Hutbe 2012.

Hutbe 2012 – Allah je sa onima koji su bogobojazni i čine dobro


Hutba, 03. februar 2012.

Kratki sadržaj hutbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulah-talah bi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Huzur  je na početku svoje hutbe petkom proučio slijedeći ajet: ‘Uistinu, Allah je sa onima koji su bogobojazni i koji čine dobro’ (16:129) i rekao da je Obećani Mesija a.s. napisao: ‘U Časnom Kur’anu je dato više isticanja na vrlinama i bogobojaznosti nego na bilo kojoj drugoj naredbi.’ (Ayyam-us-Sulh, Ruhani Khaza’in, tom 14, str. 342; Bit islama, tom II, str. 347) Huzur je objansio da je Takva (bogobojaznost) osnova za postizanje Božije blizine i prva polovina naprijed spomenutog ajeta ističe ovu tačku. Huzur je rekao da na ovom svijetu postoje dvije vrste ljudi. Oni koji idu putevima bogobojaznosti i čine dobra djela da steknu Božiju blizinu, koji nastoje steći svaku vrlinu i čine to da bi imali Allahovo zadovoljstvo koje će ih dovesti bliže Allahu. Druga vrsta ljudi su oni koji, iako čine dobro no, dok čine dobro nisu svjesni da ih Allah gleda. Iako su ovo ljudi koji vjeruju u Božije postojanje, vjeruju da postoji Biće Koje održava nebesa i Zemlju ali dok čine dobro oni nemaju u vidu Božije zadovoljstvo. Ova grupa također uključuje one koji ne vjeruju u Božije postojanje i negiraju Njegovo Biće. Iako Allah kaže da je On sa prvom grupom ljudi, pa ipak Njegov Rabubijjat (Božiji atribut/odlika da hrani i održava) svima daje, uključujući i one koji se ne drže bogobojaznoti. Ovo davanje je samo ovosvjetskog značaja, kao što je sunčevo svjetlo, zrak itd. I ateisti i bogoobjazni imaju sličnu mjeru ovih blagodati. Isto tako, plodovi ovosvjetskog napretka, izuma, napretka u nauci i dostgnuća bazirana na umnim nastojanjima slična su za ateistu i bogobojaznu osobu. Zemljordnici, bilo da su ateisti ili bogoobjazni, prime odgovarajuće koristi. Da Božija odlika Rabubijjata i Rahmanijjata (Božije odlike milosti) nisu u pokretu, život ne bi bio moguć ni jednog momenta.  Iako je Allah utemeljio dva puta: jedan vrline i drugi zla, u mnogim aspektima On daje u jednakim mjerama. Iako su Božiji zakoni prirode konačni no, ova stvar ovdje treba biti objašnjena i Huzur je rekao da će to objasniti. S ciljem da pokaže Svoju moć, Allah ponekad poklanja bogobojaznoj osobi više nego drugima u sličnim okolnostima. Kad je hazreti Musleh Maud r.a. dao da mu se obrađuje zemlja u Sindu (Pakistan) i poslao ljude da paze na zemlju, među njima je bio maulvi Kudrat Ullah Sanori. U toku jedne od posjeta ovoj oblasti hazreti Musleh Maud r.a. je pregledao polje pamuka i pitao maulvi sahiba kolika je njegova procjena o prinosu. Kad je maulvi sahib dao svoj proračun neki među pratiocima su rekli da je njegov proračun bio prilično visok. Mauvi sahib je odgovorio da je siguran da će prinos biti bar toliki. Rekao je da je klanjao nafilu namaz na sva četiri ugla polja i bio uvjeren da će njegove dove pomoći. Zaista, berba je bila tolika. Huzur je objasnio da ponekad, uprkos slične klime i sličnog unosa prehrane, sjemena itd, Allah pokazuje dokaz Svog postojanja zbog dova i uvećava berbu. Međutim, uz ovaj materialni svijet, postoji  duhovni svijet onoga ko vjeruje u Boga i ima savršenu vjeru u Njega. Dobrobiti i zadovoljstva ovog duhovnog svijeta ne mogu vidjeti ovosvjetski ljudi. Oni koji idu putevima bogobojaznosti misle visoko, oni vjeruju u nevidljivo, oni vjeruju u život poslije smrti i imaju savršenu vjeru u Božija obećanja. Kad podignu svoje ruke u dovi, osvedočavaju se u znakove Božijeg primanja. U sadašnje doba je Obećani Mesija a.s. taj