Hutbe 2010.

Hutba 22. 10. 2010. – Šta se traži od Vakfe zindagi (onih koji život posvete služenju islama);


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je u svojoj hudbi petkom danas dao izlaganje o zahtjevima
za Vakfe zindagi (one koji ‘ivot posvete slu‘enju islamu) i istakao
te‘nje Vakfe Nau programa. Huzur je poèeo uèenjem slijedeæih ajeta
iz Kur’ana:
“I neka meðu vama bude jedna zajednica koja æe pozivati dobru,
i nareðivati pravednost i odvraæati od zla. Oni su ti koji æe
uspjeti.” (3:105)
Nije moguæe za vjernike da iziðu svi zajedno. Zašto, onda, jedna
skupina iz svake zajednice ne iziðe da stekne bolje razumijevanje o
vjeri, i da upozori svoj narod kad im se vrate, mo‘e biti da æe oni biti
’spašeni (od uništenja)?’ (9:122)
25
Huzur je objasnio da ovi ajeti govore o ljudima koji svoj ‘ivot
posvete za religiju i Allahovom milošæu od vremena Obeæanog Mesije
a.s. takav sistem je prevladavao u našoj Zajednici. U vrijeme drugog
Halifata, bio je prikladno utemeljen proces posveæivanja ‘ivota, dalje
je bio organizovan fakultet i misionari su poslani u inostranstvo.
Ovi misionari su obavili ogromna junaštva. Allahovom milošæu, oni
su sa aktivnostima prenošenja poruke i aktivnostima odgoja
predstavili D‘emat i ovaj posao se nastavlja i danas. Osim misionara
iz Indije i Pakistana, ljudi drugih obrazovanja i odgoja su se takoðer
pridru‘ili ovom sistemu, pogotovu ljudi iz Indonezije i Afrike. Da ih
Allah osposobi da slu‘e sa iskrenošæu. Tu je još jedna grupa ljudi
meðu onima koji posvete ‘ivot islamu a to su profesionalci kao što
su doktori i uèitelji. Baš kao što potrebe Zajednice rastu i poslovi na
prenošenju poruke se proširuju, tako rastu potrebe za sve više ljudi
sa religijskim znanjem koji mogu provoditi posao prenošenja poruke
i odgoja.
Huzur je rekao da je iz naprijed spomenutih ajeta jasno da nije
moguæe za svakog pojedinca Zajednice da bude neprestalno ukljuèen
u ovom poslu i zato je potrebna odvojena grupa ljudi. Uprkos
èinjenice da je na drugom mjestu svakom èlanu ummeta data
odgovornost, no takoðer je reèeno da je takoðer neophodno voðenje
i ovosvjetskih stvari. Zato, oni koji su zauzeti ne mogu sve svoje
vrijeme dati religijskom radu. Uz to, niti je svaèija narav podesna za
obavljanje ovog posla na izvanredan i profinjen naèin niti svako ima
potrebno religijsko znanje i ne mo‘e svakoj osobi biti data posebna
obuka. Tako, tu treba biti tijelo ljudi koji æe sa potpunom
koncentracijom tra‘iti religijsko znanje i onda ga širiti.
Huzur je rekao da u našoj Zajednici, mašaAllah, ima mnogo ljudi
koji, uprkosšto imaju ovosvjetska zanimanja, imaju ogromnu ljubav
za religiju, no njihovi im programi ne dozvoljavaju da dadnu vrijeme
kako bi ‘eljeli.
Zato Allah ka‘e da treba biti ljudi koji posvete svoj ‘ivot islamu.
Islam je globalna religija, takvo tijelo ljudi treba biti iz svakog dijela
svijeta. Šireæi to dalje, svaka nacija treba biti predstavljena u tome,
pošto je narav (i æud) i psihologija svakog naroda drugaèija, tako æe
26
ljudi moæi prenositi i širiti poruku u skladu s tim. Huzur je rekao da
naša Zajednica radi na ovom principu i Allahovom milošæu ljudi iz
razlièitih nacija i odgoja su dio ove grupe koji posveæuju svoj ‘ivot.
