Hutbe 2011.

Hutbe 2011 – Ispunite obavezu nastanjivanja džamija bogobjaznošću i vrsnim namazom


Kratki sadržaj hutbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulah-talah bi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom i video formatu.

Huzur a.t.b.a. je svoju hutbu petkom danas održao u mesdžidu Bait-ul-Nasar, u Furusetu, Oslo, Norveška i službeno otvorio džamiju prije džume namaza. Huzur je počeo hutbu učenjem ajeta iz Časnog Kur’ana:

Jedino onaj održava Allahove džamije ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, i obavlja namaz, i daje zekat, i ne boji se nikog osim Allaha; veća je mogućnost da su ovi ljudi među upućenim. (9:18)

i onda najavio službeno otvorenje ove prelijepe džamije. Rekao je, da je Norveški džemat trebao ispuniti i savladati mnoge prepreke, zbog kojih je gradnja bila zaustavljena i trebalo je dugo vremena da bude završena. Međutim, izgradnja džamije ne ovisi o otvaranju. Činjenica da je Huzur službeno otvorio džamiju je samo vanjski izraz zahvalnosti Allahu, Koji nam naređuje da, kad nam dadne blagoslove, mi trebamo izraziti svoju zahvalnost zauzvrat za ove nagrade. Allah dž.š. nas onda čini nasljednicima velikih blagoslova. Jedan način izražavanja zahvalnosti je kroz namaze i dove, a drugi način je kroz naš otvoren (javni) izraz. Međutim, stvarna zahvalnost dolazi kroz nastanjivanje džamija i da ih ispunimo ibadetom. Obavezujuće je za svakog Ahmadi muslimana da zapamti ovaj važan princip. Allah dž.š. onda mnogostruko nagrađuje  ovu zahvalnost.

Hadis, kojeg je prenio hazreti Abu Hureira r.a., kaže da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Ko god ide u džamiju ujutro ili uveče, Allah za njega priprema dobro gostoprimstvo u Džennetu toliko često koliko on ide u džamiju, jutrom ili večerom. (Buhari). U pogledu ovog hadisa, možemo zamisliti vrstu gostoprimstva koju će primiti ako ide u džamiju pet puta dnevno u toku prosječnog života osobe (50-60 godina klanjanja namaza). Huzur je rekao da mi, kad primamo goste u svojim kućama, činimo svaki napor da ih služimo kako najbolje možemo, čak i kad su naša sredstva ograničena. No, nema ograničenja u sredstvima ili milosti Allaha dž.š.; mi samo možemo zamisliti kakvo će biti Njegovo gostoprimstvo. Mi trebamo nastojati da dođemo do svake takve prilike tako da možemo ubrati Njegove obećane blagoslove. Huzur je rekao da se nada da će svaki Ahmadi musliman nastojati da uveća svoje napore da stekne ove blagoslove, i pokorno ispuniti svoje obaveze prema Allahu i drugim ljudima. Ovi napori će utrti put osnivanja dobrog društva u našim sredinama.

Huzur je spomenuo da su ga u zadnjih par dana mnoge radio, TV i novine  intervijusali po dolasku u Oslo. Jedno od pitanja koje su između ostalih postavili je kakav je cilj gradnje ove džamije, i koja vrsta aktivnosti će se odvijati u njoj. Huzur je rekao da je njegov odgovor da gradnja džamije znači da će okolna oblast postati podsjećanje na Džennet i da će prelijepa učenja islama, koja nisu ništa do učenja mira i ljubavi biti usađeni u društvu. Gradnja džamije znači da će se poruka ljubavi, mira i bratstva raširiti u naselju, gradu i širom zemlje. Huzur je rekao da u pogledu ovoga, odgovornost svakog Ahmadi muslimana postaje još veća nego ikada prije da ispuni ovu obavezu do najbolje mjere. Mediji su dali pozitivne izvještaje o otvaranju ove džamije; ovo je drugi razlog zašto moramo izraziti svoju zahvalnost Svemogućem Bogu. Huzur je uporedio primjer izražavanja zahvalnosti sa krugovima na vodi kad u nju bacimo kamenčić, koji se sve više šire do velike udaljenosti. Međutim, krugovi se na nekom stepenu izgube, no, Allahovi blagoslovi se samo uvećavaju, tako da, kad ovaj svjetski život dođe do kraja, blagoslovi se nastavljaju na Ahiretu. Huzur je rekao da blagoslovi budu poklonjeni srazmjerno našim naporima, zato trebamo iskoristiti svaku takvu priliku koja nam se ukaže. Huzur je onda dao prijevod Kur’ankog ajeta koji je proučio na početku hutbe.

