Hutbe 2012.

Hutbe 2012 – Primanje dova


Hutba, 15. juni 2012.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahullahtalah bi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske  zajednice.

 

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Hazreti Halfatul Mesih V a.t.b.a. održao je hutbu petkom u džamiji Bait-ul-Futuh na temu ‘Primanje dova’ i započeo je sa isječkom iz pisanja Obećanog Mesije a.s.: ‘Obavezno je da se osoba bori na Allahovom putu baš kao što se bori u svjetskim stvarima.’ Ima jedna izreka na pundžabi jeziku: ‘Onaj ko prosi treba da umire (trudit će se), zato umrite i onda prosite.’ Značenje ove izreke je da onaj ko je u nevolji čini dove i moli i ta dova je jedna forma smrti. Ako osoba popije kap vode i tvrdi da je njegova velika žeđ bila utoljena, on govori laž. Njegova će tvrdnja biti potvrđena ako popije posudu punu vode. Kad je dova učinjena u velikoj kušnji tako da se duša topi i teče na Božijem pragu to je istinska dova, i Božiji je sunnet (način) kad je takva dova učinjena da je On prima ili na nju odgovara na neki drugi način. (Malfuzat, tom IV, str. 340) Huzur je rekao da je to stvarnost dove (molbe). Sretni su oni koji razumiju filozofiju primanja dove i čine je s revnošću i dubokim osjećajima, s punim vjerovanjem i povjerenjem u postojanje Svemogućeg Boga, Koji ima moć da primi dove. Jedini način da tražimo pomoć i uputu od Svemogućeg Allaha ili da steknemo Božije naklonosti je da molimo sa svim od Boga datim sposobnostima i energijom i da se skoncentriše u revnosti prema Allahu. Naše je iskustvo da Svemogući Allah prima takve dove ili upućuje onoga ko moli ako dova ne može biti primljena i poklanja mu zadovoljstvo u srcu na revnost njegove dove. Drugom prilikom Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Dova je predivna stvar. Žalosno je  da oni koji je čine nisu svjesni istinskog načina činjenja dove, niti su upoznati sa načinima primanja dove. Istina je da je sama stvarnost primanja dove postala strana. Ima nekih koji u cjelosti poriču djelotvornost dove. Ima drugih koji to ne poriču, ali kako njihove dove nisu primljene – zbog njihovog neznanja o predmetu dove i nisu dove u istinskom smislu – njihovo stanje je gore od stanja onih koji poriču djelotvornost dove. Njihovo praktično stanje je mnoge druge gurnulo na ivicu ateizma. Prvi uvjet za dovu je da onaj koji je čini ne postane umoran i da ne postane žrtva beznađa da se ništa neće dogoditi.’ Oni koji su se najviše okoristili od znanja i mudrosti Obećanog Mesije a.s. bili su njegovi ashabi koji su od njega stekli obuku iz prve ruke. Zapravo, dolazak Obećanog Mesije a.s. je učinio da mnogi širom svijeta iskuse moć dove i da kroz ovo iskustvo njihova vjera stekne jačinu i da napreduju u duhovnosti. Huzur a.t.b.a. je onda naveo događaje iz života ashaba Obećanog Mesije a.s. da prikaže primanje njihove dove. Mian Muhammed Navaz Khan sahib navodi svoje iskustvo iz 1906. u Sialkotu, kad se širila zaraza kuge i stopa smrtnosti se naglo umnožavala. Kad je legao u krevet i on je osjećao početak kuge. U tom momentu je molio Allaha: ‘O Gospodaru, ja sam prihvatio Tvog odabranika, pa ipak sam također zaražen kugom.’ Čudesno, kao rezultat ove dove on se do narednog jutra potpuno oporavio. Njegov drug, po imenu Muhammed Shah koji je u isto vrijeme bio zaražen bolešću, umro je. Hazreti Halifatul Mesih Nuruddin sahib prenosi da je jedanput putovao pješke iz Džamua do Kašmira preko Gudžurata. Na putu je imao priliku da čini revnosne dove o svojoj situaciji, uglavnom o svojim finansijama. Poslije tog dana on nikada nije bio bez para i bila su mu podarena sredstva odakle je on najmanje očekivao. Hazreti Ameer Khan sahib prenosi da je 1915. njegov sin Abdullah bio zaražen kugom i u toku dva dana, kad se vratio s posla, temperatura ga je toliko oslabila da mu se stanje jako pogoršalo. U to vrijeme on je bio njegovo jedino dijete.  