Kako Zajednica raste tako je tu takoðer potreba da ovo tijelo ljudi
raste. Opa‘ajuæi takvu potrebu, i uz Allahovu uputu, Halifatul Mesih
IV r.a. je zapoèeo Vakfe Nau program, sa takvom (bogobojaznošæu)
kao njegovim osnovnim principom. On je tra‘io od roditelja da svoju
djecu prije roðenja namijene i proglase kao majka hazreti Merjem:
“Gospodaru moj, šta god je u mojoj utrobi, ja predajem (jedino)
Tebi oslobaðajuæi ga (svjetskih briga). Zato Ti primi od mene.”
(3:36)
Huzur je rekao kad majke ovu dovu namijene svojoj djeci, one
imaju ogromnu odgovornost da djecu podi‘u na naèin da svoj ‘ivot
troše na Bo‘ijem putu ispunjavajuæi du‘nosti. One treba da èine
dove tokom trudnoæe da dijete ostane pošteðeno od svjetske
neèistoæe i bude iskreni sluga vjere. Poslije roðenja djeteta njegov
odgoj treba biti takav da djeca od ranih godina budu upoznata i
svjesna o svom Vakfu, tako kad dijete dostigne mladalaèko doba
sebe preda tome sa iskrenošæu. Roditelji trebaju zapamtiti da je na
njima da pripreme dijete za Vakf, tako da ta djeca, Halifi vremena i
Zajednici predstavljaju savršenu i dobro odgojenu mladu osobu za
Bo‘iju slu‘bu.
Huzur je rekao da je pogrešno misliti da je vaše dijete Vakfe Nau
i da æe Zajednica od samog poèetka paziti na njegov odgoj. Vakfe
Nau organizacija je tu, Zajednica omoguæava uputu. U Rabvi je
osnovan Vakfe Nau odbor i odjeljenje radi u Kadianu. U Londonu
ovo odjeljenje radi na centralnom nivou pod direktnom uputom
Halife vremena. U lokalnim ograncima Vakfe Nau sekretari imaju
du‘nost obrazovanja i obuke ove djece kao i da im daju savjete i
upute ih, da ih naprave aktivnim èlanovima Zajednice. Uprkos svega
ovoga ostaje ogromna odgovornost roditelja. Vakfe Nau je najva‘niji
program da bi se ispunile buduæe potrebe Zajednice. Razumijevajuæi
ovu potrebu, roditelji kao i Vakfe Nau odjeljenje trebaju biti u cjelosti
aktivni. U nekim oblastima ovo odjeljenje nije aktivno kako bi trebalo
biti. Oni treba da ovo poprave tako da, kad ova djeca uðu u praktièni
27
‘ivot mogu spasiti svoj narod i takoðer postiæi poboljšanje sebe. Zaista
je du‘nost roditelja da svako dijete odgoje na dobar naèin; Zajednica
ne mo‘e dozvoliti da izgubimo bilo koje dijete. No Vakfe Nau djeci
treba biti reèeno od ranog djetinjstva da njihova osobitost u
ponašanju itd. treba da ih razlikuje od drugih i da nikada u njih ne
bude uprto prstom. Zadatak je oba roditelja i uprave da podignu
svijest o Vakfe Nau nastavnog plana i programa meðu djecom, tako
da budu svjesni svoje predanosti vjeri. Djeca trebaju biti samomotivisana
da uèe o vjeri zato što prisilno uèenje ne mo‘e koristiti
duhu Vakfa. Obeæani Mesija a.s. je rekao da su potrebni ljudi koji
sebe predaju vjeri.