Ovaj ajet pokazuje da je prvi uvjet da bismo ubrali nagrade taj da imamo vjeru u Svemogućeg Allaha; i ovo ispovjedanje vjere ne treba biti samo recitovanje riječi. Zapravo, vjera treba biti duboko usađena u čovjekovo srce. Huzur se onda pozvao na slijedeći Kur’anski ajet:

 

Beduini kažu: ‘Mi vjerujemo.’ Ti reci: ‘Vi ne vjerujete, nego recite: ‘Mi smo postali muslimani,’ jer vjera još nije ušla u vaša srca.’ No, ako se pokorite Allahu i Njegovom Poslaniku, On neće umanjiti ništa od vaših djela. Sigurno, Allah najviše prašta (i) milostiv je. (49:15)

 

U svjetlu ovog ajeta, pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku je prvi korak u ulijevanju vjere u sebe. Danas su Ahmadi muslimani meta neahmadi muslimana i proganjani su. Međutim, Huzur je rekao mi imamo vjeru, zato smo mi muslimani. Uprkos oštrog proganjanja, Ahmadi muslimani ostaju nepokolebivi. Sve dotle dok činimo napore da uvećamo svoju vjeru mi ćemo ostati mumini (vjernici). Nikakava potvrda od bilo kojeg muftije ili učenjaka neke zemlje nije potrebna da budemo muslimani. Istinski pečat je samo od Svemogućeg Allaha. Obećani Mesija a.s. kaže da istinski musliman postaje nasljednik Božijih blagoslova usredsređujući svu svoju pažnju na vršenje dobrih djela. Huzur je rekao da prihvatanjem Mesije kasnijeg doba neće biti dovoljno ukoliko ne nastavimo svoju borbu da popravimo svoj odnos sa Svemogućim Bogom.

Svemogući Allah je dao neke znakove istinskog mumina. Prvi je da on voli Allaha iznad svih drugih bića i stvari, i takva ljubav će garantovati činjenicu da će džamije biti ispunjene klanjačima.

 

A ima nekih među ljudima koji za sebe uzimaju druga božanstva mimo  Allaha i vole ih kao što se voli Allah. No, oni koji vjeruju imaju jaču ljubav prema Allahu. A da znaju, kad vide kaznu oni koji su nasilje činili – shvatili bi da sva moć (uvijek) pripada Allahu i da je Allah strog u kažnjavanju.  (2:166)

 

Djeca će također bit pod utjecajem kad mi učinimo napor da postanemo uzori za njih, tako da će generacija za generacijom ići ovim putem. Nama je bezuvjetno stavljeno u dužnost da ovu ljubav propagiramo svojoj djeci i budućim generacijama koliko činimo svaki napor da to usadimo u svoja srca. Kad čovjek voli Boga, Bog njega voli zauzvrat i postaje njegov Vali (prijatelj). Kad Svemogući Allah postaje čovjekov prijatelj, onda nikakva visina ili vrsta proganjanja ili neprijateljstva nema nikakvog dejstva na tu osobu. Ljudi koji nastoje stvoriti teškoće i prepreke na njihovom putu će se ili izmoriti ili će se pobožni među njima nama pridružiti. Zato, svijetu treba biti data snažna poruka da Allahova ljubav zauzima prednost nad svim stvarima.

Drugi znak mumina je:

 

Kad su vjernici pozvani Allahu i Poslaniku Njegovom da on presudi između njih, njihov jedini odgovor je: ‘Mi smo čuli i pokorili se.’ I oni su ti koji će napredovati.(24:52)

 

