Hutbe 2012.

Hutbe 2012 – Mjesec Muharem i visoki položaj imama Huseina r.a.


Hutba, 23. novembar 2012.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahullah talah bi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

 

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Mi sada prolazimo kroz mjesec muharem-ul-haram koji je prvi mjesec muslimanskog kalendara. Općenito na početku nove godine razmijenimo dobre želje i čestitke. Prošlog petka, kad je počeo mjesec muharem, neko je Halifatul Mesihu izrazio dobre želje; ali koji je smisao ovoga? Istog dana dogodila se eksplozija u Iraku u napadu na šiija ljude, u kojem dvanaestoro ubijeno. Mi, zaista, jedan drugom izražavamo želje na početku nove godine, međutim, na početku lunarne godine, velika većina poštenih muslimana koji imaju sažaljenje prema muslimanskom ummetu, izražavaju brigu i strah. Ovo je zbog toga što se u ovom mjesecu događaju eksplozije, ubistva i divljački neredi. Uprkos proglasa vlada i udruženih izjava različitih religijskih vođa raznih sekti, neprjateljstvo započnu bilo šiije ili sunni ili su šiije napadnuti od strane drugih sekti ili štetnih elemenata. Sada oni sa određenim interesima i oni sa ekstremističkim sklonostima igraju u rukama drugih i oduzeli su dvanaest šiija života. Ovi napadači uključuju ljude koji nemaju nikakvog religijskog neslaganja ili ciljeva; zapravo su njihovi ciljevi politički. Često je deseti dan muharema najopasniji i u istočnim zemljama je taj datum danas. Ponekad se na ovaj dan prelaze granice divljaštva. Trenutno su mnogi životi izgubljeni u napadima u Ravalpindiju, Kueti, Karačiju i Svatu. U Ravalpindiju su provedeni napadi prekjuče i ponovo jučer. Dvadeset troje ljudi su izgubli živote jučer. Kad dobiju priliku šiije se osvete. Muslimani su u vrlo čudnoj i žalosnoj situaciji. Ova religijska ili druga neslaganja također stvaraju jaz među muslimanskim zemaljama. U zemljama gdje je manjinska sekta na vlasti, ekstremistička reakcija dolazi od većinske sekte. Gdje manjinska sekta dobije priliku napada većinsku sektu i na ovim osnovama i u ime borbe protiv terorizma vlade također oduzimaju nevine živote. Hiljade vlastitih zemljaka je ubijeno, kao što se događa u Siriji. Ovo je također razlog zašto su antiislamske sile slobodne da rade šta hoće. Izraelski napad na Palestinu se dogodio zbog toga što nema jedinstva među muslimanima. Nema ni jedne muslimanske zemlje gdje se ne gazi po muslimanskim vrijednostima i ne događa se tlačenje jednog protiv drugog zbog relijskih razlika. U svjetlu ovoga, strane sile navaljuju na njih. Kad bi samo muslimanske zemlje bile razumne i postale jedna. Kad bi oni uzeli pouku od svojih predaka i iz utvrđene historije. Moćna rimska imperija je pokušala da iskoristi priliku neslaganja između hazreti Alija r.a. i hazreti Muavije. S ciljem da vrate svoj ugled i smatrajući da je muslimanska moć oslabila, namjeravali su da napadnu. Kad je hazreti Muavija saznao za to poslao je poruku rimskom kralju da ne koriste priliku njihovih međusobnih neslaganja i napadaju muslimane. On je rekao da će, u slučaju napada, biti prvi general da se s njima bori u ime hazreti Alija r.a. A danas oni udružuju sile s drugima i prave planove protiv muslimanskih vlada. Pa ipak, oni se slažu o jednom predmetu a to je  planiranje protiv Džemata Muhammedovog Mesije i Ahmadi muslimane, koji imaju iskreno, srčano vjerovanje u kelimei šehadet, proglašavaju da su izvan okvira islama. Njih nije briga šta je Časni Poslanik s.a.v.s., u čije ime provode sve ovo što je rečeno u ovom pogledu, rekao. U principu, on je rekao da niko nije vidio šta je u srcu druge osobe što se tiče vjere. Kad bi oni samo shvatili i kad bi oni, koji su nazvani ulemom (vjerksim vođama) – umjesto da javnost vode na krivi put – rekli im istinu baziranu na pravdi i kad bi se samo pridružili sa onim koji je bio poslan od Boga tako da sav sektarizam i skupa s tim tlačenje budu zaustavljeni. Tako da se ovaj koncept religijskih ratova iskorijeni i raširi se lijepo učenje islama kako je dao Mesija ovog doba i da tako moć neprijatelja bude poništena i ljudi se okupe pod zastavu Časnog Poslanika s.a.v.s.

