Hutbe 2012.

Hutbe 2012 – Šehidi


Hutba, 14. decembar 2012.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahullah talahbi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske  zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

 

 

Općenito se osoba smatra šehidom (ubijenim) kad bude ubijen na Allahovom putu. Nema sumnje da osoba koja daje život na Allahovom putu stiče položaj šehida. Allah, Najuzvišeniji, otvara za njega vrata Dženneta. No, termin šehid obuhvata više od toga. Njegovo značenje je vrlo široko. Ova riječ također ima drugo značenje i ja ću, zato reći neke stvari u ovom pogledu u svjetlu govora Obećanog Mesije a.s. i govora Časnog Poslanika s.a.v.s.

Studenti ovdje u ovim zemljama postavljaju ovo pitanje; vjerovatno je jedna djevojčica na času u Hamburgu postavila ovo pitanje: kad budu spomenuti šehidi u njihovim pričama većinom je spomenuto kako su od svoje porodice tražili da mole (Allaha) za njih da budu ubijeni na Allahovom putu ili da steknu položaj šehida i da oni sretni  steknu ovaj položaj. Umjesto da žele da budu ubijeni zašto ovi ljudi ne mole Allaha za pobjedu nad neprijateljima.

Nema sumnje da dova za sticanje nadmoći nad neprijateljima ima prednost. Također je Allahovo obećanje Njegovim miljenicima da su oni ti koji će biti pobjednici. Pobjede su njihove. Allah, Uzvišeni, mnogo puta je obavijestio Obećanog Mesiju a.s. o pobjedama i dao mu vijesti o nadmoći. Mi imamo čvrstu vjeru da će Ahmadija Džemat vidjeti jasne i očite znakove ovog obećanja. Allahovom milošću mi vidimo znakove njegove pojave. Svake godine, uprkos opozicije, stotine hiljada ljudi ulaze u naš Džemat i čak u zemljama gdje je opozicja na svom vrhuncu. Sve ove stvari pokazuju napredak i uspjeh, i mi vidimo njihove manifestacije. Slično tome, tu su drugi programi koje Džemat vodi i uklanja sumnje iz umova nemuslimanskog svijeta. Ovo su koraci kojima Ahmadija Džemat napreduje prema uspjehu i pobjedi koji će u svoje vrijeme proizvesti izvanrednu revoluciju u svijetu. Svaki Ahmadi treba učiniti napor i moliti Allaha u ovom pogledu.

Za postizanje velikih ciljeva trebaju biti date žrtve. Ponekad treba biti žrtvovan život.  Članovi našeg Džemata daju sve vrste žrtava gdje god su potrebne i mi smo uvijek spremni da ih dadnemo. Žrtvovanje života je dio onoga što daje položaj šehida onome ko ga daje. Takvi ljudi ulaze u Džennet zadovoljstva Allaha, Najuzvišenijeg. No, položaj šehida nije ograničen samo na one koji budu ubijeni. Značenje šehida  nije ograničeno na gubljenje života ubistvom. Omladina koja je postavila ovo pitanje kao i stariji trebaju znati dublje značenje tako da svaki pojedinac nastoji da postigne položaj šehida i razumije dušu takve dove i uđe u Džennet Allahovog zadovoljstva.

Jedanput je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao Abu Hureiri ako će se samo gubljenje života na Allahovom putu smatrati šehidom onda među mojim sljedbenicima neće biti mnogo šehida.

U drugoj izreki Časni Poslanik je rekao: ‘Osoba koja želi da bude šehid iskrenim srcem, Allah, Najuzvišeniji, će ga uključiti u kategoriju šehida čak i ako umre u svom krevetu.

Mi također vidimo da je Časni Poslanik, u vrijeme Bitke na Bedru, pozivajući se na Božije obećanje, tražio pobjedu i tražio da njegovi ashabi, koji su bili s njim u Bici na Bedru, ostanu u životu. On nije tražio za njih da postignu položaj šehida žrtvovanjem svojih života.  On je molio: ‘Ako muslimani budu uništeni  onda neće ostati nikoga da obožava Allaha.’

