Hutbe 2011.

Hutbe 2011 – Praktikujte istinu u svim aspektima svog života – Video


Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

(Napomena: Naš tim ’Alislam’ preuzima punu odgovornost za
bilo kakve greške ili nerazumijevanje u kratkom sadržaju ove hudbe).

Hutba je dostupna u video formatu.

VideoTekst

Istinoljubivost je vrlina koju ne promovišu samo oni koji su religiozni; zapravo, ovu vrlinu potkrepljuju i oni koji su religiozni i koji su nereligiozni. Pa ipak, dužno izražavanje istine nije ispunjeno. Gdje god se pojavi prilika koristi se neistina za ličnu korist. Tako, od nivoa pojedinca do međunarodnog nivoa, istina je negirana sa istom jačinom s kojom je verbalno promovisana. Ogromna većina ljudi koriste neistinu u poslovima. U društvenim kao i političkim stvarima, bilo nacionalnim ili internacionalnim, istina je pregažena.

Oni sa skrivenim motivima čak koriste religiju, koja propagira istinu, da nastoje i unište je. Neki su mišljenja i vjeruju da se može koristiti toliko neistine da istina postane neistina i ono što je neistina postane istina. Ova drskost i besramnost pregazi istinu na svakom nivou zato što nestaje vjerovanje u Boga. Neslaganje i gorčina u porodičnom životu potiče iz toga što se istina ne upotrebljava u potpunosti i kad djeca vide da roditelji upotrebljavaju neistinu, oni se također upuštaju u to. Neistina porodičnog života ih potiče na druga zla i neke porodice unište svoju djecu u ovom procesu. Nažalost, neistina u poslovnim stvarima je vrlo oubičajena u muslimanskim zemljama. Što glasnije uzvikuju ‘istina’ veće je njihovo negiranje istine. Allah i Časni Poslanik s.a.v.s. su naredili da govorimo istinu; no, neistina je prihvaćena sa jednakom mjerom. Nedavno je jedan mrzovoljni (Pakistanac) političar govorio o situaciji u Kračiju i Sindhu i dao nekoliko unutrašnjih detalja. Kritičari su smatraju da ne priliči političaru da govori istinu i da je ova osoba izgubila pamet. Oni kažu da je govoreći istnu stavio na rizik svoj politički život, što bi samo umubolna osoba uradila. Po njima istina može biti povod političkog pada osobe i za njih politika i moć obaraju  Božiju riječ. Pa ipak, oni su oštro protiv muslimana i Ahmadi muslimana, koji stavljaju svoje poslove i svoje živote na rizik radi istine, oni ih smatraju nemuslimanima. Ovo je zato što oni obožavaju Jednog Boga koji je proglasio da je lažširk (pripisivanje partnera Allahu) i oni vjeruju u onog Poslanika s.a.v.s. koji je rekao da je neistina korijen svih zala.

U međunarodnoj politici, muslimanske i nemuslimanske zemlje govore laži. Na Zapadu postoji neka istina u unutrašnjim odnosima. Međutim, ovaj stav se mijenja što se tiče zemalja drugih oblasti. Ovo se pokazalo Iračkim ratom. Irak je uništen i opustošen s ciljem da se svrgne Sadam Husein. Kad su jednom Irački resursi pod njihovom kontrolom rekli su da je napravljena greška. Da je informacija koju su primili o oružju za masovno uništenje i o proganjanju njegovog naroda bila preuveličana. Libija je cijelo vrijeme bila meta i sad kažu da proganjanje tamo nije bilo tako intenzivno kako je na početku izviješteno. Oni prvo upotrijebe lažnu propagandu a kasnije koriste svoje medije da kažu da su pogriješili. Ova ‘istina’ je također upotrijebljena da skrije neistinu. Oni stiču kontrolu nad prirodnim resursima zemalja a muslimani su ti koji im omogućavaju priliku za to. Ukratko, koristi se laž na internacionalnom nivou i od svih vlada ne samo da se sakrije istina nego da se istina iscijepa u komadiće. Oni umišljaju da će jeftino proći. Možda oni neće odgovarati na ovom svijetu. Ali, postoji drugi svijet gdje će se dogoditi obračun.

Mi primjećujemo da takozvani nadzornici religije ne uvažavaju istinu i promovišu neistinu.

