Hutbe 2012.

Hutbe 2012 – Plemeniti karakter ashaba Obećanog Mesije a.s.


Hutba, 24. august 2012.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahullah
Talahbi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

 

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Današnja hutba petkom bila je bazirana na događajima iz života nekih ashaba Obećanog Mesije a.s. Arapi Ahmadi muslimnai su pogotovo tražili izlaganje o događajima ovih ashaba. Dok svaki ovaj događaj podiže svijest o predanosti, iskrenosti, osjećaju žrtvovanja i strpljivosti koje su ovi ashabi doživjeli poslije davanja zavjeta bai’ata, ovo je također izvor sakupljenih informacija o blagoslovljenom životu Obećanog Mesije a.s. Bez obzira na prirodu predmeta diskusije ili nekog posebnog događaja, izvanredno vladanje Obećanog Mesije a.s. sija kroz to i razumijemo okruženje njegovih skupova. Ovi ashabi su za nas uzor u ovo doba i direktni i istinski primaoci: ‘i drugima (je njega poslao) među njima koji im se još nisu priključili.’ (62:4) Događaji ashaba su značajni i primjereni uzori za njihove porodice kao i povod napretka u vjeri za svakog Ahmadi muslimana. Hazreti Nizam Din sahib r.a.: Ovaj događaj je spomenut ranije u malo drugačijem stilu. On piše kako je pripadao Ahle-hadis zajednici koja je za sebe mislila da je najispravnija. On je jedanput došao u Lahor da prisustvuje godišnjem vjerskom skupu ove zajednice. Pored šatora za skup jedan hodža je dijelio liflete dok je u jednoj ruci držao Kur’an i proglašavao je da je ‘Mirza’ (Bože sačuvaj) obolio od gube zato što je uvrijedio poslanike nazivajući sebe Isaom itd. Nizam sahibu nije nikada moglo pasti na um da bi neko držeći Kur’an u ruci mogao iznijeti lažnu tvrdnju. On je u to vrijeme bio sa svoja dva prijatelja i oni su uzeli liflet od ovog hodže. Liflet je spominjao ono što je hodža proglašavao. Potaknut ovim Nizam sahib je odlučio da posjeti Kadian da lično za sebe vidi Mirzu sahiba, tako da po povratku može dokazati laži svojih Ahmadi prijatelja. Poslije izvjesnog ubjeđivanja i njegova dva prijatelja su se složili da mu se pridruže. Krenuli su za Batala a odatle su poslije Asr (ikindije) namaza stigli u Kadian. Otišli su u kuću za goste. Bilo je blizu vrijeme za Magrib (akšam) namaz pa su pitali gdje Mirza sahib predvodi namaz. Neko ih je odveo u džamiju. U ovo vrijeme je džamija Mesdžid Mubarak bila vrlo mala. Nizam sahib je sjeo na mjesto s desne strane od mjesta gdje su očekivali da će Obećani Mesija a.s. sahib sjesti.   Pošto je džamija bila tako mala samo je šest ljudi moglo stati u jedan red i skup nije mogao biti veći od šest redova. Uskoro je Obećani Mesija a.s. stigao poslije azana i stao do Nizam sahiba. Maulvi Abdul Kerim sahib je stajao ispred i održao govor. Nizam sahib je posmatrao Obećanog Mesiju a.s. od glave do pete. Njegovo srce je bilo ganuto kad je vidio pojavu Obećanog Mesije a.s. Kosa na njegovoj glavi i na bradi izgledala mu je kao zlatne niti  i njegove napola zatvorene oči su predstavljale savršen uzor čednosti. Kad je namaz počeo on je bio duboko zaokupljen u ovom prizoru čudeći se da je njegov hodža ovu osobu proglasio lažovom. U toku namaza se čudio kako to da je hodža s dugom bradom i s Kur’anom u