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je hutbu počeo pozivajući se na mjesec muharem i da će iznijeti nekoliko isječaka iz pisanja Obećanog Mesije a.s. tako da stotine hiljada Ahmadi muslimana mogu čuti, da oni koji su novi i mladi mogu shvatiti kako je Obećani Mesija a.s. podržavao čast uzvišenih osoba. Kako je iskorijenio sunni i šiija razlike i poučavao putevima kako da budu kao jedan ummet. Možda će oni izvan Džemata, koji slušaju hutbu petkom također cijeniti istinsko tumačenje ajeta: ‘…blagi među sobom…’ (48:30). Dokle će se predstavljati da ispunjavaju dužnosti islama poziranjem da održavaju zasjedanja (konvencije) i kroz ekstremizam? Bilo da je odsustvo mira i uznemirenost u muslimanskim zemljama zbog uzajamnog tlačenja ili zbog antiislamskih sila, protusredstvo za to i moć da se ponovo vrati slava islama sada je samo u rukama onog koji je određen od Boga, koji je istinski i revni zaljubljenik Časnog Poslanika s.a.v.s.; koji je određen za misiju da raširi njegova učenja. Ako muslimani žele da vrate svoje jedinstvo, ako žele da se spase od ovih napada drugih, morat će iskorijeniti sunni i šiija razlike i slijediti islam koji je donio Časni Poslanik s.a.v.s. u kojem nije bilo nikakve podjele. Ashabi Časnog Poslanika s.a.v.s. su bili kao zvijezde vodilje, položaj nekih je nadmašivao druge. Položaj hazreti Abu Bekra r.a. u Božijim očima i očima Časnog Poslanika s.a.v.s. nadvisio je sve druge. Duhovni uzrast hazreti Omera, hazreti Osmana, hazreti Alija, imama Hasana i imama Huseina r.a. slijedi stepen za stepenom.

Obećani Mesija a.s. piše u svojoj knjizi ‘Sirrul Khalafa’: ‘Meni je dato znanje da je hazreti Abu Bekr Sidiik r.a. imao najveću slavu i najveću veličinu među svim ashabima. Nema sumnje, on je bio prvi halifa i o njemu su bili ajeti koji su objavljeni u pogledu halife.’ On je također napisao: ‘Tako mi Boga, on (hazreti Abu Bekr) bio je islamski drugi Adem i prva manifestacija Najboljeg među ljudima s.a.v.s. Iako on nije bio poslanik imao je snagu poslanika.’ Obećani Mesija je također rekao: ‘Uzvišeni Allah je znao da je hazreti Abu Bekr Sidiik r.a. bio najhrabriji i ispravan, i bio je najmiliji Časnom Poslaniku s.a.v.s. On je bio pobjednički general, potpuno zaokupljen u ljubavi prema poglavici među stvorenjima. Od samog početka on je bio pouzdan i pomagač u njegovim zadacima. Zato je Allah kroz njega uvjerio Svog Poslanika u vrijeme nevolje i učinio da titula Sidiik (istinoljubiv) bude osobito za njega. Bio je blizak prijatelj Poslanika s.a.v.s. i Bog mu je dao odijelo časti: ‘…on je bio jedan od dvojice…’ (9:40) i uključio ga među Svoje posebne robove.’