Huzur je rekao da oni Vakfeen, koji ‘ivot predaju tome nakon što
nauèe o religiji ili oni Vakfe Nau djeca koja studiraju na raznim
islamskim fakultetima treba da zapamte da slijede religiju kojoj nas
je pouèio Èasni Poslanik s.a.v.s. Hazreti Ajša r.a. nam je objasnila da
je njegovo vladanje bilo utjelovljenje Èasnog Kur’ana. Iako je svakom
nareðeno da slijedi uzor Èasnog Poslanika s.a.v.s., oni koji svoj ‘ivot
posvete islamu imaju veæe odgovornosti prema ovome. Oni treba
da utemelje dobar moral tako da mogu pozivati ljude Allahu.
Objašnjavajuæi svoje oèekivanje od onih koji svoj ‘ivot predaju
vjeri Obeæani Mesija a.s. je rekao da trebaju svoje rijeèi staviti u
praksu. Huzur je rekao da ‘eli da ka‘e svim Vakfeen i onima koji
studiraju na islamskim fakultetima da ovo uvijek imaju na umu i da
uvijek razmišljaju o sebi: jesu li njihovo znanje i praksa uporedivi.
Da ne bi mi, dok propovijedamo da je zanemarivanje namaza grijeh,
sami bili nemarni o ovome. I dok savjetujemo druge protiv loše prakse
na svadbama koje su štetne novotarije – koje nam Halifa vremena i
uprava Zajednice ne dozvoljavaju, koje Allah, Njegov Poslanik i
Obeæani Mesija nisu dozvolili – mi se ne osvræemo na ove naredbe o
ovakvoj praksi na svadbama svoje djece ili rodbine. Ili prisustvujemo
svadbama gdje se ove prakse dogaðaju i ne savjetujemo protiv njih
ili ne odemo sa ovih mjesta gdje se one dogaðaju. Ako se tra‘i
religijsko znanje, onda se prema njemu treba ponašati.
Obeæani Mesija a.s. je rekao da Vakfeen trebaju biti potpuno bez
od oholosti i samoljublja. Huzur je rekao da svaka osoba koja je
28
Vakf treba da razmišlja o sebi, oni koji su veæ na praksi kao i oni koji
studiraju na islamskim fakultetima. Ove godine prva generacija Vakfe
Nau završavaju na fakultetu u Kanadi. Moguæe je da su neki Vakfe
Nau veæ misionari u Pakistanu. Treba da zapamtite da je poniznost
odlikovanje misionara; meðutim, takoðer je va‘no da odr‘ite
dostojanstvo.
Dajuæi naloge Vakfeen, Obeæani Mesija a.s. je rekao da oni uveliko
trebaju prouèavati njegove knjige, tako da njihov stepen znanja bude
izvanredan. Huzur je rekao da je ovo va‘no i za one koji su veæ u
praksi kao i za one koji su na fakultetu.
Obeæani Mesija a.s. je rekao da je takoðer va‘no za misionare da
budu štedljivi. On je rekao da ako ne budu dovoljno ekonomièni
prema njegovim principima ne mo‘e im biti data potpuna
odgovornost. Huzur je objasnio da je spomenuti princip uzor ashaba
Poslanika s.a.v.s. koji su se iskusili izuzetnu skromnost i štedljivost.
Allah je Obeæanom Mesiji a.s. dao stari naraštaj misionara èija je
štedljivost bila zavidna. Danas su finansije Zajednice bolje i s
Allahovom milošæu uèinjeni su napori da se pazi na misionare, iako
se nedostatak i teškoæa ipak pojave na nekim mjestima. Meðutim,
jedanput kad se ‘ivot preda radi religije ove teškoæe nemaju nikakvog
znaèaja. U VB imamo islamske fakultete, u Njemaèkoj i Kanadi i
kanadski studenti æe uskoro zakoraèiti u praktièni svijet. Studenti
sa fakulteta u Indoneziji i Africi su postavljeni na du‘nost lokalno,
no studenti na fakultetima u zapadnom svijetu trebaju voditi raèuna
da æe morati iæi gdje god budu poslani. Ovo je duh Vakfe. Moguæe je
da budu poslani u Afriku i da imaju teškoæa okrutnim vremenskim
stanjem tamo. Sada su mnoge olakšice na raspolaganju. Raniji
misionari su se suoèili sa mnogim teškoæama.
