Hutbe 2012.

Hutbe 2012 – Svrha džamije


Hutba, 24. februar 2012.

Kratki sadržaj hutbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulah-talah bi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

 

VideoAudioTekst

 

Danas je Huzur otvorio novu džamiju ‘Baitul Vahid’ u Fethamu (blizu Londona) i odatle održao svoju današnju hutbu. Huzur je na početku svoje hutbe proučio slijedeće ajete: A džamije su, zaista, radi Allaha; zato ne prizivajte nikoga mimo Allaha! (72:19) Ti reci: ”Moj Gospodar naređuje pravednost. I koncentrišite svu svoju pažnju (na Allaha) u svakoj džamiji, i pozivajte Njega, pokazujući se iskrenim prema Njemu u vjeri. Kako vas je On prvi put stvorio, tako ćete se (poslije smrti) vratiti.”  (7:30) Huzur je rekao da smo, alhmdolillah, danas u stanju da otvorimo džamiju u Fethamu. Fetham je blizu Hanslova i Huzur je nastavio odande što je Amir sahib rekao da će ova džamija služiti kao centralna džamija cijele oblasti. Ovdje će ljudi dolaziti na džumu namaz i namaz je svrha džamije. Da Allah omogući Džemat da izgradi džamiju u svakoj oblasti ovdje tako da želja i nalog Obećanog Mesije budu ispunjeni time da svoje džamije učinimo izvorom predstavljanja islama i Džemata, i da budu otvorene nove avenije za prenošenje poruke i da svijet sazna stvarno učenje islama. Danas je samo Ahmadija džemat taj koji svijetu može predstaviti istinski islam. Gradnja džamija je također važna za nas jer je hazreti Ajša r.a. prenijela da je Časni Poslanik  s.a.v.s. naredio da džamije trebaju biti izgrađene u plemenima ili u susjedstvu ili mjestima stanovanja. U to vrijeme susjedstvo je bilo naseljeno u stilu plemena, baš kao što čak u sadašnje vrijeme ljudi iste nacije žele da žive na jednom lokalitetu kad su daleko od svoje domovine, kao što Kinezi prave kineske gradove gdje god odu. Ovaj hadis pokazuje da džamija treba biti izgrađena na svakom lokalitetu i da džamije treba držati čistim. Džamije imaju ogroman značaj posebno za Ahmadi muslimane tako da bude organizovano čisto mjesto da odgovori ogromnom nerazumijevanju protiv islama predstavljajući prelijepo učenje islama. Huzur je rekao da Džemat ima centre u obližnjim oblastima Sauthalla i Hanslova gdje se ljudi okupljaju radi namaza i gdje se održavaju drugi programi i pozivaju gosti. Međutim, izgradnjom džamije otvorene su nove avenije. Džemat u Hayesu je također izgradio džamiju koja će biti otvorena slijedeće sedmice. Zgrada ove džamije iz koje Huzur održava današnju hutbu nije bila izgrađena za svrhu džamije nego je zgrada kancelarija preokrenuta u džamiju dok je u Hayesu društveni centar preokrenut u džamiju. Da Allah učini da ove džamije budu izvor širenja učenja islama kao i izvor uvećanja naše vjere.  Uvećanje vjere povezano je sa džamijom. Huzur je rekao da prvi ajet koji je proučio na početku hutbe ilustruje značaj džamija. Allah kaže da je džamija mjesto koje je samo radi Allaha i ko god dođe u džamiju treba doći kao Božiji rob. U džamiji  ne smije biti spominjanja nikakvog nevjerovanja (kufuru), pripisivanja partnera sa Allahom (širka). Iz ovog razloga je Časni Poslanik s.a.v.s. zabranio da se u džamijama diskutuje o trgovini i poslu, zapravo je čak zabranio da se tamo oglašavaju izgubljene stvari. Međutim, kad se namaz završi može se diskutovati o planovima širenja Božije poruke u svijetu da se svijet dovede bliže Bogu, da se pripremamo da ovo stavimo u praksu, dajemo prijedloge za popravljanje stanja ljudi i da ponudimo svoju uslugu za to. Huzur je rekao da prvi ajet također objašnjava da svaka osoba koja pripada bilo kojoj religiji ili ne pripada nikojoj može doći u džamiju. Mi održavamo programe kojima prisustvuju sve vrste ljudi.  