U Malfuzatu je zabilježeno kako je Obećani Mesija a.s. rekao: ‘Postajući musliman u vrijeme Časnog Poslanika s.a.v.s. ovaj prvi Halifa, koji je bio veliki trgovac, pružio je jedinstvenu pomoć. Dat mu je položaj da bude nazvan ‘Sidiik’ i bio je glavni prijatelj i prvi Halifa. Zapisano je kako se vraćao sa trgovačkog putovanja i još nije stigao do Meke kad je na putu sreo nekog čovjeka i pitao ga za najnovije vijesti. Čovjek je rekao da nije bilo drugih novih vijesti osim  da je njegov prijatelj iznio tvrdnju o poslanstvu. Abu Bekr r.a. je s mjesta rekao ako je on iznio  takvu tvrdnju, onda je to istina.’ Obećani Mesija a.s.  je također rekao: ‘Hazreti Abu Bekr r.a. je sav svoj imetak dao na Božijem putu i živio životom siromaštva. A šta mu je Uzvišeni Allah dao za ovo? On ga je učinio kraljem cijele Arabije i kroz njega dao islamu nove životne snage, i pokazao pobjedu nad lažnim Arapom i dao mu ono što je bilo izvan bilo čije zamisli.’

Obećani Mesija a.s. je rekao o hazreti Omeru r.a.: ‘Shvatate li vi kako je bio visok status hazreti Omera r.a.? Njegov položaj je bio takav da je ponekad Kur’an bio objavljivan u skladu s njegovim stajalištem. Hadisi kažu o njemu kako šejtan bježi od sjene Omera. Drugi hadis kaže: ‘Da je bio poslanik poslije mene to bi bio Omer.’ Treći hadis kaže: ‘Bili su Muhaddisi (primaoci Božije objave) kod ranijih ljudi. Ako je u ovom ummetu bilo ko muhaddis to je Omer.’ Obećani Mesija a.s. je također rekao: ‘Omer r.a. je također primao objavu. On sebe nije smatrao vrijednim bilo čega i nije želio biti partner u Imamat e Hakka (isitnskom vodstvu) koji je Bog na nebu stvorio na ovoj Zemlji. Nasuprot, on je sebe proglasio poniznim robom i zato ga je Allahova milost učinila zamjenikom Imama e Hakka.’ Obećani Mesija a.s. piše u svojoj knjizi ‘Hudždžatullah’: ‘Dvije osobe sahranjene blizu Časnog Poslanika s.a.v.s. bili su pobožni, čisti, dobri (blagotvorni) i prihvaćeni, i Bog ih je smatrao prijateljima Časnog Poslanika s.a.v.s. u životu kao i poslije smrti. Zaista je to bilo prijateljstvo koje je trajalo do kraja i kojem je rijetko naći ravnog. Čestitke njima što su svoje živote potrošili s Časnim Poslanikom s.a.v.s. i bili određeni za halife u njegovom gradu i na mjesto njega, i bili sahranjeni blizu njega, i bili dovedeni blizu Dženneta njegovog groba, a na Sudnjem danu bit će uzdignuti s njim.’

Obećani Mesija a.s. piše u ‘Sirrul Khalafa’: ‘Moj Gospodar mi je učinio očitim da su hazreti Abu Bekr, hazreti Omer i hazreti Osman r.a. bili pobožni i imali su vjeru i bili su među onim ljdima koji su odabrani od Boga i učinjeni isključivo za Njegovu čast.’ On je napisao da ih je Bog učinio kapijom islama i prethodnicom Božije vojske.

