Hutbe 2011.

Hutbe 2011 – Uvećajte žar dova s obzirom na pojačano proganjanje


 

Hutba 7. oktobra 2011.

 

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulah-talah bi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom i video formatu.

VideoTekst

Huzur a.t.b.a. je svoju hutbu petkom danas održao iz Hamburga, Njemačka i počeo je dajući pregled o proganjanju Džemata Ahmadija, rekao je, što nije novo ili  je počelo u nedavnoj prošlosti. Uprkos činjenici da je Obećanom Mesiji a.s. bio uveliko proglašavan kao braniocu islama zbog njegovog služenja u propagiranju istinskih učenja ove religije, nakon što je tvrdio da je Mehdi i Mesija kasnijeg doba, isti ljudi koji su mu davali podršku okrenuli su se oštro protiv njega, i zapravo su udružili sile sa onim nemuslimanima koji su učinili sve što su mogli u ponižavanju islamskih učenja i širenju mržnje protiv njegovog osnivača, Časnog Poslanika s.a.v.s. Ovi ljudi su smislili web stranicu laži i daju lažne optužbe (čak o počinjenom ubistvu) protiv Obećanog Mesije a.s., koji se suočavao sa proganjanjem tokom cijelog svog života. Osim sudskih procesa i drugih teškoća prisutnih na njegovom putu, on je također bio svjedok ubistva svojih dvojice vjernih i odanih učenika u Kabulu. Jedan od ovih ubijenih bio je Raiis-e-Aazam sa kraljevskog dvora, njegovo ime je Šahibzada Abdul Latif Šahid, izuzetno pobožan i bogobojazan čovjek. Obećani Mesija a.s. je u detalje spomenuo iznošenja o ovim ubistvima u svojoj knjizi Tadhkiratush Shahadatain (Iznošenje o dvojici šehida). U ovoj knjizi je također spomenut duhovni položaj ove dvojice šehida i na kraju se Obećani Mesija a.s. obatio Sahibzadi Abdul Latifu ovim riječima: O Abdul Latif, neka hiljade blagoslova bude prosuto na tebe, jer ti si,            u toku mog života pokazao besprimjernu odanost  meni.   Obećani Mesija a.s. dalje piše u istoj knjizi: Mi savjetujemo svoje sljedbenike da gaje sličnu vjeru njegovoj (to jest            Sahibzade Abdul Latifa Šahida), jer ako osoba nije u cjelosti predana Bogu            i ostaje djelimično naklonjena prema svjetskim stvarima, on kod Boga ne            može biti  ocijenjen da je istinski vjernik.   Ovo je dova koju svaki Ahmadi musliman treba učiti i učiniti svaki napor da dokuči ove standarde pobožnosti i žrtve. Mi smo već upoznati o historiji svih poslanika, što dokazuje da su njima i njihovim sljedbenicima zadavane teškoće i nevolje u tolikoj mjeri da je i Časni Poslanik islama s.a.v.s., miljenik Allaha dž.š., zbog kojeg je cijeli svemir stvoren, skupa sa svojim sljedbenicima također prolazio kroz takve kušnje i nevolje. Uz finansijsko žrtvovanje, hiljade ih je položilo svoje živote na putu Uzvišenog Allaha. Tako, kad god Džemat Ahmadija prolazi kroz takve faze snažnog proganjanja, trebamo izvući nadahnuće za ustrajnost, čvrstinu i predanost iz života poslanika a pogotovu iz života Časnog Poslanika s.a.v.s. To također vodi čvrstoj vjeri da će ovi periodi krajnjih teškoća položiti temelje budućih pobjeda. Takvi periodi teškoća nam također omogućavaju priliku da steknemo dalju blizinu Svemogućem Bogu upućujući dove i jadikovanje pred našim Gospodarom, i da nastavimo da jačamo svoju vezu s Njim. Nema sumnje da se ashabi Časnog Poslania s.a.v.s. nisu uzdržavali od davanja žrtava na putu svoje vjere, ali pobjeda islama nije bila rezultat samo ovih žrtava, ona je također bila zbog revnih i usrdnjih dova koje su činili rani sljedbenici islama, i najviše od svega zbog poniznih dova Allahovog voljenog