Međutim, uvijek treba imati na umu naredbu da su džamije za obožavanje Boga. Ako bilo tko želi da se moli samo Bogu oni to mogu uraditi u našim džamijama, međutim, obožavanje idolima treba biti obavljeno vani. Širk nema mjesta u džamiji. U ovom ajetu Allah kaže ako želite doći u Moju kuću radi ibadeta, onda obožavajte Mene i samo Mene.  Ovaj ajet također objašnjava da je Bog Jedan i da poslije dolaska Časnog Poslanika s.a.v.s. postaje još razumljivije da je Bog želio da Njegovo Jedinstvo bude rašireno u svijetu kroz Časnog Poslanika s.a.v.s.  i da su džamije izvor ovoga. Oni koji tvrde da vjeruju u Časnog Poslanika s.a.v.s. i mi koji tvrdimo  da smo se pridružili Džematu njegovog istinskog i revnog predanika s ciljem da ispunimo njegov cilj trebamo doći u džamije sa iskrenošću da obožavamo Boga tako da budu stvorene iskrene veze s Njim. Međutim, mi trebamo nastojati da postanemo izvor širenja svjetla istine u svijetu. Ako trebamo širiti svjetlo istine u svijetu onda prividno obožavanje Boga neće biti dovoljno, zapravo prvo moramo prosvjetliti sebe ovim svjetlom. Drugi ajet proučen na početku hutbe, koji je iz sure Al-Ar’af prvo daje naredbu pravednosti i dok je to bilo naređeno Časnom Poslaniku s.a.v.s., to je također primjenjivo na svakog iskrenog vjernika koji tvrdi da ima vjeru u njega. Ovdje prva naredba traži da praktikujemo apsolutnu pravednost i budemo slobodni od bilo kakvog stajališta pravljenja razlike i da se držimo bogobojaznosti. Ovo vodi iskrenom i usredsređenom obožavanju Boga i srce osobe čini čistim. Oni koji ovo ne slijede, ne ispunjavaju dužnosti prema Bogu niti dužnosti prema ljudima. Ako postupaju pravedno u jednoj stvari oni su nepravedni u drugoj. Bogobojaznost je to što utemeljuje pravednost i osposobljava osobu da u cjelosti bude naklonjena Bogu i samo bogobojaznost vodi osobu ka ispunavanju dužnosti obožavanja Boga. Allah kaže kad dođete u džamiju radi ibadeta i imate neke stvari na umu, kad je napravljen poziva za namaz, sve vaše misli trebaju biti usredsređene ka tome da budete istinski Allahovi robovi. Inače je, u protivnom, besmisleno ići u džamiju radi namaza. Strah od Boga i ispravnost također  vode osobu tome da ispunjava dužnosti prema ljudima. Allah kaže: Kako vas je On prvi put stvorio, tako ćete se (poslije smrti) vratiti.”  Huzur je objasnio da čovjek treba zapamtiti da će njegova djela na ovom svijetu biti prevedena u nagradu i kaznu na Ahiretu. Allah kaže da postoje drugačiji stepeni poslije smrti iz kojih duša prolazi. Za bolji rast duše moramo biti zabrinuti o djelima u ovom životu a iskreni ibadet osposobljava osobu za ovo. Trebamo biti potpuno svjesni da stojimo pred Bogom u toku ibadeta i jedino ibadet donosi Božiju milost. U odgovoru na pitanje kako osoba treba stajati pred Bogom u namazu, Obećani Mesija  a.s. je rekao da je glavna stvar ono što je napisano u Kur’anu: ‘… pokazujući se iskrenim prema Njemu u vjeri…’ Trebamo se duboko zamisliti nad Božijim naklonostima. Ovo treba činiti sa iskrenošću i predanošću, i trebamo biti naklonjeni Njemu sa sviješću da je Jedini On Gospodar i stvarni Stvaraoc. Suština principa ibadeta je da osoba treba stajati pred Bogom kao da Ga vidi ili da Bog njega gleda. Osoba treba biti slobodna od svake vrste nečistoće i svake vrste širka i da samo vodi računa o Božijoj uzvišenosti i Njegovom Rabubijjatu. Treba obavljati mnogo općenitih namaza i zeuzeti se obilno u pokajanju i istighfaru (traženju oposta od Boga) i  stalno izražavati svoje slabosti tako da naše ‘ja’ bude očišćeno i bude stvorena istinska veza s Bogom i da budemo utopljeni u Njegovoj ljubavi. Huzur je rekao da je uvjet da istinski vjernik treba nastojati i biti sve bolji a džamija je najbolji izvor za ovo. Huzur je rekao da uvijek trebamo zapamtiti da je poslije izgradnje