Zatim je Huzur naveo dogaðaje ranih misionara da prika‘e nivo
njihovog ‘rtvovanja. Hazreti Sejid Šah Muhammed sahib je slu‘io
osamnaest uzastopnih godina u Indoneziji. ‘ivio je na vrlo malom
prihodu i nikada nije tra‘io pomoæ. On je èinio dove Allahu za sve
svoje potrebe. Po svom povratku u Pakistan iz Indonezije preko mora,
samo je imao mantil i dva para odjeæe. Na brodu mu je kroz glavu
prošla misao da se vraæa poslije tako dugog vremena i da èak nije
29
imao nove odjeæe da obuèe kad stigne u Rabvu. Onda je osjetio da
nije trebao imati takve ‘elje, da je to bilo protivno duhu Vakf i pokajao
se. Kad je brod ušao u luku u Singapuru vidio je èovjeka da prilazi
brodu i nosi sve‘anj. Èovjek je otišao kapetanu broda, govorio s
njim i onda došao do Šah sahiba, zagrlio ga i rekao mu da je Ahmadi
musliman. Objasnio je da je krojaè i da je u novinama Al Fazl proèitao
o Šah sahibovom putovanju natrag brodom u Rabvu preko
Singapura. Bila mu je ‘elja da ga sretne i dadne mu poklon. Pošto je
vidio njegovu sliku imao je neku predstavu o njegovom broju odjeæe
i napravio je odjeæu za njega. To je natjeralo suze u Šah sahibovim
oèima kako je Allah nadahnuo nepoznatog Ahmadi muslimana da
ispuni njegovu ‘elju. On je napisao da ako se misionar samo okrene
Allahu za pomoæ, i ne tra‘i ni od koga drugog, Allah obezbjeðuje iz
nevidljivog.
Jedan od sinova Maulana Ghulam Ahmad sahiba Faruk je napisao
da je po povratku poslije slu‘enja u inostranstvu njegov otac bio
postavljen u Hyderabad. Bio mu je dat mali, trošan smještaj ali je
njegova porodica bila zadovoljna da æe njihov otac biti blizu njih.
Videæi zapušteno stanje kuæe oni su od njega tra‘ili da pita da mu se
urade neke popravke. On je okupio svoju porodicu i objasnio im s
ljubavlju i mudrošæu da je potiskivanje svake ‘elje i ne pravljenje
zahtjeva bio moto Vakf. ‘ivotne teškoæe trebaju biti prihvaæene na
svakom koraku da steknemo Bo‘ije zadovoljstvo. Jedanput je jedan
njegov sin koji je bio vojni slu‘benik, i druga djeca koja su dobila
zaposlenje, tra‘ili od njega da uzme penziju i da mu dozvole da ga
slu‘e. On im je rekao da æe im odgovoriti narednog dana. Oni su
mislili da æe se on mo‘da slo‘iti s njihovim zahtjevom i bili su
zadovoljni. Narednog dana, on ih je poredao da sjednu ispred njega
i rekao im da je bio izuzetno ponizan èovjek i da je njihov zahtjev
potresao njegovo srce i um. On je rekao da se zavjetovao Allahu da
æe svoj ‘ivot potrošiti u Vakf i bojao se da ne posrne u svom zavjetu.
Zato, je rekao svojoj djeci da od njega nikada ponovo ne tra‘e takav
zahtjev i da umjesto toga trebaju èiniti dove da ispuni svoj zavjet.
Obeæani Mesija a.s. je rekao da Vakf osoba treba biti u stanju da
izdr‘i teškoæe putovanja, da mogu iæi iz sela u selo i obavijestiti
ljude o njegovom dolasku. Huzur je rekao da su u ranim danima
30
misionari u Indji i Africi izdr‘ali mnoge teškoæe pošto su fondovi
bili ogranièeni i bilo je mnogo opozicije.
