Kutak za djecu

Mudrosti za razmišljanje – Francuski svećenik


Hazreti Halifa – tul – Masih II Mirza Bašir – du – Din – Mahmood Ahmad posjedovao je mnogo znanja na mnogim poljima da je to znalo iznenaditi i stručnjake. Često bi znao na veoma lijep i uvjerljiv način u svojim govorima ispričati one historijske anegdote koje su bile korisne i poučne.
Svrha prenošenja tih priča jeste da se baci svijetlo na moral, duhovnost i praksu ljudskog života.Selekciju tih priča pod naslovom “Sošne ki baten” koja je namijenja Ahmadi muslimanima i dijelom Ahmadi omladini i djeci predstavio je Madžlis Khuddam – ul – Ahmadiya Njemačke. Ova knjiga je potrebna svakoj Ahmadi porodici i roditelji bi se trebali pobrinuti za to da je njihova djeca pročitaju i zapamte kako bi postala dio njihovih života.

Francuski svećenik


Da li ste ikada vidjeli da se neki gospodar plašio svoga sluge i da nešto prosi od njega? Kada biste takvog nekoga vidjeli, zar ne biste pomislili da je glup? Zašto onda ne razumijete nešto tako jednostavno poput činjenica: Sve smo poslali vama da bude na usluzi. Zadatak svake stvari jeste da vama služi, pa iako su to velike stvari, Njihov je Stvoritelj još veći. Sve je stvorio da vam služi, a vi se tome klanjate. Časni Kur’an često ukazuje na to besmisleno obožavanje idola. To me podsjeti na jednu kratku priču. Iz nje se može vidjeti kako je glup onaj ko bogohuli.

U Francuskoj su jednom prilikom putovala dva svećenika. Noć je pala, pa su pomislili kako bi bilo bolje da je provedu u miru i da svome cilju nastave idućeg dana. Zakucali su na vrata jedne kuće iz koje je izašla neka žena. Rekli su: “Mi smo putnici i tražimo prenoćište.Ujutro rano bismo se opet zaputili ka svome cilju.” Ona im je odgovorila: ” Mi imamo samo jednu sobu za mene i mog muža, ali možemo je odvojiti nekom zavjesom i podijeliti na dva dijela. Tako da vi možete koristiti jedan dio te sobe.” Postavili su zavjesu i obojica su legli da spavaju. Imali su nešto novca uza se. Pomislili su da bi mogli biti opljačkani pa su jedan drugom ukazali na to da budu pažljivi. Njihov domaćin je tiho razgovarao sa svojom ženom kako goste ne bi probudio. Međutim ovima je samo njihov novac bio na pameti, pa su mislili da domaćini planiraju da im ga ukradu te su počeli da ih prisluškuju. Bračni par je u mesari imao dvije svinje, gdje je i sam domaćin radio. Planirali su da zakolju jednu od njih.  Jedna svinja je bila već veoma debela, a druga mršava isto kao što je i jedan svećenik bio iznimno debeo, a drugi mršav. U trenutku kada su svećenici počeli da prisluškuju, žena je baš tada rekla: ” Mislim da je došlo vrijeme da zakoljemo jednu!” Čovjek je potvrdno odgovorio. Svećenici su već slutili svoj kraj. Bračni će par sigurno uzeti njihov novac i ubiti ih. Ali možda ne bi trebali trčati pred rudu već i dalje malo slušati kako bi bili sigurni u njihov naum. Ovaj put je žena rekla: “Moramo odlučiti koju ćemo prvu zaklati!” Čovjek joj reče: “Prvo debelu, a onda mršavu hraniti par dana.” Čim su svećenici to čuli bili su sigurni da su ubistva već isplanirana. Htjeli su što je prije moguće da napuste kuću. Nisu mogli na vrata jer su bila zaključana. Ali vidjeli su jedan prozor na svojoj strani sobe i iskočili iz njega. Prvo je iskočio debeli,pa je onda mršavi pao na njega. Taj mršavi je pao na mehku podlogu, ali taj debeli je skočio tako da je uganuo nogu i nije više mogao hodati. Mršavi je krenuo da bježi govoreći svome saputniku: “Idem pozvati policiju ili nekoga ko nam može pomoći, a za to vrijeme se ti negdje sakrij.”Debeli svećenik se plašio vratiti u kuću pa je otpuzao do obližnje štale gdje su se nalazile i svinje o kojima je bilo sve vrijeme riječ.  On nije znao ništa za svinje i htio se samo tamo skriti kako ga domaćini ne bi pronašli. Kada je otvorio vrata štale, sve svinje su pobjegle i on se skrio. Malo poslije je mesar došao s nožem kako bi zaklao tu debelu svinju. Svećenik je pomislio kako mu sada nema spasa i da će ga sada sigurno ubiti te se zavukao u jedan ćošak i skupio. Mesar je mahao jednim prutem i govorio: “Izađi!” On se i dalje zavukao u ćošak. Mesar se čudio, ali ga je povukao da izađe. Svećenik je pomislio da mu je došao smrtni čas te je izašao, kleknuo pred mesara (svoga domaćina) i preklinjao ga da mu poštedi život jer je on samo jedan obični svećenik i nije nikome ništa učinio nažao. Kada je mesar vidio da umjesto svinje pred sobom ima čovjeka pomislio je da je on melek smrti. I on je kleknuo i počeo preklinjati svećenika: ” Smiluj se u ime Boga. Još uvijek nisam spreman da umrem. Dozvoli mi prvo da riješim neke stvari!” To je bio jedan čudan prizor, s jedne strane je klečao svećenik, a s druge mesar i jedan su drugog preklinjali. Na početku su obojica bili tako uplašeni da su samo jedan drugog preklinjali, ali onda vidjevši da se ništa ne dešava pogledali su se. Mesar je prepoznao svećenika kojeg je ugostio prethodne noći i upitao ga: “Šta ti radiš ovdje?”

Svećenik mu je ispričao cijelu priču kako su ih prisluškivali i kako su se pobojali za svoje živote te su skočili kroz prozor.  Ispričao je i da je uganuo nogu i da je ovaj drugi otišao po pomoć. Mesar se na to nasmijao i ispričao mu o svinjama te da su tiho govorili da ih ne bi ometali. U tom se pojavila i policija i kada su čuli cijelu priču, nasmijali su se i otišli svojim poslom.

Isto tako je i slučaj s ljudima koji se klanjaju zvijezdama.  Bog je zvijezde stvorio da ljudima služe, a ljudi ih mole za pomoć  i milost. Isto kao da su oni sluge zvijezdama, a ne obratno.

 

(Sire Ruhani, tom 1, strane 76 – 79)