Allah je spomenuo ibadet kao svrhu čovječanstva. Zato je stvarna svrha stvaranja čovjeka – i za istinskog vjernika nije da dadne život jednom, zapravo je to neprestalan napor da se stekne Allahovo zadovoljstvo, i da budu spremni na bilo koju žrtvu u bilo kojem momentu.

Ovo je također spomenuto u govoru Časnog Poslanika:  da istinski vjernik neće željeti sukob ali ako bude primoran na sukobljavanje onda ne treba da se povuče zbog straha i treba ponuditi žrtvovanje svog života i da se uopće ne povlači. U toku perioda rata vjernik stiče položaj šehida dok se suočava sa neprijateljem ili stiče pobjedu bez ikakvog straha ili strepnje.

U sadašnjim okolnostima rat nije prisutan. Naši neprijatelji nas napadaju kukavički. Čak i ako napadnu otvoreno nama nije naređeno da ulazimo u rat. Ponekad primamo upozorenja poštom da ili napustimo Ahmadijat ili budemo spremni umrijeti. U takvoj prilici, muškost vjernika je – i Ahmadi muslimnai Pakistana to pokazuju – da im mogu oduzeti život ali da vjera i Božije zadovljstvo ne mogu biti žrtvovani. Ovo je odlika vjernika koja se održava kroz razna stanja i različite okolnosti.

Allah je poučio vjernika dovi da traži da bude uključen među poslanike (nebi), istinoljubive (Sidik), šehide (Šahid) i ispravne (Salih). Šta ovo znači? Koja je filozofija iza toga? Šta je tumačenje toga? Da bismo to razumjeli, Allah, Najuzvišeniji, pokazujući nam Svoju milost, omogućio nam je priliku da prihvatimo Obećanog Mesiju, Imama ovog doba, koji nam je objasnio da jasno i detaljno razumijemo prirodu ovoga. Ja neću ići u odlike svakog od ovih položaja: poslanika, istinoljubivog, šehida i ispravnog. Ja ću se sada skoncentrisati samo na temu šehida o čemu je postavljeno pitanje i o kojem diskutujemo, i o tome ću govoriti do nekih detalja.

Obećani Mesija a.s. je u mnogim prilikama pisao o prirodi šehida i napisao je o njegovom ugledu i položaju. Ja ću predstaviti neke izvadke koji pokazuju zašto je neophodno moliti Allaha da postanemo šehidi i koju vrstu šehida treba tražiti da postanemo i zašto vjernik to treba željeti.

Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Općenito ljudi razumiju da je značenje riječi šehid samo da je to onaj ko je ubijen u bici, ili ko se utopi u rijeci, ili ko umre od neke epidemije itd. Zapravo, ja kažem da je zadržati značenje samo na ovim stanjima i ograničiti značenje na ove situacije, izvan položaja vjernika. Šehid je zapravo osoba koja od Boga stiče snagu čvrstine i odlučnosti, i nikakva pobuna (ustanak) ili šok ne mogu ga uzdrmati (pokrenuti) iz njegovog stajališta.  On se hrabro suočava s neprijateljstvima i teškoćama do tačke da, samo radi Allaha, treba dati svoj život; njemu je data izvanredna riješenost i on svoju glavu daje bez ikakve tuge ili razočarenja. On želi da mu stalno ponovo bude davan život da ga može dati na Allahovom putu. On osjeća takvo zadovoljstvo da mu svaka sablja koja padne na njegovo tijelo i svaki udarac koji ga može slomiti, daje novi život i novo zadovoljstvo i podmlađivanje. Ovo su značenja šehida.