Mnogo je dogaðaja Maulana Nazir Ahmad Ali sahiba gdje su ga
ljudi u selu istjerali iz svog sela i on je noæ proveo u d‘ungli u Africi.
Danas Zajednica ima dobar ugled u Africi radi napornog rada ovih
predaka. Maulvi Sadeek Amritsari sahib piše da su poslije Drugog
svjetskog rata on i Maulana Nazir sahib odluèili da prenose poruku
u Siera Leonu. Selo u koje su ‘eljeli otiæi bilo je preko rijeke, i oni su
uzeli èamac da tamo signu. Maulana Nazir je prethodno tamo bio,
tako da je veæ bilo neko suprotstavljanje. Neki od ljudi u selu su
tvrdili da imaju arapsko porijeklo i sebe su smatrali ispravnim
muslimanima. Oni su u selu pronijeli pogrešne informacije o
Ahmadijatu i ljudi su zato odluèili da im ne obezbjede smještaj kad
god doðu u posjetu. Ova dvojica misionara su jednostavno ‘eljeli da
uklone pogrešno shvatanje i da poruku islama Ahmadijata upute
seljanima. Oni su planirali da borave u selu nekoliko dana. Otišli su
do bungalova seoskog poglavice koji je davao dozvolu za
gostoprimstvo. Poglavica nije bio dostupan i drugi odgovorni ljudi
su bili neprijateljski raspolo‘eni i nije bilo nikoga da im pomogne.
Studenti koji su bli u društvu misionara bili su Afrikanci tako da su
našli smještaj ali su dvojica bili ostavljeni da lutaju u d‘ungli. Sreli
su muslimana Lebanonca koji ih je odveo kuæi i nahranio. Niti je on
pitao niti su mu oni rekli da nemaju nigdje da odsjednu. Tako su
sjeli pored rijeke, gdje je bilo puno otrovnih znija i krokodila.
Meðutim, Allah ih je èuvao bezbjednim. Pošto nisu mogli spavati,
hodali su uz rijeku i onda sjeli. Uèili su ajete iz Kur’ana, razgovarali
o vjeri i onda je Maulana Nezir vodio uèenje duge duboko ispunjene
dove za uputu ljudi u selu i pobjedu Ahmadijata. Još su malo šetali.
U 3 sata ujutro su otišli u d‘amiju da klanjaju taha‘dud namaz. U
mraku su èuli neki stran glas unutar d‘amije i pojavilo se stado
koza. Takvo je bilo stanje d‘amije onih koji su sebe zvali
muslimanima. Dvojica misionara su oèistili d‘amiju i klanjali
tahad‘ud. Kasnije su prouèili ezan za fad‘r (sabah) namaz. Nakon
što su èuli ezan, ljudi su poèeli dolaziti u d‘amiju. Kad su vidjeli da
oni klanjaju namaz rekli su da nema razlike u naèinu kako oni
klanjaju. Huzur je rekao da se Ahmadijat kasnije tamo proširio.
31
Ovakvo je istinsko i praktièno pokazivanje predavanja ‘ivota za
vjeru. Huzur je rekao da je Vakf proces u kojem osoba treba da napusti
svoje ‘elje i podnosi teškoæe. Naši novoprodošli u misionarski rad
kao i Vakfe Nau èlanovi trebaju ove stvari imati u vidu prije nego se
otisnu u praktiènu stranu. Oni takoðer trebaju biti upoznati o ovim
stvarima u toku svog obrazovanja i da budu pripremljeni. Huzur je
rekao da su tamo bili prisutni mnogi studenti. Oni odsada nadalje
trebaju poèeti misliti u ovom pravcu. Nekoliko njih su povukli svoj
Vakf kad su èuli o svom postavljenju. Zato trebaju biti napravljene
pripreme od ranije, da æe morati podnijeti teškoæe. Huzur je rekao
da je ova njegova poruka bila pogotovu za studente na islamskom
fakultetu i da prilièno velik broj Vakfe Nau sturdiraju na islamskim
fakultetima. Oni trebaju nastojati i uvijek ispuniti zavjet koji su
njihovi roditelji dali u vidu ‘rtvovanja pripadnika starijeg naraštaja
i oèekivanja Obeæanog Mesije a.s.
