Kutak za djecu

Mudrosti za razmišljanje – Jedno opasno vjerovanje protivno islamskom učenju


Hazreti Halifa – tul – Masih II Mirza Bašir – du – Din – Mahmood Ahmad posjedovao je mnogo znanja na mnogim poljima da je to znalo iznenaditi i stručnjake. Često bi znao na veoma lijep i uvjerljiv način u svojim govorima ispričati one historijske anegdote koje su bile korisne i poučne.
Svrha prenošenja tih priča jeste da se baci svijetlo na moral, duhovnost i praksu ljudskog života.Selekciju tih priča pod naslovom “Sošne ki baten” koja je namijenja Ahmadi muslimanima i dijelom Ahmadi omladini i djeci predstavio je Madžlis Khuddam – ul – Ahmadiya Njemačke. Ova knjiga je potrebna svakoj Ahmadi porodici i roditelji bi se trebali pobrinuti za to da je njihova djeca pročitaju i zapamte kako bi postala dio njihovih života.

 

 

Jedno opasno vjerovanje protivno islamskom učenju

 

Allah – tala kaže da ćete tek onda biti pravi vjernici kada budete uvijek dovili za ashabe Časnog Poslanika s.a.v.s. i kada ne budete ništa ružno o njima mislili. Ali danas se smatra da samo ako se ashabi mrze i ako se o njima loše govori može se postići Božija blizina. Za nekoliko dana nastupa mjesec Muharram. U tom mjesecu se pokazuje velika mržnja prema hazreti Abu Bekru r.a., hazreti Omeru r.a. i hazreti Osmanu r.a. i oni se psuju i vrijeđaju. Iako Časni Kur’an kaže da se prema njima ne smije iskazivati mržnja, nego da se za njih s ljubavlju treba doviti.

Poznata je jedna priča kako je jednom šiitskom kralju otišao jedan sunitski učenjak da bi ga zamolio za pomoć. Čovjek je bio veoma pobožan i htio je nešto da posudi od kralja. Kada je tamo stigao, mnogi su tražili pomoć od kralja, ali svi su bili šiiti. Kada je kralj ustao kako bi ljudima ponešto udijelio, njegov vezir mu je prišao, šapnuo mu nešto na uho pa je potom ovaj udijelio svima nešto osim sunitu. Sunit je tamo stajao iako su svi ostali otišli. Kada je već dugo čekao, kralj je rekao svome veziru: ” Daj mu nešto i onda neka ide.” Vezir mu reče: ” Ali ovaj čovjek izgleda kao sunit.” ” Po čemu to možeš prepoznati?” upitao ga je kralj.  “Prepoznajem to po njegovom licu.” Kralj odgovori: “Onda ga iskušaj!” Na to je vezir počeo da hvali hazreti Alija. Sunit reče: ” Ne postoje nikakve sumnje u izvanrednost Alijevu, on je bio jedan od ashaba Časnog Poslanika s.a.v.s., njegov zet, a poslije je postao i halifa.” Kralj je rekao: ” E sada je dokazano da je šiit.” Vezir je rekao kako hoće čovjeka dalje da ispita. Spomenuo je još ponešto slično i sunit mu je u svemu dao pravo. ” Sada si valjda ustanovio da je šiit, a ne sunit!” rekao je kralj,ali vezir ga je i dalje htio ispitivati. Rekao mu je:”Pokažite mržnju prema trojici prvih halifa, pa ako se složi s tim, onda možemo biti sigurni da je šiit.” Kralj je rekao: “Bar har seh Lanat.[1]” Time se proklinju, da Bog sačuva, trojica prvih halifa Časnog Poslanika s.a.v.s.  Na iznenađenje vezira, i sunit je te riječi ponovio. Vezir je bio uvjeren da ih taj čovjek obmanjuje.  “Onda ga jednostavno pitaj šta je!” rekao je kralj. Kada je vezir upitao, čovjek mu je odgovorio: ” Ja sam sunit!” Vezir reče: “Sve drugo sam razumio, ali mi nije jasno zašto si s nama ponavljao: Bar har seh Lanat?” Čovjek mu odgovori: ” Vi ste time psovali trojicu prvih halifa, a ja sam psovao vezira, kralja i sebe jer sam došao lošim ljudima!”

Šiiti imaju običaj neke ashabe Časnog Poslanika s.a.v.s. da psuju i da druge okrivljuju da ih obmanjuju i da su protiv učenja Časnog Kur’ana. Da bi se hvalio hazreti Ali r.a., nije potrebno ponižavati hazreti Abu Bekra r.a., hazreti Omera r.a. i hazreti Osmana r.a. i bez tih optužbi šiizam bi opstao.

Ukratko rečeno, Časni Kur’an nalaže da se za one evlije koji su preselili treba doviti i dalje se kaže: O Allahu ne dozvoli da se u nama javi mržnja prema tim ljudima jer bi nam inače propala vjera!

 

(Sire Ruhani, tom 1, strane 218 – 219)



[1]    Bukvalno: Proklinjanje njih trojice.