Hutbe 2011.

Hutbe 2011 – 11. 02. 2011. – Historija islam Ahmadija u Indoneziji i nedavni šehidi;


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

(Napomena: Naš tim ’Alislam’ preuzima punu odgovornost za
bilo kakve greške ili nerazumijevanje u kratkom sadržaju ove hudbe).

Hutba je dostupna u video formatu.

Tekst

Citirajuæi slijedeæi ajet iz Kur’ana Huzur je u današnjoj hutbi
petkom govorio o nedavnim šehidima kao i o drugim ‘rtvama
Ahmadi muslimana u Indoneziji:
“O vi koji vjerujete! Tra‘ite pomoæ sa strpljenjem i namazom;
sigurno je Allah sa strpljivim. I ne recite o onima koji su ubijeni
na Allahovom putu da su mrtvi; naprotiv, oni su ‘ivi, ali vi ne
osjeæate. A Mi æemo vas sigurno iskušavati strahom i glaðu, i
gubitkom imetka i ‘ivota, i plodova; i podaj radosne vijesti
strpljivima, onima koji, kad ih zadesi nesreæa, ka‘u: ’Uistinu,
mi Allahu pripadamo i Njemu se vraæamo.’ To su oni na kojima
su blagoslovi od Gospodara njihovog i milost, i oni su ti koji su
ispravno upuæeni.” (2:154-158)
Prije nekoliko dana bila su ubijena tri Ahmadi muslimana u
Indoneziji u okrutnom i neèovjeènom napadu koji je rastu‘io svakog
Ahmadi muslimana. Meðutim, kao i uvijek, mi smo na ovaj dogaðaj
reagovali – kako kao Zajednica tako i na pojedinaènoj osnovi – sa
strpljenjem i èvrstinom. Mi ovo stajalište zauzimamo radi Allaha i
ka‘emo: ’Uistinu, mi Allahu pripadamo i Njemu se
vraæamo.’ Danas niko ne razumije ove kur’anske ajete bolje nego
Ahmadi muslimani. Naš neprijatelj nastavlja da nas proganja a mi
nastavljamo bez prestanka ponavljati ove ajete. Ahmadi musliman,
bez obzira da li pripadao Indoneziji, Pakistanu ili nekoj drugoj zemlji,
‘rtvuje ‘ivot i imetak kako to dolikuje vjerniku u duhu koji je Obeæani
12
Mesija a.s. usadio u nas. Ovo je u skladu sa uèenjem Èasnog poslanika
s.a.v.s. i kako je on obuèavao svoje ashabe. Tokom godina sljedbenici
svakog Bo‘ijeg poslanika uvijek su pokazivali hrabrost vjerovanja
kad su ih ljudi nalik faraonu prisiljavali da izaberu izmeðu napuštanja
svog vjerovanja i gubljenja ‘ivota. U vrijeme Musaa a.s. kad su ljudi
uvidjeli da on nije ovosvjetski mad‘ionièar nego je zapravo bio
manifestacija Bo‘ije pomoæi i pošto su shvatili da je njegova poruka
bila od Boga, oni su ga prihvatili. Faraon je ovim bio omalova‘en i
zakleo se da æe ih kazniti, na što su oni rekli:
“Oni su rekli: ’Mi neæemo dati prednost tebi nad oèitim
znakovima koji su nam došli, niti (æemo ti dati prednost) nad
Njim koji nas je stvorio. Zato, èini šta hoæeš; ti mo`eš odluèiti
samo za `ivot na ovom svijetu.” (20:73)
A smo mi sljedbenici najizvanrednijeg meðu poslanicima kojem
je bio objavljen savršen Šerijat i stavljajuæi ga u praksu mo‘emo
postiæi visoke polo‘aje vjerovanja. Kasnije, njegov istinski i revni
poklonik vratio je natrag vjeru koja je napustila svijet i udaljila se do
dalekih zvijezda i ojaèao je naše vjerovanje. Hoæemo li mi, onda,
izgubiti svoje vjerovanje u strahu od Faraonovih uèenika? O,
neprijatelji Ahmadijata! Gdje god ste na Zemlji, ako ‘elite da nas
proganjate, nastavite, no, vi ne mo‘ete promijeniti naše vjerovanje.
Takav je bio odgovor ljudi Indonezije u nedavnom dogaðaju.