Ovo čine anti-islamske moći kao i protivnici istine i revnog zaljubljenika Časnog Poslanika islama s.a.v.s., koji također igraju ulogu protiv islama. Oni su upoznati sa istinom ali koriste neistinu radi lične koristi. Mnogi su pročitali literaturu našeg Džemata i knjige Obećanog Mesije a.s. i koriste ovaj materijal u svojim izlaganjima. Danas, nema ni jednog drugog izvora da ušutka neprijatelje islama. Samo je Obećani Mesija a.s. napisao tumačenja u odbranu islama koji se ne mogu odbaciti. Međutim, oni zavode mase govoreći im da je, Bože sačuvaj, Obećani Mesija a.s. lažov. Oni imaju kopije Taffsirr e Kebira i druge tomove u svojim kućama. Ove knjige nisu tu da oni pripreme opovrgavanje (optužbi protiv islama), umjesto toga oni priznaju da koriste materijal uzet iz njih u svojim izlaganjima. Ovi ljudi nemaju interesa u dokazivanju superiornosti islama i zato ne obavještavaju mase o istinskim putevima. Oni se boje da ne izgube svoj propovijedaonice.

Oni koji dođu od Boga uvijek su od svjetskih ljudi tretirani na ovaj način. Međutim, Božija odredba također stupa na djelovanje i uvijek prevlada. Kad neistina i nered dostignu svoju visinu i istina nestaje, Bog šalje Svoje ljude da utemelje istinu i oni propagiraju istinu uprkos suprotstavljanja. Nije važno koliko ih neprijatelj sprečava, događa se Božija odredba. Allah je obećao pomoć i uspjeh Obećanom Mesiji a.s. i s Njegovom milošću mi vidimo da se to ispunjava uprkos proganjanja pokazanog prema Zajednici. Naši protivnici su održali godišnji skup u Rabvi povodom 7. septembra (dana donošenja odluke Pakistanske Nacionalne skupštine 1974. protiv našeg Džemata). Skupu su prisustvovali najugledniji ‘učenjaci’. Međutim, tamo ništa nije važno rečeno osim vrijeđanja Obećanog Mesije a.s. i neprijateljstva prema Džematu. Takvo je njihovo stanje; za to vrijeme Božija odredba je na djelovanju i Džemat iz dana u dan postiže veću snagu.

Da nije došla Bižija milost i da Njegova obećanja nisu bila ispunjena, i da oni koji su poslani od Njega nisu pobijedili nad drugima, onda bi, Bože sačuvaj, Njegova obećanja bila pogrešna i vjerovanje u Boga bi nestalo sa svijeta. Ova iskustva su se dogodila da utemelje i uvećaju vjerovanje. Neki događaji koji su navedeni u Kur’anu utječu na vjerovanje. Drugi, novi događaji, naprimjer o istinitosti osnivača religije koju slijede, također utječu na one koji vjeruju. Neki ljudi su direktno obaviješteni o istinitosti onih koji su poslani od Njega i tako budu od Boga upućeni. Istina je to što postaje izvor pridobivanja pažnje ljudi i kasnije, kad oni opaze napredak vjere i prakse onih koji slijede vjeru, budu dalje upućeni.

Časni Poslanik s.a.v.s. je bio poznat kao as Sadik (istinoljubivi) i al Amin (vjerni). Jedanput je Časni Poslanik s.a.v.s. okupio svoje bližnje u podnožju planine i rekao: ‘Ako vam kažem da velika vojska čeka na vas iza ovog brda, biste li mi vi vjerovali?’ Oni su svi rekli: ‘Jeste, jer ti si uvijek govorio istinu.’ Poslanik s.a.v.s. je nastavio da prenosi poruku okupljenim. Ovo su bili ovosvjetski ljudi. Njegove riječi nisu imale utjecaja na one među njima tvrdog srca i njihov kraj je bio strašan. Drugi su poslije nekog vremena primili islam. Prema tome, Božiji poslanici su kroz svoju stinitost  uvjeravali ljude o svojoj poruci. Časni Kur’an kaže:

 

