slijeðenju
blagoslovljenog uzora Èasnog Poslanika s.a.v.s. i mi æemo nastaviti
s ovim da tra‘imo Allahovo zadovoljstvo.
Naše proganjanje nije ogranièeno samo na Pakistan. Gdje god se
dogaða proganjanje naša Zajednica pokazuje visoki moral. Nedavno
su kuæe nekih Ahmadi muslimana, nekoliko auta i motora bili
14
zapaljeni u Indoneziji. No kad je pomoæ tamo bila potrebna,
Zajednica ju je pru‘ila. U Indoneziji neahmadi imaju pristojnosti i
hrabrosti da osude one koji su zapalili kuæe i d‘amije. ‘ena bivšeg
predsjednika Indonezije, Abdul Vahida otišla je i izrazila sauèešæe
Ahmadi porodicama. Kad bi samo pakistanske voðe takoðer našle
sliènu pronicljivost!
Ahmadi muslimani æe nastaviti sa svojim nastojanjem, nikakva
jaèina tlaèenja ne mo‘e oduzeti naš moral. Naše dove æe biti
ispunjene jednog dana i tlaèitelji i tlaèenje æe biti zbrisani sa lica
Zemlje. Mi treba da nastavimo da molimo Allaha da svaku osobu, u
svakoj zemlji oslobodi od tlaèenja. Naš zadatak nije da stvaramo
nered i vodimo bitku za svoja prava. Tlaèenje protiv nas je zbog
religije i naš Imam ovog doba nam je zabranio da vodimo bitku za
put religije. Dova je naše oru‘je i do naše pobjede æe doæi s dovom.
Naš stvarni cilj je da tra‘imo Allahovo zadovoljstvo za što treba da
praktikujemo pobo‘nost a ne da se koristimo neredom i pobunom.
Kao što je reèeno:
“Ovo je kuæa ahireta! Mi je pravimo za one ljude koji ne tra‘e
(svoje) uzdizanje na Zemlji, i ne tra‘e nered…” (28:84)
Kad mi proglašavamo da smo meðu onima koji su od Boga
ukljuèeni meðu one koji vjeruju u ahiret, kako onda mo‘emo uzeti
zakon u svoje ruke i odbiti da slu‘imo ljudima? To je opreèno
bogobojaznosti a bogobojaznost je naš cilj, kao što je reèeno: ’A kraj
je za bogobojazne.’
Pristalice svih religija su uvijek vjerovale da æe se svako tlaèenje
poèinjeno protiv njih jednog dana završiti. Kad ovakve kušnje traju
dugo, neki razmatraju uzimanje ovosvjetskih sredstava da se late
ove stvari. Meðutim, ovo nije put Bo‘ijih zajednica. Neki ljudi pišu
Huzuru da previše strpljenja nije dobro. Huzur je rekao da, prvo, mi
smo prihvatili Imama ovog doba i sada moramo slijediti šta god
nam je on rekao rijeè po rijeè. Drugo, pobo‘ne prirode ne mogu
posvojiti prevarljive puteve. Ljudi koji ‘ive okolo Rabve, na Ahmadi
muslimane (koji su se tu smjestili poslije 1947.) se pozivaju kao na
useljenike. Ovi ljudi su bili naviknuti kradljivci i u ranim danima se
Rabva morala osigurati protiv njih. Jedan od ovih ljudi je jedanput
15
primijetio da, što se ticalo njihove loše prakse, krajnja vještina jednog
mudrog Ahmadi u ovim stvarima je bila samo polazna taèka jednog
od njihovih nerazboritih ljudi. Prema tome, Huzur je rekao, mi
nemamo nikakvog poreðenja s njima što se tièe korupcije i nereda.