D‘emat koji je bio napadnut sastoji se od tek 30 ljudi iz sedam
porodica. Oni su primali prijetnje ali su odbili da ustupe neprijatelju
koji je od njih ‘elio da napuste D‘emat. Lokalne hod‘e su zahtijevale
da oni otjeraju svog mualima (vjerskog uèitelja) iako je on bio lokalni
èovjek. Kad se suprotstavljanje poveæalo, 20 omladinaca iz susjednih
d‘emata poèeli su dolaziti radi du‘nosti obezbjeðenja misionarske
kuæe pošto u veæini ovih situacija neprijatelj ima podršku policije.
Zbog rastuæeg neprijateljstva u Indoneziji mi smo napuštali svoje
misionarske kuæe i vlasti su ili stavile bravu na njih ili, ako bi drugi
uzeli naše misionarske kuæe vlasti ih u tome nisu spreèavale. Zato
smo odluèili da ne ispra‘njavamo svoje misionarske kuæe. Ovdje su
napadaèi ušli u misionarsku kuæu naoru‘ani no‘evima, bode‘ima i
štapovima dok je policija gledala. Kao što smo svi èuli, oni su ubili
13
trojicu Ahmadi muslimana dok su petorica bili povrijeðeni. Ovaj
napad je bio krajnje okrutan i podsjeæa na neèovjeènost pagana
mraènog doba. Kao i prije, oni su sve ovo uradili u ime onoga koji je
bio ’Milost za sve svjetove’ (s.a.v.s.), koji je na ovaj svijet došao da
razdijeli milost i èija su pravila obaveza u toku bitke bila da ni jedno
mrtvo tijelo ne smije biti unaka‘eno. Ovdje su tijela bila iznaka‘ena
do tolike mjere da na poèetku nisu mogla biti ispravno identifikovana.
Ovi ljudi su nadmašili pagane u obešèašæivanju mrtvih tijela. Mi
smo svi o‘alošæeni i krajnje zabrinuti ovim ubistvima i
omalova‘avanjem naših dragih, no, najveæa okrutnost svega je da
je ovaj napad proveden u ime našeg uèitelja, dobrotvora èovjeèanstva
(s.a.v.s.)
Ova okrutnost bila je tako jaka da je o tome izvjestila nacionalna
štampa. Oni su se uzdr‘ali od pokazivanja video snimaka ovog
napada na temelju toga da nisu bili prikladni za pokazivanje. Al
D‘azira èesto daje takve vijesti no, oni su napravili izuzetak u ovom
sluèaju govoreæi da su slike isuviše okrutne i strašne. Zaista, policija
je stajala pored kad je rulja napala i poèela ubijati. Oni su svukli
odjeæu trojice Ahmadi muslimana i udarali ih štapovima; slike ovoga
su nepodnošljive.
Azijska organizacija za ljudska prava rekla je da neke vjerske
voðe ovaj napad smatraju ispravnim. Ovo je èinjenje glupavih djela
koja se mogu uporediti sa onima od prije hiljada godina poèinjenih
u ime islama. Ekonomist je izvjestio da se ova neèovjeènost nije
dogodila u sluèaju izmeðu muslimana i kršæana nego su ga poèinili
muslimani protiv muslimana. Oni sugerišu da se video snimak
napada mo‘e vidjeti samo ako osoba ima nerve da to gleda; jedna
potpuno drugaèija vrsta neèovjeènosti.
Ahmadi muslimani koji su vidjeli ovaj isjeèak napisali su slièna
osjeæanja Huzuru, govoreæi da nisu mogli gledati više od oko jedne
minute. Jedna gospoða je napisala Huzuru da je to gledala skriveno
od svoje djece i jecala je i njena djeca su se jako zabrinula zbog èega
plaèe. Jedan Al‘irac Ahmadi pisao je Huzuru da nakon što su vidjeli
ovaj isjeèak rasplakali su se – tako su strašne slike bile. Pa ipak su
ovi ljudi èak svoju djecu uèinili bezosjeæajnom jer su se mogla vidjeti
na video snimku kako plješæu.
14
Ove vijesti su objavile novine kao što je New York Times i Financial
Times. Jedan predavaè sa islamskog univerziteta napisao je u
novinama ‘Jakarta Times’ da je ovaj dogaðaj pokazao da nema
osjeæanja za manjine u društvu. On je rekao kako su Ahmadi
muslimani radili rame uz rame u izgradnji Indone`anske nacije.
