Hutbe 2012.

Hutbe 2012 – Odavanje poštovanja Ravil Bukharaevu


Hutba, 27. januar 2012. godine

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske  zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

 


VideoAudioVideo

Huzur je rekao da hadis Časnog Poslanika s.a.v.s. navodi da je on rekao: ‘Spominjite dobre odlike svojih umrlih’ i ‘nemojte spominjati njihove pogreške.’ Huzur je objasnio da svaka osoba ima i vrline i nedostatke (mahane). Poslije smrti osoba je odsječena od ovog svijeta, zato nema nikakve potrebe spominjati njegove ili njene mahane, nego zaista trebaju biti spomenute njihove dobre odlike. Prvo, ovo nadahnjuje druge da čine dobro, drugo, ljudi budu motivisani da čine dove za dušu umrlog. Kao što sam ranije rekao, u čovjeku se nalaze i dobre i loše odlike. Ljudska priroda je nekad naklonjena dobru a drugi put je naklonjena slabosti. Pa ipak, odlike (vrline) i pobožnost nekih ljudi su tako blistavi da to prikriva njihove ljudske pogreške i slabosti. Vrlo su sretni oni ljudi čije dobre odlike i vrline priznaju svi koji ih znaju. Prema hadisu, Džennet postaje vadžib (neophodan) u takvoj situaciji. Huzur je rekao da će govoriti o jednoj takvoj osobi o kojoj svako ima visoko mišljenje. Osoba koja nije Pakistanski ili Indijski Ahmadi musliman, niti je iz porodice ashaba Obećanog Mesije a.s. niti je rođen Ahmadi. Od svog djetinjstva do zrelih godina, on nije rastao pod nadzorom Džemata ili Halifata. On je dao zavjet bai’ata Obećanog Mesije a.s. prije nekoliko godina ali je ostavio iza i nadmašio mnoge dugogodišnje Ahmadi muslimane. On je naš brat, poštovani Ravil Bukhareav sahib, koji je Rus i umro je 24. januara. Inna lillahi va ina illahi radžiun. (”Uistinu, mi Allahu pripadamo i Njemu se vraćamo.” 2:157) Ravil sahib je bio zrno među šakom pijeska ranih Ruskih Ahmadi muslimana. Pa ipak, zbog njegove učesti i duhovnog znanja, iskrenosti i nesebičnosti, izvanredne veze s Halifatom, poniznosti i žara da poruku Obećanog Mesije a.s. uputi drugima, on je bio kao sjajna zvijezda koja je mnogima pokazala put. Kad, inšaAllh, u ispunjenju objave Obećanog Mesije a.s. svijet bude svjedok da se Ahmadijat raširio u Rusiji kao zrna pijeska, sjećat će se Ravil sahiba. Ravil sahib je sjajno služio Ahmadijat čak prije nego što je postao Ahmadi musliman. On je ovdje došao da radi na BBC u VB za Ruske programe. Kad je jednom završio s radom tamo, on je život posvetio islamu. Izgleda kao da je bio željan da ni noću ni danju ne propusti ni jednog momenta u služenju Ahmadijatu. Na dan kad je umro bio je ispunjen sličnim entuzijazmom i pripemao se za MTA sastanak kad je stigao poziv da nije dobro i da ne može doći na sastanak. Imao je jak srčani udar i umro je. Imao je 61 godinu i iza sebe je ostavio suprugu; nije imao djece. Revilu sahibu je Ahmadijat bio predstavljen 1990. kad je došao u London radi nekog posla u pogledu Tartar nacije. On se sreo sa Halifatul Mesihom IV r.a. i kao rezultat ovoga je došao u okrilje Ahmadijata. On je na jednom mjestu napisao: ‘Iako sam ja po rođenju musliman, zbog ateističkog društva do 1889. moje znanje o islamu je bilo neznatno. Naš maternji jezik, Tartar, bio je potpuno zabranjen u društvu u kojem sam odrastao. Bio je uklonjen iz znanstvenog nastavnog plana i programa ali je islamski utjecaj ostao u Tatarima. Bilo da su bili partiski radnici ili učitelji u školi, uvijek bi izgovarali Bismillah prije nego što bilo šta rade. Tatarska kultura je stara hiljadu godina i uvijek je imala islamski utjecaj. Sile ateizma u toku vremena mojih roditelja prilično su oslabile u vrijeme mog odrastanja. Ja ne mogu reći da sam tajno bio musliman koji je tražio priliku da obavi namaz u džamiji. To uopće nije bilo tako. Ja sam bio mlad student i šta god mi je padalo na pamet što se slaže s društvom, ja sam to slijedio.’ Ona je dalje napisao: ‘U 1989. situacija se popravila i među drugim slobodama bila je data i religijska sloboda. Međutim, s ciljem da se dostigne istinska vjera duhovno znanje ne može biti dato tek zdravim zaključivanjem. Blagoslov vjere je dat od Samog Allaha. Ja am bio zbunjen. Intelektualno sam shvatio da je islam i jedino islam koji daje najbolje učenje ali moja duša je bila potpuno prazna. Jedina stvar koja me spasila od ovih sumnji i bojazni bila je da sam sreo nekoliko ljudi u Londonu koje sam smatrao istinskim i stvarnim muslimanima i da su Zajednica koja se u islamskom svijetu smatra krivovjercima, a to je Ahmadija muslimanska zajednica.’ Također je napisao: ‘Učenje Ahmadija muslimanske zajednice je da osoba nemože steći Božiju ljubav dok ne bude volio Božije stvaranje. Ovo mi je odmah reklo da je zaista ovo moje odredište. Ja sam ovdje našao sve zajedno: to jest, moje obrazovanje, znanje, zdravo zaključivanje i moju žeđ za dokazima baziranim na zdravom zaključivanju, traganje za istinskom religijom i duhovnim iskustvima. Ja sam sve ovo našao na jednom mjestu.’ Huzur je rekao da je u svom govoru na đelsi 1993. godine Hazreti Halifatul Mesih IV r.a. rekao da su milošću Uzišenog Allaha obnovljene veze u Mađarskoj u njegovo vrijeme i da je prvi plod ovoga bio Illahi sahib koji je u Britaniju došao iz Mađarske. Ravil sahib je bio vrlo ugledan u intelektualnim krugovima i znao je Illahi sahiba zbog ovoga, koji ga je često dovodio u džamiju i Halifatul Mesih IV r.a.je primijetio da se njegovo stanje promijenilo, on je dao zavjet bai’ata, otišao u Mađarsku i prenosio poruku što se pokazalo vrlo plodonosnim i Hazreti Halifatul Mesih IV r.a. je imao velike nade za budućnost baziranu na ovome. Huzur je rekao da nije lahko za ove nacije da prime islam. One su ostale pod utjecajem ateizma sedamdeset godina, pa ipak nisu prekinule vezu sa islamom. Oni nisu znali nikakve detalje o islamu tako da su u praktičnim terminima ostali izvan islama. Dovesti ih natrag u islam je zahtjevan zadatak i za ovo su potrebne dove. Cijeli Džemat treba činiti dove da Allah pokaže čudne znakove koji će im pomoći da dođu u islam. Huzur je rekao da Rvil sahib, kao što je ranije spomenuo, nije bio Ahmadi po rođenju ali izgleda kao da je oduvijek bio Ahmadi. On je bio ambasador Ahmadijata gdje god je išao i u primjerima gdje je osjećao da može postojati neprijateljska reakcija izražavao je svoju poruku s mudrošću i davao postepen uvod. On je razumio koja je literatura bila prikladna za dijeljenje u kojem skupu. Bio je poznat mnogim intelektualcia i akademicima. Lično je bio pisac i pjesnik, prevodilac i pozivač Allahu. Bio je naširoko poznat i omiljen. Kroz njega je poruka Ahmadijata stigla u Rusiju i susjedne zemlje na način na koji ne bi mogla stići kroz misionare ili da je  stigla, to bi trajalo duže. Ravil sahib je učestvovao na akademskim skupovima Moskve i na jedan ili drugi način bi tamo spomenuo Džemat. On bi s drugim Ahmadi dogovorio da donesu knjige na skup i raspodijelio ih. Od vremena otkad je osnovano rusko uredništvo u Londonu, Ravil sahib je radio neumorno za to i sa velikom iskrenošću. Kad su njegove kolege misionari rekli da su umorni i uzomali mali odmor, Ravil sahib je govorio kako su se prebrzo umorili. On je izvršio zvučnu montažu hutbe petkom na ruskom jezik za MTA i svoje drugove je krajnje ljuazno u subotu pitao jesu li završili prijevod hutbe. Ponekad bi ih pitao petkom uveče koliko im treba vremena da završe prijevod. Sve dok oni ne bi završili ozvučenje za hutbu on bi ostajao uznemiren. U toku đelse njegove službe i revnost bili bi za primjer. Na đelsi je prevodio program na ruski jezik i također je igrao ulogu domaćina za goste iz bivših Sovjetskih država. On ih je sretao krajnje toplo i obavijestio bi upravu đelse kako