ruci proglašavao da ‘Mirza’ ima gubu. Pitao se kako može bilo ko reći laž dok drži Kur’an i osjećao je da je moguće da možda osoba koja stoji uz njega nije Mirza sahib i da je bio tu da prevari novopridošle. Pa ipak, kad mu je bilo vidljivo čisto i blisatavo lice Obećanog Mesije a.s. on se u čudu pitao je li hodža lagao. Poslije namaza Obećani Mesija a.s. je pozvao hazreti Halifatul Mesiha I r.a. da dođe ispred skupa. Obećani Mesija a.s. je onda govorio o svom predviđanju o kugi i rekao da je upozorio ljude kako je vidio meleke da siju crno bilje, koje je bilo drveća kuge ali su mu se ljudi rugali i su rekli da kuga napada samo oblasti uz obalu. No, sada se kuga raširila u Pundžabu. Nizam sahib se čudio nad razlikom onoga što je njegov hodža rekao i onoga što je on vidio. Narednog jutra oni su odlučili da pitaju hazreti Halifatul Mesiha I r.a. Neko u skupu je iznio prigovor kako raniji poslanici nisu imali mnogo da jedu i podnosili su glad dok Mirza sahib jede pilao i zerde (jela bogata rižom). Hazreti Halifatul Mesih I r.a. je odgovorio da je ova jela Kur’an zaista proglasio halalom. Nizam sahib mu je pokazao liflet i rekao kako je njegov hodža rekao da je Mirza sahib obolio od gube i pitao da li je osoba koju je upravo vidio bio stvarni Mirza sahib. Hazreti Halifatul Mesih I r.a. mu je rekao da je on uistinu vidio stvarnog Mirzu sahiba i da je na njemu da vjeruje kome hoće. Nizam sahibove oči su bile ispunjene suzama i korio je sebe što još nije dao zavjet bai’ata. Tražio je da Obećani Mesija a.s. u vrijeme zuhr (podne) namaza da primi njegov bai’at ali mu je rečeno da pričeka da ne bi njegov hodža učinio da ponovo poklekne.  Nizam sahib je jecao i rekao da hodža ne može učiniti da on opet posrne. Narednog dana je dao zavjet bai’ata. Hazreti Abdul Aziz sahib r.a.: On je čuo o tvrdnji Obećanog Mesije a.s. 1891. godine kroz neke Ahmadi poznanike. Kako nije imao formiranog neprijateljskog mišljenja u pogledu Obećanog Mesije a.s. nije imao protiv onoga što mu je njegov poznanik rekao. Međutim, njegova porodica je bila puna poštovanja prema hodžama pa se on pitao zašto su hodže toliko protiv njega. Aziz sahibu su dali da pročita knjigu Obećanog Mesije a.s. ‘Izala Auham’. On je molio Allaha da mu pokaže istinu. Kad je pročitao ovu knjigu osjećao je zadovoljstvo i u njegovom srcu nije ostalo nikakve sumnje. Otišao je u Kadian i vidio Obećanog Mesiju a.s. Vidjevši ga njegovo srce je osjećalo duboko zadovoljstvo. Rekao je svom Ahmadi poznaniku da, premda nije bio drzak i bezobrazan o Obećanom Mesiji no da i jeste, sada se pokajao. On je bio uvjeren da ovo lice nije bilo lice lažova. Glavna stvar je čistoća namjere. Obećani Mesija a.s. je zaista rekao da se njegove knjige trebaju čitati s čistom namjerom. Oni koji čitaju njegove knjige i onda o njima iznose prigovore imaju prljav mentalitet. Čak i Kur’an kaže o sebi da će ga samo čisti razumijeti; kakve onda šanse imaju druge knjige! Hazreti dr. Muhammed Abdullah r.a.: on piše da je decembru, kad je imao 18 ili 19 godina prvi put u snu vidio Obećanog Mesiju a.s. U snu ga je Obećani Mesija a.s. pitao čiji je sljedbenik i on je odgovorio: ‘Časnog Poslanika s.a.v.s’ Kasnije je pročitao knjigu Obećanog Mesiej