Kutak za djecu

Mudrosti za razmišljanje – Uporni prosjak


Hazreti Halifa – tul – Masih II Mirza Bašir – du – Din – Mahmood Ahmad posjedovao je mnogo znanja na mnogim poljima da je to znalo iznenaditi i stručnjake. Često bi znao na veoma lijep i uvjerljiv način u svojim govorima ispričati one historijske anegdote koje su bile korisne i poučne.
Svrha prenošenja tih priča jeste da se baci svijetlo na moral, duhovnost i praksu ljudskog života.Selekciju tih priča pod naslovom “Sošne ki baten” koja je namijenja Ahmadi muslimanima i dijelom Ahmadi omladini i djeci predstavio je Madžlis Khuddam – ul – Ahmadiya Njemačke. Ova knjiga je potrebna svakoj Ahmadi porodici i roditelji bi se trebali pobrinuti za to da je njihova djeca pročitaju i zapamte kako bi postala dio njihovih života.

 

Uporni prosjak

 

Obećani Mesija (neka je mir na njega) je rekao: ” Postoje dva tipa prosjaka. Jedni su oni koji dolaze kućama, prose toliko dugo dok nešto ne dobiju. To su Narr Gadah ( doslovan prevod: ljudski magarac; uporni prosjak ). Onda postoje i oni koji glasno nešto zatraže pa ako to ne dobiju onda idu dalje ka drugim kućama. To su Har Gadah ( prosjak bez milosti).” On bi znao reći: ” Pred Bogom ne treba biti poput prosjaka bez milosti. Umjesto toga treba biti poput upornog prosjaka i toliko dugo biti pred Božijom kućom dok se nešto ne dobije. Na taj način Bog ljudima daje prednost pa i kad dova nije uslišana. Drugi način shvatanja i uspjeha dove jeste misliti da se neće otići praznih ruku pa makar dovili 50 godina za jedno te isto. Uvijek treba biti ubijeđen da će Allah – tala uslišati dovu. Ne treba ni pomisliti da dova neće biti uslišana. Pa čak i kad je stvar za koju se dovi riješena, ne treba se prestati doviti!”

Jedan evlija je svaki dan uobičavao doviti. Jednog dana dok je dovio, s njim je bio i jedan od njegovih učenika. Evliji se spustilo predskazanje koje je i ovaj učenik čuo, ali iz poštovanja prema svome učitelju ostao je miran. Sljedećeg dana učenik je istome svjedočio ali i ovaj put nije ništa rekao. Trećeg dana dok je dovio, spustilo mu se isto predskazanje. Učenik više nije mogao da izdrži pa je rekao: ” Danas je treći dan kako čujem da ti Bog kaže: ‘Neću ti uslišati dove!’. Ako ti Bog daje takav odgovor, zašto uopće doviti za to?” Evlija mu je odgovorio: ” Neznalice! Već si za samo tri dana prepadnut ovim predskazanjem i govoriš mi da trebam prestati za to doviti.Ali ja ovo predskazanje slušam već trideset godina i niti sam prepadnut niti beznadežan. Moj je zadatak da dovim, a Allah će uslišati. On ispunjava ono što je Njegovo, a ja ono što je moje.” Već idućeg dana evliji je spušteno predskazanje: ” Sve smo tvoje dove posljednjih trideset godina uslišali!”

Ovdje se može vidjeti kako je bitno nikad ne gubiti nadu. Oni koji gube nadu, pred Allahom – tala se sramote. Oni trebaju razmisliti šta im je Bog sve dao. Koji sve blagoslovi i darovi dolaze od Njega samo i da li uopće postoji razlog izgubiti nadu.

 

(Hutbae – e – Mahmud, tom 5, strana 183, Alfazal, 29. juli, 1916. godina)