Poslanika s.a.v.s., koji je plakao i prolijavao suze cijelu noć i uzdrmao Božiji prag i proizveo takvu veličanstvenu revoluciju. Međutim, pitanje je: je li to bio period uspjeha koji je proizašao od tako veličanstvenih dova trebao trajati samo 50 ili 60 godina prvih nekoliko stoljeća koja su slijedila islam? Naravno da nije. Baš kao što je Časnom Poslaniku data titula ‘Khatam al Anbija’ (Pečat poslanika) do kraja vremena, slično tome, ova pobjeda islama treba trajati do kraja vremena. Zaista, bio je period mraka, koji se završio dolaskom ‘ahariin’ to jest, dolaskom Obećanog Mesije a.s. i bogobojaznim sljedbenicima koji su ušli u njegov Džemat. Ova druga faza pobjede islama će biti svjedok istog uspjeha kojem je bila osvjedok prva. No, ashabi Časnog Poslanika s.a.v.s. i oni koji su došli kasnije oslanjali su se samo i prije svega na vlast Svemogućeg Allaha a ne na svoje napore. Oni su činili dove pred svojim Stvrotiteljem i svoje noći ukrašavali ibadetom. Tako, druga faza ‘ahariin’, kad se završio džihad sabljom, mora staviti ogroman naglasak na ibedet i dove, i svaki Ahmadi musliman mora ovo u cjelosti razumjeti. Nema sumnje, ovo je doba intelektualne debate i predstavljanja logičnih argumenata. Obećani Mesija a.s. je ostavio nađeno blago ovih dokaza i zdravog zaključivanja. Ni jedna vjera ne može sada pobijati prelijepa učenja islama i Kur’ana. No, stvarnost je da će ovi logični i intelektualni argumenti biti korisni samo kad mi učinimo svaki napor da padnemo na sedždu i molimo Svemogćeg Allaha i istinski ispunimo svoje dužnosti u ovom kontekstu. Džemat Ahmadija je u prvom redu da dokazuje superiornost islama nad drugim religijama, da odgovara na lažne optužbe na prelijepa učenja Časnog Kur’ana, da ukloni pogrešna shvatanja o čistom i veličanstvenom životu i karakteru Časnog Poslanika s.a.v.s., da također širi istinu o drugim vjerama. Prije nekoliko godina, kad je Papa iznio optužbe protiv Časnog Kur’ana ovdje u Njemačkoj, Huzur je savjetovao Džemat Njemačke da pripremi odgovor na ove optužbe u formi knjige, što je urađeno na prekrasan način. Ni jedna druga muslimanska grupa nema takvu priliku da predstavi odgovor, bilo u detalje ili na površan način. Ima još jedan svećenik u S.A.D., i drugi protivnici u Holandiji i Danskoj, kao i na drugim mjestima, koji nikada ne prestaju da podižu lažne optužbe protiv islama. Huzur je rekao da su svakom prilikom bili pripremljeni odgovori na način kako smo najbolje mogli. Džemat Ahmadija se već suočava sa ovim protivnicima islama utirući put kao čelni trkač. Međutim, postoji jedan elemenat opozicije također unutar islama, s kojim se Ahmadija Džemat također ophodi. Ovo su ljudi koji šire lažna učenja islama pripisujući ih uzvišenom imenu Poslanika islama s.a.v.s. i ne propagiraju ništa drugo do mržnju protiv Obećanog Mesije a.s. koji je bio najpredaniji sluga Časnog Poslanika s.a.v.s. Oni postavljaju teškoće na putu sljedbenika Obećanog Mesije a.s. i žestoko ih napadaju kao rezultat svoje opake mržnje. Takozvana ulema (učenjaci) u Pakistanu uzimaju vodstvo u ovim poslovima i provođenju ovih divljih i podlih djela. Obećani Mesija a.s. je napisao u knjizi Tadhkiratush Shahadatain da se Amir u Kabulu zapravo bojao uleme i tako je ubistvo Sahibzade Abdul Latifa Šahida bilo rezultat suda ove uleme. Amir u Kabulu je lično poštovao Sahibzadu Abdul Latif Šahida, ali je ulema kontrolisala Amira u Kabulu. Upravo je ista situacija sada u Pakistanu. Vlada, skupa sa ljudima nacije nisu ništa do marioneta