Kutak za djecu

Mudrosti za razmišljanje – Sundar Singha, hoćeš li jesti Pakore (pecivo)?


Hazreti Halifa – tul – Masih II Mirza Bašir – du – Din – Mahmood Ahmad posjedovao je mnogo znanja na mnogim poljima da je to znalo iznenaditi i stručnjake. Često bi znao na veoma lijep i uvjerljiv način u svojim govorima ispričati one historijske anegdote koje su bile korisne i poučne.
Svrha prenošenja tih priča jeste da se baci svijetlo na moral, duhovnost i praksu ljudskog života.Selekciju tih priča pod naslovom “Sošne ki baten” koja je namijenja Ahmadi muslimanima i dijelom Ahmadi omladini i djeci predstavio je Madžlis Khuddam – ul – Ahmadiya Njemačke. Ova knjiga je potrebna svakoj Ahmadi porodici i roditelji bi se trebali pobrinuti za to da je njihova djeca pročitaju i zapamte kako bi postala dio njihovih života.

 

Sundar Singha, hoćeš li jesti Pakore (pecivo)?

 

Sjećam se jednog vica. U Kadijanu sam, gdje se trenutno nalaze uredi Sadar Andžuman Ahmadija i gdje jedna ulica prolazi pored naših kuća šetao u našem dvorištu i sastavljao jedan manuskript. Tada sam s ulice čuo glasove dvojice ljudi. Jedan od njih je jahao, a drugi je išao pješice. Onaj koji je išao pješice govorio je ovom drugom: ” Sundar Singha, hoćeš li jesti Pakore?” Pomislio sam da razgovaraju jedan s drugim i da ovaj drugoga pita da li želi da jede Pakore. Ali i nakon nekog vremena sam čuo kako ovaj uzastopno pita isto, a jahač je već došao do kraja ulice izmičući prema Mubarak džamiji dok je ovaj ponavljao svoje pitanje. Najzad se više jahač nije čuo, ali ovaj drugi je s kratkim pauzama ponavljao istu rečenicu iako je Sundar Singha već vjerovatno bio kod kuće i jeo. Taj čovjek je previše popio i mislio je da još uvijek hoda pored tog drugog čovjeka.  Ustvari nije mogao više ni da hoda od alkohola, pa se naslonio na neki zid i ponovljeno pozivao Sundar Singhu na ručak. Zbog alkohola i noge otkazuju poslušnost, ne može se jasno razmišljati te se više ne priča smisleno.

 

(Sire Ruhani, tom 1, strana 247)