Obećani Mesija a.s. je rekao o hazreti Aliju r.a.: ‘On je bio izuzetno bogobojazan i čist, i bio je od onih ljudi koji su najomiljeniji Milostivom Bogu. Bio je iz dobre porodice i među poglavicama vremena. Bio je lav Uzvišenog Boga i bio je mladić Dobrostivog Boga. Bio je vrlo velikodušan i imao je čisto srce. Bio je takav jedinstveni junak koji nije odlazio s bojnog polja čak i ako je vojska neprijatelja stajala protiv njega. Proveo je život u siromaštvu i stekao položaj umjerenosti (uzdržljivosti). Raspodijelio je imetak, olakšavao bol i nemir i bio na čelu u brizi za siročad, siromašne i komšije. Pokazao je veliku hrabost u raznim ekspedicijama i bio izvanredno spretan u rukovanju sabljom i strijelom. Uz to, govorio je milozvučno i rječito. Njegove riječi su imale dubok dojam i on je svojim riječima uklanjao svu hrđu srca i prosvjetljavao ih svjetlom razuma. Bio je upoznat sa svakom vrstom načina vladanja i stručnjaci u raznim poljima su mu se obraćali poraženi i pokajnički. Bio je izvanredan u svakoj vrlini i govoru. Odbijanje njegovih odličnosti ravno je činjenju bestidnosti. On je promovisao saosjećanje za bespomoćne i nalagao da se hrane oni koji su bili zadovoljni kao i oni koji su insistirali da ih nahrane. Bio je među odabranim ljudima Uzvišenog Allaha i izvanredan u dubokom razumijevanju Časnog Kur’ana. Imao je iznenađujuću pronicljivost razumijevanja dubokih gledišta Kur’ana.’

Obećani Mesija a.s. je također rekao o hazreti Aliju r.a.: ‘ (On je) bliski rođak koji je bio potaknut ljubavlju i vjerom, prekrio je svoje lice i legao u krevet Časnog Poslanika s.a.v.s. iz hrabrosti i na signal Poslanika tako da neprijateljski špijuni ne istražuju odlazak Poslanika i da ne ostanu unaokolo misleći da je namjesto njega tu bio Poslanik.’

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Ja imam izvanrednu sličnost s Alijem r.a. i niko osim Gospodara Istoka i Zapada ne zna ovu tajnu. Zasigurno ja volim Alija r.a. i obojicu njegovih sinova i imam neprijateljstvo sa svakim ko ima neprijateljstvo prema njima.’ On je također rekao: ‘Po mom mišljenju bilo je vrlo dobro da je hazreti Husein r.a. odstupio od halifata. Hiljade ljudi je bilo ubijeno i on nije želio da ih još više bude ubijeno… Pošto je ovaj postupak hazreti Huseina r.a. suprotan šiiija (vjerovanju), oni ne pristaju u potpunosti uz imama Hasana. Mi ih, zaista, hvalimo obojicu. Činjenica je da je svaki pojedinac imao drugačiju valjanost. Hazreti imam Hasan nije želio da se poveća unutrašnja borba među muslimanima i dovede do još više ubijanja; on je u vidu držao veću sklonost prema miru. Hazreti imam Husein r.a. nije izabrao da dadne bai’at na ruci griješnog čovjeka zato što je ovo štetno prema vjeri. Oni su obojica imali dobre namjere: djela se cijene po motivu. Druga je stvar da je postojao neki islamski napredak kroz Jazida. Milost Uzvišenog Allaha je, ako tako želi, da čak bezbožna osoba može dovesti do napretka. Jezidov sin je bio dobra osoba.’

Obećani Mesia a.s. je rekao: ‘Uvijek trebate zapamtiti da su poslanici (neka je svima  a.s.) i njima slični iskreni i istinoljubivi Božiji ljudi došli na ovaj svijet kao uzori. Osoba koja ne nastoji da bude u skladu sa njihovim uzorima nego je spremna da pada na sedždu pred njima i smatra da oni pomažu u nuždi, nikada u očima Uzvišenog Boga ne može biti odobrena. Umjesto toga takva osoba će vidjeti da će poslije smrti imam biti umoran od njih. Isto tako, oni koji preuveličavaju položaj hazreti Alija r.a. ili imama Huseina r.a. čine jednako kao da ih prave idolima; oni nisu između sljedbenika imama Huseina r.a. Ovim imama Husein r.a. ne može biti zadovoljan. Poslanici a.s. uvijek dolaze kao uzori da ih slijedimo i istina je da bez slijeđenja njih ne ostaje nikakvog drugog smisla.’

