Hutbe 2011.

Hutbe 2011 – Razmišljanje i praksa po učenjima Obećanog Mesije a.s.


Hutba 23. septembra 2011.

 

Kratki sadržaj hutbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulah-talah bi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

Huzur je svoju hutbu petkom danas održao u Njemačkoj i rekao je kako je poslije prošle sedmice poslije iđtema khudama i Leđna organizacija primao pisma od ljudi koji su pobuđeni i potaknuti Huzurovim izlaganjima koje je dao prilikom ova dva događaja. To je, i zaista i treba biti, odlika Ahmadi muslimana da paze na svako podsjećanje ili bilo koji savjet. Tako je ogromna većina odgovorila na Huzurovo izlaganje u svjetlu ajeta Časnog Kur’ana:

 

‘i oni koji, kad ih opomenu o ajetima Gospodara njihovog, ne ostaju ni gluhi ni slijepi.’ (25:74)

 

Iđtemama je prisustvovala polovina članstva ovih dviju organizacija i, ako većina onih koji su prisustvovali, naprave pobožne promjene u sebi, mogu biti pomagači Obećanog Mesije a.s. u revolucionarnoj promjeni koju je on želio donijeti u svijetu.

Oni na koje su utjecala Huzurova izlaganja treba da se neprestalno zamišljaju nad njima na pojedinačnom nivou a pojedinačne pomoćne organizacije trebaju planirati za svoje redovito proučavanje. U protivnom entuzijazam slabi. Pomoćne organizacije trebaju iskoristiti trenutno raspoloženje i kovati željezo dok je vruće i nastojati i oblikovati svoje članove u skladu sa naravi radi koje se dogodio dolazak Obećanog Mesije a.s.

Na mnoge ljude je također utjecalo Huzurovo izlaganje preko MTA. Jedna majka je pisala Huzuru da je njeno malo dijete sakrilo glavu u jastuk kad je čuo da Huzur govori o ovoj stvari, jer je osjećao da se Huzur obraća njemu. Takav je duh djece Džemata da su postiđeni i nastoje da se isprave. Neka djeca su ostavila mobilne telefone prema Huzurovom izlaganju, i želja da igraju igrice i druga beskorisna zanimanja su na njihovim ručnim uređajima izgubila privlačnost. Huzur je rekao da je ono što se od odraslih traži da neprestalno razmišljaju o sebi i od roditelja da neprestalno podsjećaju svoju djecu da dobru praksu učine stalnim dijelom svog života. Privremena radost je nestvarna i nevažna, i ukoliko ne usadimo pobožne promjene na stalnim osnovama ne možemo stati i ne možemo biti dio veličanstvene revolucije zbog koje je Obećani Mesija a.s. došao.

Huzur je rekao da je bio veoma impresioniran pažnjom s kojom su leđna i nasirat ženske organizacije slušali njegovo govor koji je bio duži od uobičajenog vremena koje on odredi za obraćanje ženama. Međutim, leđna ne treba osjećati samozadovoljstvo da su imali dobru iđtemu i da su bili pohvaljeni. I vršioci dužnosti i drugi članovi leđne trebaju sadašnji put učiniti  svojim stalnim načinom postupanja i biti ispunjenje blagoslovljenog ummeta o kojem je Časni Poslanik s.a.v.s. govorio i da ne ostane nikakve razlike između vremena onih ranijih i kasnijih.

Jedan hadis prenosi da je časni Poslanik s.a.v.s. rekao da su ljudi njegovog vremena bili dobri ali da će iza njih slijediti ljudi koji će biti nepovjerljivi, nereligiozni i skloni prepuštanju sebe uživanju. Drugi hadis objašnjava da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da će doći vrijeme da će mrak biti rastjeran iz muslimanskog ummeta i da će Mesija svuda uzdići stupce svjetla. Vrijeme Časnog Poslanik s.a.v.s bilo je era ispunjavanja upute a sadašnje doba, doba Mesije je vrijeme kad se treba dogoditi ispunjavanje propagiranja upute Poslanika s.a.v.s.  Oba vremena su blagoslovljena zato što su oba povezana sa Časnim Poslanikom s.a.v.s.

Huzur je rekao da na nama leži ogromna odgovornost ispunjavanja ovog propagiranja. Ashabi i drugi rani muslimani su pokazali veličanstvene uzore povezanosti sa Allahom i visok moral, i stekli divljenje svijeta. Kasnije, trgovci i propovjednici između njihovih sljedbenika su odnijeli poruku islama toliko daleko kao što je Kina i utjecali na ljude svojim dobrim uzorom. Trenutno je stotine hiljada muslimana u Kini. Danas je teško uputiti poruku Obećanog Mesije a.s. direktno u Kinu. Međutim, pošto je ovo doba ispunjavanja propagiranja, Bog otvara avenije. Njemački džemat je imao privilegiju da predstavi Ahmadijat na način izložbe u Kini. Također su omogućili literaturu na kineskom jeziku, bez koje ovaj zadatak ne bi bio moguć. Grupa za Kinu radi vrlo dobro u Londonu sa Osmanom Čini sahibom na dužnosti a Njemački džemat je bio u stanju da uputi poruku Kini.