koji nas je poučio ovim stvarima. Mnogi Ahmadi muslimani doživljavaju vezu s Allahom; Allah ih obaviještava o raznim stvarima kroz snove i vizije i ove stvari se dogode. Ovo društvo s Bogom također znači da će također biti ispunjena obećanja o Ahiretu. Allah kaže da će osoba, ako je čvrsta u bogobojazosti iskusiti dobrobiti ovog svijeta kao i Budućeg. Oni koji čine dobro radi Allahovog zadovoljstva su bogobojazni i oni su ti koji idu putem bogobojaznosti. Obećani Mesija a.s. je opisao bogobojaznu osobu kao onoga ko u suštini izbjegava svaki veliki i mali grijeh, u suštini napreduje u vrlinama i visokom moralu i u suštini ima istinski iskrenu vezu s Bogom. Huzur je obasnio da istinska iskrenost s Bogom zahtijeva napor za ispunjavanje dužnosti obožavanja Boga i da nastojimo koliko god možemo da ispunjvamo Allahove naredbe.  Kad ovo jednom bude postignuto, kao što ajet proučen na početku hutbe kaže, to je naredni stepen bogobojaznosti, to jest: ‘… i oni koji čine dobro…’ Muhsin (Arapska riječ upotrijebljena u ovom ajetu) znači onaj ko prenosi nešto na nekoga bez napora od strane druge osobe ili prema drugima postupa dobro ili nadilazi druge u svom radu i svaki postupak obavlja kajnje izvrsno u skladu sa datom situacijom.  Huzur je rekao da postoje dvije vrste Muhsinin. Jedna vrsta su oni ljudi koji su uvijek spremni da pomognu drugima sa osjećajem simpatije bez obzira na rasu, religiju itd. Koji pomažu drugima u vrijeme potrebe i nadmašuju u svojoj  usluzi da donesu olakšicu za druge. Huzur je rekao da je, zaista, dužnost svakog Ahmadi muslimana da služi ljudima s ovim osjećanjima i Allahovom milošću, mnogi Ahmadi muslimani služe ljudima s ovim osjećajima. Ovo su Muhsinin (množina od Muhsin), ali ne od one vrste koji se hvale o onome što rade; činjenje toga nije pokazivanje bogobojaznosti i dobrih odlika. Huzur je dao primjer naših mladih inžinjera, doktora i drigih profesionalaca koji idu u Afriku da dobrovoljno ponude svoje usluge. Oni idu i rade na mnogim tekućim projektima u Africi, kao što je omogućavanje pitke vode obespravljenom lokalnom stanovništvu. Oni ugrađuju ručne pumpe za vodu, nastoje da obezbjede struju i osnivaju škole da lokalnim stanovnicima omoguće sticanje obrazovanja. Oni grade škole i klinike da omoguće zdravstvenu brigu. Naši doktori i učitelji borave mnoge godine u Africi da bi tamo služili. Oni borave na mjestima bez struje i pitke vode, ali idu da služe i budu ubrojani među Mutekinin. Njihove službe nisu u zamjenu za bilo kakvu platu ili nagradu, zapravo su potekle iz bogobojaznosti i da služe ljudima. Slično tome, kad prirodne nepogode pogode širom svijeta, naši doktori i drugi volonteri idu da pomognu sa našom humanitarnom organizacijom ‘Humaity First’. Oni to čine samo da traže Allahovo zadovoljstvo. Drugi također služe ali Božije zadovoljstvo im nije u vidu. Oni koji služe, koji koriste drugima svojim službama i svojim znanjem i to čine samo da steknu Allahovo zadovoljstvo, su bogoobjazni i Muhsin. Huzur je rekao da je prije spomenuo da su naši iniženjeri napravili model (uzor) selo u Burkina Faso gdje su na raspolaganju pitka voda i struja kao i svjetlo na prolazima i ulicama. Oni imaju društveni centar koji zadovoljava potrebe lokalnog stanovništva i male staklenike gdje raste povrće koje zadovoljava njihove potrebe. Organizovan je sistem navodnjavanja. Ručne pumpe za vodu su ugrađene u raznim selima. Slike pokazuju radost lokalnih ljudi kad ove instalacije budu napravljene. Za dijete koje treba nositi vodu u kanti pet milja, ove službe su blagoslov. Naši volonteri ovo ne rade radi bilo kakve nadoknade. Zapravo, kad se mladi inžinjeri vrate s ovog posla oni izražavaju zahvalnost Huzuru što im je data prilika da služe i obećali su da će ići ponovo. Huzur je rekao da se ove godine, inšaAllah gradi pet uzornih sela u raznim zemljama. Ansarullah iz USA i VB su preuzeli odgovonost da finansiraju ove projekte.  