Opominjući Ahmadi muslimane, Obećani Mesija a.s. je rekao da treba biti vrlo jasno da svako ko kaže da, Bože sačuvaj, hazreti Husein r.a. nije dao bai’at halife i da je bio pobunjenik, veliki je lažov. On je rekao: ‘Naše vjerovanje je da je Jezid bio nečista osoba koji nije ispunio ono što označava istinskog vjernika. Ljubav prema svijetu ga je zaslijepila dok je hazreti Husein r.a. bio čist i među onim odabranim ljudima koje Bog Lično čisti. On je bio među onima koji su ljudi Dženneta. Njegova predanost Bogu je uzor za nas. Uništeno je srce koje je njegov neprijatelj a uspješno je srce koje praksom pokazuje ljubav prema njemu. Ogroman je nedostatak vjere rugati se (ismijavati se) hazreti Huseinu r.a. i onaj ko ovo čini gubi svoju vjeru.

Obzirom na hazreti Hasana r.a. i hazreti Huseina r.a. Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Termin ‘duhovno potomstvo’ je krajnje prikladno za Božije miljenike. To je bilo njihovo duhovno naslijeđe od njihovog duhovnog djeda po majci, koje nikakav kradljivac ne može pokrasti i oni su nasljednici onih bašči koje niko drugi ne može oteti. Prema tome, ovaj zao pojam sada je došao u neke islamske sekte zato što je njihova duša postala mrtva i nema nikakve mjere da budu duhovno potomstvo. Zato, pošto nisu primaoci duhovnog blaga, oni su izgubili razboritost i njihova srca su postala kratkovida. Koja će osoba od vjere pobijati da su hazreti imam Husein r.a. i hazreti imam Hasan r.a. bili Božiji odabrani ljudi, da su bili osobe od izvrsnosti, da su bili čisti i čestiti i vođe upute. Bez sumnje, oni su bili potomci Časnog Poslanika s.a.v.s. u oba smisla. Ljudi koji imaju znanje vjeruju da čak i da hazreti Husein r.a. i hazreti Hasan r.a. i nisu bili fizički potomci Časnog Poslanika s.a.v.s., zbog njihove duhovne veze oni se smatraju (njegovim) potomcima na Nebu, nema sumnje oni bi bili nasljednici duhovnog blaga. Smrtno tijelo ima odnose; zar duša nije mogla imati nikakve veze? Zapravo je dokazano iz hadisa i Časnog Kur’ana da duše od samog početka također imaju veze i imaju prijateljstvo i neprijateljstvo. Razumna osoba može misliti da je razlog za ponos biti potomak Poslanika na vječnom i trajnom nivou ili biti potomak Poslanika na fizičkom nivou što, zapravo, nije ništa bez bogobojaznosti, čistoće i vjere. Niko iz ovoga ne treba zaključiti da se mi griješimo o   čast porodice Časnog Poslanika s.a.v.s. Naprotiv, cilj ovog pisanja je da nije vrijedno časti imama Huseina r.a. da bude potomak Časnog Poslania s.a.v.s. samo na fizičkom nivou zato što je to beznačajno bez duhovne veze.  Samo oni imaju istinsku vezu s Časnim Poslanikom s.a.v.s. koji su uključeni u njegove potomke na duhovnim osnovama. Duhovno svjetlo i duhovno znanje Poslanika je kao potomstvo Poslanika koje je stvoreno od njihovih čistih bića. Oni koji stiču novi život iz ovog duhovnog svjetla i znanja, zapravo postižu novo rađanje. Ovo su ti koji su poznati kao potomci Časnog Poslanika s.a.v.s. na duhovnom nivou.’