džamije naša odgovornost još veća i sada moramo posvetiti puno veću pažnju  inače nećemo biti među onima koi postupaju po: ‘… pokazujući se iskrenim prema Njemu u vjeri…’ Obećani Mesija a.s. je rekao da je došlo vrijeme kad su licemjerstvo, sebičnost, oholost, ponos i druge niske prekse napredovale a dobre prakse kao: ‘…pokazujući se iskrenim prema Njemu u vjeri…’ napustili su Zemlju i da su oslanjanje na Boga i druge takve stvari obezvrijeđene. On je dodao da je sada Bog želio da bude zasijano sjeme ovih dobrih praksi. Huzur je objasnio da je Bog želio da ovo stavi u dejstvo slanjem Obećanog Mesije a.s. Kad tvrdimo da tako radimo, moramo se ukloniti od svjetovništva i biti iskreni, samo onda ćemo ispunjavati svrhu izgradne džamije. Riječi Obećanog Mesije a.s. da je Bog želio da zasije sjeme nisu samo riječi. Ovo ‘zasijavanje sjemena’ koje se dogodilo prije 123 godine stvorilo je revolucionarne promjene u ljudima i stvorilo je stotine hiljada ispravnih Božijih robova i dalje danas stvara. Novopridošli u Džemat se pridružuju sa svrhom i ciljem postizanja visokih ideala. Huzur je rekao da je ogromna većina onih koji sjede ispred njega u skupu  od onih čiji su očevi ili djedovi postali Ahmadi muslimani.  Oni su razumjeli Božiju volju i dali zavjet bai’ata Obećanog Mesije a.s. Oni su ispunjavali dužnosti prema Bogu i prema ljudima. Sada je obaveza njihove buduće generacije da ne samo održavaju istinsku vezu s Bogom nego da je ojačaju. Jedino ovo će nas razlikovati od drugih. Razlika između nas i drugih bit će očita kad naš svaki postupak bude radi Allaha, kad budemo prizivali Njega sa iskrenošću vjere, kad u toku namaza naša pažnja ne bude na poslu, zaposlenju i drugim svjetskim stvarima. Huzur je molio Allaha da dadne da postupamo po Božijim naredbama s ciljem da steknemo Njegovo zadovoljstvo, da uvećamo pobožnost i napredujemo u bogobojaznosti i da se zauzmemo u džihadu protiv grijeha. Allah kaže u Časnom Kur’anu: I nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede na nasilje, zato što su vas oni zaustavljali od Mesdžidil-harama. I pomažite jedan drugom u dobročinstvu i bogobojaznosti; a nemojte pomagati u grijehu i neprijateljstvu. I bojte se Allaha; zaista je Allah oštar u kažnjavanju. (5:3) Objašnjavajući Huzur je rekao da je danas jedan od prigovora na islam da je ekstremistička religija i da se, Bože sačuvaj, širio sa upotrebom sile. Kažu da je islam koristio silu protiv svake religije koja se suprotstavljala. Gornji ajet odbija ovaj prigovor. On namjerava reći da oni koji traže Božije zadovoljstvo ne trebaju činiti prekršaj čak protiv svog neprijatelja. Istinski vjernik koji traži Božije zadovoljstvo uvijek je spreman da sarađuje sa svojim narodom i ljudima izvana u stvarima pobožnosti i bogobojaznosti, i uvijek je nesklon prema stvarima grijeha i prijestupa, i nikada nije spreman da sarađuje u njima. Takvi postupci su ravni gubljenju svog ibadeta Bogu.  Namaz koji sprečava čestita djela i od pomoći je u prijestupu i lišen je bogobojaznosti prazan je namaz. Taj namaz je pretvaranje i nema nikakvog značaja u Božijim očima. Bog kaže o onima čiji je namaz ovakve vrste: Teško onim klanjačima, (107:5) Huzur je rekao da se očekuje da niko od nas koji smo obnovili svoj zavjet vjere ne dođe u džamiju radi ibadeta i onda bude upleten u grijeh i tlačenje. Nova džamija promoviše prenošenje poruke ali to također može podići opoziciju. Opozicija od muslimana rođena je od njihovih vjeskih vođa koji predstavljaju pogrešnu sliku o Ahmadijatu.  Kažu da Ahmadi muslimani, Bože sačuvaj, napadaju konačnost Časnog Poslanika s.a.v.s. Naše shvatanje i pronicljivost u konačnost poslanstva veće je nego kod bilo koga drugog i mi smo to naučili od Obećanog Mesije a.s. Lokalni nemuslimnai su također zabrinuti zbog pogrešne predstave o islamu i mogu pribjeći nepoštenim sredstvima, dok su neki jednostavno rasisti.  