da najbolje paze na njih. Rekao je da godina za godinom rada nije od tolike koristi kao da dovedemo goste na jednu đelsu i da za njih organizujemo da se sretnu sa Halifom vremena. Preveo je mnoge knjige Džemata koje su se pokazale izuzetno korisnim. Njegova najprefinjenija služba bila je pomoć na prijevodu Kur’ana na ruski jezik. Halid sahib u Ruskom uredništvu piše da je hazreti Haifatul Mesih IV r.a. je započeo rad na ruskom prijevodu Kur’ana 1997. koji je završen 2004. Ravil sahib je pregledao prijevod skupa sa drugima. On je dan i noć bio zauzet u ovom zadatku i završio ga je za tri mjeseca. Pošto prijevod Kur’ana zahtijeva krajnju brigu i marljivošću, on je ovaj zadatak provodio vrlo iscrpno i detaljno, i nanovo provjeravao svaku riječ da pronađe najprikladniju rusku rijč za prijevod.  Ponekad bi provjera jednog ajeta uzela nekoliko sati. Huzur je rekao da su objavljena tri izdanja prijevoda Kur’ana na ruskom jeziku i ovo je neprekidno dobrotvorno djelo koje će nas podsjećati na Ravil sahiba. Pošto je Ralvi sahib bio učenjak, novinar i pjesnik, primio je nekoliko nagrada i počasti za svoje usluge umjetnosti, za svoje knjige itd. Bio je član mnogih udruženja. Glavni urednik BBC na ruskom jeziku gdje je on radio dugo vremena odao mu je poštovanje nazivajući ga iskrenim muslimanom i učenjakom religije. On je rekao da je Ravil sahib bio osoba dobrog izražavanja čije se znanje protezalo u raznim pravcima. U svojoj knjizi (čiji naziv može biti preveden kao) ‘Put prema Bogu zna gdje’, Ravil sahib piše o svom dolasku u posjetu Londonu i kako se domaćica kuće gdje je boravio javila na telefon i na kraju razgovora rekla je osobi s kojom je razgovarala da ima gosta iz Rusije koji boravi kod nje. Ravil sahib piše da ovo spominjanje nije bilo u slaganju sa Engleskim načinom postupanja, zato je to smatrao čudom da je to spomenuto. Kao rezultat ovoga bio je narednog dana pozvan u Ahmadi džamiju. On kaže da je otišao jer je želio da ode. Došlo je auto i prva stvar koja ga se dojmila i pala mu u oči bio je moto: ‘Ljubav svakome mržnja nikome.’ On kaže da je uvijek bio zainteresovan za islam i kad je od njega traženo da radi prevodilački posao on je dogovorio vrijeme za to. Kaže da je, kad se sreo sa Halifatul Mesihom IV r.a. ojećao  da je Halifin pogled na svjet bio isti kao njegov. On kaže da je materijal koji je preveo bio tako jasan i pun značenja da njegov ulazak u okrilje Ahmadijata nije bio slučajan. Bilo mu je obezbjeđen smještaj u Islamabadu, Tilford, gdje je uživao otvoreno, ugodno okruženje. Preveo je četiri knige i uvidio je da su tvdnje Džemata ogromne, no, najumiljatija tvrdnja na koju je naišao bila je da će se islam u bliskoj budućnosti raširiti u cijelom svijetu. Ravil sahib piše da Ahmadija muslimanski džemat tvrdi da će proizvesti revolucionarnu duhovnu  promjenu u ovo doba, tvrdi da je njegov osnivač Mesija a.s. koji je došao za cijeli svijet, tvrdi da će raširiti Božije Jedinstvo u cijelom svijetu. I zato poziva sile cijelog svijeta i svih religija u duhovno carstvo. Ravil sahib u svojoj knjizi prenosi san u koje je vidio kako neodjeven klanja namaz u džematu u džamiji u Kadianu ali nije bio zabrinut zbog ovoga. On je san prenio hazreti Halifatul Mesihu IV r.a. koji mu je rekao da osoba, kad je duhovno ponovo rođena i počinje svoje putovanje prema Jednom Bogu mora prihvatiti da odbaci svoju prethodnu odjeću i pojavi se pred Bogom u improviziranom i neodjevenom stanju. On kaže da mu je ovaj san dokazao da su sve njegove sumnje otišle i da je također shvatio da ponovno duhovno rođenje samo po sebi nije bilo važno, nego da se osoba treba očistiti od svih prethodnih grijeha, od kojih samo Allah može očistiti čovjeka, s ciljem da počne novi život. Huzur je objasnio da je on ovu knjigu napisao kao oruđe za prenošenje poruke za