‘Ja sam među vama živio dugo prije ovoga (poslanstva). Zar vi onda nećete shvatiti?(10:17)

i takav je bio odgovor Časnog Poslanika s.a.v.s. Istinitost je zaista veličanstveno oružje Božijih poslanika i svi aspekti njihovih života bili su sjaj istine. Obećani Mesija a.s. je primio objavu od Boga: ‘Ja sam među vama živio dugo prije ovoga(poslanstva). Zar vi onda nećete shvatiti? (Tadhkirah, str. 303) On je kasnije napisao da ga je kroz ovu objavu Bog obavijestio  da ni jedan protivnik neće nikada biti u stanju da pripiše bilo kakvu krivicu na njegovu životnu historiju. On je rekao da je u to vrijeme imao skoro 65 godina a ljudi izvana su uvijek dokazivali čistoću njegovog života i njegovu istinitost (ispravnost). Objasnio je da čak njegovi neprijatelji  nisu mogli uprti prstom na njegov karakter. Iskrenost je najveća vrlina karaktera i pošto oni nisu mogli i nisu uprli prstom na njegov karakter općenito, kako su mogli reći da on nije govorio istinu. Danas hodže govore besmislice ali ne mogu ništa dokazati.

Huzur je rekao da je nedavno govorio o događajima koji se odnose na nove Ahmadi muslimane gdje je istinitost Obećanog Mesije a.s. bila potvrđena od ljudi koji su iskreno i revno molili Boga za uputu. Božiji poslanici sa sobom donose istinu i istina je to što mi moramo učiniti očevidnim svijetu. Zadatak je sljedbenika Božijih poslanika da svijet obavijeste o ovome i da svijet dovedu na put upute. Islam je jedina religija koja danas predstavlja originalno učenje u formi Časnog Kur’ana, koji je glavno vrelo istine i upute. Druge objavljene knjige su bile umetane. Međutim, većina muslimana su sami upleteni u zločine i prijestupe; koji put oni mogu pokazati drugima?

Huzur je ispričao o skupu na kojem se diskutovalo o poruci Obećanog Mesije a.s. – o tome da je ona bila za cijeli svijet, za muslimane i kršćane itd., kad je jedan kršćanin dao primjedbu: ‘Vi prvo trebate reformisati muslimane a nas poslije.’ Huzur je rekao da mu je odgovorio u skladu s tim vremenom, međutim, zapravo muslimani trebaju reformu, i dolazak Obećanog Mesije a.s. se dogodio za svrhu njihove reforme također i zato je Časni Poslanik s.a.v.s. zapovjedio da pozdravimo Mesiju čak i ako budemo morali prijeći preko ledene planine da dođemo do njega. Huzur je rekao da mi, Ahmadi muslimani, tvrdimo da smo u zajednici istinskog i revnog zaljubljenika Časnog Poslanika s.a.v.s. i mi moramo uputiti ovu poruku istine svijetu. Kako mi to možemo uraditi? Prije svega se moramo pokazati istinoljubivim kao što su Božiji poslanici dokazali svoju istinitost. Mi također trebamo pokazati svoju istinitost jer je zadatak sljedbenika Božijih poslanika da tako rade.  Nama je naređeno da stavimo u praksu blagoslovljeni uzor Časnog Poslanika s.a.v.s. i mi nastojimo da to radimo. Radi ovoga treba da prihvatimo vrlinu isnitosti, samo onda ćemo biti u stanju da ispunimo misiju Obećanog Mesije a.s. i uspješno uputimo poruku Časnog Poslanika s.a.v..s svijetu.