Huzur je rekao da uspjeh ovih vjernika je u njihovoj pokornosti Svemogućem Allahu. U ovom pogledu sve odgovornosti koje su povjerene ljudima trebaju biti ispunjene s velikom brigom. Naprimjer, vršioci dužnosti trebaju dati svoje vrijeme kako treba i osigurati da paze na prava svih članova. Vršioci dužnosti Džemata to ne trebaju smatrati kao bilo koju drugu svjetsku službu, nego trebaju misliti o sebi kao slugi. Zapravo, kad ljudi dođu Huzuru i kažu mu o službi koju imaju u Džematu, on im često kaže da trebaju drugačije izraziti svoju misao i reći da imaju blagoslov da služe Džemat u tom i tom odjeljenju. Riječ ‘služba’ ima drugačija pojmovna značenja i stvara osjećaj važnosti, dok izraz ‘ja služim Džemat’ označava više ponizno stajalište. Huzur je rekao da kad Ahmadi musliman ima dodatnu odgovornost da obavlja dužnost, onda mora biti svjestan svoje odgovornosti na mnogo višem nivou. U ovom pogledu, Huzur se posebno obraća Leđna ženskoj organizaciji, skrećući njihovu pažnju na pokrivanje i rekao je da ima nekih prilika gdje se muškarci i žene slobodno miješaju nazivajući sebe samo-prozvanim bratom/sestrom/ocem itd. Časni Kur’an  uopće ne podupire ovo mišljenje. Zato, oni koji su u službi džematu, bilo na nivou najniže organizacione jedinice ili na nacionalnom nivou, trebaju ispunjavati najviše standarde pokrivanja i njihov stav treba biti u liniji sa Časnim Kur’anom tako da postanu uzori za druge leđna članove i za djecu. Neki kažu da pokrivanje i veo nisu neophodni u današnjem svijetu. Huzur je rekao da želi ponovo istaći da su sve Kur’anske naredbe primjenjive danas do kraja vremena. U praksi bogobojaznih djela je da budemo vezani za utemeljenje halifata.

 

I oni se čvrsto zaklinju Allahom, da će, sigurno, ako im ti narediš, izići. Ti reci: ”Ne zaklinjite se; pokorite se na poznat način. Sigurno je Allah uvijek obaviješten o onom što vi radite.” (24:54)

 

U svjetlu ovog ajeta, moramo se pokoravati naredbama Časnog Kur’ana i Časnog Poslanika s.a.v.s. Huzur je također opomenuo muškarce da je i njima upućena naredba, čak prije nego ženama, da spuste svoj pogled i da se ne miješaju slobodno sa ženama. Zato i muškarci i žene treba da se drže ovih naredbi.

Zbog kratkoće vremena, Huzur je rekao, ne može ići u detalje da nabroji sve znakove vjernika, međutim, neki od njih su kako slijedi. Druga važna dužnost s kojom smo zaduženi je upotreba naših glasova u toku glasanja, i ovo je povezano sa našim zavjetom pristupa i zato ćemo biti odgovorni za ispunjavanje ovog povjerenja. Mi također moramo ostati daleko od odoholosti i umjesto toga usaditi poniznost u sebi. Mi trebamo svoja srca ispuniti strahom od Boga i svoju pažnju moramo usredsrediti na Kur’anska učenja, a ovo samo može biti urađeno kad znamo šta je napisano u Kur’anu. Zato svaki Ahmadi musliman treba da svakodnevno  uči Kur’an i da nastoji da ga razumije, i onda stavi u praksu njegova učenja. Svaki Ahmadi musliman treba zapamtiti da je vjerovanje u Drugi svijet zahtjev za muslimana i da ćemo na Drugom svijetu biti odgovorni za svoj život na ovom svijetu. Svaki Ahmadi musliman treba da učini svaki napor da sve naredbe Allaha dž.š. provodi u svom životu i da zapamti svrhu svog stvaranja, koja je da obožavamo Allaha dž.š. Džamija može postati mjesto gdje izraz ovih naredbi može voditi utemeljivanju Božijeg Jedinstva i ibadetu. Huzur je također rekao da su za ispunjavanje dužnosti prema Bogu i prema drugim ljudima potrebna sredstva, zato Ahmadi trebaju biti u prvim redovima davanja finansijskih žrtava. Tako, svrha gradnje džamija ostaje ista: da steknemo Božije zadovoljstvo.