u rukama ove uleme i njihovih vjerovanja punih mržnje. Ahmadi muslimani koji danas žive u Pakistanu nisu u nevolji samo žrtvovanjem njihovog imetka i života, oni su mučeni i u nevolji su napadima i jurišima u formi verbalnih uvreda i štampanih postera koji upotrebljavaju prljav i podao jezik (koji častan čovjek nije u stanju čitati ili slušati) na javnim mjestima. Službenici, kad im se obrati se ili ne obaziru na to ili priznaju da nemaju moći naspram ovih prekršaja. Ahmadi muslimani u Pakistanu su pokazali primjerima o ogromnom strpljenu i žrtvama. Ove žrtve mogu biti preokrenute u stvarne rezultate samo na jedan način, a to je da padnemo na sedždu pred Allahom u ibadetu, činimo dove na način na koji su ashabi Časnog Poslaniaka s.a.v.s. činili. Jedino je dova to što nas može zaštititit protiv juriša ovih zlih protivnika. Neprijatelji pojačavaju svoje napore, i naši napori u namazu i dovama trebaju biti jedanko proporcionalni, zapravo još veći, tako da se osvjedočimo Božijim blagoslovima u našu korist. Huzur je rekao da želi skrenuti  pažnju pogotovu onih Ahmadi muslimana koji žive u Pakistanu na posebne dove sa većom revnoću. Skupa sa dovama, nastojte da također postite (nafil ili dobrovoljni post) jedan dan u toku sedmice. Huzur se onda obratio Pakistanskim Ahmadi muslimanima koji žive u drugim dijelovima svijeta i savjetovao ih da čine dove za svoju braću koji žive u Pakistanu. Onda se obratio onim Ahmadi muslimani koji nisu Pakistanci i zapovjedio im da također čine dove. Da Uzvišeni Allah uništi ove neprijatelje Allaha, tako da mir može biti utemeljen, i da laž bude dokrajčena tako da nacija bude spašena, inače nema nikakve garancije da se zemlja spasi od zle sudbine. Kad budete upućivali dove u revnosti, one će biti primljene kod Allaha. Danas, ovo proganjanje i neprijateljstvo koji su dostigli svoju krajnju tačku, trebaju u nama pobuditi žar i gorivost da činimo ponizne dove pred Svenogućim Allahom. Svaki Ahmadi musliman treba obavljati namaze kao potresena duša jer Allha ne odbija dovu učinjenu u takvom stanju. Časni Kur’an kaže: Ili, ko je Taj ko prihvata dovu uznemirene osobe kad Ga ona poziva, i uklanja zlo, i čini vas nasljednicima na Zemlji? Postoji li neki (drugi) bog uz Allaha? Veoma malo vi primate savjet?  (27:63) Obećani Mesija a.s. nas je poučavao da ukoliko nema potpune  tjeskobe (strepnje) i mehkoće u srcu koje traži milost Gospodara, ta dova neće imati vrijednosti u očima Svemogućeg Allaha. Ova strepnja srca je preduvjet za primanje dove. Svaki Ahmadi musliman treba obavljati takve namaze u bolu i poniznosti, pogotovu oni koji žive u Pakistanu, koji direktno doživljavaju ove okrutnosti. Dove su naše jedino oružje, naše jedino sredstvo. Hazreti Halifatul Mesih V a.t.b.a. je imao san u toku prethodnog halifata u kojem je čuo da, ako se 100% Ahmadi muslimana koji žive u Pakistanu jadaju i oplakuju pred Allahom čistog srca, onda ove okrutnosti  mogu biti uklonjene kao rezultat dova učinjenih samo u nekoliko noći. Huzur je rekao kako je od prvog dana svog halifata skretao pažnju Džemata na dovu i da napravimo promjene u svom duhovnom stanju. Rekao je kako njegov svaki govor ili obraćanje, nenamjerno poprima pravac prema istom predmetu. Huzur je rekao da će obećanje Svemogućeg Allaha o uspjehu dato Obećanom Mesiji a.s. biti ispunjeno, i zaista se ispunjava jer smo svjedoci prizora veličanstvenih blagoslova na Ahmadija Džemat, čak i u Pakistanu. Uprkos nepovoljnih i zloslutnih okolnosti, oglašavanje neprijatelja u