Huzur je rekao da misionari trebaju zraèiti poniznošæu ali da u
isto vrijeme takoðer trebaju zadr‘ati osjeæaj dostojanstva. Nikada
ne smiju izraziti svoje ‘elje pred drugima. Rekao je da ima lièno
iskustvo o ovome u Africi, kad su vremena bila izuzetno teška. Ali
teškoæa se treba podnijeti a da ne dozvole da ih napusti dostojanstvo.
On je nalagao iskusnim misionarima da ne budu pod uticajem ovog
svijeta. Rekao je da je svaki misionar predstavnik Halife vremena.
Huzur je tra‘io od porodica misionara da ne stavljaju nepotreban
pritisak na njih sa svjetskih izgleda. Zajednica nastoji da omoguæi i
olakša stvari ali ekonomska kriza se poveæava širom svijeta, zato
uprkos napora ne mo‘emo izaæi nakraj s inflacijom. Dostojanstvo
misionara i onih koji su predali ‘ivot je, da nikada nikome ne
spomenu svoje teškoæe. Samo èinite dove Allahu i tra‘ite od Allaha.
Allahovom milošæu, mi danas imamo sliène primjere nalik primjerima
ovih predaka ranih dana no neki mogu biti nestrpljivi. Oni koji
predaju ‘ivot treba da ‘ive u okviru svojih sredstava. Huzur je rekao
da ‘ene misionara ne treba da prave neprikladne zahtjeve i trebaju
biti njihovi pomagaèi u velikom zadatku i velikoj duhovnoj slu‘bi za
koju su se predali.
Svaki misionar i onaj ko preda svoj ‘ivot treba da zapamti rijeèi
Obeæanog Mesije a.s. koje je kazao u vrijeme otvaranja fakulteta
32
Ahmadija: ’Ovaj fakultet treba postati izvor propagiranja islama. On
treba proizvesti takve uèenjake i djeèake koji posveæuju svoje ‘ivote i
napuštaju ovosvjetska zaposlenja i ciljeve da posvoje slu‘enje vjeri.’
Huzur je objasnio nekoliko administrativnih stvari u pogledu Vakfe
Nau. Rekao je da ogroman broj Vakfe Nau djeèaka i djevojèica ne
idu na islamski fakultet da bi stekli vjersko znanje. Oni odabiru druga
polja. Zajednica takoðer treba struènost u ovim poljima. Zato oni
trebaju konsultovati Centar na svakom stupnju svog studiranja.
Trenutno ima 14. 500 Vakfe Nau djece preko 15 godina starosti. Na
ovom stepenu oni sami trebaju ispuniti Vakf obrazce. Njihove godine
su sada godine svjesnosti. Oni treba da odluèe da li ‘ele nastaviti sa
svojim Vakf ili ne. Za njih je neophodno da o ovome obavijeste Centar.
Oni koji ne ‘ele da idu na islamski fakultet trebaju to napisati,
objašnjavajuæi za šta su zainteresovani i tra‘iti savjet o daljem
obrazovanju. Nije na njima da odluèuju za sebe. Vakf Nau sekretari
trebaju biti vrlo aktivni. Treba da okupe informacije i prenesu ih
Centru. Huzur je rekao da su do sada Vakf Nau djeca sa 15 godina
trebala da odluèe da li ‘ele ili ne da dr‘e svoj Vakf. No sada je Huzur
to produ‘io do poslije završetka studija. Poslije toga oni treba da
pišu i objasne svoje obrazovanje i da li ‘ele ili ne da nastave sa Vakf.