Slično, Časni Kur’an i druga literatura su poslani u daleke zemlje na njihovom lokalnom jeziku. Sve ovo je zato što je ovo doba blagoslovljeno doba i blagoslovljeni su oni koji učestvuju u ovome i nastoje da obnove eru  Časnog Poslanika s.a.v.s. Privremeno oduševljenje nije dovoljno. Ono što se traži je krajnji napor. Njemački džemat je u stanju da služi u Kini kao i u drugim susjednim zemljama. U svjetlu mnogobrojnih pisama Huzuru, hiljade se trebaju pridružiti u ovoj revoluciji o kojoj je Časni Poslanik s.a.v.s. dao radosne vijesti. On je rekao da će  kasnije doba također biti blagoslovljeno. Među drugim radosnim vijestima njegovom ummetu, Poslanik s.a.v.s. je predskazao o halifatu. Ova radosna vijest je ovisna o halifatu kao centralnom aspektu i napredak ummeta se u potpunosti pouzdava u halifat. Danas, razni muslimanski učenjaci stalno govore da je u ummetu potreban halifat, zato što shvataju da trajanje ummeta nije moguća bez halifata. Pa ipak, oni su slijepi da ne prepoznaju onoga ko je određen od Boga i kroz kojeg je u sadašnje doba utemeljen halifat na propisima poslanstva. Danas unutrašnja situacija svake muslimanske zemlje izvikuje za ljudima da stanu i razmisle o onome što će se dogoditi. On priziva Božijem putu i putu Njegovog Poslanika s.a.v.s., jer je jedino to rješenje za svu uznemirenost i strepnju. Huzur je rekao da je ovo poruka koju trebamo uputiti širom svijeta, pogotovu muslimanskim zemljama. Uprkos što su proganjani radi toga, Ahmadi muslimani nastavljaju upućivati poruku Mesije a.s. ummetu iz samilosti. Zapravo, za njih je poruka Časnog Poslanika s.a.v.s.  da se pridruže onim kasnijim i budu dio blagoslovljenog naroda ummeta. Kao i uvijek, Huzur je podsjetio na samo razmišljanje. Pitao je koliko nas razmišlja jednom dnevno ili jednom sedmično ili jednom mjesečno o našoj odgovornosti u tome što smo dovedeni u vezu sa Obećanim Mesijom a.s.? Kakvi su naše obožavanje Boga i drugi moral? Koju ulogu igramo u čuvanju halifata? Kroz Božiju milost se dogodio dolazak Obećanog Mesije a.s. i On nas je osposobio da ga prihvatimo. Je li dovoljno dođi u zavjet bai’ata ove veličanstvene osobe? Zaista, kad je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da će kasnije doba biti blagoslovljeno kao raniji dani islama, to je značilo da će sljedbenici Mesije biti dio revolucije za koju je on bio poslan. Danas je zadatak svakog Ahmadi muslimana da odigra svoju ulogu u ovome. Da bi se postigla revolucija potrebno je zamišljanje nad Kur’anskim naredbama, koje će  slijediti njihovo stavljanje u praksu. Svijet tako bude preokrenut u Džennet i onda ostatak svijeta također slijedi. Danas smo mi slabi i proganjani svuda. Kad se uzdignemo razumjevajući stvarnost svog zavjeta bai’ata, onda će nam se, ako ne ljudi današnjice, onda njihove buduće generacije sigurno pridružiti. Huzur je zapovjedio da ne budemo izgubljeni u životu traženja zadovoljstva zapadnog svijeta. Svaki dojam iđteme ili đelse ne smije biti privremen. Zaista, ima ljudi – mladih, muškaraca i žena, koji razumiju stvarnost ovoga. Huzur je rakao da je ranije bio zabrinut o Vakf e nau. Neki su mislili da je dovoljno što su neki vakf e nau otišli da studiraju na islamskom fakultetu. Centar nije bio upoznat o detaljima Vakfiin. Sada, oni vakf e nau koji studiraju na univerzitetima otišli su na fakultete nakon konsultovanja sa Huzurom ili Džematom i kažu da će poslije studija predati Džematu na raspolaganje.