Humanity First je također doprinijela u ovome i Huzur je tražio od Njemačke da također učestvuje. Oni koji sa oduševljenjem rade na ovom projektu postali su Muhsinin  a oni koji omogućavaju fondove su također tu uključeni. Ahmadi su povjerovali u Imama ovog doba i nastoje i idu putem bogobojaznosti, oni također nastoje i bivaju uključeni među Muhsinin a Allah kaže da je On sa takvim ljudima. Naši mladi volonteri govore o teškoćama s kojima se suočavaju u toku svog rada a onda bude pokazana Allahova moć kad problem neosjetno bude riješen. Oni kažu da to uvećava njihovu vjeru u Boga. Huzur je objasnio da riječ Muhsin također označava one koji nastoje i nadilaze u svom radu i tako čine uslugu i sebi također. Sa svojim iskustvom i duhovnim znanjem oni koriste sebi i stavljanjem toga u praksu oni koriste drugima. Što više osoba ulaže više svoje iskustvo i duhovno znanje skupa sa naporom da koristi drugima to stiče viši stepen položaja Muhsin. Tako bude utvrđen novi put koji osobu vodi većem napretku u duhovnom i moralnom smislu. Ovaj duhovni i moralni napredak pokazuje nove perspektive Božije blizine. Osoba napreduje u Božijoj blizini, stiče veću pronicljvost o Njegovim atributima i napreduje u bogobojaznosti. To je kao krug koji se okreće oko vrlina, odvodi osobu do viših stepena bogobojaznosti i dovodi je bliže Bogu a ovo zauzvrat osposobljava čovjeka da se okreće vrlinama na poboljšan način. Kao rezultat čovjek stiče više duhovnog znanja u pogledu ispunjavanja dužnosti prema Bogu i dužnosti prema ljudima. I tako Allah čini ljude Muhsinin. Nisu Muhsinin oni koji se hvališu o onom što rade, nego su to oni koji podnose teškoću s ciljem da služe drugima. Huzur je rekao da često kaže ljudima izvana, vođama i drugima koji iznose prigovore o islamu ili onima koji nisu u potpunosti upoznati o učenjima islama, da se svjetski ljudi potpuno usredsređuju na primanje svojih prava. Oni postavljaju svoj nivo zahtijeva i onda rade šta god treba da ih dobiju. Kao rezultat toga, ni oni koji prenose prava nisu pravedni ni oni koji ih žele. Nasuprot tome, islam poučava da ispunjavamo prava drugih prije nego što oni imaju priliku da zahtijevaju svoja prava. Umjesto toga, ova prava bivaju ispunjena kao usluga (naklonost), dok se utemeljuju ljudske vrijednosti tako da osoba može biti ubrojana među Muhsinin; vodi računa o pravima drugih. Hadisi prenose da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da trebamo obezbjediti istu hranu za svog slugu kakvu mi jedemo i odjevati ga na isti način kako se mi odijevamo. Ako se ovo što je rečeno gleda u svjetskoj perspektivi, mase ne bi gladovale niti bi bile bez odjeće bilo gdje u svijetu. Spominjući slike o neishranjenoj djeci Afrike koja gladuju i o njihovim majkama koje gladuju i ne mogu dojiti svoju malu djecu, Huzur je rekao ako bi se umjesto uzimanja u posjed resursa drugih zemalja svijet usredsredio na ispunjavanje prava i na to da sami sebi pomognu putem jačanja kapaciteta ljudi, onda bi problemi svijeta bili riješeni. Kad bi muslimanske zemlje ovo imale u vidu i kad bi se njihove vođe usredsredili na to da postanu Muhsinin, radije nego da uvećavaju svoje bankovne račune, prekrasna učenja islama uklonila bi siromaštvo i bijedu. No, nažalost, većinom su muslimanske zemalja te gdje je situacija gora i oni izvana ovo koriste. Huzur