Mi smo meta iz svakog pravca. Prije dvije noći su pogrešne riječi bile napisane na zid džamije i bačena je boja zbog stajališta koje nemuslimani imaju o islamu. Mi trebamo ukloniti sumnje svih vrsta ljudi a ovo će jedino biti moguće kad naš ibadet bude samo i jedino radi Allaha. Ljepota našeg Džemata je u tome da jedan drugog nadilazimo u pobožnosti i bogobojaznosti, mi trebamo pročistiti svoje uzajamne veze radi traženja Božijeg zadovoljstva na takav način da oni za svakoga izgledaju primjereni. Drugi aspekt dolaska u džamiju radi namaza u džematu je da to razvija uzajamu ljubav i uklanja gorčinu. Obećani Mesija a.s. je rekao da treba biti navika da pomažemo i jačamo braću koji su slabi. Kako je neprikladno da naprimjer imaju dvojica braće i jedan od njih zna plivati a drugi nezna; zar nije obaveza prvog da spasi drugog od utapanja ili ga treba pustiti da potone? Zaista je njegova dužnost da spasi svog brata od utapanja.  Zato Kur’an kaže da pomažemo svoju slabu braću i budemo njihov pomagač u praktičnoj slabosti, duhovnoj i finansijskoj kao i da liječimo njihove fizičke bolesti. Zajednica ne može biti zajednica ukoliko jaki ne pomognu slabe. Način da se ovo primjeni je da prekrijemo njihove mahane. Ashabi su također bili poučeni da ne budu razljućeni slabostima novih muslimana zato što su nekad i oni bili jako slabi. Slično tome, važno je da onaj ko je na položaju služi onome ko nije i tretira ga s ljubavlju i uljudnošću. Obećani Mesija a.s. je također rekao da zajednica ne može biti zajednica koja otima prava jedan drugog. Gdje nekoliko sjede zajedno i prigovaraju o svom siromašnom bratu i kritikuju ga, i na slabog gledaju s prezirom i mržnjom. Ovo nikada ne smije biti slučaj, zapravo tu treba biti snaga u jedinstvenosti i treba biti stvoreno jedinstvo koje proizvodi ljubav i izvlači blagoslove. Zašto moralna jakost nije pokazana? Ovo se događa kad saosjećanje, ljubav, oprost i ljubaznost budu učinjeni opće poznatim (zajedničkim, uobičajenim) i kad saosjećanju i prekrivanju mahana drugih bude data prednost nad drugim praksama. Ne treba se podizati kritika nad nevažnim stvarima što može izazvati bol i povredu.  Zajednica je stvorena kad su ljudi saosjećajni prema drugima i kad se propusti prikrivaju.  Kad je postignuto ovo stanje, onda ljudi postaju kao jedan i smatraju jedan drugog više od stvarne braće. Allah je podsjetio ashabe o ovom načinu i blagoslovu. Čak i da su potrošili brda zlata oni ne bi našli jedinstvo koje su našli kroz Časnog Poslanika s.a.v.s. Allah je osnovao ovaj Džemat na isti način i ovdje će osnovati slično jedinstvo. Huzur je rekao da je Obećani Mesija a.s. došao na ovaj svijet da dovede do takve revolucije i da ponovo uspostavi bogobojaznost.  Naša sreća nije tek u gradnji džamija, nego je  zapravo u slijeđenju prakse: ‘… pokazujući se iskrenim prema Njemu u vjeri…’ Huzur je rekao da u današnjem materijalističkom svijetu sticanje takvih standarda sigurno privlači Božiju milost. Danas stvarna poruka islama stiže do svih krajeva Zemlje kroz Obećanog Mesiju a.s. i nemuslimani postaju robovi milostivog Boga a drugi muslimani napuštaju loše prakse u religiji i potvrđuju istinski islam. Huzur je prije par dana  primio pismo od jednog Ahmadi musimana iz Uzbekistana  u kojem on izražava kako se njegov svijet promijenio poslije primanja Ahmadijata. On je napisao da je čitanjem knjiga džemata otkrio činjenice o praksi učenja Kur’ana prilikom smrti neke osobe i o predmetu smrti Isa a.s. Što je više čitao osjećao da je njegovo srce postajalo sve više prosvijetljeno i osjećao se osnažen i shvatio je koliko su