a.s. ‘A’ina Kamalate Islam’ i ‘Terjakul Quloob’ i bio naklonjen prema njemu. Godine 1906. je klanjao istiharu namaz u ujutro, dok je bio posve budan vidio je stepenice zvijezda i najvišem vrhu stepenica tablu na kojoj je pisalo: ‘Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana, Obećani Mesija i Mehdi’. Godine 1907. otišao je da vidi ženinu porodicu u Sialkot gdje je sreo nekoga s kim je otišao u Kadian i u vrijeme zuhr namaza je vidio Obećanog Mesiju a.s. Opazio je da je njegov izgled upravo onakav kako je vidio u snu 1903. Ovo je bio povod njegovog davanja bai’ata. Hazreti Malik Umer Khattab r.a.: on piše da je u mladosti čuo o tvrdnji Obećanog Mesije i osjećao naklonost da dadne bai’at. 1905. otišao je u Kadian s namjerom da dadne bai’at. Nakon što je stigao u malo seoce s kućama od blata, gdje je hazreti Halifatul Mesih I r.a. poučavao samo nekoliko studenata on nije mogao uskladiti  golemu tvrdnju Obećanog Mesije s malom razmjerom Kadiana. Pa ipak je njegovo srce bilo uvjereno u njegovu istinitost. Poslao je bilješku Obećanom Mesiji a.s. tražeći od njega da primi njegov bai’at jer se trebao vratiti istog dana. Obećani Mesija je odgovorio preko bilješke da će doći u džamiju Mesdžid Mubarak poslije azana. Za to vrijeme su se pojavila dvojica Sika koji su izgledali u žurbi. Poslana je poruka o njima također i poslana je poruka sa sličnim odgovorom. Oni su rekli da su dvojica braće i da žive blizu Kadiana. Njihov otac je primio šehadet na smrtnoj postelji upravo prije nego što je umro, što je imalo utjecaja na njih i oni su također željeli da prime šehadet. Rekli su da ih možda njihovi ljudi gone sa štapovima i da su zato bili u žurbi. Proučen je azan i džamija je bila  napunjena ljudima. Malik sahib je stajao među cipelama u čudu kad je Obećani Mesija a.s. ušao u džamiju. Iako su drugi bili ispred njega da daju bai’at, Obećani Mesija a.s. ga je pitao ko je i onda uzeo njegovu ruku i od drugih tražio da svoje ruke stave na ‘ruku djeteta’ da daju bai’at. Hazreti Rehmatullah Ahmadi sahib r.a.: on piše da je otišao da vidi Obećanog Mesiju a.s. u toku jedne od svojih posjeta Ludhiani. Rahmat sahib je u to vrijeme imao 17 ili 18 godina. Kad je vidio duhovno svjetlo lica Obećanog Mesije a.s. njegovo srce ga je prinudilo na to da ovo ne može biti lice lažova i čudio se zašto su hodže stvorili sumnje. Kasnije je bio svjedok debate Obećanog Mesije a.s. sa maulvi Muhammedom Husseinom Batalvijem. Također je pročitao knjigu ‘Izala Auham’ i uvidio da je puna svjetla i upute. Poslije čitanja ove knjige nije mogao spavati cijelu noć i jecao je. Za to vrijeme njegova ljubav i gorivost su narasli. Napisao je jednom od svojih nekadašnjih hodža da je hazreti Mirza sahib dokazao smrt hazreti Isaa a.s. sa trideset Kur’anskih ajeta i tražio od njega da mu pošalje pobijanje ovoga. Hodža mu je napisao da ne vodi debatu o ovoj stvari jer smrt hazreti Isaa a.s. može biti dokazana iz određenih Kur’anskih ajeta i dodao da on treba pokazati kako je Mirza sahib Mesija. Rehmat sahib je odgovorio ovom hodži ako je Isa a.s. zaista umro onda je hazreti Mirza sahib istinit. Hodža je odgovorio da je Rehmat sahib bio pod utjecajem i da će učiti dove za njega. Rehmat sahib mu je