Ahmadi uèenjaci su Indoneziju predstavili razmišljanju dvadesetog
stoljeæa i da je prijevod Kur’ana koji je prouèavao Sukarno bio Ahmadi
prijevod. On je rekao da je nacija bila zahvalna ovoj zajednici. Huzur
je rekao da bar obrazovani ljudi i mediji Indonezije imaju hrabrost
da govore protiv proganjanja. Ovo daje nadu za unapreðenje. Kad
bi samo obrazovani ljudi i mediji Pakistana takoðer bili ovakvi.
Huzur je objasnio da neprijateljstvo protiv Zjednice nije novo u
Indoneziji. Naša Zajednica je proganjana u nekim muslimanskim
zemljama na naèin na koji su od Boga predvoðene zajednice uvijek
bile proganjane. U Indoneziji su hod‘e uvijek zavodile ljude u
suprotstavljanje Zajednici. Oni se boje da æe, ako ljudi prihvate istinu,
njihova va‘nost opasti i da æe njihovo manjkavo znanje biti izlo‘eno.
Predstavljanje Ahmadijata u Indoneziji dogodilo se na èudesan naèin.
Ova nacija je imala èast da su èetvorica ljudi lièno otišli u Kadian da
prime Ahmadijat umjesto da Ahmadi misionar ide u Indoneziju s
porukom. To je bilo 1923. kad su èetvorica Indone‘ana došli u Indiju
radi vjerskog obrazovanja i našli put za Kadian. Oni su bili: Maulvi
Abu Bakr Ejub sahib, Maulvi Ahmad Nur-ud-Din sahib, Maulvi Zani
Halaan sahib i had‘i Mahmuud sahib. Na njihov zahtjev je hazreti
Halifatul Mesih II r.a. uredio za njihovo vjersko obrazovanje u toku
kojeg su spoznali stvarnost Ahmadijata i prihvatili ga. Oni su preko
pisama raširili svjetlo ove poruke u svoju zemlju. Kad se hazreti
Halifatul Mesih II r.a. vratio iz posjete Evropi 1924., ovi studenti su
tra‘ili da se takoðer posveti pa‘nja istoènim ostrvima, bilo liènom
posjetom hazreti Halifatul Mesiha II r.a. ili slanjem predstavnika.
Godine 1925. hazreti Maulvi Rahmat Ali sahib je stigao u Sumatru
u stranu kulturu. Meðutim, njegova odluènost je savladala sve
prepreke. On je nauèio jezik i zapoèeo s prenošenjem poruke, i uskoro
zapoèeo diskusiju i debatu sa ulemom (vjerskim uèenjacima). On je
za nekoliko mjeseci osnovao prvi d‘emat kad je osam ljudi dalo
zavjet bai’ata. Uskoro je ulema izdala fetvu protiv èitanja Ahmadija
15
literature i slušanja Ahmadi predavanja. Kad je D‘emat porastao po
broju slijedio je bojkot i štampa je takoðer poèela pisati protiv
D‘emata. U jednom sluèaju se okupilo 3000 ljudi ispred kuæe Maulvi
sahiba koji su uzvikivali slogane i vrijeðali. Kasnije je had‘i Mahmud
sahib takoðer došao u Indoneziju. Iako su hod‘e na poèetku nastojali
da se on odrekne svog vjerovanja on se uskoro oslobodio. Na ovo je
ulema pokušala da protjera Maulvi Rahmat Ali sahiba ali su vlasti
odbile da se upliæu u religijske stvari. U decembru 1927. naš misionar
je nadmašio u jednoj vrlo va‘noj, visokouèenoj debati dok su
protivnici zatajili. Ovo je utrlo put za dalje prenošenje poruke i bio
je formiran treæi d‘emat u Indoneziji. Godine 1930. Muhammed
Sadik sahib takoðer je bio poslan u Indoneziju. Baš kao što je D‘emat
sticao popularnost, tako je neprijateljstvo protiv D‘emata takoðer
raslo. U ranijim danima ova tri d‘emata su se suoèila sa mnogim
kušnjama. Oni su bili sprijeèeni da obavljaju namaz i bili su prisiljeni
da, Bo‘e saèuvaj, Obeæanog Mesiju a.s. nazovu la‘ovom ili da se u
protivnom suoèe sa progonom iz te oblasti. Maulvi Abu Bakr Ejub
sahib se vratio iz Kadiana. Na njega su stavljena ogranièenja i zabrane
u prenošenju poruke (islama Ahmadija). Bio je primoran da se pojavi
pred glavnim oblasnim slu‘benikom koji ga je zasuo pitanjima na
koja je on krajnje uvjerljivo odgovorio. Ovo je imalo vrlo pozitivan
efekat na ovog slu‘benika koji je Maulvi sahiba razrješio optu‘be s
poèašæu.