je rekao kad obavijesti ljude o ovome oni priznaju ljepotu učenja islama ali kad se vrate  svojim skupovima upliću se njihovi vlastiti nacionalni interesi. Ako su nacionalni interesi ispravni sigurno je da trebaju biti primjenjeni; osoba treba prvo paziti na svoje. Međutim, kad nacionalni interesu znače otimanje imetka drugih, to je pogrešno. Ovaj samo-interes promoviše nered. Svaki Ahmadi musliman treba nastojati i ići putem bogobojaznosti i biti uključen u Muhsinin i nastojati da doživi Božiju blizinu. Jedino ovo pomaže u samo-popravljanju i osposobljava nas da društvo unutar svoje ograničene sfere spasimo od nereda. Mi trebamo nastojati i posvojiti Božije atribute na svom ljudskom niovou u skladu sa svojim mogućnostima i posvetiti pažnju ispunjavanju Božijih prava. Ovo će učiniti da nam blagoslovi ovog svijeta budu potčinjeni, ove stvari će postati drugorazredne važnosti u našim životima i napredovat ćemo u bogobojaznosti. Allah kaže u Časnom Kur’anu: Ne, istina je da će, ko god se potpuno preda Allahu, a čini dobročinstva, imati svoju nagradu kod Gospodara svoga. Oni neće imati straha, niti će tugovati. (2:113) Objašnjavajući Huzur je rekao da Allah kaže kad Njegovo Biće postaje ključno za vjernika, koji sebe potpuno predaje Bogu, onda Bog Lično obezbjeđuje za takvu osobu. On ili ona više ne tuguju. Koju tugu može imati neko ko koristi sve svoje mogućnosti da služi stvaranju i ljudima? Ovaj zadatak osobu odvodi u dragi Božiji zagrljaj i oznaka je stvarne bogobojaznosti. Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Da bi osoba postala istinski bogobojazna neophodno je da potpuno odbaci takve istaknute poroke kao što su preljuba, krađa, ogovaranje, licemjerstvo, samopoštovanje, ismijavanja drugih ljudi, škrtosti, treba odbaciti sav niski moral i napraviti napredak u visokim moralnim vrijednostima. On se prema drugim ljudima treba ponašati sa uljudnošću, obzirom i simpatijom i treba uzgajati istinsku vjernost i iskrenost prema Uzvišenom Allahu. On treba neprestalno tražiti priliku korisnih usluga. Jedino je onaj bogobojazan ko u sebi udružuje sve ove odlike. Posjedovanje neke od ovih odlika neće ovlastiti osobu da bude ubrojana bogobojaznom ukoliko ne posjeduje skupa sve od njih. Samo su ovo ti o kojima je rečeno: ‘Nad njima neće biti straha niti će tugovati.’ (7:36). Šta više oni trebaju? Uzvišeni Allha postaje njihov staratelj kao što je rečeno: ‘On štiti ispravne.’ (7:197). U drugom hadisu je rečeno da Uzvišeni Allha postaje njihove ruke s kojima hvataju, i postaje njihove oči kojima gledaju, i postaje njihove uši kojima čuju i postaje njihove stope kojima idu. U drugom hadisu je rečeno da je Allah proglasio da onaj ko ima neprijateljstvo prema Njegovom prijatelju treba biti spreman da se bori a Njim. Još drugi hadis proglašava kad neko napada Božijeg prijatelja, On se spušta na njega sa takvom žestinom s kakvom se tigar spušta na onoga ko nastoji da ga liši njegovog mladunčeta.’ (Malfuzat, tom IV, str. 400-401; Bit islma, tom II, str. 351-352) Huzur je rekao kako je sretan onaj čiji prijatelj postaje Bog; oni ne tuguju i sva njihova prethodna loša djela budu oproštena. Ljudi su stalno u brizi zbog nečega: oni koji su tražili politički azil neprestalno su zabrinuti o ishodu. Neki su izgubili na težini u ovom strahu, drugi su uznemireni zbog stanja u poslu, studenti se brinu o ispitima. Tako, budući prospekti drže ljude u strahu. Slično tome, tu je tuga o onome što se dogodilo. Što je veća tuga to je osoba tužnija. Mnogi ljudi svijeta dozvole da tuga ozbiljno utječe na njih i postanu mentalno uznemireni. Allah kaže o onima koji