Majka nije mogla gledati svoje dijete kako pati pa je tražila od oca da se brine o njemu. Temperatura je bila jaka, i mala kuća i osamljenost izazivali su krajnju tjeskobu i strah. U ovoj situaciji on je uzeo svog sina i nagnuo ga na svoje rame, i sa suzama u očima molio Svemogućeg Allaha: ‘O Gospodaru, u ovoj teškoj situaciji, nema nikog drugog mimo Tebe ko može olakšati našu patnju. Samo si Ti taj Ko može dati potpuno zdravlje od ove bolesti.’ On je molio s takvom jačinom da je onda u srcu bio nadahnut da uči određeni ajet Časnog Kur’ana i svojom rukom stalno prelazi preko tijela svog sina. On je ovo uradio sa suzama koje su mu lile iz očiju i za nekoliko minuta temperatura je nestala i dijete se čudesno oporavilo od bolesti. Hazreti Chaudri Ameer Muhammed Khan sahib prenosi jedan događaj gdje je nejgova žena bila na liječenju na klinici zbog nekog problema sa stopalom i imala je nekoliko operacija a stopalo se ipak nije opravilo. Medicinska sestra je predložila da bi možda bilo najbolje da se stopalo odsiječe do članka tako da gangrena ne zahvati i nogu. Poslije savjetovanja sa svojim ukućanima on dao je saglasnost za imputaciju (odsijecanje). No, pošto mu nije bilo dozvoljeno da uđe u operacionu salu on je odlučio da klanja navafil namaze i molio je Allaha: ‘O Gospodaru, Ti si Svemoguć i imaš moć nad svime. Molim te spasi moju ženu da joj ne odsijeku stopalo i da ne postane inavalid za cijeli život.’ Nakon što je završio upućivanje dova rečeno mu je da je hirurg odbio da amputira stopalo i odlučio da se samo oporavi te je tako njegova žena bila spašena doživotne onesposobljenosti. Hazreti Ameer Khan sahib prenosi o vremenu svog života kad je imao finansijske krize. On je molio Allaha i onda je u toku ramazana imao dalje priliku da čini dove i onda u toku itikafa je još više činio ibedet. Tada je primio objavu na pundžabi jeziku da će ova situacija uskoro biti ublažena. Međutim, ovaj finansijski period je bio produžen i onda je bio blagoslovljen sinom i uskoro poslije toga je bio unajmljen kao pomoćni inspektor sa dobrom mjesečnom platom. Babu Abdur Rahem sahib je jedanput putovao skupa sa Chaudry Rustum Ali sahibom u Kadian u konjskoj nosliljci po vrlo lošem putu. U Kadianu je dao bai’at na rukama Obećanog Mesije a.s. i vratio se kući u Batalu. Kad se vratio kući, na kojoj je trajala izgradnja prvog sprata on se, prije nego što je mogla početi gradnja na gornjem spratu toliko razbolio da mu je temperatura narasla do 40 stepeni. Ovo je trajalo nekoliko dana. Rustum Ali sahib ga je posjećivao svaki dan, činio dove za njega i pisao pisma Obećanom Mesiji a.s. tražeći dove. Jedno poslijepodne u viziji je vidio svoju umrlu sestru koja je rekla da će njegove dove biti primljene. Kad se probudio, vidio je svoju ženu, snahu, brata i sinove i pitao ih gdje je njegova sestra koju je vidio u viziji. Poslije ovog događaja je izgubio svijest i u tom stanju ostao nekoliko dana, tako da su članovi porodice izgubili nadu da će preživjeti. Rustum Ali sahib je revno činio dove za njegovo ozdravljenje jer se Chaudry sahib razbolio uskoro nakon davanja bai’ata i ako umre, to bi ostavilo vrlo loš dojam na njegovu porodicu i prijatelje kao i na druge nove Ahmadi muslimane. Rezultat ovih dova bio je takav da se zdravlje Chaudry sahiba počelo popravljati i za jedan mjesec je potpuno ozdravio. Hafiz Mubarak