Naši napori i naše riječi bit će blagoslovljeni na svakom i svim nivoima kad posvojimo istinu u svakom aspektu svog života i svakog momenta svog života. Od svog porodičnog života do društvenog kruga, naša istinitost treba biti primjerena; samo onda će naši napori biti blagoslovljeni i impresionirati druge, i dovesti ih bliže Ahmadijatu i islamu. Mi se za ovo moramo truditi. Ako mi upotrebljamo laž za nevažne finansijke koristi, naše riječi će biti bez učinka. Kao što je Huzur mnogo puta prije spomenuo, ako dadanemo pogrešnu informaciju općini da bismo primili novčanu pomoć ili da ne platimo ispravno taksu ili utajom prevarimo vladu, kad budemo uhvaćeni osramotimo Džemat. Kako onda možemo dokazati svijetu da se zajednica kojoj pripadamo drži zakona i da je drugačija od  ostalih muslimana zato što smo mi dali zavjet bai’ata onoga koji je došao radi upute ljudima. Mi trebamo ispraviti svoje prakse, inače, kako možemo dokazati da smo mi oni koji praktikuju Časni Kur’an i sunnet? Postoji ogromna potreba za ličnom reformom. Kad je neistina uhvaćena, to ne stavi samo tu osobu u ličnu teškoću nego također donosi islam na loš glas. Druge nemoralne aktivnosti, zatim da se mladi drže lošeg društva, porodični nesklad gdje je policija uključena…, sve ovo ostavlja vrlo loš dojam. Zatim, ako neko po navici laže, laž se također koristi i u stvarima Džemata i tako nedostatak blagoslova ide u krug. To ima vrlo štetan efekat na djecu. Neka djeca pišu Huzuru da je njihov otac prividno vrlo iskrena osoba da također služi Džemat ali ima loše prakse u porodičnom životu i daleko je od istine. Kad stvar bude ispitana onda se dalje upotrebljavaju laži. Takvi ljudi ne mogu imati efekta u naporima prenošenja poruke. Kad oni ostavljaju takav pogrešan dojam na svoju vlastitu djecu kako mogu reformisati svijet vani?

Postoji ogromna potreba za svakog Ahmadi muslimana da misli o ovome. Mi uzvikujemo slogane da je Ahmadijat istinski islam kao i ‘Ljubav svakome, mržnja nikome’. No, prva luka ticanja za našu ljubav je naša porodica; mi trebamo unapređivati istinu i usađivati to u svom vladanju s Džematom, samo onda će se to proširiti u svom opsegu. Inače će naši slogani biti šuplji. Ako naš porodični život bude ispunjen nemirom kako da pozivamo druge da dođu i nađu istinu i oslobode se svojih nemira. Mi govorimo o ljubavi drugima a  sami nemamo dobre odnose sa svojim komšijama, prema kojima Kur’an strogo naređuje dobronamjernost. Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Vaš brat u vjeri je vaš komšija.’ Prema tome, ako smo iskreni, naše uzajamne veze će biti snažne, inače će naše prenošenje poruke biti bez blagoslova. Kur’an kaže:

 

‘O vi koji vjerujete! Zašto govorite ono što ne činite?’ (61:3)

Huzur je rekao da ovo vodi nedostatku blagoslova, i da vjera ne smije biti ozloglašena zbog razlike  između riječi i djela. Mi smo sebe povezali sa Obećanim Mesijom a.s. ali naša veza će biti iskrena kad niko ne mogne uprti prstom na nas zbog neistine. Inače ćemo mi također staviti u sumnju istinitost osobe za kojeg proglašavamo da je isitnit.

Nema sumnje da je Kur’an istina, učenje islama je istina i ovo učenje će trajati do kraja, i Časni Poslanik je bio zadnji poslanik sa zakonom u kojem su bile ispunjene sve vrline poslanstva. Tvrdnjom o njegovoj istinitosti je i  njegov revni predanik također istinit i sada je napredak islama također povezan s njim. Međutim, ovo stavlja ogromnu odgovornost na Ahmadi muslimane radi čega moraju svoje prakse učiniti iskrenim. Ako želimo biti dio pobjede islama koja je obećana Obećanom Mesiji a.s. onda se trebamo zamisliti o sebi i samoanalizirati sebe svake minute i vidjeti koliko smo istiniti u svom porodičnom životu i u svojim poslovnim postupcima. Ako nas razmišljanje nad ovim učini uznemirenim onda treba da se zabirnemo. Pobjeda je u sudbini islama ali oni koji se ne drže istine neće biti dio ove pobjede. Ovo nam treba dati povoda za zabrinutost. Mi svoje prakse trebamo osloboditi od neistine, jer je neistina ravnaširku. Ahmadi muslimani, koji čine žrtve radi ove pobjede zapravo čine žrtve protivširka. U svjetlu ovih žrtava, odgovornost je onih od nas koji živimo na Zapadu da podignemo standard svoje istinitosti do takvog stepena da neistina postane uništena.