svakoj prilici proizađe u neuspjeh zbog Božijih naklonosti u potporu nama. Međutim, ove kušnje nas trebaju voditi tome da očistimo sebe i okrenemo se Allahu sa još većim žarom. Svako Ahmadi dijete, mladi, odrastao, muškarac, žena trebaju pasti na sedždu u potpunoj pokornosti pred svakom Božijom naredbom u potpunoj savršenosti i ispuniti prava prema Bogu i ljudima. Onda će svaki udar neprijatelja biti uništen pred našim očima. Božija volja će biti provedena bez obzira na sve; međutim, ponekad vrijeme ovisi o duhovnom stanju osobe ili zajednice. Bog je ukazao na to da je pobjeda zagarantovana, ali ako želite da požurite ovu pobjedu, onda morate postići istinsku duhovnu revoluciju. Hajde da činimo dove i padnemo na sedždu pred Bogom tako da Njegova milost obuhvati svakog člana Džemata i ukloni sve prepreke. Da nas Allah ospsobi da ove standarde dove usadimo u sebe tako da postanemo svjedoci rezultata primanja ovih dova. Svemogući Allah nam već pokazuje plodove naših vrlo poniznih i običnih napora zbog Svoje Milosti i Dobrote. Uspjesi koji su dati Džematu daleko su veći od jačine juriša neprijatelja.  U Pakistanu i u svijetu na drugim mjestima, Džemat ide dugačkim koracima i skokovima naprijed. Ako bilo ko ima i tačku sumnje u svojoj glavi da naše dove nisu primljene, onda mora učiti istighfar. Morate zapamtiti da je Bog Malik (Gospodar). Naša dužnost je da nastavimo svoje napore u upućivanju dova i obavljanju namaza, što zahtijeva neka pravila nepisanog zakona i mi se moramo držati  ovih pravila.   Obećani Mesija a.s. skreće pažnju na ova pravila. Dok obavljamo namaz, čovjek se ne smije predati i ne smije misliti da Allah ne prima dove. Za primanje dova treba vremena. Drugo, ne smijemo umišljati da će dove biti primljene na tačno određeni način kako smo ih obavili, zapravo je Svemogući Allah izrazio Svoju volju na druge načine. Naprimjer, uspjesi koji su određeni za Ahmadi muslimane u drugim dijelovima svijeta duboko su povezani sa žrtvama koje daju Ahmadi muslimani Pakistana. Treće, osoba treba analizirati svoj položaj također: je li očistila svoje srce i sagnula se pred Bogom u tom stanju? Kad provede takvu analizu, uvijek je pojedinac u podbačaju. Obećani Mesija a.s. dodaje: Da bi dova bila primljena, u srcu mora biti usađeno poštovanje i osobita sklonost. Kad mudri traže nešto od svog kralja, oni pokazuju krajnje poštovanje prema njemu. To je učenje sure Al-Fatiha koja počinje riječima: Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru sivh svjetova (1:2) Milostivom (Darovaocu bez traženja), samilosnom (Koji obezbjeđuje iz Svoje Dobrote) (1:3) Vladaru Sudnjeg Dana (ovog svijet i ahireta). (1:4) Kad pojedinac uči ovu hvalu i veličanje za svog Gospodara, njegova pažnja je skrenuta na činjenicu da je njegov Gospodar Velikodušan Gospodar i onda pred Njim upućuje dove kao da je On prisutan pred njegovim očima: Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo (1:5) Uputi nas na Pravi put – (ne na put ovih slijepih ljudi, koji ne vide rezultat svojih napora i dova) (1:6) Na put onih kojima si dao blagodati, na koje se nije srdžaba izlila, i koji nisu zalutali.