Hutbe 2011.

Hutbe 2011 – Odavanje poštovanja Seid Abdul Haji Šah sahibu


Hutba, 23. decembar 2011.


Kratki
 sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulah-talahbi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

 

VideoAudioTekst

Svaka osoba koja dođe  na ovaj svijet mora ga napustiti jednog dana. Ovo je zakon prirode. Časni Kur’an spominje ovaj predmet: ‘Svaka duša će okusiti smrt…’ (3:186) na mnogim mjestima i na različite načine tako skreće pažnju da čovjek treba voditi računa o odlasku sa ovog svijeta. Ovo pomaže u čuvanju čovjeku da uvijek ima Allaha na umu. Allah nas je obavijestio da je sve što postoji u svemiru, sa izuzetkom Njegovog Bića, smrtno. Život poslije smrti je  je stvarni i trajni život i pokoravajući se Božijim naredbama na ovom svijetu osoba može biti primalac blagoslova na Ahiretu dok nepokornost također može učiniti da osoba bude zaslužna kazni. Sretni su oni među nama koji daju prednost Ahiretu nad ovim životom, koji uvijek tragaju za Božijim zadovoljstvom i troše većinu svojih života u nastojanju da steknu zadovoljstvo svog Voljenog Allaha. Oni nadmašuju u davanju prednosti vjeri nad ovosvjetskim stvarima do takve mjere da nemaju drugog interesa osim da služe religiji. Oni ispunjavaju dužnosti prema drugima zato što je to jedna od Božijih naredbi. Oni ispunjavaju svoje zavjete radi Allahovog zadovoljstva i radi ovoga njih nije briga za bilo kakve zapreke na tom putu. Za njih postoji samo jedan cilj i nije važno kroz šta prolaze; bilo to vrijeme nevolje ili lagodosti, bolesti ili dobrog zdravlja. Njihov cilj je da budu u stanju ispuniti zavjet koji su dali Allahu i ispuniti povjerenje koje im je dato. Ovo je vrsta ljudi o kojima Kur’an kaže: A ima i onaj koji bi prodao sebe da traži Allahovo zadovoljstvo;  (2:208) Njihova lica zrače vedrinom cijelo vrijeme kao da su utjelovljenje Nfse Mutmainnah (duše u miru).  Nedavno je umro jedan naš starješina takvih vrlina i sigurno je bio velika korist za Džemat. Njegovo ime je Seid Abdul Haji Šah sahib. Inna lillahi ve inna illejhi radži’un. Da mu Allah podari mjesto blizu Svojih miljenika i da Allah stvori brojne druge nalik njemu tako da konvoj Ahmadijata može nastaviti prema naprijed i prema gore ka svom odredištu. Šah sahib je bio rođen u junu1932. u Kašmiru. U Kadian je došao kasnije, kad je došlo do odvajanja Pakistana od Indije otišao je u Pakistan. Njegova majka je ostala u Kašmiru i on je bio odvojen od nje četrdeset godina. On je ovo odvajanje podnio radi vjere. Njegov djed je bio Seid Muhammed Hussein Šah koji je bio iz Srinagara, Kašmir. Jedan njegov sin, Seid Abdul Mannan Šah sahib je dao zavjet bai’ata vrlo mlad i primio je Ahmadijat i svoj život proveo u poniznosti. Historija Ahmadijata bilježi o Seid Abdul Haji Šah sahibu da je svoj život posvetio (uvakifio) 1945. godine i upisao se na Medresu Ahmadija. Poslije odvajanja Pakistana ponovo je nastavio na fakultetu Džamija Ahmadija i položio ‘Maulvi fazl’ ispit i bio prvi na univerzitetu u Pundžabu. Položio je ‘Šahid’ ispit u 1955. godini i kasnije stekao magistarsko odlikovanje iz arapskog jezika. Dugo je obavljao službe unutar Khudam ul Ahmadija omladinske organizacije. Služio je kao urednik mjesečnog magazina Khalid i Tasheez al Azhan