U vrijeme pobjede nad Mekom, abu Sufijan je rekao da bi on i drugi, da su bili istiniti, bili na mjestu Poslanika i njegovih ashaba, koje su oni primorali da napuste Meku uz sve druge napore koje su napravili da ih unište.  Rekao je da, baš kao što je Poslanik uvijek govorio istinu, njegov proglas da postoji samo Jedan Bog također je istina i ostaje istina, i tako je Abu Sufijan primio islam. Takvi su bili uzori istinitosti kojima je svijet bio svjedok kad su najtvrđi neprijatelji priznali istinitost Poslanika. Baš kao što je Časni Poslanik s.a.v.s. napravio bogobojaznim (pobožnim) mjestom svijet koji je bio u neredu, i njegova istina skršila oholost i neistinu pagana Meke, slična su obećanja vezana za Obećanog Mesiju a.s. Njemu je obećana pobjeda islama ali za ovo se od nas traži da postanemo pobožni i istinoljubivi ljudi. Mi smo dali zavjet bai’ata da ćemo utemeljiti istinu i istrijebiti neistinu i širk. Danas je naš zadatak da ovo stavimo upraksu. Ako ne predstavimo uzor istinoljubivosti, nećemo biti u stanju da utemeljimo Jedinstvo/Božije Jedinstvo.

Ogromna je Božija blagonaklonost da je Obećani Mesija a.s. formirao Džemat da omogući uklanjanje iskvarenosti sa ‘kopna i mora’. Allah nam je dao nadu da utemeljimo istinu osnivanjem halifata na propisima poslanstva. Sada je zadatak svakog Ahmadi mulsimana koji sebe smatra povezanim s Džematom da istrijebi nered i neistinu iz porodica, iz komšiluka, iz gradova i sa svijeta. Allahovom milošću, mi smo sljedbenici onog Poslanika s.a.v.s. koji je došao da ukloni sav nered i zlo sa svijeta i koji je od Boga proglašen ‘milošću za cijelo čovječanstvo’. Mi se trebamo držati sunneta i utjecati jedan na drugog, i ljude s vana nadjačati oružjem istine. Tradicionalno oružje uništava živote dok oružje istine s kojim se mi trebamo služiti  u svojim praksama, ulijeva život. Danas svaki Ahmadi musliman treba upotrebljavati ovu istinu. Da Allah dadne da budemo u stanju da koristimo ova duhovna sredstva da okupimo one pobožne prirode u svijetu koji tragaju za istinom i uzdignemo visoko zidove istine koje ni jedna šejtanska sila ne može porušiti. Da se svjetlo istine Časnog Poslanika s.a.v.s., koje je odraz Božijeg svjetla, nastavi širiti u svijetu i da se svijet okupi pod zastavom Časnog Poslanika s.a.v.s.

Zatim je Huzur najavio da će poslije džume klanjati dženazu namaz u odsustvu za Nasiima Ahmada Batt sahiba iz Fejslabada, Pakistan. On je bio rođen 1957. i 4. septembra su nepoznati napadači provalili u njegovu kuću i pucali u njega. On se držao sabrano nakon što je bio pogođen i nastavio tješiti svoju ženu da ostane mirna i strpljiva. Prije su u ovoj porodici bili šehidi. Nasiim Batt sahib je imao 54 godine i radio je u tvornici. Bio je čovjek visokog karaktera i vrlo revno uključen u posao Džemata i redovno je obavljao džumu namaz uprkos što je živio daleko od džamije.  Imao je vrlo saosjećajnu prirodu i pomagao je siromašnim. Iza sebe je ostavio hudovicu, tri udate kćeri i jednu mlađu kćer i sina. Prošle godine je izgubio  jednog starijeg sina zbog bolesti. Da Allah uzdigne njegov položaj a ožalošćenoj porodici pokloni čvrstinu.

Huzur je rekao da je u drugom odvojenom slučaju pucano na našeg sekretara amoore am’ah u Feslabadu. Zadobio je četiri povrede metcima i trenutno je u bolnici.  Njegovo stanje je bilo kritično do juče ali je, Božijom milošću, danas bolje. Huzur je tražio dove za njegovo potpuno ozdravljenje. U još jednom slučaju je juče, u Lahoru,  Ahmadi auto bilo zaustavljeno i napravljen je napor da pucaju u njega. Neprijateljstvo prema Ahmadijatu se pojačalo u Pakistanu i Huzur je tražio da činimo dove da Allah čuva u Svojoj zaštiti sve Ahmadi muslimane u Pakistanu.