U toku pokreta za neovisnost Indonezije hazreti Halifatul Mesih
II r.a. revno je najavio da muslimani trebaju pomoæi muslimane
Indonezije u njihovom pokretu za neovisnost i od svih Ahmadija
misija širom svijeta zatra‘eno je da pomognu ovaj pokret. Nakon
što je Sukarno najavio neovisnost, prema proglasu hazreti Halifatul
Mesih II r.a. Ahmadi misionari i drugi Ahmadi muslimani u
potpunosti su uèestvovali u ovom pokretu. Sejid Šah Muhammed
sahib se susreo sa Sukarnom i izrazio svoju ‘elju da uzme uèešæe u
pokretu za neovisnost. Bio mu je dat zadatak da na radiju èita vijesti
na urdu jeziku. Abdul Vehab sahib i Malik Aziz sahib takoðer su
neko vrijeme èitali vijesti na urdu jeziku. Entuzijazam Sejid Šah
sahiba bio je takav da je prethodni ministar rekao da ga je prihvatio
kao èlana nacije. Njegove usluge su bile priznate i na slu‘benom
16
nivou je bio nagraðen visokom pohvalom. Uz ove usluge, Ahmadi
su takoðer dali svoje ‘ivote u pokretu za neovisnot Indonezije.
Pa ipak, ulema i ekstremisti su nastavili svoje proganjanje. Huzur
je spomenuo neke Ahmadi šehide Indonezije. U 1947. bilo je ubijeno
šest Ahmadi muslimana. Oni su: Jaed sahib, Sura sahib, Saeri sahib,
Had‘i Hasan sahib, Radin Salih sahib i Dahlan sahib. Oni su bili
ubijeni u selu Java. Bili su napadnuti štapovima i kamenjem pred
svojim porodicama od Vehabi grupe koji su ih prisiljavali da napuste
Ahmadijat ali su oni svi ostali odluèni. U 1949. godini dogodila su
se dalja ubistva i pali su šehidi: Sanusi sahib, Omo sahib, Tahyan
sahib, Shahromi sahib, Soma sahib, Jumli sahib, Sarman sahib, Uson
sahib i dvije gospoðe – Idot sahiba i Uniah sahiba. Oni su bili ubijeni
u selu u zapadnoj Javi i isto tako su bili napadnuti štapovima i
kamenicama od vehabi grupe, bili su odvuèeni iz sela i ubijeni na
krajnje neèovjeèan naèin. Oni su takoðer bili prisiljavani da napuste
Ahmadijat ali su ostali èvrsti.
U 2001. zapoèela je era sna‘ne mr‘nje protiv Ahmadi muslimana.
Papook Hasan sahib, koji je imao 55 godina, bio je ubijen u junu
kad se hrabro suoèio sa 100 napadaèa koji su bili došli da unište
našu d‘amiju. On je zadobio ozbiljne povrede i umro je na putu za
bolnicu. U 2002. vladini radnici su se pridru‘ili ovim ljudima. Bile
su napdnute dvije d‘amije i ošteæene kuæe. U julu 2005. bila je
napadnuta i ošteæena naša glavna d‘amija dok je policija gledala.
Kasnije je vlada zapeèatila d‘amiju. U septembru 2005. naši
klevetnici su napali pet d‘amija D‘emata, oštetili ih i opljaèkali. 86
kuæa je bilo ošteæeno, neke su bile spaljene. U oktobru 2005.
neprijatelji su napali tri Ahmadi kuæe i izazvali štetu. U februaru
2006. bile su ošteæene 23 kuæe, šest je bilo zapaljeno i bile su ošteæene
radnje koje su pripadale Ahmadi muslimanima i njihova stoka
ukradena. Više od 100 ahmadi muslimana ostali su bez doma i ova
oblast je morala biti napuštena. U 2007. jedna od naših d‘amija bila
je porušena i 26 Ahmadi muslimana morali su se preseliti u drugu
oblast. U septembru 2007. je jedna naša d‘amija bila tri puta
napadnuta i ošteæena. U decembru te godine još su dvije d‘amije
bile napadnute i ošteæene. Policija je zapeèatila devet naših d‘amija.
Takve su bile okolnosti ali su Indone‘anski Ahmadi ostali èvrsti i
17
ustrajni u svom vjerovanju. Nedavni šehidi su nastavak proganjanja
ali je ovoga puta lokalna i internacionalna štampa govorila o ovom
dogaðaju. Huzur je dao detalje o trojici šehida.