odgovorio i rekao da  treba učiti za sebe. Rehmat sahib piše da se okrenuo Bogu sa savršenom i potpunom poniznošću i izuzetno mnogo molio za milost. Kratko vrijeme poslije toga, rano ujutro 25. decembra 1897 u snu je vidio Časnog Poslaniak s.a.v.s. Bilo mu je objašnjeno da mu je u praktičnim terminima u snu bio pokazan dolazak Obećanog Mesije. Imao je privilegiju da dadne bai’at. Poslije bai’ata nikakave kušnje nisu mogle uzdrmati njegovu rješenost a ovo je bilo zbog društva Obećanog Mesije a.s. koje je imao privilegiju uživati. Njegova bliska rodbina su također postali Ahmadi muslimani. Hazreti Seid Mahmood Alam sahib r.a. piše da je 1903. njegov stariji brat Seid Mehboob Alam sahib čuo o tvrdnji Obećanog Mesije a.s. dok je bio na putu. Napravio je istragu o tome gdje Obećani Mesija a.s. živi i započeo se dopisivati s njim. Tražio je da mu se pošalju neke knjige da ih pročita i onda vrati. Hazreti maulvi Abdul Kerim sahib r.a. mu je počeo slati knjige. Ljudi su se počeli suprotstavljati njegovom bratu ali je on dao zavjet bai’ata. Pod utjecajem svog brata Mahmood sahib je također pročitao ove knjige i dao bai’at. Prije bai’ata je u snu vidio da je  hazreti Iamam Husein r.a. spomenuo njegov visok položaj. Poslije bai’ata je rekao svom ocu da je ukazivanje na visok položaj bilo primanje Ahmadijata. Mahmood Alem sahib piše kako je dvije godine bio bolestan od opasne bolesti i još se nije bio potpuno oporavio kad je svom bratu spomenuo da ide u Kadian. On mu je rekao da u Kadianu nema bogatstva i da tamo treba ići nakon što položi prijemnu kvalifikaciju tako da se može izdržavati. Njegova porodica mu ni na koji način nije pomogla u njegovom putovanju. Zbog bolesti nije imao energije i čak nije mogao hodati ni jednu milju. Ljudi su mu savjetovali da se sretne sa svojim roditeljiam prije nego što ode ali je on odlučio da se ne sretne s njima, u slučaju da ubjeđivanje njegove majke ne bi pokolebalo njegovu rješenost. On je pisao Obećanom Mesiji a.s. o svojoj situaciji i također je napisao svom bratu objašnjavajući da ide u Kadian i ako tamo stigne da će pisati no, ako umre na putu niko neće naći njegovo mrtvo tijelo. Prvih nekoliko milja je putovao vozom tako da, ako bi njegovo slabo zdravlje pokolebalo njegovu rješenost nema snage da se vrati natrag. On bi svaki dan   pješačio trideset milja, spavao je gdje je mogao. Zbog stalnog pješačenja stopala su mu bila ranjena i molio je Boga da počasti žuljeve na njegovim stopalima. Svako jutro poslije namaza nastojao bi da krene ali mu njegove stope nisu dozvoljavale. Postepeno bi započeo hodati i kasnije se zagrijao. Njegova stopala su bila tako teško povrijeđena da nije mogao obući cipele i koža mu se gulila. Kao rezultat toga su ga kamenje i šljunak  probadali dok je hodao. Ponekad je išao željezničkim šinama a ponekad cestom. Također je išao kroz divljinu gdje je nailazio na majmune i grivaste pavijane. On piše da je također prolazio kroz grad Aligarh ali je njegova koncentrisanost da nastavi ići bila takva da je jedva primijetio ovo mjesto. Išao je kroz Delhi ali nije stao čak ni minute jer je njegov cilj bio nešto drugo. Konačno je stigao u Kadian s ranjenim stopalima. U kući za goste mu je Hamid Ali sahib dao mlijeka da pije. Pošto kod sebe nije imao novaca odbio je, ali ga je Hamid Ali sahib uvjerio da ne treba platiti za mlijeko. On je popio mlijeko i opazio da je on jedini ‘gost’ kojem je ponuđeno mlijeko. Kasnije je imao čast da  sretne Obećanog Mesiju a.s. Seid Mahmood sahib piše da je, kad je masirao stopala Obećanog Mesije a.s. shvatio da mu je njegova opsjednutost (čvrsta ideja) bila od koristi jer kako bi drugo bio ubrojan među ashabe Obećanog Mesije a.s.  