dvanaest do trinaest godina, bio je menadžer i štampač Zia ul islam štamparije i predsjednik Al Fazl odbora. Bio je prvi direktor MTA Pakistana i također direktor Fazl e Umer fondacije i Tahir fondacije. Bio je na dužnosti Nazir e Isha’at i također zamjenik vršioca dužnosti Nazir e Ala i Amir mukami. Napravio je ponovni  pregled prijevoda Časnog Kur’ana na kašmiri jezik i nadgledao kompjutersku verziju  knjiga Ruhani Khaza’in. Napravioje indeks i napisao predgovore za nekoliko knjiga. Bio je u stanju da obavi mnoge službe u pogledu prijevoda Časnog Kur’ana od hazreti Halifatul Mesiha IV r.a. kao i objavljivanje njegovih predavanja na temu homeopatije. Bio je jednostavne prirode, strpljiva, otvorena i tiha osoba i govorio je odmjereno. On je detaljno istraživao stvari i onda davao svoje mišljenje. Nastojao je da u optimalnom vremenu ispuni zadatke koje mu dadne Halifa vremena. Davao je upute svom timu u pripremanju knjiga i drugih izdavačkih pitanja i davao pouzdan savjet. Nazir e Isha’at treba imati iskustvo štampanja i on je bio obrazovan o štamparskim aparaturama i imao je mnogo tehničkog iskustva i davao određenu i vrijednu uputu. Al Fazl izvještava da je Abdul Haji Šah sahib posvetio svoj život za služenje islamu (uvakufio) 1945. godine on nije ispunio potrebnu papirologiju do 1950. Položio je svoj magistraski ispit dok je bio student na fakultetu Džamia. Stekao je prvo mjesto u oblasti na svom Maulvi ispitu. Njegovo prvo postavljenje bilo je 1956. godine i služio je u raznim odjeljenjima. Hazreti Halifatul Mesih IV r.a. ga je odredio za Nazir e Iša’at. Vršio je usluge za darul Kur’an serije hazreti Halifatul Mesiha IV r.a., često ostajući do tri sata ujutro sa svojim timom da bi završio posao. Ne bi stao dok faksom ne pošalje traženi materijal u London. Također je omogućio akademsku pomoć sa hutbama petkom. Bio je član tima za sastavljanje prijevoda Kur’ana kao i homeopatik knjige od hazreti halifatul Mesiha IV r.a. i vrlo dobro je ispunio svoju dužnost. Bio je u stanju da služi u objavljivanju prijevoda Kur’ana na pundžabi, Sindhi, puštu i sraiki jezike. U 1977. godini hazreti Halifatul Mesih IV r.a. mu je odao priznanje u hutbi petkom i rekao: ‘Ja sam opazio ovu vrlinu u Seid Abdul Haji sahibu da kad mu se objasni neka posebna stvar, čak i ako on nema ličnog znanja o tome, on traži ljude koji znaju. Nikada se nije dogodilo da sam mu dao neki nalog o knjizi a da on nije pripremio tačno šta je traženo. Allahovom milošću on je imao duboku pronicljivost i sve je proučavao do najmanjih detalja.’ Huzur je rekao kad mu je 2008. rekao da Ruhani Khaza’in treb abiti stavljena na kompjuter i Šah sahib je ispunio ovaj zadatak uz puno napornog rada. Osim mnogih drugih prepoznatljivih odlika ovog kompjuterizovanog seta, jedan je da je tačno u skladu sa prethodnim izdanjima tako da navodi mogu lahko biti zaključani. Novi set također ima neke eseje i arapske ilahije Obećanog Mesije a.s. koji su bili izostavljeni u ranijim izdanjima. Priznavajući usluge drugih, hazrati Halifatul Mesih IV r.a. napisao je u predgovoru svom urdu prijevodu Kur’ana: ‘Tim učenjaka našeg Džemata su bez prestanka radili samnom ovdje u Londonu na prijevodu Časnog Kur’ana koji je ovdje predstavljan. Slično tome, tim učenjaka u centru Rabva radio je pod upravljanjem Seid Abdul Haji sahiba (Nazi e Isha’at). Nakon što su pregledali prijevod oni su mi pomogli sa svojim vrijednim savjetom i mišljenjem. Da nisam imao kolektivnu pomoć svih njih za mene ne bi bilo moguće da provedem ovaj zadatak sam.’ U 1977. hazreti Halifatul Mesih IV r.a. je napisao Said Abdul Haji sahibu o izdavanju Mahzarnama (Memoranduma) koji je bio predstavljen na Narodnoj skupštini zemlje: ‘Izdanje Mahzarnama je vrlo dobro. MašaAllah ti si radio vrlo naporno i pošteno.’ U drugom pismu hazreti Halifatul Mesih IV r.a. je napisao Seid sahibu: ‘Ja sam primio tvoj izvještaj. MašaAllah, ti radiš obilno i vrlo plodno. Allahovom milošću ti si jedini Nazir koji nikada ne treba podsjećanje o povjerenim zadacima…’ Huzur je objasnio da su takvi komentari povećali poniznost Said Abdul Haji sahiba i on je radio još više. U vrijeme hazreti Halifatul Mesiha IV r.a. je deset tomova Malfuzata bilo promijenjeno u pet tomova. U pet tomova bili su uključeni svi Kur’anski navodi, bili su uključeni novi naslovi gdje je bilo potrebno i prikazani novi indeksi. Kad je Seid Abdul Haji sahib došao radi đelse ranije ove godine, Huzur Akdas je od njega tražio da ponovo vrati u prijašnje stanje deset tomova. Huzur je rekao da misli kako je manje tomove lakše čitati i to je bio razlog zbog kojeg je preporučio vraćanje u deset tomova. Ove knjige (Malfuzat) obuhvataju proglase Obećanog Mesije a.s. i mogu se čitati dok putujemo ili se odmaramo i praktičnije je čitati manje tomove. Seid Abdul Haji sahib je smjesta odgovorio da će odmah započeti rad na deset tomova. Huzur je rekao da nije bilo čak ni nagovještaja oklijevanja s njegove strane u kontekstu  cijelog napornog rada koji je uložio u to preokrećući deset tomova u pet. Također je pripremio krajnje obuhvatan indeks za pet tomova ‘Tafsir e kabir’, riznicu komentara Časnog Kur’ana od hazreti Halifatul Mesiha II r.a. Seid Abdul Haji sahib je služio kao član mnogih odbora i također je imao čast da bude zatvoren na Božijem putu. Sjećajući se svog prvog susreta sa halifatul Mesihom III r.a. nakon što su mu bile date neke važne odgovornosti, Seid Abdul haji sahib je rekao da je bio u dubokom strahopoštovanju i zbog nervoze su mu se ruke tresle.Vidjevši ovo hazrati Halifatul Mesih III r.a. je rekao: ‘Nema potrebe da budeš nervozan. Ti trebaš u cjelosti razumjeti posao od mene i onda se toga latiti s potpunom marljivošću.’ Hazrati HalifatulMesih III r.a. je onda uzeo ruku Seid Abdul Haji sahiba u svoju i to mu je olakšalo. On je rekao hazrati Halifatul Mesihu III r.a. da nije odmah nekoj osobi  davao povjerenje ali kad jednom dadne pokazivao je potpunu naklonost, uputu i oprost. Huzur je objasnio da je za urednike i izdavače bilo uobičajeno u Pakistanu da prime nalog za hapšenje na njihovo ime. Tako je bio izdan nalog za hapšenje za Seid Abdul Haji sahiba. Hazrati Halifatul Mesih III r.a. je sazvao sastanak s njim i pravnicima. Poslije sastanka je hazrati Halifatul Mesih III r.a. poslao jednog od svojih sinova Seid Abdul Haji sahibu s porukom da se ne treba brinuti. Sin mu je rekao da je poslije sastanka hazreti Halifatul Mesih III r.a. učio dove i Allah mu je naredio da kaže riječi: ‘On (Bog) nikada ne dozvoljava da Njegovi pobožni ljudi propadnu.’ Huzur je rekao da su, zaista, protiv Abdul sahiba bili smišljeni najteži slučajevi ali bi stvar bila završena za nekoliko dana. Huzur je objasnio da je Allahovo otkrivanje Halifatul Mesihu III r.a. također svjedočenje da je u Božijim očima Seid Abdul Haji sahib bio pobožna osoba koja je ostala u Božijem utočištu. Kasnije mu je Allah omogućio da bude zatvoren na Njegovom putu. Ovo se dogodilo poslije objavljivanja određene strofe u pamfletu zbog koje su pisac pamfleta i Abdul Haji sahib bili odvedeni na sud i zatvoreni. Seid Abdul Haji sahib je prenio da je u ranijim danima dohodak koji su Vakf e zindagi derviši primali bio oskudan i bilo je teško sastaviti kraj s krajem. Jedanput mu je njegov punac rekao kako je on bio visoko obrazovan sa svetske perspektive i možda treba naći sredstva za život u tom sektoru. Seid sahib je odgovorio: ‘Ja sam napravio dva ugovora: jedan o braku s tvojom kćerkom a drugi s Bogom o posvećivanju mog života. Reci mi, koji ugovor ću prekršiti?’ On je kasnije dodao: ‘Kako da prekršim drugi ugovor a da čuvam prvi?’ Njegov punac nije ponovo spominjao ovaj predmet. Seid Abdul Haji sahib navodi da ga je kasnije Allah obilato blagoslovio tokom cijelog života. Huzur je rekao da je njegov punac samo privremeno imao ovu misao, rođenu iz ljudske slabosti ali poslije Šah sahibovog odgovora nije ništa rekao. Seid Abdul haji sahib je bio izuzetno ljubazan i obziran prema onima koji su radili za njega. Njegov knjigovođa koji je za njega radio 15 godina sjeća se da  se ne pamti bilo kakvu priliku kad je Seid Abdul Haji sahib bio ljut osim izuzetka u jednoj prilici. Jedanput su iz njegove kancelarije bile poslane neke knjige u drugu kancelariju bez odobrenja i Seid sahib je bio izuzetno ljut zbog ovoga i zato knjigovođa nije otišao u svoju kancelariju dva dana. Poslije dva dana Šah sahib ga je pozvao u svoju kancelariju i ponudio mu kekse. Drgi njegov pomagač, radnik Muhammed Ikbal sahib piše da je radio za Šah sahiba dvadeset godina i da ga je on cijelo vrijeme tretirao kao sina. Njegovo držanje i vladanje bilo je nalik dervišu. Ako bi pomogao bilo kojem od svojih radnika niko nije znao o tome.  On je pomagao svojim radnicima u vrijeme kad su se njihova djeca udavala i ženila. Amir sahib arapske grupe piše o Šah sahibovom ogromnom znanju. U toku rada na prijevodu Ruhani Khaza’in, ponekad je trebao uputu i instrukcije od Abdul Haji sahiba koje je on svaki put davao s radošću. Njegov odgovor bi bio dobro razborit, zadovoljavajući, srdačan i pun uljudnosti. Mubešir Ajaz sahib piše da je jedanput Abdul Haji sahib došao na fakultet Džamija da uruči pohvale i bio predstavljen na slijedeći način: ljudi rade na razne načine, ima onih koji rade s jednom rukom a pljeskaju drugom, što znači da oni rade ali uvijek reklamiraju ono što rade. Ima onih koji pljeskaju sa obje ruke, to jest, oni ne rade nikakva posao i jednostavno reklamiraju. Onda ima onih koji rade sa obje ruke a ne brinu se da li neko vidi njihov rad ili hvali li ih. I Seid Abdel haji Šah sahib je takva osoba. Huzur je objasnio da je ovo bilo 100% ispravno. Huzur je uvidio kako tiho radi, bez obzira na loše zdravlje. Njegova stopala bi otekla i Huzur ga je pitao zar ga to ne boli a on bi rekao da