U terminima finansijskog davanja, još juče je došla jedna gospođa i dala Huzuru gomilu zlata. Uprkos toga što je Huzur od nje tražio da nešto zadrži za sebe, ona je rekla da je sebi obećala da će ovo dati Džematu i da je to sad za nju haram. Obećani Mesija a.s. je tako postigao revolucionarne promjene među svojim sljedbenicima. Oni se također pridržavaju drugih naredbi Šerijata. U materijalističkom svijetu u kojem živimo, uvesti pobožnost i onda moliti (Allaha) za ustrajnost, čini osobu primaocem Božijeg zadovoljstva. Ima ljudi u Džematu koji ovo slijede, ali treba biti većina takvih ljudi. Kur’an kaže:

 

‘i kad se Džennet približi,’ (81:14)

i Huzur je objasnio da je ovo o vremenu Obećanog Mesije a.s. i sretni su oni koji se okoriste od ovog blagoslova.

Obećani Mesija a.s. je rekao da Bog ne kaže da će vas jedna pobožnost učiniti primaocem Božijeg zadovoljstva, zapravo čovjek treba posvojiti sve pobožnosti. Mi trebamo nadzirati sve svoje prakse. Mi smo prihvatili Imama ovog doba koji skreće pažnju na ispunjavanje dužnosti prema Bogu i dužnosti prema ljudima. On je naredio svojim sljedbenicima da sami postanu evlije i pirovi (pobožne osobe) radije nego da obožavaju takozvane pirove.  Huzur je rekao da je bila ogromna stvar reći da svako treba biti evlija ili pir na svom putu. Zaista ovo ne predlaže da budemo kao današnji pirovi.

Huzur je naveo priču koja se odnosi na sestru hazreti halifatul Mesiha I r.a. koja je slijedila nekog pira. On ju je upozorio o tome i tražio da postane Ahmadi, ali je ona rekla da nema potrebe za tim pošto je dala zavjet bai’ata tom i tom piru. Pir joj je rekao da je bila njegov istinski poklonik i da je on preuzeo sve njene grijehe. Huzur je primijetio da izgleda kao da koncept iskupljenja nije ograničen samo na kršćanstvo. Hazreti Halifatul Mesih I r.a. je tražio od svoje sestre da pita svog pira da li on shvata da će, na Sudnjem danu, kad svaka duša bude odgovorna, biti ukoren za grijehe drugih? Sestra se vratila s odgovorom da je stvar, koja je napravljena velikim predmetom rješena od strane pira u jednoj minuti koji joj je rekao da, kad je na Sudnjem danu meleki budu pitali o njenim grijesima treba da odgovori: ‘Pitaj mog pira‘. Da će je meleki ostaviti i ona treba potrčati i ući u Džennet. Pir je dodao da će im, kad njega meleki budu pitali, pokazati svoje zakrvavljene oči i reći: ‘Zar žrtvovanje koje je dao njegov ‘djed’, hazreti Husein r.a. nije dovoljno pa oni sada njega pitaju.’ Na ovo će meleki biti postiđeni i, pir je rekao, on će odparadirati svojim putem u Džennet.

Huzur je rekao da je u stvarnosti Džennet koji je bio približen ljudima u ovo doba je onaj kojem nas je uputio Obećani Mesija a.s., u svjetlu učenja Časnog Kur’ana. Do ovog dana, ogroman sloj ljudi u muslimanskim zemljama, neukih kao i obrazovanih, ubrajajući i neke političke vođe o kojima je Huzur saznao, slijede pirove. Oni niti obavljaju namaz niti uče Kur’an nego su posvećeni pirovima i smatraju njihove molitve dovoljnim. Huzur je rekao da, ako se Džennet trebao postići na ovaj način onda, Bože sačuvaj, nema potrebe za Kur’anom.

Huzur je rekao da mnogi ljudi od njega traže da uči dove za njih i kad ih Huzur pita jesu li redovni u namazu oni kažu da nisu. Huzur im kaže da oni uče dove za sebe i da će njihove dove biti pomagači Huzurovim. Jedanput je neki ashab pitao Časnog Poslanika s.a.v.s. da uči dovu za njega i Poslanik s.a.v.s. je odgovorio da će učiti ali da mu ovaj ashab također treba pomoći svojim dovama. Huzur je rekao da ko god traži dove treba pomoći svojim dovama. Samo one dove stiču primanje koje su učinjene u skladu sa sunnetom Poslanika s.a.v.s. i u ovim dovama čovjek treba dati prednost nadmoćnosti vjere.

Zatim je Huzur pročitao isječke iz pisanja Obećanog Mesije a.s. objašnjavajući puteve da sebe reformišemo. Huzur je molio Allaha da nas osposobi da svoje živote oblikujemo u skladu sa željama Obećanog Mesije a.s. tako da i mi također budemo dio revolucije za koju je određeno da dođe kroz Obećanog Mesiju a.s.