Hazreti Halifatul Mesih I r.a. je liječio njegova povrijeđena stopala i odredio hafiza Roshin Ali sahiba da ga poučava. Kasnije je hazreti Halifatul Mesih I r.a. lično poučavao Seid Mahmood sahiba. Seid sahib piše kad je Obećani Mesija a.s. otišao u Lahor u maju 1908. i pozvao hazreti halifatul Mesiha I r.a., da je i on također otišao. U to vrijeme, kad je Obećani Mesija a.s. umro Seid sahib je bio s njegove desne strane. Pridružio se dženazi natrag do Kadiana. Kad je hazreti Halifatul Mesih I r.a. uzeo njegov bai’at, Seid sahib je sjedio s njim na istom okviru kreveta. Takva je bila ljubav i predanost ashaba Obećanog Mesije a.s. Na neki način je iznošenje Seid Mahmood sahiba ispunjenje hadisa koji spominje da trebamo ići do Mesije čak i ako budemo morali puzati na rukama i koljenima. Da Allah nastavi uzdizati položaj ashaba Obećanog Mesije a.s. i da Allah uveća našu vjeru i da srca i umovi muslimana budu otvoreni tako da prihvate Obećanog Mesiju a.s. i budu spašeni od nesreća koje su ih zadesile. Zatim je Huzur prenio tužne vijesti o smrti Hašim Seida sahiba. On je umro u Saudijskoj Arabiji i njegova dženaza je danas. On je redovno putovao između Saudjske Arabije i VB. Zadnji put je otišao natrag 11. augusta i kad je stigao u Saudijsku Arabiju na aerodromu je imao probleme sa srcem. Odmah je odvezen na kliniku gdje je imao srčani udar i umro je. On je u Saudijsku Arabiju otišao 2000. godine i bio je u stanju da služi na važnim mjestima Džemata u svoje vrijeme tamo. Uz to je hazreti Halifatul Mesih tražio od njega značajne zadatke koje je on obavio na izvanredan način. On je bio čovjek mnogih vrlina. Bio je stručnjak u organizacionim stvarima i razumio je zamršenost tehničkih stvari. Također je imao mnogo vjerskog znanja. Bio je veoma društven, mehkog govora i ponizna osoba. Također je bio saosjećajan i vrlo iskren čovjek. Bio je na čelu u plaćanju članarine i bilo kojih drugih finansijskih programa i također izvanredan u davanju ljudima ono što im pripada i ne bi imao mira dok ne bi pomogao svakome ko je trebao pomoć. Jedan njegov komšija koji je vakif zindagi (posvetio svoj život služenju islama) rekao je kako se jedanput zbog oštrog vremena drvena ograda između njihovih bašči slomila. Komšija je trebao otići na put. Hašim sahib ga je uvjerio da će se pobrinuti o tome i ovo je sam od sebe obavio. Bio je izuzetno predan Halifatu i uvijek spreman da praksom pomogne upravni sistem Džemata. Iza sebe je ostavio udovicu i kćer. Arapski desk piše da je bio krajnje pažljiv prema imetku Džemata i sa perspektive Džemata držao je pronicljivo oko i na unutrašnje kao i vanjske stvari. Bio je hrabar čovjek i nije se brinuo u terminima ispunjavanja zadatka na Božijem putu. On je bio kao nježan i srdačan brat prema novim Ahmadi muslimanima. Mnogi od njih su izrazili svoja osjećanja. Putovao bi do 500 milja radi novih Ahmadi muslimana. Imao je u posjedu tuniku Obećanog Mesije a.s. i jedanput je obavio hadž ili umru u tome i otrao je njome zid Kabe. Njegova žena piše da su u braku 32 godine i da  je imao izvanrednu ljubav i predanost Halifatu i da je bio vrlo pobožan i iskren čovjek. