Hutbe 2012.

Hutbe 2012 – Poslušnost Časnom Poslaniku s.a.v.s.


Hutba, 17. 08. 2012.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahullah talah bi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske  zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Hazreti Halifatul Mesih je na početku hutbe petkom proučio slijedeće ajete iz Časnog Kur’ana: Zaista vi u Allahovom Poslaniku imate izvanredan uzor, za onog ko se boji Allaha i Sudnjeg dana i ko mnogo Allaha spominje.(33:22) Reci: ‘Ako volite Allaha slijedite mene; onda će Allah vas voljeti i oprostit će vam vaše grijehe. A Allah najviše prašta (i) milostiv je.'(3:32)   S ciljem da postanu primaoci Božije milosti, naklonosti i blagoslova, Allah je one koji slijede Njegove naredbe poučio da postanu Njegov Abd (rob). U zadnjoj hutbi petkom spomenuto je da slijeđenjem Božijih naredbi osoba dolazi u kategoriju istinskog Abda. Za ovu svrhu Allah je poslao brojne upute i naredbe tako da možemo postati oni koji potvrđuju: ‘…Zato oni treba ju poslušaju Mene i vjeruju u Mene…’ i steknu zadovoljstvo da su istinski Abd i dožive primanje dova. Iako postoje brojne naredbe Kur’ana da postignemo ovaj cilj, no ljudska priroda je takva da je više pod utjecajem praktičnog primjera. Kad osoba tvrdi da voli nekoga nastoji da poprimi svaku praksu voljenog. Kad je vjera uključena u ovu ljubav osoba želi da zadovolji voljenog kao i da osigura svoju vjeru. Mi smo sretni da smo uključeni u ummet Časnog Poslanika s.a.v.s. koji je bio primjer i ugled svih kur’anskih naredbi, predstavljajući savršen i blagoslovljen uzor. Naprijed spomenuti ajeti skreću pažnju na ovaj predmet i naređuju da će musliman koji tvrdi da ima vjeru upotpuniti vjeru i steći blizinu Bogu kad bude slijedio blagoslovljeni uzor Poslanika s.a.v.s. Bez slijeđenja njegovog blagoslovljenog primjera besmisleno je nadati se Ahiretu, bez toga pobožnost ne može biti nazvana pobožnošću i ibadet nije ibadet. Bez slijeđenja njegovog blagoslovljenog primjera zikr (spominjanje Boga) ne može doseći taj stepen s kojeg osoba postiže blizinu Bogu, bez toga nije moguć spas od grijeha i osoba ne može sudjelovati u Božijem Rahmanijjatu (Božijem atributu da je milostiv) i ne može steći Božiju ljubav. On je bio Bogu najdraža osoba i ako ga ne slijedi osoba ne može steći ni Božiju ljubav. Srećom, mi smo muslimani ali ćemo izvuči dobrotvornost što smo dio ovog ummeta samo kad budemo nastojali da idemo stopama Časnog Poslanik s.a.v.s. On je dobro pojasnio da se Božija blizina i ljubav ne mogu postići slijeđenjem stopa koje on nije prakticirao. U sadašnje doba, naklonost je njegovog istinskog i revnog poklonika, Obećanog Mesije a.s., da nas je uputio da razumijemo i prakticiramo istinski primjer Časnog Poslanika s.a.v.s. On nas je obavijestio da neki novi izumi ibadeta koji se ne mogu vidjeti u blagoslvoljenom uzoru Časnog Poslanika s.a.v.s. ne mogu steći blizinu Bogu zato što je neophodno da slijedimo Poslanikov blagoslovljeni uzor da bismo stekli blizinu Bogu. Prije predstavljanja primjera blagoslovljenog uzora Časnog Poslanika s.a.v.s. koji je uputa da postanemo istinski Abd, ovdje je ono što je Obećani Mesija a.s. napisao o položaju Časnog