Huzur je onda objasnio o finansijskom žrtvovanju džemata u Norveškoj za ovu džamiju, čija gradnja je koštala 104 miliona norveških kruna. U 2005. godini Huzur je skrenuo pažnju Džemata na gradnju ove džamije, koja je zapravo počela ali je zastala zbog određenih razloga; mnogi muškarci i žene su učinili ogromne žrtve. Jedan je prodao kuću, drugi je prodao auto, ostali su radili prekovremeno da daju doprinose za džamiju. Drugi su dali žrtve kupovinom ćilima za džamiju ili namještaja itd. Huzur je molio Allaha za sve one koji su učinili takve žrtve da obilato nagradi svakog od njih. Amin.

Huzur je ponovo istakao ogromnu odgovornost s kojom smo zaduženi izgradnjom ove džamije. Dok je ovo vrijeme za veselje to je također vrijeme da se zamislimo. Svaki Ahmadi musliman mora nastojati i istinski u potpunosti razumjeti svoju odgovornost. Ova žrtva ne treba biti usamljen ili pojedinačan događaj, nego zapravo neprestalni proces. Obećani Mesija a.s. je rekao da je istinska ljepota džamije od onih koji obavljaju namaz sa predanošću, inače, džamija će ostati opustošena i nenastanjena. Džamija Časnog Poslanika s.a.v.s. bila je jednostavna pa ipak je bila ispunjena klanjačima. Cilj je da postignemo bogobojaznost, jer je ovo učenje Časnog Kur’ana. Namazi su korisni samo kad su obavljeni u ovom duhu postizanja bogobojaznosti, inače, oni vode vatri Džehennema. Vjera raste sa bogobojaznošću a bogobojaznost je navodnjava i čini da cvjeta. Ovaj Džemat je osnovan samo da usadi bogobojaznost u srca ljudi. Onaj ko ima bogobojaznost je onaj ko je od nas (među nama).

Huzur je podsjetio svakog Ahmadi muslimana da će, ukoliko svoje srce ne ispuni bogobojaznošću biti odgovoran. Da Allah dž.š. ima milosti prema nama. Amin.

Huzur je onda predstavio neke činjenice i brojeve o ovoj džamiji:

Ukupna površina zemlje je: 9563 m2

Ukupna površina oblasti džamije je: 7759 m2

Površina džamije za muškarce: 880 m2 a skoro ista tolika za žene.

Sala u prizemlju također može primiti 850 klanjača.

Tu je zaseban trosobni apatman.

Balkon  sale također može primiti 800-1000 klanjača.

Ukupno 2500 klanjača mogu klanjati namaz istovremeno u ovoj džamiji.

Minaret je 5 metara visok.

Tu je biblioteka i kancelarije za službe Džemata i odvojena leđna biblioteka i kancelarija. Tu je također velika kuhinja.

Postojale su neke poteškoće u dobivanju dozvole od lokalne općine. Neki uvjeti su zadovoljeni izgradnjom dodatog puta i prolaza do džamije.

Džamija je smještena na autoputu koji vodi do Oslo aerodroma i veoma je vidljiv. Oko 80 hiljada auta prođe ovuda svaki dan.

Također je smještena blizu podzemne željeznice i autobusa. Sve u svemu, ovo je središnja lokacija.

Na kraju je Huzur molio Allaha da ova džamija postane izvor namaza i dova, put koji vodi bogobojaznosti, da to bude prebivalište Božijeg Jedinstva (Tevhida), gdje svako živi u skladu jedan s  drugim, i da to postane uzor mira, bratsva i ljubavi. Amin.

Prije klanjanja džume namaza Huzur je najavio tužnu vijest o ubistvu gosp. Safeer Ahmada Batti sahiba iz Karačija, Pakistan, sina Hamiida Ahmada Batta sahiba, unuka hafiz Abdul Vahida sahiba. On je rođen 1972. i završio je obrazovanje do FA (nivo srednje škole) iz Sindha. Bio je zaposlen kao policajski pomoćnik zamjenika inspektora. 25. septembra, nakon što je primio telefonski poziv, otišao je na svom motoru da odgovori na poziv, tada je bio ubijen nakon što je nepoznati napadač pucao u njega. On je bio hrabar i odvažan policajac. U Pakistanu su Ahmadi meta ne samo iz religijskih razloga nego općenito zbog bezakonja. Ahmadi su na čelu u činjenju žrtava za svoju zemlju, pa ipak su okrivljeni da nisu odani zemlji. Da Svemogući Allah pokloni uzvišen položaj umrlom u Džennetu. Amin.

 

VideoTekstTab title