Kutak za djecu

Mudrosti za razmišljanje – Strijele noći


Hazreti Halifa – tul – Masih II Mirza Bašir – du – Din – Mahmood Ahmad posjedovao je mnogo znanja na mnogim poljima da je to znalo iznenaditi i stručnjake. Često bi znao na veoma lijep i uvjerljiv način u svojim govorima ispričati one historijske anegdote koje su bile korisne i poučne.
Svrha prenošenja tih priča jeste da se baci svijetlo na moral, duhovnost i praksu ljudskog života.Selekciju tih priča pod naslovom “Sošne ki baten” koja je namijenja Ahmadi muslimanima i dijelom Ahmadi omladini i djeci predstavio je Madžlis Khuddam – ul – Ahmadiya Njemačke. Ova knjiga je potrebna svakoj Ahmadi porodici i roditelji bi se trebali pobrinuti za to da je njihova djeca pročitaju i zapamte kako bi postala dio njihovih života.

 

Strijele noći

Dova je toliko bitna da se ne može porediti ni s čim drugim na svijetu. Postoje i neke druge moći, npr. snaga koja se nalazi u vodi ili energija gromova. Ali u poređenju sa dovom, i nisu nešto.

Jedan evlija pripovijeda da je u njegom komšiluku živio jedan veoma bogati čovjek koji je često slušao muziku. To ga je puno ometalo. Jednog mu je dana otišao i rekao mu: ” Tvoj sam komšija i zato imaš određene dužnosti prema meni. Iako bi i sam trebao shvatiti da ti je neophodno da se udaljiš od takvih beskorisnih stvari. Ako dosad to nisi bio voljan učiniti onda molim te zbog mene to uradi.” Pošto mu je taj komšija bio veoma utjecajan i bogat, rekao mu je: ” Ko si ti da mi zabraniš. Nikad neću prestati s tim!” Evlija mu je na to odgovorio: ” Ako nećeš milom da prestaneš i ja ću biti prisiljen da posegnem za drugim sredstvima,” komšija je bio veoma ljut i rekao mu je: ” Ma pokušaj me samo zaustaviti! Zar imaš uopće moći za takvo nešto? Zovnut ću policiju.” ” I s njima ću već izaći na kraj!”, bio je odgovor evlije.

“Kako ćeš s njima izaći na kraj?” Evlija je odgovorio: “Neznalice, naš se sukob ne vodi oružjem niti municijom već samo strijelama tamne noći(misli na dove).”  Pripovijeda se da je to izgovorio sa tolikom boli da je njegov komšija počeo da viče: “Tebe ne mogu pobijediti ni ja ni moj kralj. Obećavam ti da više nikad nećeš čuti muziku od mene.”

Vidimo da je dova nešto što se ne može poraziti ni sa oružjem ni sa vatrom. Zašto? Jer su to strijele koje ne dolaze sa zemlje već sa nebesa. Ne gađaju ljudi njima nego ih Bog uzme iz ruku čovjeka i cilja; a od onoga što Bog baci, ne može se odbraniti!

 

(Hutbae – Mahmud, tom 5, strana 141, Alfazal 4. juli, 1916. godina)