Poslanika s.a.v.s: ”Reci: ‘O moji robovi koji ste počinili prijestupe protiv svoje duše ne gubite nadu u Allahovu milost, zaista će Allah oprostiti sve grijehe’. (39:54) U ovom  ajetu je umjesto da kaže: O Allahovi robovi, Časnom Poslaniku s.a.v.s. naređeno da kaže: O moji robovi. Ovaj ajet je objavljen u ovoj formi tako da Uzvišeni Allah može prenijeti dobre vijesti o neograničenim milostima i da može utješiti one koji su utučeni zbog svojih grijeha. Prema tome, Veličanstveni Allah je želio pokazati primjer Svojih milosti i učiniti očitim do koje mjere On, s posebnim naklonostims, daje čast Svom vjernom robu. Posvajanjem forme: Reci: o moji robovi, Bog je zapravo rekao: Pogledajte na mog voljenog Vjerovjesnika i vidite na koji je položaj stigao kroz svoju savršenu pokornost Meni da je sada, sve što je Moje i njegovo je. Onaj ko želi spas treba postati njegov rob. To jest, on treba da mu se pokorava tako savršeno kao da je njegov rob. Onda će mu, koje god da je grijehe počino, biti oprošteno. Riječ Abd u Arapskom izražavanju također znači rob (sluga) kao što je rečeno: ‘…čak je rob koji vjeruje bolji od idolopoklonika…’ (2:222) U ajetu na koji skrećemo pažnju ukazano je na to da onaj ko želi spas treba utemeljiti odnos roba sa ovim Poslanikom. To jest, On ne treba iskoračiti izvan njegovih naredbi i treba sebe smatrati vezanim za njegovu poslušnost kao što je rob vezan i da će onda postići spas. Za žaljenje su one neprosvijetljene duše koje nose takvu zlobu prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. da smatraju da su imena kao Ghulam Nabi, Ghulam Resul, Ghulam Musatafa, Ghulam Ahmad i Ghulam Muhammed ravne pridruživanju Časnog Poslanika s.a.v.s. s Bogom, dok ovaj ajet ukazuje na to da  su ova imena sredstva spasa. Pošto riječ Abd podrazumijeva da ona osoba koja je tako nazvana treba da se uzdrži od svake vrste slobode i samoupravljanja i treba biti potpuno poslušna svom učitelju, i zbog toga je tragač za isitnom podstaknut ako želi spas da se treba prilagoditi ovom stanju.  Ovaj ajet ima isto uključeno pojmovno značenje kao ajet: ”Reci: ‘Ako volite Allaha, slijedite mene; onda će Allah vas voljeti i oprostit će vam vaše pogreške…’ (3:32) Savršeno slijeđenje zahtijeva takvu predanost i potpunu poslušnost koja je prenesena u izrazu ‘abd’. Ajet: ”Reci: ‘O moji robovi”’ zapravo znači: ”Reci: ‘O moji sljedbenici’,” koji ste upleteni u grijehe, ne gubite nadu u Allahovu milost; jer Allah će, kroz blagoslov što mene slijedite, oprostiti sve vaše grijehe. Ako bi se riječ ‘robovi’ u ovom ajetu doslovno prevela da znači Allahovi robovi, značenje ovog ajeta bi bilo izopačeno jer ne može biti istina da će Svemogući Bog oprostiti svim idolopoklonicima i nevjernicima bez njihovog slijeđenja Časnog Poslanika s.a.v.s. i vjerovanja u njega. Takva interpretacija bi bila suprotna izraženim uputama i zapovjedima Časnog Kur’ana.  (Suština islama, tom I, str. 204-206) Ovo je radosna vijest za onu osobu koja je poslušna Časnom Poslaniku s.a.v.s. i slijedi ga  jer njegovo savršeno slijeđenje briše najgore grijehe. Ako osoba istinski želi da postane abd i Allahov miljenik najvažnije je da nastavi slijediti blagoslovljeni uzor Časnog Poslaniak s.a.v.s. umjesto da to slijedi samo u progodnoj prilici. Praksa Časnog Poslaniak s.a.v.s. nije bila ograničena na jedan aspekt niti je bila spacifična za ramazan. Prema hazreti Ajši r.a. njegov život je bio utjelovljenje Časnog Kur’ana u svim aspektiam života. Obećani Mesija a.s. je također napisao: ‘Trebate zapamtiti da je ukazivanje ovog ajeta u tome da će onima koji postanu iskreni robovi Časnog Poslanika s.a.v.s. biti dato svjetlo, vjera, ljubav i sklonost koje će ih izbaviti od svega što je mimo Allaha i oni će biti slobodni od grijeha i bit će im dat čist život na ovom svijetu i bit će izbavljeni od uskih i mračnih grobova ljudskih želja. Na ovo je ukazano hadisom: Ja sam onaj koji oživljava, na čijim stopama mrtvi budu oživljeni. Časni Kur’an je pun izraza da je svijet umro i da ga je Svemogući Allah oživio kroz slanje Časnog Poslanika s.a.v.s. kao što je rečeno: ‘Znajte da Allah oživljava zemlju nakon njene smrti.’ (57:18) Na isti način je rečeno u pogledu ashaba Časnog Poslanika s.a.v.s.: ‘…On je ojačao sa nadahnućem od Sebe…’ (58:23) Ovo znači da im je Bog pomogao Uzvišenim Duhom (Ruhul Kudusom). Pomoć Uzvišenog Duha je da on oživljava srca, izbavlja od duhovne smrti, daje čiste sposobnosti, čista čula i čisto znanje, i vodi osobu do položaja blizine Bogu korz sigurnost znanja i uvjerljivih dokaza.’ (Suština islama, tom I, str. 206-207) Ovo daje prednost Božijem zadovoljstvu i ovo je to što su ashabi Časnog Poslanika s.a.v.s. prakticirali. Kao rezultat njima je bio dat duhovni život i čiste moći s kojima su se borili protiv šejtana. Oni su stekli znanje o Kur’anu i postigli sigurnost vjerovanja u Boga i zaradili Njegovu blizinu. Oni su sve ovo postigli slijeđenjem Časnog Poslanika s.a.v.s. i stekli su pronicljivost naredbe: ‘A što se tiče onih koji se bore na Našem putu – Mi ćemo ih sigurno uputiti u Našim putevima…'(29:70) Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘Ovo znanje o kojem ovisi spas nemože se postići bez onog života koji bude dat kroz Uzvišeni Duh. Časni Kur’an izrazito potvrđuje da se taj život postiže samo kroz slijeđenje Časnog Poslanika s.a.v.s. i da su svi oni koji odbiju poslušnost njemu  mrtvi i ne posjeduju taj život.  Duhovni život znači intelektualne i aktivne sposobnosti koje su Uzvišenim Duhom vraćene u život. Časni Kur’an pokazuje da ima šest stotina Božijih naredbi kojima On želi da se čovjek prilagodi, da ih se  pridržava i pokori im se. U podudaranju s ovim također ima šest stotina krila Džebraila. Dok jaje humanosti (čovječnosti) koje nosi ovih šest stotina naredbi ne bude ležalo pod krilima Džebraila ono ne može izleći biće potpuno izgubljeno u Allahu. Priroda čovjeka ima sposobnost za šest stotina jaja. Osoba čijih je šest stotina jaja prekriveno sa šest stotina krila sposobnosti Džebraila, savršen je čovjek čije je duhovno rađanje savršeno i čiji je život savršen. Ako brižljivo pogledate uviđate da je duhovni potomak jajeta humanosti (ljudskosti) koje je blagoslovom slijeđenja Časnog Poslanika s.a.v.s. rođeno Uzvišenom Duhu savršenije i potpunije od duhovne djece drugih poslanika. Ovo je pokazano ajetom: ‘Vi ste najbolji ljudi koji su stvoreni za dobrobit čovječanstva.’ (3:111) (Suština islama, tom I, str. 207-208) Budući da smo proglašeni najboljim ljudima na nama je obaveza da nastojimo i napravimo duhovnu revoluciju za koju nam je dato ovo učenje. Mi ćemo samo biti u stanju da reformišemo druge ako budemo reformisali sebe. Mi trebamo nastaviti razmišljati o sebi i vidjeti gdje i kako činimo napore. Zaista, griješna osoba može ići naprijed da postane abd ali smao kroz slijeđenje savršenog i blagoslovljenog uzora Časnog Poslanika s.a.v.s. sa svim svojim mogućnostima. Zatim su predstavljeni neki primjeri života Časnog Poslanika s.a.v.s. On je bio taj veliki Poslanik koji je u toku dana bio zaposlen stvarima upravljanja i duhovnom napredovanju svojih sljedbenika. Ovako je bio zauzet u običnim vremenima no u vrijeme hitnosti i rata njegove obaveze su bile vrlo velike. Pa ipak, ne nalazimo nikakvih zapreka u njegovom ibadetu u toku dana ili u toku noći. Njegov ibadet u vrijeme noći bio je tako intenzivan da bi mu stopala otekla zbog dugog stajanja. Kao što Kur’an kaže: ‘Zaista je ustajanje noću najmoćnije sredstvo gaženja svog nefsa (svog ega) pod noge i najdjelotvornije sredstvo u pogledu ibadeta.'(73:7)                Preneseno je da je  hazreti Ajša r.a. pitala Časnog Poslaniak s.a.v.s. zašto sebe stavlja kroz toliko boli kad je već blizu Bogu. On je odgovorio: ‘O Ajša, zar to što sam blizu Bogu ne čini mojom obavezom da budem zahvalan Božiji rob.’ Božija je naklonost na nama da nas je ne samo učinio muslimanima nego nas je također osposobio da selame Časnog Poslanika s.a.v.s. uputimo Njegovom istinskom i revnom pokloniku, Obećanom Mesiji a.s. Samo je ova naklonost tako ogromna da nikada ne možemo dovoljno zahvaliti Bogu za to. Treba biti napor svakog Ahmadi muslimana da nastoji i ispuni  obavezu ibadeta Bogu prema svojim mogućnostima. Navika klanjanja navafil (dobrovoljnih namaza) u ramazanu ne treba biti privremena i ne treba biti radi sticanja svjetskih ciljeva; zapravo treba biti da izrazimo zahvalnost. Časni Poslanik s.a.v.s. je bio izuzetno redovan u obavljanju obaveznih namaza. Čak bi u vrijeme teške bolesti išao u džamiju hodajući uz neku potporu. On je stavio veliki značaj na ibadet pa ipak nije volio prividnost u ovom pogledu. Jedanput je opazio  kako je uže bilo vezano preko sobe i kad je pitao za razlog rečeno mu je da ga hazreti Zejneb koristi kao potporu kad bude umorna u toku namaza. Poslanik s.a.v.s. je rekao da osoba treba stajati u namazu dotle dok s lahkoćom može činiti ibadet no kad se umori treba sjesti i nastaviti s ibadetom. Neki ljudi čine navikom da sjede i klanjaju namaz, neki ostaju u krevetu da klanjaju fadžr (sabah) namaz – ovo je neispravno. Treba nastojati koliko god možete, sa svim svojim mogućnostima kad klanjate namaz i svako treba da procijeni svoju mogućnost u ovom pogledu. Uprkos svog primjerenog ibadeta i zahvalnosti, Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da niko neće biti uveden u Džennet samo radi svojih praksi. Kad je zapitan o tome, odgovorio je da čak ni on neće biti uveden u Džennet na osnovu ovoga i rekao je da će samo Božija milost i samilost omogućiti njegov ulazak u Džennet. Kako je ovo oplemenjen primjer poniznosti i straha od Boga! Veliki je povod za zabrinutost za one koji pokazuju razmetanje i vrlinu na svaki pobožan postupak. Da nas Allah uvijek drži omotane u Svoju milost i oprost, i da nas osposobi da obavljamo isitnski ibadet i da poprimimo poniznost. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da posvojimo poniznost u svojim zadacima i nađemo put prema Božijoj blizini. On je rekao da niko ne treba željeti smrt: ako je pobožan čovjek napredovat će u pobožnosti a ako je bezbožan bit će mu omogućeno da se pokaje. Zaista ova sposobnost također dolazi od Boga. U ramazanu osoba nastoji da ukloni svoje propuste i ova praksa treba biti nastavljena poslije ramazana. Ovdje se Časni Poslanik s.a.v.s. obratio onima koji su privučeni ka pokajanju s ciljem da uvećaju pobožnost i koji mole (Allaha) da je smrt zaista neizbježna ali da ih zatekne kad Allah bude zadovoljan s njima. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da je drskost ne koristiti svoje sposobnosti i Božije blagoslove a da je ispravna upotreba svojih mogućnosti ibadet. Koristiti svoje uši, jezik, ruke i stope da obavljamo pobožne zadatke postaje ibadet. Slušanje pobožnih stvari ušima čini osobu primaocem Božijeg zadovoljstva dok je grijeh slušati ogovaranje. Također nije ispravno koristiti svoje uši tako da ih uvijek čuvamo zatvorenim da ne možemo čuti nešto loše, zapravo je to jedna vrsta drskosti. Isto je i sa upotrebom drugih sposobnosti. Mi ovih dana prolazimo kroz ramazan i Božija je naredba da jedemo na sehuru i prekinemo post u iftar. Ako neko ne slijedi ovo, to je drskost i grijeh, ukoliko tu ne postoje neka ograničenja. Ako neko ne posti uprkos dobrog zdravlja, to je drskost i grijeh. Časni Poslanik s.a.v.s. je imao izvanrednu i jedinstvenu podnošljivost i tolerantnost. Prije naredbe o zabrani alkohola jedanput je jedan pijan ashab govorio neprikladno Poslaniku s.a.v.s. ali mu on nije ništa rekao. Postoje mnogi primjeri njegove podnošljivosti nakon što je iselio u Medinu i imao na raspolaganju veliku moć. Jedanput je jedan Jevrej raspravljao s njim i nastavio mu se obraćati kao ‘o Muhammede’ (s.a.v.s.). Poslanik s.a.v.s. je bio upravljač Medine i njegovim ashabima se nije dopadala ova forma obraćanja. Dok su se muslimani obraćali Časnom Poslaniku s.a.v.s. kao ‘O Božiji Poslaniče’, nemuslimani su mu se obraćali njegovim porodičnim imenom kao Abu Kasim. Ashabi su prekorili ovog Jevreja zbog ove forme obraćanja ali je on ustrajavao na tome da će upotrebljavati ime koje su Poslaniku dali njegovi roditelji. Čuvši ovo, Časni Poslanik s.a.v.s. se nasmijao i rekao da je Jevrej bio u pravu, da su mu zaista njegovi roditelji dali ime Muhammed. Rekao  je svojim ashabima da se ne ljute. Jedanput je neka imućna žena uzela nečiji imetak i bila je kažnjena. Plemena su postala uznemirena da je žena visokog položaja bila kažnjena i poslali su nekoga Časnom Poslaniku s.a.v.s. da posreduje. Poslanik s.a.v.s. je na ovo izrazio nezadovoljstvo. Zaista, on je bio utjelovljenje  naklonosti ali je bio nezadovoljan na ovo posredovanje protiv Božije naredbe. Rekao je: ‘Oni koji su prošli prije vas bili su uništeni, jer ako bi bilo ko visokog položaja počinio krađu među njima oni su  ga poštedili; a ako bi bilo ko nižeg položaja počinio krađu oni su mu odmjeravali propisanu kaznu. Tako mi Allaha, da je moja kći Fatima počinila ovaj prijestup ja bih je kaznio.’ Ovih dana osjećaj pravde nedostaje među muslimanima i to je razlog za njihovo padanje. Mi trebamo biti krajnje pažljivi u ovom pogledu. Naši vršioci dužnosti trebaju također ispuniti dužnosti pravde i trebaju nastojati i održavati takve standarde, jer ovo je opasna i pogibeljna stvar i postaje povod pada. Poslanikov s.a.v..s osjećaj pravde s neprijateljiam bio je u svjetlu kur’anske naredbe. Jedanput je poslao ashabe prema Meki kao izviđače. Ashabi su se sreli sa nekim ljudima unutar granica Kabe i posumnjali su da će ovi ljudi obavijestiti ljude Meke i napali su i ubili ih. Kasnije je delegacina iz Meke došla s prigovorom da su njihovi ljudi bili ubijeni. Umjesto da ljude Meke podsjeti na njihove okrutnosti, Časni Poslanik s.a.v.s. se složio da plati krvarinu. Poslanikovo s.a.v..s poštovanje prema osjećanjima drugih pokazano je  u hadisu koji govori kako mu je došao jedan Jevrej sa prigovorom da je hazreti Abu Bakr r.a. povrijedio njegova osjećanja govoreći da je Muhammed bio bolji od Musaa. Zaista je činjenica da je Časni Poslanik s.a.v..s bio najizvanredniji od svih poslanika. Međutim, njegov sud je bio u prilog Jevreja i rekao je da mu hazreti Abu Bakr r.a. nije trebao govoriti na taj način. Vladanje Časnog Poslanika s.a.v.s. prema onima koji su služili ljudima očit je iz hadisa gdje su u toku okršaja s ljudima jednog plemena muslimani zatvorili neke od njih. Među ovim zatvorenicima bila je kći uglednog dobrotvornog Arapa po imenu Hatem. Kad je Poslanik saznao o ovome, on je pregovarao s njom i na njenu preporuku oprostio ljudima njenog plemena. U pogledu Poslanikovog s.a.v.s. poštovanja i časti prema ženama, jer su prema arapskim običajima muškarci tukli svoje žene i Poslanik s.a.v.s. je rekao: ‘Žene su Božije sluge a nisu vaše sluge.’ Jedanput je rekao nekom ashabu koji ga je pitao o pravima žene: ‘Hrani je onim što je tebi Bog dao, odijevaj je s onim što j tebi Bog dao da odijevaš, nemoj je udariti, nemoj je vrijeđati riječima i nemoj je izbacivati iz kuće.’ Ovih dana se pojavljuju  takvi slučajevi i ljudi trebaju misliti o ovome. U jednu ruku su zauzeti u ibadetu a u drugu ruku nisu poslušni ovoj naredbi. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: ‘Najbolji od vas je onaj ko je najbolji prema svojoj prorodici, a ja sam najbolji među vama prema svojoj porodici.’ Uprkos njegovih drugih zahtjevnih poslova, Časni Poslanik s.a.v.s. je na izvrstan način obavljao svakidašnje kućne poslove. Hazreti Ajša r.a. prenosi kad god je bio kod kuće bio bi zauzet u pomaganju i služenju porodici. Sam bi krpio svoju odjeću, muzo kozu i ako bi došao kasno nije nikoga budio i sam je sebi pripremio hranu. U tome je pouka za one muškarce koji misle da je za njih grijeh da obavljaju kućne poslove i koji misle da je dužnost žene da  uvijek poslužuje hranu. Takvi ljudi nisu zadovoljni ukoliko ne viču i ne bjesne na svoje žene. Neki od njih obavljaju Džematski posao ali je njihovo vladanje kod kuće takvo. U nekim porodicama majke i sestre se