Tubukus Chandra Mubarak sahib šehid imao je 33 godine, bio je
roðen Ahmadi i iza sebe je ostavio hudovicu koja je pet mjeseci
trudna. On je namjeravao da neroðeno dijete dadne u vakuf što æe
sada, inšaAllah biti provedeno u postupak. On je bio vrlo iskren
Ahmadi kao i njegova cijela porodica. Bio je vrlo redovan u obavljanju
namaza u d‘ematu u d‘amiji. Dan prije ubistva njegova ‘ena je tra‘ila
od njega da ne ide na d‘ematsku du‘nost u Cikeucik navodeæi
trudnoæu kao razlog, ali on je izabrao da ide. Njegov zadatak je bio
da vozi omladince u Cikeucik. U vrijeme napada bio je u misionarskoj
kuæi i bio je naprijed. Protivnici su ga neèovjeèno napali no‘evima i
onda su ga objesili i nastavili ga tuæi. Kasnije su ga skinuli i udarali
štapovima i unakazili njegovo tijelo. Njegov mlaði brat je po nekoj
oznaci prepozno njegovo tijelo.
Ahmad Warsono sahib šehid, imao je 38 godina i iza sebe je
ostavio hudovicu i èetvoro djece. Njemu je Ahmadijat bio predstavljen
2000. godini u toku posjete hazreti Halifatul Mesiha IV r.h. On je
prouèavao Ahmadija literaturu i dao zavjet bai’ata u 2002. Prije
bai’ata on se nije dobro opohodio sa svojim roditeljima no, nakon
što je postao Ahmadi napredovao je duhovno kao i moralno i njegovi
roditelji su bili vrlo zadovoljni s njim. Jedanput je bio u velikoj
novèanoj krizi i trebao je da plati kiriju i podmiri neke druge troškove.
Srèano je èinio dove. Jedan èovjek je došao i tra‘io od njega da
uradi neki posao i tako je sa plaæom koju je dobio mogao podmiriti
sve svoje troškove. U vrijeme napada on je bio unutar misionarske
kuæe i bio okrutno i neèovjeèno napadnut no‘evima, bode‘ima i
štapovima. Njegovo tijelo je iznešeno napolje gdje su ga neprestalno
batinjali dok je policija gledala. Njegovo se tijelo takoðer nije moglo
odmah prepoznati.
Roni Pesarani sahib šehid, imao je 35 godina i dao je zavjet bai’ata
2008. On je iza sebe ostavio hudovicu i dvije kæeri. Prije bai’ata on
je bio ubica, kradljivac i kockar i Ahmadijat mu je bio predstavljen
od jednog drugog šehida. On je u snu vidio jednu pobo‘nu osobu
18
koja je imala turban na glavi. Kad je vidio sliku Obeæanog Mesije
a.s. prepoznao je da je to lice koje je vidio u svom snu. On je èitao
Ahmadija literaturu i dao zavjet bai’ata u 2008. koji je preobrazio
njegov ‘ivot. Njegova ‘ena je bila zapanjena nad njegovom
duhovnom promjenom. Allah mu je omoguæio da ne samo napusti
svoja prošla zla nego da primi Ahmadijat i da onda ide dalje da
stekne polo‘aj šehida. Postao je redovan u obavljanju namaza i
takoðer je klanjao tahad‘ud namaz. Bio je redovan u plaæanju
èlanarine i imao ‘elju za prenošenjem poruke; njegov napor na tom
polju rezultirao je u mnogim bai’atima. Èesto je izra‘avao svoju ‘elju
da umre kao šehid. On je takoðer bio napadnut no‘evima, bode‘ima
i štapovima. Njegovo tijelo bilo je izneseno napolje, zlostavljano i
unaka‘eno.
Ovo su ljudi kojima su od Boga bile date radosne vijesti o
D‘ennetu. Oni su sjajne zvijezde Ahmadijata, da Allah uzdigne
njihove polo‘aje i podari èvrstinu njihovim porodicama i bude njihov
Zaštitnik i Pomagaè. Da Allah ojaèa vjerovanje svakog èlana D‘emata
u Indoneziji.
U pogledu svojih vizija Obeæani Mesija a.s. je spomenuo ljude iz
dalekih mjesta koji æe slijediti put Shahibzade Abdul Latifa šehida.
