Kutak za djecu

Mudrosti za razmišljanje – Ko je hrabar?


Hazreti Halifa – tul – Masih II Mirza Bašir – du – Din – Mahmood Ahmad posjedovao je mnogo znanja na mnogim poljima da je to znalo iznenaditi i stručnjake. Često bi znao na veoma lijep i uvjerljiv način u svojim govorima ispričati one historijske anegdote koje su bile korisne i poučne.
Svrha prenošenja tih priča jeste da se baci svijetlo na moral, duhovnost i praksu ljudskog života.Selekciju tih priča pod naslovom “Sošne ki baten” koja je namijenja Ahmadi muslimanima i dijelom Ahmadi omladini i djeci predstavio je Madžlis Khuddam – ul – Ahmadiya Njemačke. Ova knjiga je potrebna svakoj Ahmadi porodici i roditelji bi se trebali pobrinuti za to da je njihova djeca pročitaju i zapamte kako bi postala dio njihovih života.

Ko je hrabar?

Postoji jedan hadis koji kaže da ako smo ljuti, a hodamo, onda trebamo stati. Ako stojimo, a naljutimo se, onda trebamo sjesti, a ako sjedimo, a ljuti smo, onda trebamo leći. Ako sve to ne pomaže treba se napiti hladne vode. U svojoj mladosti sam vidio dvojicu mladića kako se svađaju i onda je jedan uzeo čašu vode i polio drugog po licu. Na što je on počeo da se smije i smirio se.

Časni Poslanik s.a.v.s. smatrao je veoma bitnim da se kontrolišu emocije, pa je znao reći: ” Nije hrabar onaj koji pobijedi u borbi, nego onaj koji se kontroliše u srdžbi.” Prema tome nisu bokseri poput Ghulam Muhammada ili Kakar Singha hrabri, nego neko ko se kontroliše u srdžbi.

Ovdje postoji jedan dobar primjer hazreti Alija r.a. Kod bitke na Chaibaru borio se protiv jednog jevrejskog vojskovođe i borba se odužila jer su obojica bili vrsni mačeovaci. Najzad je hazreti Ali uspio da ga obori i sjeo je na njega. Upravo ga je htio probosti svojim mačem, utom ga je Jevrej pljunuo u lice. Na to je hazreti Ali ustao i malo se udaljio od njega. Jevrej je bio veoma začuđen jer je već mogao biti mrtav, ali je pomilovan. Upitao je hazreti Alija: ” Zašto si ustao i udaljio se od mene?” Hazreti Ali mu je odgovorio: “S tobom sam se borio u ime Allaha, ali kad si me pljunuo, naljutio sam se. Onda sam se zamislio jer bih te tada ubio zbog sebe, a ne zbog Allaha. Zato sam ustao kako bih se malo smirio, da te ne ubijem zbog svoga nefsa. ”  To je jedno iznimno djelo – nekoga poštediti u bici da ne bi bilo ubistvo iz srdžbe već samo zbog Allaha. ( Ovim se ne misli da Bog želi da se ljudi ubijaju nego da su muslimani po Božijoj naredbi krenuli u bitku da se odbrane. U ratu se neprijatelji ubijaju.)

 

(Sire  Ruahni, tom 1, strane 155 – 156)