rugaju ako njihov brat posluži čaj gostima i oni kažu da je njihov brat sluga svojoj ženi, što njihov ‘siroti brat ili sin’ treba da radi kućni posao. Ponekad su takvi ljudi navedeni na pogrešno mišljenje i postaju grubi u vladanju sa svojim ženama. Takvi muškarci nisu ‘siroti ovaj ili onaj’ kad prakticiraju blagoslovljeni uzor, zapravo će biti siroti ovaj ili drugi kad su grubi prema ženama i bit će odgovorni. Oni se trebaju zabrinuti zbog ovoga. Časni Poslanik s.a.v.s. je učio dove za svoju djecu i drugu djecu koja su živjela s njim: ‘O Allahu, ja ih volim, i Ti ih voli.’ On nikada nije kažnjavao djecu i uvijek ih je obučavao s ljubalju i dovom. Kad bi prispjelo prvo voće u sezoni on je molio (Allaha) da voće bude blagoslovljeno i onda prve voćke dao najmlađem djetetu u skupu. Također je preneseno da se igrao s djecom. Većina roditelja vole svoju djecu ali većina ih nepotrebno kore djecu. Hazreti Halifatul Mesih je nedavno sreo jednog mladića koji mu je rekao da je cijelo vrijeme u strahu i da pati od depresije. Uzrok za njegovu psihičku bolest je da ga njegov otac stalno tuče. Kad su pitali oca šta je bio razlog za ovo on je rekao da je važno držati utjecaj na djecu. Takvo je stanje nekih roditelja. Ovdje čujemo da neki roditelji ubiju svoju djecu radi svojih ličnih zadovoljstava.  Ovih dana su takve vijesti česte. Zatim ima onih koji vole svoju djecu ali ne mogu tolerisati djecu drugih ljudi. Uzor Časnog Poslanika s.a.v.s. bio je da volimo svu djecu. On je stalno naređivao dobro postupanje prema komšijama. Preneseno je da je jedanput rekao: ‘Tako mi Boga on sigurno nije vjernik, on sigurno nije vjernik, on sigurno nije vjernik.’ Kad su ashabi piatli na koga se to odnosi, Poslanik je rekao: ‘Na onoga od čije štete ili lošeg postupanja njegov komšija nije siguran.’ Prema tome, danas je spomenuto nekoliko aspekata. Bilo da je to lijepo postupanje prema rodbini, ili je stvar uzajamne saradnje, ili stvar da popustljivo pređemo preko nečega ili je stvar odbacivanja sumnje ili stvar da imamao pozitivno mišljenje o nekome ili bilo koji drugi visoki moral, blagoslovljeni uzor i savjet Časnog Poslanika s.a.v.s. može se naći svuda. Tako je ovaj savršeni Abd stvorio revolucionarnu promjenu u neukim ljudima tog doba. Ako danas ikakav uzor može biti koristan to je ovaj blagolsovljeni uzor tako da možemo biti primaoci Božijih blagoslova i uljepšati svoj svijet i svoj kraj. Danas trebate moliti Allaha i u preostalih dva dana ramazana, zato što je ramazan mjesec primanja dova i trebate činiti dove u ostatku svog života da nas Allah učini isitnskim vjernicima i da slijedimo ovaj blagoslovljeni uzor. Obećani Mesija a.s. je rekao da spas ne dolazi od čovjekovih napora, nego se dogodi Božijom milošću i On nikada  ne poriče zakon koji je odredio da postignemo taj blagoslov. A taj zakon je:”Reci: ‘Ako volite Allaha, slijedite mene; onda će Allah vas voljeti…’ i ‘A ko god traži drugu vjeru osim islama, to od nejga neće biti primljeno… ‘(3:86) Da nas Allah osposobi da razumijemo ovu stvarnost i da ovaj ramazan ode nakon što nam pokaže svoju stvarnu predodžbu i da slijedimo ovaj blagoslovljeni uzor do narednog ramazana, ostvarujući nove ciljeve.