Huzur je rekao da je zadatak vakfe Nau sekretara da osiguraju da
oni pišu i formalno obavijeste Centar. 90% Vakfe Nau djece preko
15 godina se obrazuju izvan islamskog fakulteta. Treba biti
pripremljen formalni izvještaj o ovome. Bilo da se oni obrazuju na
islamskom fakultetu ili ne, za Vakfe Nau djecu je neophodno da
steknu vjersko znanje. Imamo Vakfe Nau plan i program do 19 godina
koji se mo‘e produ‘iti do 20 godina. Va‘no je prouèavati ga i dati
ispit. Treba biti cilj Vakf Nau sekretara da bude 100% uèešæe u ovome
i rezultati ispita trebaju biti poslani Centru.
Huzur je rekao da Centar èesto pošalje pisma ali veæina d‘emata
ne odgovore. Zato je Huzur ponovo iznio nekoliko taèaka. Rekao je
da je neophodno da roditelji pošalju pisanu aplikaciju za Vakf Nau
prije roðenja djeteta. Nije ispravno aplicirati poslije roðenja djeteta.
Neki ljudi takoðer pišu o drugim problemima kad apliciraju za Vakf
Nau. Huzur je rekao da, pošto pisma budu proslijeðena odgovarajuæim
odjeljenjima, oni treba da odvojeno pišu o drugim stvarima.
33
Roditelji trebaju sami poslati aplikacije a ne druga rodbina, jer
du‘nost odgoja je na roditeljima. U Africi se ponekad upute ne slijede
temeljito. Ukoliko se od Centra ne primi dozvola, ni jedno dijete ne
mo‘e biti ukljuèeno u Vakf Nau. Aplikacije za usvojenu djecu trebaju
biti napravljene prije roðenja i bit æe uvedeni biološki podaci roditelja
djeteta. Takoðer je va‘no da roditelji daju podatke o djetetu da se
zabilje‘e u centralnim bilješkama i da dobiju broj upisa. Neki roditelji
ne upišu dijete dugo vremena i onda prigovaraju da nema bilješke
za njihovo dijete.
Kad djecu stignu do 15 godina starosti, lokalni i nacionalni Vakf
Nau sekretari treba da tra‘e od njih da obnove svoje predavanje
‘ivota. Kao što je Huzur objasnio, oni takoðer trebaju obnoviti svoje
posveæivanje ‘ivota poslije završetka studija. Velika je potreba da se
vode taèna bilje‘enja inaèe ne mo‘emo kako treba odrediti svoje
zahtjeve o tome koliko ljudi trebamo u datim poljima. Ponekad je
tragièno za roditelje kad dijete bude roðeno kao invalid. Pošto ono
ne mo‘e biit ukljuèeno u Vakf Nau, to je dvostruka tragedija. Da
Allah pokloni takvim roditeljima zdravo dijete. Djeca onih roditelja
koji su iz nekog razloga izbaèeni iz Zajednice, veæinom zbog toga
što se ne pridr‘avaju neèega što D‘emat tra‘i, takoðer su skinuta sa
liste Vakf Nau. Ovo je zato što ako ako se roditelji ne mogu pridr‘avati
sistema, koju vrstu obuke oni mogu omoguæiti za djecu? Vakf Nau
sekretari trebaju bez odlaganja obavijestiti Centar o takvim stvarima.
Oni vakfe Nau koji su završili studije i sada su zaposleni trebaju
odr‘avati redovan kontakt sa Centrom. Trenutno, veæini njih je
dozvoljeno da nastave sa svojim zaposlenjem pod ugovorom da æe
biti pozvani kad budu potrebni. No, njihova je du‘nost da ostanu u
dodiru i obavještavaju o svojoj situaciji svake godine. Slièno tome,
oni koji su otišli na struènu obuku trebaju obavještavati Centar o
svom napretku.
Huzur je èinio dove da Allah osposobi Vakf Nau djecu da budu
korisni èlanovi Zajednice i da nas osposobi da dadnemo izvanredan
odgoj ovom amanetu Zajednice i pomognemo im da postanu korisni
èlanovi.