Kutak za djecu

Mudrosti za razmišljanje – Gostoprimstvo s kojim je Bog zadovoljan


Hazreti Halifa – tul – Masih II Mirza Bašir – du – Din – Mahmood Ahmad posjedovao je mnogo znanja na mnogim poljima da je to znalo iznenaditi i stručnjake. Često bi znao na veoma lijep i uvjerljiv način u svojim govorima ispričati one historijske anegdote koje su bile korisne i poučne.
Svrha prenošenja tih priča jeste da se baci svijetlo na moral, duhovnost i praksu ljudskog života.Selekciju tih priča pod naslovom “Sošne ki baten” koja je namijenja Ahmadi muslimanima i dijelom Ahmadi omladini i djeci predstavio je Madžlis Khuddam – ul – Ahmadiya Njemačke. Ova knjiga je potrebna svakoj Ahmadi porodici i roditelji bi se trebali pobrinuti za to da je njihova djeca pročitaju i zapamte kako bi postala dio njihovih života.

 

 

 

Gostoprimstvo s kojim je Bog zadovoljan

 

I Časni Poslanik s.a.v.s. u svom hadisu muslimanima uvijek i iznova ukazuje na bitnost gostoprimstva. Za vrijeme Časnog Poslanika s.a.v.s.  je zavladao običaj da se pobroje gosti koji bi došli u džamiju i da svako sebi primi u kuću gostiju prema svojim mogućnostima ako je u prilici. Jednog dana dok je Časni Poslanik s.a.v.s. bio u džamiji, došao je jedan gost i Poslanik s.a.v.s. se obratio jednom od svojih ashaba upitavši ga da li bi ga mogao ugostiti u svojoj kući. Ovaj je povrdio da može. On je odveo gosta svojoj kući i upitao svoju ženu da li imaju nešto hrane za njega. Ona mu je rekla: ” Da, ali samo za jednu osobu. Ustvari sam htjela da ti i ja danas ne jedemo i da ostavimo djeci hranu. Ali pošto je sada tu naš gost, njemu ćemo poslužiti hranu,a djecu ću poslati na spavanje.” Ashab je odgovorio: ” Imamo samo jedan problem. Kada gost počne jesti, on će htjeti da mu se pridružimo, šta onda da radimo?” Žena se dosjetila nečega te je rekla svome mužu da je zamoli da malo više osvijetli sobu uljanom lampom. Ona će ustati i praviti se da se lampa sama ugasila. Kada bude puno mračno, gost neće moći vidjeti da li jedu s njim ili ne. Tako su i učinili. Kada se smračilo, čovjek je rekao: ” Upali opet lampu!” Ženu mu odgovori: “Nemamo više vatre!” ” Zamoli svoje komšije.” “” Ne bismo im trebali smetati u ova doba!”odgovorila je žena. I gost je primjetio da nije problem i da se može i tako jesti. Oni su počeli kako su se i dogovorili da žvaću praznih usta i praviti se kao da jedu. Kada je gost završio sa jelom, poselamio se i otišao.

Bog je toliko bio zadovoljan time što je učinio bračni par, da je Časnom Poslaniku s.a.v.s. to otkrio. On  je to ispričao idućeg dana rekavši: ” Kada je bračni par praznih usta žvakao i kada su se pravili da jedu, Allah – tala se nasmijao na svome prijestolju. Ako se Bog nasmijao, zašto se Muhammad ne bi nasmijao!” Ovo pokazuje koliko su ashabi cijenili gostoprimstvo i kako su njihova vrata uvijek bila otvorena za goste.

 

(Sire Ruhani, tom 1, strane 162 – 163)