Svaki Ahmadi musliman i onaj musliman koji isitnski slijedi učenja Časnog Poslanika s.a.v.s. bit će uključen u njegovo potomstvo. Ovo je put koji je neophodan za svakog muslimana da njime korača. Položaj svake pobožne osobe treba biti priznat i treba mu biti odana počast. Uzajamna neprijateljstva, ubistvo i pustošenje trebaju biti zaustavljeni. Nije nevjerljivo da antiislamske sile imaju umiješane ruke u sadašnjem neredu, ubistvu i pustošenju, dijeleći muslimane ili finansirajući ih. Napad na šiije su provedeni od organizacije koja se od vlade smatra terorističkom grupom i izviješteno je o njima da nisu muslimani. Da Allah ima milosti na ummet.

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da bi želio da kaže Ahmadi muslimanima da druge muslimanske sekte poduzimaju osvetu jedna prema drugoj, ali poslije dolaska u bai’at Obećanog Mesije a.s., uprkos svih proganjanja koje ove sekte čine protiv nas, mi nikada ne smijemo ni pomisliti na osvetu. Ono što je potrebno je da poslije svakog proganjanja trebamo uvećati bogobojaznost, pobožnost i moliti Boga više nego prije i osnovati bolju vezu s Njim.

Mi imamo praktični uzor hazreti imama Huseina r.a. pred nama i to je za nas uputa. U svjetlu ovoga hazreti Musleh Maud r.a. je savjetovao Džemat u poetičnim sastavu:

 

Oni vas čine nalik Huseinu a sami postaju Jezid

Kako je to dobra pogodba!, pustite neka neprijatelj baca strijele.

Davanjem pouke o čvrstini hazreti imam Husein r.a. nam je pokazao put ka Džennetu. Pogotovu ovih dana trebate činiti dove, u toku mjeseca muharema, za našu čvrstinu i svaki Ahmadi treba obilato učiti dovu: ‘O Gospodaru, sve je Tebi potčinjeno. O Gospodaru, zaštiti nas, pomozi nam i imaj milosti na nas.’ Rečeno je prije da je ova dova vrlo važna za bezbjednost. Dovu: ‘O Allahu, mi Tebe činimo štitom protiv neprijatelja i mi tražimo Tvoju zaštitu protiv njhovih zlih planova’, također treba obilato učiti. Kao što je mnogo puta rečeno, mnogo prizivajte blagoslove i selame (učite salavate). Da Allah čuva svakog Ahmadi muslimana sigurnim od neprijatelja Džemata i da se svako zlo koje planiraju protiv nas odbije o njih. Da nas Allah uključi  u istinske potomke Časnog Poslanika s.a.v.s., kao što je objasnio Obećani Mesija a.s. da su stvarni potomci duhovni potomci. Mi se neprestano trebamo samo preispitivati. Kad prizivamo blagoslove i selame (salavate) trebamo razmisliti o tome koliko koristi stičemo iz toga. Koliko živimo po riječi Časnog Kur’ana! Da Allah dadne da naše žrtve dovedu čiste duše u okrilje Ahmadijata, istinskog islama i da budemo svjedoci pobjede.

Treba u obilju činiti dove da Allah spasi nevine duše u Izraelskoj agresiji protiv Palestine. Izrael izdaje tvrdnje o tome kako su oni napali zato što ne mogu živjeti u strahu. Zaista, oni su prvi napali i ubili Palestince i kad su Palestinci uzvratili rečeno je da oni stvaraju strah. Ovo je neobičan slučaj tiraniziranja; neobičan slučaj, zaista, koji ljudi ovog svijeta posvajaju i to je samo zato što među muslimanima nema jedinstva. Da Allah ima milosti prema nevinim Palestincima i spasi ih od svake vrste okrutnosti.