(1:7) Zato, Huzur kaže, mi moramo učiti i znati pravila obavljanja namaza. Moramo imati čvrsto vjerovanje na bazi Božijih atributa (Gospodara svih svjetova, Milostivog, Samilosnog, Vladara sudnjeg dana). Samo onda ćemo svoju pažnju moći skrenuti ka istinskom obožavanju i moliti za Njegovu pomoć i naklonosti, koji su poklonjeni onima čistog srca. Osoba treba imati pouzdanje da ni jedan njegov postupak ili govor ne navuku nezadovoljstvo Svemogućeg Allaha. On se treba bojati Boga. Ponizna osoba uvijek čini dove da nikada ne dostigne stanje u kome bi zaboravio svog Stvaraoca. Onda su dove primljene, garantovana je pobjeda, i svjedoci smo uništenja neprijatelja. Huzur je pozvao sve Ahmadi muslimane da se tako očiste i pred Svemogućim Allahom upućuju ponizne dove. Ako je neprijatelj dostigao krajnost u svom neprijateljstvu, hajde da onda mi također istražimo i dostignemo krajnost u svom preklinjanju pred našim Pomagačem. Svemogući Allah će doći nama u pomoć trčeći prema nama kad Ga usrdno molimo u svojim namazima i uništit će našeg neprijatelja. Neprijatelj neće imati moći protiv strijela noćnih namaza. Nema sumnje da ćemo mi imati pobjedu kad budemo obavljali noćne namaze. Mi smo sluge Obećanog Mesije a.s. kojem je dato obećanje društva Svemogućeg Allaha. Prema tome, mi ćemo upućivati svoje dove (molbe), onda će Allha pokazati posebne Božije naklonosti. Dova je jedino oružje za one čistog srca, nema ničeg što se može izjednačiti s tim ili doći blizu toga. Obećani Mesija a.s. je bio određen od Boga, i obećanja koja su mu data s ciljem da ispuni ovaj cilj bit će ispunjena. Mi ne smijemo sumnjati čak ni za jednu sekundu ništa suprotno ovome. Neprijatelj je izronio svoju podlu glavu od vremena Obećanog Mesije a.s. tokom zadnjih stotinu godina. Međutim, svaki put je glava neprijatelja bila smrskana i poražena. Mi, kao pojedinci ne trebamo stajati nepomični u svom duhovnom napretku zbog ovih pobjeda. Mi moramo uvijek ostati zabrinuti o tome da li ispunjavamo svoje uloge, svoje dužnosti i odgovornosti tako da nastavimo primati Božiju potporu, naklonosti i blagoslove. Da Svemogući Allah primi naše ponizne dove i pokrene Svoje meleke na puteve koji vode uništenju neprijatelja. Allah kaže u Časnom Kur’anu: Onda je on zvao Gospodara svog i rekao: ‘Ja sam nadvladan, zato mi pomozi.'(54:11) Prema tome, plačite u svojim namazima, prilijevajte suze pred Gospodarom, da ponovo uspostavi slavu islama, da sruši vladavinu koja je ovu zemlju za nas učinila teškom da živimo u njoj, i učini isti zemlju bujnom zelenom baščom gdje će mir biti utemeljen i vjera praktikovana. Da Svemogući Allah ima milosti prema nama svima. Amin. Huzur je onda najavio tužne vijesti o ubistvu Master Dilavar Huseina u Shaikhpuru, 3. oktobra 2011. On je bio novopridošli u Džemat, iza sebe je ostavio dva sina i dvije kćeri. Bio je bogobojazan čovjek, zainteresovan za učeno istraživanje. Bio je redovan u obavljanju namaza, učenju Kur’ana, odan Halifatu, redovno je gledao MTA i podsticao svoju djecu na to. Njegova rodbina ga je napustila nakon što je skupa sa svojom porodicom primio Ahmadijat prošle godine u decembru. Bio je pogođen dva puta kad je napadač ušao u učionicu gdje je on predavao, i umro je na na putu za bolnicu. Da Allah dž.š. uzdigne njegov položaj u Džennetu i njegovoj porodici koju ostavlja iza sebe podari strpljenje. Amin. Abdul Džabar sahib iz Rabve također je umro 4. oktobra, nakon kraće bolesti. Imao je 69 godina i dugo je služio zajednicu u Fazl-e-Umar bolnici. Da mu Allah dž.š. pokloni uzvišeni položaj u Džennetu. Amin. Nasir Ahmad Muzaffar sahib je također umro. On je bio državni službenik i socijalni radnik. Obavljao je mnoge službe za Džemat. Da mu Allah dž.š. pokloni uzvišeni položaj u Džennetu i njegovoj porodici podari strpljenje da podnesu ovaj gubitak. Amin. Dženaza namaz u odsustvu će se klanjati poslije džume namaza.