općenito muslimani otišli daleko od istinskih učenja islama. On je napisao da je zahvalan što se oslobodio loših novotarija u religiji koje vidi da su drugi oko njega upleteni. Napisao je da su on i njegova porodica prihvatili Obećanog Mesiju a.s. i tražio je dove da u njegovoj budućoj generaciji budu islamske vjerske vođe i doktori. Huzur je rekao da je naš misionar napisao o ovom novom Ahmadi muslimanu da je bio vrlo protivan nama ali se dogodilo da posjeti đelsa salanu 2008. koja je toliko utjecala na njega da je dao zavjet bai’ata. On je toliko napredovao za kratko vrijeme da je zbog svoje ljubavi prema Časnom Poslanku s.a.v.s. razvio revnu ljubav prema Obećanom Mesiji a.s. Pročitao je prijevod knjige ‘Filozofija učenja islama’ na uzbek jeziku dva puta i trenutno je čita treći put. Huzur je molio Allaha da uskoro dođe vrijeme gdje će biti ogroman broj ljudi kao on, u ispunjavanju pretskazanja Obećanog Mesije a.s. – da će broj njegovih sljedbenika u ovoj zemlji biti veći od zrna pijeska. Ovo je oblast gdje nema džamije i gdje nije dozvoljena potpuna sloboda prenošenja poruke. Pa ipak je, u ispunjavanju dove Obećanog Mesije a.s. ljudima predstavljen Ahmadijat. Oni od nas koji žive na Zapadu i imaju vjersku slobodu trebamo moliti Allaha za ove Ruske države da ukloni njihova ograničenja i zabrane i da oni budu u stanju da izgrade džamije. Huzur je rekao da je Zapad dao slobodu religije ali je također dao prava drugima, kao što je općina ili komšiluk da protestvuju i izazivaju ograničenja u bilo kojem projektu gradnje. Lokalna općina je protestvovala o našoj džamiji i napravili su ograničenja i bilo je odbijeno odobrenje za naš  plan gradnje. Međutim, Allah je poslušao dove lokalnih Ahmadi muslimana i sud je odlučio u našu korist, i općina je morala platiti trošak sudskog procesa. Mi trebamo biti zahvalni sudu i izuzetno zahvalni Bogu i ispunjavati dužnosti ove džamije postajući istinki Božiji robovi i redovito dolaziti radi pet dnevnih namaza. Huzur je naveo hadis u kojem je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da meleki nastavljaju moliti Allaha za osobu dok stoji na mjestu gdje je obavio namaz. Oni mole: ‘O Allahu,oprosti mu jer je klanjao namaz, o Allahu, imaj milosti prema njemu. ‘ Huzur je rekao da su zaista sretni oni za koje meleki mole Allaha! Skupa sa dovama meleka same dove takvih ljudi privlače Božiju milost. Šta još više čovjek može željeti od Božijeg oprosta i milosti? Da nas Allah uključi među one koji steknu Njegov oprost i milost. Dajući činjenice i brojeve Huzur je rekao da su ukupni troškovi džamije iznosili 900,000 funti i s Božijom milošću oba džemata u Hanslovu su izmirili ove troškove. Drugi džemati u ovoj oblasti su možda također dali doprinose.  Broj članova koji plaćaju članarinu je samo 200, ako se uključi oblast to bi moglo biti najviše 400 članova. U svakom slučaju to je bila ogromna žrtva koju su oni učinili, da Allah primi njihovo žrtvovanje. Posebno je šest osoba dalo posebne finansijske žrtve, jedan od njih je dao doprinos od više od 100,000 funti dok su drugi doprinijeli između 20,000 i 50,000 funti. Da ih Allah obilato blagoslovi. Huzur je rekao da još jednom želi podsjetiti da dužnost prema džamiji nije ispunjena davanjem hiljada funti doprinosa. Stvarni cilj je postignut nastanjivanjem džamija i njihovim nastanjivanjem samo radi Allaha i ibadet Njemu treba tako utjecati da poslije napuštanja džamije budu ispunjene dužnosti prema ljudima i da pobožnost i bogobojaznost budu uvećani. Da nas Allah osposobi za to. Na kraju je Huzur tražio dove za džemat u Indiji gdje naši protivnici nastoje da uzmu našu džamiju u Hyderabadu Dakkanu i izgleda da je vlada pod njihovim utjecajem. Da nas Allah zaštiti od njihovog zla.