ruske čitaoce. Knjige Džemata koje je Ravil sahib sam preveo su: ‘Pozivnica u Ahmadijat’, Ubistvo u ime Allaha’, ‘Priče iz ranog islama’, ‘Mislimanski praznici’, ‘Muslimani evlije’, ‘Islamski odgovor na suvremena pitanja’, ‘Poslanikova ljubaznost prema djeci’ i razne dječije knjige. Knjige koje je pregledao i provjerio su: ‘Filozofija učenja islama’, ‘Isus u Indiji’, ‘Naše učenje’, ‘Uvod u proučavanje Časnog Kur’ana’, ‘Islam ka iqtisadi Nizam’, Žene u islamu’ i ‘Život Muhammeda’. Huzur je rekao da je on također preveo Huzurov govor sa konferencije za mir i druge govore za koje je osjećao da su vrlo važni za Ruske čitaoce. Međutim, Huzur je rekao da je njegov najznačajniji doprinos bio rad na prijevodu Časnog Kur’ana. Huzur je rekao da su razne veb stranice BBC odale poštovanje Ravil sahibu.  Prethodne noći je Ruski BBC dao 30 minutni program o njemu i također su spomenuli dr. Abdus Selama kao Ahmadi muslimana. Druga sredstva informisanja također su izijestila o njegovoj smrti i odali su mu poštovanje. Jedna Ukrajinska veb stranica je prenijela intevju sa Ravil sahibom u kojem je on otvoreno govorio o svojoj vezi sa Ahmadijatom i citirao je Ahmadijat kao istinski islam. On piše da je, kad je imao priliku da nauči engleski jezik radi svog prevodilačkog posla i kad se odvojio od općenitog života, započeo primati pozive za posao i također je bio pozvan na islamku konferenciju u Rusiji. U odgovoru na pitanje da li je imao učitelja on je odgovorio da su poslije njegovih roditelja halife Ahmadija Džemata bili njegovi učitelji i da je želio da je ove učitelje ranije našao. Huzur je rekao iako je Ravil sahib imao mnogo dobrih odlika, no, neke od njih su bile istaknute. On je bio krajnje ponizan i imao žarku ljubav prema halifatu i snažnu duhovnu vezu sa halifatom i ništa se nije poredilo s ovom predanošću. Halid sahib iz Ruskog uredništva se sjeća da je u nedavnom susretu sa Huzurom, Ravil sahib tražio odobrenje od Huzura da napiše uvodnu knjigu na ruskom jeziku u kojoj bi bili obrađeni odgovori na sve predmete/prigovore koji su povremeno podignuti na veb stranicama. Huzur je ovo odobrio i savjetovao da budu pripremljeni kratki članci u odgovoru na svaki prigovor i poslani veb stranici, na što je Ravil sahib rekao: ‘Da, naravno Huzur.’ Halid sahib piše da mu je uskoro poslije sastanka Ravil sahib rekao kako je danima razmišljao kako da napravi početak na ovom i da mu je Huzur olakšao zadatak i da sada ima jasnu sliku kako da nastavi. On je rekao da je ovo bilo s blagoslovom Halifata i rekao da će istog dana započeti posao. Huzur je rekao da je uz to tu bio plan da se napravi veb stranica na ruskom jeziku. Huzur je tražio od Ravil sahiba da pripremi uvodni izveštaj o tome kako će ovo biti provedeno, ko će slati informacije itd. Ravil sahib je stupio u kontakt sa Nasim Rahmatullah sahibom i Malik Samar Imitazom iz Njemačke i kad je on umro, posao je bio započet. Huzur je rekao kako je Ravil sahib, čim je čuo da je trebala biti napravljena ruska veb stranica, Ravil sahib započeo raditi na tome. Halid sahib iz Ruskog uredništva piše da je jedna od njegovih odlika bila da nikada nije gubio vrijeme i želio je da svaki zadatak brzo završi, kao da ima malo vremena. Huzur je rekao da je lično ovo primijetio. Halid sahib piše da je Ravil sahib radio tako naporno da su morali tražiti od njega da se odmori od  posla a da bi njegov odgovor bio: ‘Jeste li vi umorni? Ja još nisam.’ On je uvijek bio zabrinut o napretku Ahmadijata u Rusiji i susjednim državama. Naša misionarska kuća u Moskvi je smještena u zgradi i Ravil ahib je bio naklonjen da se kupi velika zgrada za ovu svrhu. Ako bi došao Huzuru s nekim planom i Huzur to ne bi odobrio zbog pretjeranih troškova ili bilo kojeg drugog razloga, on je to prihvatao s uvjerenjem. Nije gubio nadu nego bi došao sa drugim prijedlozima u zamjenu. Njegova želja je bila da se poruka Ahmadijata što je moguće prije raširi u Rusiji. Naš misonar Hafiz sahib piše da je Ravil sahib, iako je postao Ahmadi samo prije više od dvadeset godina no, njegova veza s halifatom i njegova pronicljivost u službu Halifata bila je takva da je izgledalo da je generacijama bio Ahmadi musliman. Mnoge njegove crte bile su pouka za Ahmadi muslimane. On je govorio da ako Halifa vremena dadne jasan nalog o nečemu, on je smatrao neuljudnim i griješnim da dalje misli o toj stvari. Jedanput kad mu hazreti Halifatul Mesih dadne nalog, on ne bi rekao ništa više o toj stvari. Ovo je izvanredan primjer za mnoge dugogodišnje Ahmadi muslimane kao i za nove Ahmadi muslimane u terminima razumijevanja položaja Halifata. Jedan stariji Ahmadi Rus piše u svom pismu izražavanja saučešća da je Ravil sahib imao visoko mišljenje i smatrao je služenje islamu svojom vjerom i zato je izabrao Ahmadija islam. Naš mualim (učitelj) iz Kazahstana piše da mu je Ravil sahib bio predstavljen kroz svoje knjige. Čitajući njegove knjige osoba osjeća da je bio izuzetno željan da ovu poruku uputi ljudima koji govore ruski jezik.  On je ozvučavao prijevod hutbe na ruskom jeziku krajnje dirljivim glasom tako da ljudi mogu čuti poruku Imama ovog doba. Rustam sahib, predsjednik u Moskvi piše u svom pismu izažavanja saučešća da je Ravil sahib bio učena osoba i da je svoju učenost koristio krajnje velikodušno za korist drugih. Nakon primanja Ahmadijata on se potpuno posvetio služenju Bogu, služenju Džematu i ljudima kroz svoje uzvišene odlike kao što su: poniznost, nježnost, nakonost, iskrenost, uvijek je tražio samo od Boga, uvijek je nastojao da pomogne drugima. Naš misionar Basharat sahib piše da se sjeća  kad je započeo prijenos prevode hutbi petkom na ruskom jeziku. Poslije prvog prijenosa svaka osoba je imala suze u očima i zagrlili su jedan drugog čestitajući jedan drugom. Ovaj prijevod je snimljen s Ravil sahibovim glasom. Poslije ovoga je započela serija prijenosa ruskog prijevoda hutbi petkom i Ravil sahib je imao čast da uputi izlaganja časnog Halife Obećanog Mesije a.s. braći i sestrama koji govore Ruski jezik. On se pridružio Ahmadijatu u kasnijem stadiju ali nas je nadmašio u štićenju Halifata. Huzur je molio Allaha da s njim postupa sa Svojom dragom milošću i da nam pokloni mnoge izvanredne pomagače kao što je on. Huzur je rekao da će klanjati dženazu poslije džume namaza. Huzur je također najavio da su umrli još neki članovi Džemata, jedan od njih je Sahibzada Davuud Ahmad sahib koji je bio ubijen u Paksitanu 23. januara. On je s majčine strane bio praunuk Sahibzade Abdul Latifa šehida. Njegova porodica se pridružila Lahori grupi ali je Davud sahib dao svoj zavjet bai’ata prije osam godina. Huzur je rekao da su stalno Ahmadi muslimani ubijani u Pakistanu, no, da li ova ubistva zatiru našu odlučnost? Poslije ubistava u Lahoru naši neprijatelji možda misle da će nas nadvladati ali je Huzur primio pisma od Ahmadi u Paistanu koji iznose  svoju visoku odlučnost i oni su ovo pokazali svojim postupcima. Nedavno je u Pakstanu ubijena jedna žena. Kad je bila napadnuta naša misionarska kuća, žene su se pridružile muškarcima da je odbrane i jedna žena je u ovome izgubila život. Ahmadi muškarci, žene i djeca se ne boje žrtve. Huzur je molio Allaha da primi ubistvo Davuud sahiba kao šehida. Njegovo ubistvo je ona veza jačanja vjere koju je jednaput pokazao njegov pradjed po majci. Duša Sahibzade Abdul Latifa šehida bit će radosna da je njegova krvna veza ispunila svoju obavezu stotinu godina kasnije. Huzur je tražio da učimo dove za Ahmadi muslimane Pakistana da ih Allah čuva od svakog zla. Huzur je također najavio da će klanjati dženazu u odsustvu za Mirzu Nasir Ahmada sahiba i Rabiju Begum sahibu.