je bio tako okupiran u poslu da nije osjećao ništa. Huzur kaže da je govorio malo i da je opazio da nije rekao mnogo čak na Andžuman sastancima, ali kad je govorio to je bilo sa sadržajem. Mubešir Ajaz sahib također piše da je radio kao Šah sahibov  zamjenik i uvidio je da je bio osoba kao derviš  i bio je vrijedan radnik. Počeo bi s radom čim bi stigao u kancelariju i sve je sam radio. Nije vodio računa  kad je bilo vrijeme kraja radnog vremena i da su svi otišli kući – on bi sjedio i radio. U njemu nije bilo ni nagovještaja licemjerstva, iako je radio izuzetno naporno, uvijek je bio radostan. Fondove Džemata je koristio sa krajnjim oprezom i brigom. Murabi sahib piše da je u toku rada na Ruhani Khaza’in shvatio koliko vjere Šah sahib ima u Obećanog Mesiju a.s. U navođenju sudskog procesa Henrija Martina Klarka, Obećani Mesija a.s. se uvijek pozivao na sudiju Daglasa. Međutim, u Ruhani Khaza’in tomu 15, u knjizi ‘Teryakul Koloob’, str. 349 on se na njega poziva kao na J. R. Drummonda. Obratili smo se raznim odjeljenjima o ovome i oni su smatrali da je ovo greška u pisanju. Šah sahib je bio mišljenja da nije mogla biti tako velika greška, zato se nije pozvao na to u podbilješki nego je ostavio kako je bilo. Kad je urađen posao na Ruhani Khaza’in tom 18, ‘Nazul ul Masih”,  pronađeno je da Obećani Mesija a.s. piše na str. 578 da je Abdul Hamid bio ponovo zatvoren poslije dvije i po godine i da je dao isto svjedočenje. Ovo je dokazalo da je drugačije ime suca bilo iz drugog zasjedanja ovog slučaja. Bibliotekar sahib Khalifat biblioteke u Rabvi piše da je Šah sahib obavljao sav svoj posao uprkos lošeg zdravlja. Jedanput je trebao raditi na svih pet tomova Brahin i Ahmadija što je Huzr tražio i umjesto da traži da mu ih pošalju on je lično došao u biblioteku i poslužio se. Uprkos što je imao teškoća dok je hodao otišao je i sam provjerio sve knjige. Rekao je kako nije želio da bilo koje od starih izdanja bude na neki način oštećeno. Ahmad Naim sahib naše Arapske grupe piše da je pripremanje indeksa Tafsir e Kebir zahtijevalo ogromnu marljivost i pažnju prema detaljima u danima prije kompjutera, koje je Šah sahib pripremio s velikom marljivošću i krajnjom savješću. Postoji nekoliko grešaka u sadašnjem izdanju Ruhani Khaza’in. Kad god mu je ovo bilo pokazano on je krajnje prijazno potvrdio i gdje god je trebao dati objašnjenje on bi ga dao. Huzur je objasnio da je radio provjeru tekstva rukopisa krajnje marljivo no, ljudski je da ostanu greške. Bio je vrlo tužan zbog grešaka koje su ostale u krasno štampanom izdanju. Jedan murrabi sahib, Kaliim Ahmad Tahir piše da je u jedanaest godina rada s njim uvijek zaticao Šah sahiba zauzetog u radu. On je bio tiha osoba i sve je radio s krajnjom odgovornošću. Bilo je iznenađujuće da je radio tako naporno u svojim starim godinama. U toku rada na Ruhani Khaza’in, lično je provjerio svaku riječ. Huzur je rekao da je on bio akademik koji je radio izuzetno vrijedno. Sjećao se  ranijih vremena kad nije bilo nikakvih nepotrebnih sredstava. Pričao je kako je  ventilator na plafonu radio uz pomoć užeta. Jedanput je hazrati Halifatul Mesih II r.a. poslao Šah sahiba s porukom u okupirani Kašmir. On nije mogao naći nikakavog prijevoza u Ravalpindi, tako da je