Kutak za djecu

Mudrosti za razmišljanje – Istina o proricateljima/ vidovnjacima


Hazreti Halifa – tul – Masih II Mirza Bašir – du – Din – Mahmood Ahmad posjedovao je mnogo znanja na mnogim poljima da je to znalo iznenaditi i stručnjake. Često bi znao na veoma lijep i uvjerljiv način u svojim govorima ispričati one historijske anegdote koje su bile korisne i poučne.
Svrha prenošenja tih priča jeste da se baci svijetlo na moral, duhovnost i praksu ljudskog života.Selekciju tih priča pod naslovom “Sošne ki baten” koja je namijenja Ahmadi muslimanima i dijelom Ahmadi omladini i djeci predstavio je Madžlis Khuddam – ul – Ahmadiya Njemačke. Ova knjiga je potrebna svakoj Ahmadi porodici i roditelji bi se trebali pobrinuti za to da je njihova djeca pročitaju i zapamte kako bi postala dio njihovih života.

 

Istina o proricateljima/ vidovnjacima


Sve što se na svijetu dešava, dešava se Božijom voljom i po Njegovom zakonu.  Pomisao da bi se prema kretanju planeta mogla predvidjeti budućnost je potpuno besmislena. Novine Lahore su to istraživale i ispitivale poznate vidovnjake. Ipak je činjenica da ljudi koji su daleko od vjere padnu pod utjecaj takvom nečemu. Astrolozi jednostavno kažu da nemaju toranj i da su pogrešno protumačili raspored i kretanje planeta. Isti je slučaj i sa drugim proricateljima i vidovnjacima. Jednom mi je došao jedan Ahmadi koji je bio proricatelj i htio mi je pokazati neke trikove.  Rekao sam mu da to smatram glupošću, ali ako insistira onda neka mi pokaže svoje umijeće. ” Samo zbog toga insistiram, da bih se mogao opravdati da sam Vam pokazao svoje umijeće!” rekao mi je. Izazvao me je da si zamislim neki perzijski stih i da ga zapamtim. Nisam znao perzijski jer su moji učitelji smatrali da ću pokvariti arapski jezik, ali sam čitao Rumijevu Mesneviju, ali nikada nisam pravo naučio perzijski jezik.  Po pravilu ti ljudi znaju perzijski jezik govoriti tečno. U svakom slučaju zamislio sam si jedan stih. Onda je pred mene stavio komad papira na kojem je pisao isti stih koji sam ja zamislio. Onda me je zamolio da si zamislim jedan broj između jedan i deset. Zamislio sam sedam, potom mi je on pokazao jedan komad papira na kojem je pisalo: Zapamtit ćete broj sedam. Onda mi je rekao da mu pokažem leđa jer  na desnom ramenu imam jedan mladež. Malo sam podigao svoju košulju i zbilja je tu bio jedan mladež na tom mjestu. Rekao sam mu: “Dva prva tvoja trika sam razumio, ali zadnji nisam, molim te da mi ga objasniš!”  On mi je ovako objasnio: ” Naše je pleme po tome poznato. Mnogo smo tijela vidjeli i zaključili smo da oko 80% ljudi na desnom ramenu ima mladež.  Ako četvorici ljudi to kažemo, a jedan od njih nema mladež na desnom ramenu onda ljudi pomisle da smo se preračunali i opet misle da možemo proricati.”

 

Nakon nekoliko dana meni je došao jedan pripadnik sekte ehli- hadis i slučajno smo započeli temu o tome te mi je on rekao: ” Ti ljudi nemaju nikakvog znanja, oni samo nagađaju,ali i ja želim da upoznam tog čovjeka, pa kad idući put dođe pošalji ga meni.” On je živio u jednom selu blizu Kadijana. Nakon par dana opet me je posjetio pa sam ga ja poslao pripadniku sekte ehli -hadisa. Nakon sat i po ovaj mi se vratio trčeći govoreći mi : “Ovo je čudo. Izgleda kao da poznaje ono što se još nije desilo.Možete li mi reći da me poduči kako to radi.” Ja sam se nasmijao i rekao: ” Ti si od ehli- hadisa i trebao bi znati da samo Allah zna gajb. Reci mu da mi još jedanput postavi prva dva pitanja!” ali on nije bio spreman da ih ponovi.

Jedino što me se dojmilo bilo je ono sa mladežom. Na to je rekao da njegovo pleme putuje svugdje pa čak i do Indonezije ili Japana te da su nakon posmatranja ljudskog tijela ustanovili da se to odnosi na 70 – 80 % ljudi. ( Kao što osiguravajuća društva prave tabele koliko će ljudi umrijeti u određenom vremenskom periodu). Ako pogode kod 80% ljudi, oni misle da je sve istinito što kažu, ali varaju se.

 

(Sire Ruhani, tom 2, strane 19 – 21)