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da u ovoj izjavi nema preuveličavanje. Zadnjih četrdeset godina on je posvetio 1/9 svog prihoda za program Oporuke. Ona piše da je govorio da je za njega na prvom mjestu Halifat, onda njegova porodica i onda sve drugo. Njegova žena je u njegovom dnevniku našla iznošenje nekoliko njegovih snova. U jednom snu je vidio Časnog Poslanika s.a.v.s. četiri puta s licem koje je bilo toliko sjajno kao sunce. U drugom snu je vidio kako je bio u kući gdje je boravila hazreti Amman Džan r.a. Srela ga je vrlo toplo i prenijela mnoge događaje iz života Obećanog Mesije a.s. Onda san ide dalje u kuću Obećanog Mesije a.s. i hazreti Amman Džan r.a., gdje Obećani Mesija a.s. navodi iznošenje svog života i također objašnjava način na koji se prima Božija objava. U snu Hašim sahib napušta kuću uveče. Cijeli san je bio samo osjećaj i nije bilo nikakavih lica u njemu. Također je vidio hazreti halifatul Mesiha u snu. Vidio je kako je umro i halifatul Mesih klanja njegovu dženazu. Hašim sahib je bio primio ponudu za posao iz inostranstva ali mu hazreti Halifatul Mesih IV r.a. nije dozvolio da napusti VB do 2000. godine. Bio je ekspert u svom polju ali nikada nije davao dojam da je obrazovan. Hazreti halifatul Mesih ga je prvi put sreo kad je hazreti Halifatul Mesih IV umro, kad je pismeno sastavio izjave za najavu. On je ovaj zadatak obavio krajnje ponizno i gdje je god je od njega traženo da promijeni frazu on bi to uradio bez i najmanjeg ustezanja ne dajući dojam da je svoj cijeli život proveo u ovoj zemlji i da vrlo dobro vlada jezikom. Njegova poniznost  je bila za primjer, njegov entuzijazam da služi također je bio za primjer i njegova ljubav za Halifat je također bila za primjer. Mnogo puta je rekao hazreti Halifatul Mesihu o svojoj želji da  život posveti služenju vjeri (vakifi) i uvijek bi mu bilo rečeno da je potreban gdje god služi i da to treba smatrati vakifom. On je, zaista, radio više nego vakf e zindagi. Bio je blizu penzionisanja ali je primio novi ugovor i hazreti Halifatul Mesih je od njega tražio da tamo ostane. On je sve svoje zadatke obavljao s odvažnošću i mudrošću, i bio povod mnogima da daju bai’at. Bio je stručnjak u računovodstvu i hazreti halifatul Mesih nije imao brige o računima njegovog Džemata. Često je posjećivao VB i pravo bi dolazio u džamiju i dok bi bio ovdje klanjao je sve namaze u Fazl džamiji. Ukratko, on je bio među onim pomagačima Halifata koji su uistinu izvanredni pomagači. Njegova smrt je ostavila prazninu. Da Allah pokloni Halifatu ispravne ljude kao njega. Mi vjerujemo da će dragi Bog pokloniti stotine hiljada nalik njemu. Da Allah uzdigne njegov položaj i podari mu mjesto pod stopama Božijih miljenika. Da Allah podari Džematu VB nesebične radnike kao što je bio on, da Allah bude pomagač njegovoj ženi i kćeri.