Kutak za djecu

Mudrosti za razmišljanje – Ako me želite ukopati onda samo…


Hazreti Halifa – tul – Masih II Mirza Bašir – du – Din – Mahmood Ahmad posjedovao je mnogo znanja na mnogim poljima da je to znalo iznenaditi i stručnjake. Često bi znao na veoma lijep i uvjerljiv način u svojim govorima ispričati one historijske anegdote koje su bile korisne i poučne.
Svrha prenošenja tih priča jeste da se baci svijetlo na moral, duhovnost i praksu ljudskog života.Selekciju tih priča pod naslovom “Sošne ki baten” koja je namijenja Ahmadi muslimanima i dijelom Ahmadi omladini i djeci predstavio je Madžlis Khuddam – ul – Ahmadiya Njemačke. Ova knjiga je potrebna svakoj Ahmadi porodici i roditelji bi se trebali pobrinuti za to da je njihova djeca pročitaju i zapamte kako bi postala dio njihovih života.

 

Ako me želite ukopati onda samo…

 

Šta je to ohrabrivalo muslimane da su izvojevali pobjede nad svojim mnogostruko jačim neprijateljima? Bio je to osjećaj časti i ponosa.

U jednoj bici su suprotstavljene strane bili Grci i Turci. Grci su bili ubijeđeni da će pobijediti Turke uz pomoć vanjskih snaga. Grci su na jednom brdu imali tvrđavu sa  koje su nadgledali sve bitne puteve u Grčkoj. Evropske sile koje su pomagale Grcima su vjerovale da će odbrana na tom brdu moći šest mjeseci da pruža otpor Turcima. Tokom tog vremena će, vjerovali su oni, stići pojačanje Grcima iz Rusije i drugih evropskih zemalja. Onda bi trebalo biti lahko pobijediti tursku vojsku.

Turskom vojskom je zapovijedao poznati turski vojskovođa (čije je ime vjerovatno bilo Ibrahim paša). Svojoj je vojsci naredio da udari na tvrđavu na baš tom brdu. Ali zbog dobrog naoružanja grčke vojske tu utvrdu nije bilo moguće ukloniti. Uz to bilo je teško pješadijom napasti na tvrđavu na brdu. Tako su vojnici zatražili dozvolu da skinu svoje čizme i da idu bosi. Vojskovođa je to međutim zabranio i sam krenuo da predvodi vojsku kako bi im bio uzor u tome. Međutim bilo je teško na duže staze da se preživi paljba iz topova sa brda. Tako da je nakon par koraka vojskovođa pao ranjen na tlo. Kada je pao, vojnici su mu pritrčali da pomognu ali on je rekao: ” Ne, tako vam Boga nemojte me micati odavde, ostavite me ovdje da ležim. Ako mi želite odati čast postoji samo jedno mjesto gdje me možete ukopati. A to mjesto se nalazi na utvrdi na ovom brdu. Ili me pokopajte tamo, ili me pustite da ovdje ležim i neka lešinari i psi pojedu moje tijelo.” Njegove riječi su vojnicima bile poput bljesaka munje koje su ih razbudile pa je pred njima bio samo jedan cilj: da osvoje utvrdu na brdu. Vičući su pohrlili ka brdu bez osvrtanja na paljbu iz topova koja im je prijetila. I uspjeli su se popeti preko zidova utvrde. Govori se da im je koža na rukama bila zguljena zbog siline njihovog penjanja uz zidove, ali najzad su uspijeli da osvoje utvrdu i tamo postave svoju zastavu. Tamo su i svoga vojskovođu ukopali.

Tako da možete i sami vidjeti da osjećaj časti i ponosa nekad nemoguće učini mogućim.

 

(Anwar – ul – Aloom.. 5. dio, strana 14 – 15)