Mi se oslanjamo na Allaha jer je Njemu naš konaèni povratak i u
Njegovo prisustvo, bit æemo odgovorni i polagati raèun za
bogobojaznost umjesto za prevarljive puteve, kao što Kur’an ka‘e:
“… ali æe vaša bogobojaznost stiæi do Njega…” (22:38)
Jedina bogobojaznost æe biti sredstvo našeg oprosta kao što
Allah obeæava: ’…A kraj je za bogobojazne.’ Ovo jasno znaèi da do
pobjede Bo`ijih zajednica ne dolazi prevarljivim putevima,
korupcijom, neredom i nabusitošæu. Umjesto toga oni koji pokazuju
poniznost i `ele Allahovo zadovoljstvo pod svim okolnostima, su
ljudi koji æe do`ivjeti uspjeh. Buna i nered su kratkotrajni. Mnogi
tirani nalik faraonu su došli ali su bili uništeni. Grupa ljudi koji ustanu
protiv Bo`ije zajednice èini tako samo zato što su svjesna da æe se
njihova nadmoæ završiti. Ljudi nalik faraonu klanjaju se vladavini i
moæi, i tako to predstavljaju ljudima, zapravo osjeæaju prijetnju da
æe se njihova prevlast, ako javnost bude slijedila pobo`ne puteve,
nad njima završiti. Oni tako prelaze sve granice u tlaèenju i stvaraju
prepreke. U toku vremena onog ko je odreðen od Boga ili u toku
vremena kad njegova zajednica napreduje, u d`ubeta odjeveni
bogomoljci (licemjeri) zamišljaju da je njihova govornica (mimbera)
u opasnosti. Oni pojaèavaju tlaèenje, la`, prevaru i ubijaju u ime
religije; sve s ciljem da spase svoju govornicu. Kad takvi ljudi, bilo
da su u vladi ili takozvani gospodari govornice, vide da se njihova
moæ smanjuje i nestaje, oni se ne obaziru (i ne mare) ni na kakav
zakon i ni na kakav moral. Njihovo zajednièko suprotstavljanje je
znak njihovog straha da su skoro prošli. Huzur je rekao da neki od
naših protivnika u Pakistanu priznaju da je Bo`ije ’praktièno
svjedoèenje’ sa Ahmadi muslimanima. Dok nam se u svijetu
suprotstavljaju, njihovo stajalište je da ako naš napredak (Ahmadijata)
ima ikakvog uticaja na javnost, njihova moæ æe otiæi kao i
njihov takozvani imamat. Huzur je rekao baš kao što imetak i moæ
prethodnih naroda njihovog soja ih nije spasio, tako neæe ni u buduæe.
16
Huzur je rekao da æe danas ponovo reæi da oni koji sebe smatraju
sigurnim od nevolja i katastrofa nisu sigurni. Allah ka‘e u Kur’anu:
“… radi (njihove) oholosti na Zemlji i ru‘nog spletkarenja. A
ru‘ne spletke pogaðaju upravo one koji ih prave. Da li oni èekaju
nešto drugo osim sunneta prethodnih naroda? Zato ti nikad neæeš
naæi mijenjanja u Allahovom sunnetu; niti æeš ikako naæi
promjene u Allahovom sunnetu.” (35:44)
Huzur je rekao: Mo‘e li njihova oholost uspjeti protiv onoga ko je
poslan od Boga? Iznošenje o ranijim poslanicima u Kur’anu nisu
jednostavno prièe, ona su opominjuæa iznošenja i tu su da usade
strah od Boga i upozoravaju da se ne treba boriti (prepirati) sa onim
ko je poslan od Boga. Ovi ljudi treba da se zamisle nad Kur’anskim
rijeèima: ’…ti nikad neæeš naæi mijenjanja u Allahovom sunnetu; niti
æeš ikako naæi izmjene u Allahovom sunnetu’ – kad bi samo oni
razumjeli! Da nas Allah omoguæi da èinimo dove i da On primi naše
dove za svijet da bude spašen od padanja u provaliju uništenja. Mi
trebamo nastaviti da èinimo dove za sebe da Allah dadne da uvijek
èinimo dove sa strpljenjem i riješenošæu i postanemo istinski dokaz
’…A kraj je za bogobojazne’ i do‘ivimo pobjedu.
Huzur je proèitao isjeèak iz pisanja Obeæanog Mesije a.s. i molio
Allaha da i dalje ojaèava naše vjerovanje i da On otvori oèi svijeta.