Kutak za djecu

Mudrosti za razmišljanje – Hazreti Mazhar Džan Džanan i Ladhu (kolač)


Hazreti Halifa – tul – Masih II Mirza Bašir – du – Din – Mahmood Ahmad posjedovao je mnogo znanja na mnogim poljima da je to znalo iznenaditi i stručnjake. Često bi znao na veoma lijep i uvjerljiv način u svojim govorima ispričati one historijske anegdote koje su bile korisne i poučne.
Svrha prenošenja tih priča jeste da se baci svijetlo na moral, duhovnost i praksu ljudskog života.Selekciju tih priča pod naslovom “Sošne ki baten” koja je namijenja Ahmadi muslimanima i dijelom Ahmadi omladini i djeci predstavio je Madžlis Khuddam – ul – Ahmadiya Njemačke. Ova knjiga je potrebna svakoj Ahmadi porodici i roditelji bi se trebali pobrinuti za to da je njihova djeca pročitaju i zapamte kako bi postala dio njihovih života.

Hazreti Mašar Džan Džanan i Ladhu (kolač)

Kada čovjek u svome srcu osjeti stalnu zahvalnost onda u svakom dijelu svemira vidi Onoga koji mu uistinu čini dobro. Cijeli svemir pokazuje Allahovu dobrotu. Zato vjernik na Allaha – tala gleda kao na Onoga ko je istinski Dobročinitelj prema njemu. Hazreti Mašar Džan Džanan (neka je Allahova milost na njega) bio je evlija iz Delhija. Govori se da je veoma volio Ladhu ( indijski kolač). Jednom je sjedio na nekom sastanku i neko mu je donio dva Ladhua od mlijeka. Jednom od svojih učenika koji je sjedio do njega, Ghulam Ali Šahu je dao oba. Ta vrsta Ladhua je bila veoma mala poput oraha. Uzeo je oba i strpao u usta i u jednom zalogaju ih pojeo. Kad ih je pojeo, evlija mu se obratio riječima: ” Izgleda da ne znaš kako se jede Ladhu.” Ovaj put nije ništa rekao, ali nakon par dana učenik reče: “Hazur, molim Vas pokažite mi kako se jede Ladhu.” Hazreti Mašar Džan Džanan mu reče: ” Kada opet nekad dođu Ladhu, reci mi i pokazat ću ti kako se jedu.” Nekoliko dana poslije, opet je neko donio Ladhu od mlijeka. Ghulam Ali Sahib reče: “Hazur, obećali ste mi da ćete mi pokazati kako se jede Ladhu kada idući put stignu i danas evo stigoše pa Vas molim da mi pokažete!” Evlija je uzeo jednu maramicu iz torbe, stavio na nju jedan Ladhu, otkinuo jedan mali komadić, stavio u usta i rekao: ” Subhanallah (Slavljen neka si Bože). O Mašar Džan Džananu, kakvom te dobrotom Bog časti!” Onda se okrenuo učeniku i rekao mu: ” Mian Ghulam Ali, ovaj Ladhu je napravljen od raznih sastojaka.” Počeo je da nabraja razne sastojke: malo mlijeka, malo šećera, malo brašna… i onda je opet počeo da slavi Allaha. Onda je upitao svoga učenika: ” Znaš li kako je nastao šećer?” On mu je rekao: ” Prvo je seljak zasadio šećernu repu, onda ga je stavio u svitak i iz soka napravio šećer.” Na to mu je evlija odgovorio:” Zamisli onoga koji je zasadio šećernu repu kako svake noći napušta svoju ženu i djecu kako bi otišao u polje i tamo je ubrao. Zalivao ju je i dugo vremena se trudio oko nje samo da bih ja sad mogao da uživam u ovom Ladhu. Onda je nakon mnogo urađenog posla, šećernu repu nakon šest mjeseci ubrao i obradio. Potom je taj sok stavio u peć i zagrijavao ga dugo vremena, i to sve da bih ja mogao jesti Ladhu.” Onda je evlija počeo da objašnjava nastanak mlijeka i brašna i kako su noćima na hiljade ljudi radili na tome. ” Nisu se brinuli za svoje zdravlje niti za svoj mir. Allah – tala je sve to uradio kako bi Mašar Džan Džanan mogao dobiti Ladhu i početi da spominje Boga. Vrijeme je tako brzo proletilo da je već bio vakat ikindije namaza, te je ustao kako bi se abdestio, a Ladhu je ostao gotovo netaknut.

(Tafsier – e – Kabir, tom 7, strana 18 – 19)