Ahmad sahib prenosi kako je hazreti maulvi Noorudin sahib veoma poštovao maulvi Khan Malik sahiba zato što je u godinama svog obrazovanja tražio od njega da čini dove za njega da bude u stanju postići visoki duhovni položaj. Khan sahib je činio dove za njega i također mu rekao da će zaista postići vrlo visok duhovni položaj. Abdus Sattar sahib, sin Abdullah sahiba imao je viziju tri dana prije zemljotresa koja je proizašla kao ispunjenje pretskazanja Obećanog Mesije a.s. On je naime u viziji vidio kako Obećani Mesija a.s. sjedi u njegovoj kući i on od njega traži  da čini dove jer su seljani prema njemu loše postupali. Obećani Mesija a.s. je odgovorio na Punjdžabi jeziku da je to zaista ono što on radi na što je on rekao da za njih treba činiti dove odvojeno i Obećani Mesija a.s. je podigao jednu ruku i počeo učiti dovu. Nastao je zemljotres i on je zgrabio hazreti Mesiha da ne bi pao. Kad se probudio odlučio je da ide u Kadian. Otišao je da posjeti Obećanog Mesiju a.s. koji je rekao da njegov san znači da će on biti spašen i ponovio je ove riječi tri puta. Neko vrijeme kasnije, njegova žena i kći bile su zaražene kugom. Seljani su im prijetili ako im se bilo šta dogodi da ih oni neće čak dostojno ni sahraniti. Kao rezultat on je revno molio Allaha i riječi Obećanog Meisje a.s. su se doslovno ispunile, tako da su oni bili spašeni od kuge. Hazreti Ghulam Rusool sahib iz Vazerabadija također prenosi svoje iskustvo u toku posjete Lahoru kad je u novinama bilo objavljeno ovo pretskazanje koje se ispunilo u uspjehu predavanju od kojeg je kasnije nastala knjiga ‘Filozofija učenja islama’. U vrijeme ove njegove posjete bolovao je od određene bolesti. Poslije uspjeha ovog predavanja molio je Svemogućeg Boga i rekao: ‘O Gospodaru, ako je ovo osoba koju si ti odabrao i čiji dolazak je pretskazao Poslanik Muhammed s.a.v.s., onda Te molim daj mi potpuno ozdravljenje od ove bolesti. Njegova dova je bila tako srčana da nikada ponovo nije bolovao od ove bolesti. Huzur a.t.b.a. je iznio nekoliko drugih događaja iz života ashaba Obećanog Mesije a.s. koji je uvijek molio Allaha i poticao svoje ashabe da i oni tako čine. Huzur a.t.b.a. je naveo pretskazanje koje se odnosilo na osvijetljenu zvijezdu. Knjiga Tazkirah bilježi to pretskazanje slijedećim riječima: ‘Poslije toga, način na koji se ovo pretskazanje ispunilo je slijedeći: tačno na dan 31. maja 1907. – na koji se navršilo dvadeset pet dana od sedmog maja – pojavio se ogroman plamen vatre na nebu i, sa zastrašujućim izbijanjem svjetla mogao se vidjeti sa daljine veće od sedam stotina milja (prema sadašnjem opažanju; to je možda bilo i dalje) kako pada na Zemlju. Hiljade ljudi su gledali ovaj fenomen i neki od njih su se onesvjestili od njegovog dojma i morala im je biti data voda da se povrate svijesti. Većina onih koji su gledali opisali su to kao vatrenu loptu koja je izgledala da pada na Zemlju i onda se diže prema nebu u formi dima. (Tatimma Haqiqatul-Vahi, str. 82, Ruhani khazai’in, tom 22, str. 518) Navođenjem ovih događaja želi se oživjeti vjera osobe u primanje dova. Ovi događaji sigurno su za ashabe Obećanog Mesije a.s. bili izvor ojačavanja vjere. Zato mi također trebamo slijediti ovaj primjer i učiniti revne napore u upućivanju dova na način na koji dove trebaju biti upućene. Huzur a.t.b.a. je također podsticao Ahmadi muslimane širom svijeta da čine dove za svjetski mir u svjetlu prijetećih katastrofalnih ratova s kojima je svijet danas suočen. Huzur a.t.b.a. je obavijestio gledaoce širom svijeta da na nekoliko sedmica odlazi na put u Kanadu i SAD i tražio je da učimo dove za uspješno putovanje i đelsu.