Kutak za djecu

Mudrosti za razmišljanje – Tvoj me pas ne pušta da prođem


Hazreti Halifa – tul – Masih II Mirza Bašir – du – Din – Mahmood Ahmad posjedovao je mnogo znanja na mnogim poljima da je to znalo iznenaditi i stručnjake. Često bi znao na veoma lijep i uvjerljiv način u svojim govorima ispričati one historijske anegdote koje su bile korisne i poučne.
Svrha prenošenja tih priča jeste da se baci svijetlo na moral, duhovnost i praksu ljudskog života.Selekciju tih priča pod naslovom “Sošne ki baten” koja je namijenja Ahmadi muslimanima i dijelom Ahmadi omladini i djeci predstavio je Madžlis Khuddam – ul – Ahmadiya Njemačke. Ova knjiga je potrebna svakoj Ahmadi porodici i roditelji bi se trebali pobrinuti za to da je njihova djeca pročitaju i zapamte kako bi postala dio njihovih života.

 

 

Tvoj me pas ne pušta da prođem

Jedan učenjak je imao jednog učenika. Poslije izvjesnog vremena kada se ovaj htio vratiti u svoju domovinu, učenjak ga upita: “Postoji li i kod vas šejtan?” Učenik mu je odgovorio: ” Hazur, pa gdje šejtan ne postoji?” ” Šta ako hoćeš da se sprijateljiš sa Allahom, a šejtan te bude htio od toga odvratiti?” upitao je učenjak. ” Boriti ću se protiv šejtana.” Učenjak je učenika opet počeo pripitivati: ” Pretpostavimo da ga pobijediš i da ga uspiješ otjerati, ali i pri tvom idućem pokušaju da se približiš Allahu, on te opet ometa.  Šta ćeš onda učiniti?” ” Opet ću se boriti protiv njega!” dobio je odgovor. Učenjak je nastavio ispitivati: ” Opet uspiješ da ga otjeraš, ali i treći put kada poželiš Allahovu blizinu, on te opet ometa.” Učenik je bio pomalo zbunjen, ali je opet odgovorio isto: ” Šta mi preostaje drugo do toga da se borim protiv njega!” Učenjak mu reče: ” Ako cijeli svoj život provedeš boreći se protiv šejtana kako ćeš onda doprijeti do Boga?” Učenik više nije znao šta da mu odgovori.  Na to je učenjak opet počeo da ga ispituje: “Reci mi, šta kad bi htio posjetiti svoga prijatelja koji ima psa čuvara pred kućom koji te svaki put napada i ne da ti da dođeš do svog prijatelja?” Učenik mu odgovori: ” Udario bih psa, šta drugo mogu.” Učenjak je nastavio dalje pripitivati: ” Pretpostavimo da se pas udalji, ali čim ti načiniš jedan korak ka kući prijatelja on te ujede i ne pušta.” Učenik mu na to odgovori: ” Pronaćit ću neko drvo i time ga udarati!” Učenjak nastavi: ” Ako te pas i treći put napadne, šta ti je činiti?”  “Ako se ne udalji, onda ću pozvati svoga prijatelja da se on pobrine za njega kako bi me pustio da prođem do njega!” odgovorio je učenik.  Na to je učenjak rekao: ” Tako se isto trebaš ponašati i prema šejtanu.  Ako se ne udalji, zovnut ćeš Boga u pomoć da drži podalje Svoga psa kako bi Mu se ti mogao približiti. Zašto ne držiš Ruku Onoga u Čijoj je Ruci sve. Ako se s njim sprijateljiš ničega se ne trebaš plašiti i bit ćeš sačuvan svakog razora i opasnosti. To je rješenje koje nam Časni Kur’an nudi.

 

(Sire Ruhani, tom 1, strane 66 – 67)