krenuo pješice do Kašmira zato što je htio ispuniti nalog Halife vremena u optimalno vrijeme. Šah sahib je usvojio djevojčicu koju je odgojio sa svojom djecom. Uredio je njenu udaju za murrabi sahiba. Bio je vrlo ljubazan i obziran sa svojom porodicom i sve je radio sa jednostavnošću. Vodio je računa o čuvanju samopoštovanja kod djece i dao je vrlo prefinjen odgoj svojoj djeci. Bio je uzor ustrajnosti i nikada nije prigovarao o svom bolu, bilo da je to slabo zdravlje ili bilo koji drugi problem. Njegovo strpljenje je bilo primjereno; vijest o smrti svoje majke je podnio sa čvrstinom. Bio je izuzetno gostoprimljiv. U vrijeme đelse, kad su gosti stigli iz Kašmira da borave u njegovoj kući on bi se preselio u šupu sa svojom porodicom i ponudio im cijelu kuću. U kasnijim godinama on je redovno posjećivao svoju djecu od kojih većina žive u inostranstvu. Njegov sin Ahmad Jahja sahib je predsjednik humanitarne organizacije Humanity First. Njegova porodica bi insistirala da ostane kod njih a njegov odgovor bi bio da je on posvetio cijeli svoj život a ne kratki period.  U toku zadnje bolesti morao je ići u bolnicu pet puta i svaki put je pitao kad će biti u stanju da se vrati u kancelariju. Dva dana prije smrti ponovo je bio odvezen u bolnicu. Tražio je da mu se papiri donesu tamo i sjedio je u krevetu i radio. Huzur je rekao da je svaki put kad bi mu odavde bio poslan faks on svoj odgovor slao  napisan rukom iako je imao problema da piše. On je napisao zadnje pismo Huzuru premda mu se ruka tresla zbog slabosti, ali je potrošio dugo vremena da to napiše. 14. decembra on je ostao u kancelariji do 11:30 ujutro. Njegova je želja bila da umre u kancelariji. Dok je bio u bolnici rekao je da mu je želja da ispravi rad na svim greškama u Ruhani Khaza’in, ali nije imao prilike za to. Murrabi sahib iz Nazarat e Iša’at piše da je 17. decmbra Šah sahib imao san u kojem ga je njegova (rahmetli) žena pitala zar još nije kupio kartu? On je rekao da nije. Ali malo kasnije joj je u snu rekao da je kupio kartu i da također ima kartu za ukrcavanje. Na dan smrti Šah sahib je pozvao svog sina Imrana da dođe i promrmljao mu da je njegov let došao. Sin ga nije dobro čuo i nagnuo se da pažljivo posluša ali je Šah sahib umro. Huzur je rekao da je ovaj sluga Džemata bio do zadnjeg predan Džematu i dao mu je prednost nad svemu drugom. On je stekao vjersko znanje i također ga stavio u praksu. Uvijek je nastojao da ispuni dužnosti prema Bogu i prema ljudima. Kad je bio Nazir e Ala, Huzur je uvidio da je savršeno poslušan i nakon što je Allah podario Huzuru mantil halifata, njegova iskrenost i odanost su se povećali do velikog stepena kao što i pripada službi Halifata. On je razumio bit zavjeta bai’ata i ispunio ga. Da Allah uzdigne njegov položaj i nastavi poklanjati Halifatu Ahmadijata tako predane poklonike. Huzur je najavio da će klanjati dženazu u odsustvu za Šah sahiba kao i za nekoliko drugih čija imana su kako slijedi: Imitaz Bugum sahiba, sestra Zainab Vasim, Amatul Rahman sahiba, Sejida Vaiima sahiba, Mian Kujjum sahib, Muhammed Mustafa sahib, Nazir Ahmad sahib i Fatih Muhammed sahib. Da Allah uzdigne položaj svih umrlih i dadne čvrstinu  ožalošćenim i čuva ih čvrstim na vrlinama i da oni služe Džemat sa iskrenošću.