Huzur je rekao da su ovi šehidi takoðer meðu ovim ljudima iz dalekih
mjesta, meðu kojima mnogi nisu èak nikada ni vidjeli Halifu
Ahmadijata pa ipak je njihova iskrenost uzorna. U ovoj viziji Obeæani
Mesija a.s. je vidio da je kako je u njegovoj bašèi posjeèeno visoko
drvo jele i da ga je on je tra‘io kako bi ga ponovo podigao u zemlji
tako da mo‘e rasti i cvjetati. Objasnio je da je ovo interpretirao kao
da Allah daje mnoge zamjenike Shahibzade Latifa šehida. Ubistva u
Indoneziji ostavila su uzorne primjere i pokazala da su oni koji ‘ive
hiljade milja daleko od Kadiana dokazali istinitost Obeæanog Mesije
a.s. Oni od nas koji smo ostali iza treba da cijelo vrijeme razmišljamo
o sebi o stanju svog vjerovanja.
Poslije takvih ubistava mi trebamo dati zavjet da ne samo neæemo
dozvoliti da naše vjerovanje bude izgubljeno proganjanjem, nego
da æemo ga uveæati i da neæemo poduzeti nikakav postupak koji
mo‘e nauditi ugledu naših tradicija i našeg strpljenja, koji mogu
19
nauditi ugledu naše odanosti svojoj zemlji. Kao što je prije
spomenuto, D‘emat u Indoneziji odigrao je ulogu u stvaranju ove
zemlje. Gdje god ‘ivi Ahmadi musliman je odan toj zemlji. Ova
odanost zahtijeva da molimo Allaha da naše zemlje oslobodi od
kand‘i tlaèitelja i da nam On nikada ne nametne takve vladare koji
ne poznaju milost. Mi pribjegavamo zakonu za ovosvjetske odluke
no mi nikada ne uzimamo zakon u svoje ruke, mi se jedino obraæamo
Allahu. Naše oslanjanje je više u obraæanju Allahu nego na zakonske
pravne lijekove. Naše oslanjanje je na Njegovu milost. I sada, kao i
prije, mi æemo se okrenuti Njemu. Huzur je savjetovao da uvijek
uèimo dovu:
“…o Gospodaru naš, podari nam strpljenje, i uèvrsti naše korake,
i pomozi nas protiv nevjernièkog naroda.” (2:251)
Da se èak ni jedan od nas nikada ne spotakne u svojoj èvrstini.
Obeæani Mesija a.s. je rekao da je blizu vrijeme kad se ovi smutljivi
ljudi više neæe moæi vidjeti. On je rekao da ovi ljudi, da Allah nije
tako htio, ne bi zadali bol, a oni koji zadaju bol ne bi bili roðeni, no
Allah ‘eli da kroz njih pouèi o strpljenju.
Huzur je molio Allaha da svaki Ahmadi musliman maršira dalje
naprijed s molitvama i strpljenjem s ciljem da postignemo svoj cilj.
Da nam Allah podari èvrstinu i da uništi svakog smutljivca i da se
osvjedoèimo u ispunjenje obeæanja Obeæanog Mesije a.s. Naši
klevetnici nemaju nikakve liène mr‘nje protiv nas. Sve ovo se dešava
zbog njihovog neprijateljstva prema Obeæanom Mesiji a.s. Da Allah
ove neprijatelje uèini upozoravajuæim znakom i da oni meðu njima
koji se neæe popraviti budu ka‘njeni od Boga. Huzur je rekao da
trebamo èinimo dove za povrijeðene iz Cikeusika, dvoje je bilo
otpušteno iz bolnice ali su troje još ostali u bolnici. Obraæajuæi se
Ahmadi muslimanima Indonezije Huzur je rekao da su dove svih
Ahmadi s njima. Huzur prima pisma koja izra‘avaju zabrinutost i
nemir o Ahmadi muslimanima Indonezije, slike neèovjeènog
proganjanja su zaboljele svakog Ahmadi muslimana. Da Allah èuva
svakog Ahmadi u Svojoj zaštiti i sigurnim od svakog zla u buduænosti
i da se zavjere neprijatelja odbiju o njih.
20
Huzur je rekao da æe klanjati d‘enazu namaz trojice šehida. Uz
to æe takoðer klanjati d‘enazu namaz za jednog mladog Ahmadi
muslimana koji je izgubio ‘ivot u samoubilaèkom napadu u Mardanu,
Pakistan, u pješadiskom puku u Pund‘abiju. On je tamo imao obuku.
On je bio sestriæ dvojice naših vakfe zindagi (ljudi koji su ‘ivot
posvetili slu‘enju islamu).