su bogobojazni i čine dobro da oni nemaju straha i da ne tuguju. Oni nikada ne dozvole da tuga ovog svijeta ozbiljno utječe na njih. Strah i tuga pobožne osobe je strah i tuga o sticanju Božijeg zadovoljstva, kao što je Obećani Mesija a.s. izrazio u strofama (urdu) poeme: Noć i dan su potrošeni mareći za ovo Kad će Voljeni biti zadovoljan! Ovaj strah i tuga skreću njihovu pažnju na dove i spominjanje Allaha i zvuk: ‘…Slušajte! Spominjem Allaha srca bivaju smirena;’ (13:29) ohrabruje ih, njihova prethodna tuga bude uklonjena i oni su uvjereni o uklanjanju buduće tuge. Strah onih koji idu putem bogobojaznosti je strah ljubavi, jer bogobojaznost znači onaj strah ili zabrinutost koji osobu drže uznemirenom da stiče Božije zadovoljstvo. Ova uznemirenost ojačava srca nasuprot uznemirenosti ovosvjetske osobe koja napada srce. Ahmadi muslimani trebaju napraviti pobožne promjene u svom stanju koje će ih odvesti putu bogobojaznosti i uključiti ih u Muhsinin. Naša tuga treba samo biti radi Božije ljubavi i ovo će uvećati Njegove blagodati na nas. Ako postignemo standarde Njegove ljubavi, onda će On također biti s nama. On prosipa Svoje blagoslove kad vidi da Njegov rob nastoji da postane Muhsin i da posvaja Božije atribute radi Njega. Ne samo da će naše brige biti uklonjene, zapravo će tu biti obilje Njegovih blagoslova na nama. Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘Istinska bogobojaznost i neznanje ne mogu postojati zajedno. Istinsku bogobojaznost prati svjetlo, kao što je Uzvišeni Allah rekao: ‘O vi koji vjerujete! Ako se budete Allaha bojali, On će za vas napraviti jedan poseban znak i  otklonit će vaše grijehe od vas i oprostit će vam…’ (8:30) To jest, O vi koji verujete, ako ostanete čvrsti u bogobojaznosti i čvrsto se budete držali toga radi Allaha s čvrstinom i ustrajnošću, On će vas izdvojiti iz reda vaših klevetnika sa označenim odlikovanjem. To jest, bit ćete blagoslovljeni svjetlom koje će biti uz vas gdje god idete. Znači, da će to svjetlo osvijetljavati sve njihove postupke, riječi, sposobnosti i čula. Njihov intelekt će biti osvijetljen i bit će svjetlo u onome što oni izgovaraju. Bit će svjetlo u njihovim očima i ušima, u njihovim jezicima i njihovom govoru i u svim njihovim pokretima. Put kojim oni idu bit će osvijetljen. Svi njihovi putevi, putevi njihovih sposobnosti i čula bit će ispunjeni svjetlom i oni će ići skupa u svjetlu.’ (A’ina-e-Kamalat-e-Islam, Ruhani Khaza’in, tom 5, str. 177-178, Bit islama, tom II, str. 348-349) Objašnjavajući gore navedeno Huzur je rekao kad osoba nastoji da postane ovakva, njegovi klevetnici dolaze pod Božiju kaznu. Huzur je molio Allaha da budemo oni koji koriste drugima, koji sami stiču dobrotvornost i da se zlo naših klevetnika obije o njih. Kako budemo upijali Božiju ljubav i upućivali poruku islama svijetu, također ćemo biti svjedoci zaslužene kazne naših klevetnika. Da nas Allah osposobi da činimo ibadet i da postignemo takav položaj. Zatim je Huzur najavio da će poslije džume namaza klanjati dženazu u odsustvu za dr. Muhammeda Amir sahiba koji je bio ubijen u Baluchistanu, Pakistan, prošlog decembra. Pošto nema džemata tamo gdje je on bio, vijesti o njegovom ubistvu su primljene kasno. On je bio ubijen u svojoj kliniki 1. decembra 2011. Bio je jedini Ahmadi muslimna u svojoj porodici. Pripadao je organizaciji koja je poznata po svom ekstremizmu i moguće je  da oni nisu mogli tolerisati da neko od njih dadne zavjet bai’ata. On je dao zavjet bai’ata 1994. Iza sebe je ostavio hudovicu i dvoje male djece. Huzur je molio Allaha da mu pokloni mjesto u Džennetu i podari utjehu ucvijeljenima.