Riječ šehid također potječe od riječi ‘šahd’ (med, saće). Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Ova riječ je također izvedena od riječi ‘šahd’ jer takvi ljudi provode intenzivan ibadet i podnose svaku neudobnost i nepriličnost na Božijem putu i postaju spremni da se tome suprotstave. Oni doživljavaju slast i zadovoljstvo.  Kako je med spomenut kao lijek: ‘U njemu je lijek za ljude’ oni su također lijek za sprečavanje djelovanja otrova. Oni koji se pridruže njihovom društvu budu izliječeni od mnogih bolesti.

Ako se ovaj položaj šehida može steći samo kroz smrt kako se onda neko može okoristiti od njihovog društva? Također je položaj šehida takav da oni koji budu u njihovom društvu budu u stanju odbaciti razne nečistoće.’

Obećani Mesija nastavlja i kaže: ‘Šehid je također naziv onog stanja i položaja kad čovjek u svim svojim svakidašnjim poslovima vidi Allaha, Najuzvišenijeg, ili bar smatra da On gleda njega. Ovo stanje je također nazvano ihsan (dobrota, milostivost).

Kad je Obećani Mesija a.s. rekao da je također stajalište šehida da on vidi Allaha, Najuzvišenijeg, u toku svih svojih postupaka i siguran je da Allah gleda njegovo postupanje. Uz takvo ponašanje, pažnja ostaje usmjerena ka dobrim djelima i osoba ne može činiti ništa ružno. Šta je insan u odnosu prema Allahu, Najuzvišenijem? Kad je osoba u ovom stanju onda ihsan zauzima mjesto. Šta je ihsan? Objašnjavajući ovo, Obećani Mesija kaže u jednom primjeru: ‘Božija je naredba vama da prema Njemu i Njegovim stvorenjima postupate s ‘Adl (pravdom).

‘Adl (pravda) je stanje prije stanja ihsana (milostivosti).

Onda Obećani Mesija nastavlja: ‘To znači zauzimanje u ispunjavanju dužnosti prema Allahu i dužnosti prema ljudima, ili ispunjavanje Božijih prava i prava ljudi, i ako možete uraditi više onda provodite ne samo ‘adl nego se zauzmite u ihsanijatu, to jest, činite više nego što ste obavezni, i zauzmite se u poslušnosti Bogu s takvom iskrenošću kao da Ga vidite.

Obaveze koje su navedene i pobliže označene trebaju se svakako ispunjavati, ali  preko obaveze je da obavljamo navafil, da ispunjavamo prava uzvišenog Allaha na obožavanje, da osnujemo veze s Allahom, Najuzvišenijm. Ako ovo budete provodili  preko obaveze onda ove postupke dovedite do stanja koja su stanja šehida.

Obećani Mesija je dalje rekao: ‘Postupajte prema ljudima preko onoga na što oni imaju pravo. Samo ispuniti prava nije dovojno, zapravo, da dostignete do (dospijete, dođete do, postignete) viših položaja (stanja), da budete uključeni među ljude koji stiču položaj šehida, onda skupa sa izvršavanjem prava ljudi, postupajte prema njima s ljubavlju, naklonošću, obazirno i milostivo.

Onda je spomenuto da osnujemo takav odnos s  Allahom s uvjerenjem da niko drugi nije vrijedan obožavanja i iskazivanja podaničke vjernosti, da niko drugi nije vrijedan ljubavi i da  niko nije vrijedan da o njemu ovisimo. Ni o kome se ne može ovisiti osim o Njemu, jer je On Stvaraoc i onaj Koji podržava ovaj život i njegove darove. On je također hranitelj Koji hrani i daje Svoje naklonosti.

Obećani Mesija je rekao da za vjernika nije dovoljno toliko da on samo vjeruje u ove stvari ili da razumije da je samo Allah posjednik svih moći, zapravo tu treba biti napredak izvan ovoga i treba koračati naprijed, i da je napredak da postanete tako uvjereni o veličini Allaha, Najuzvišenijeg, i da postanete tako puni poštovanja pred Njim u svom ibadetu, da imate takvo poštovanje prema Njemu i takvu poniznost pred Njim, da budete takav klanjač s takvim srcem koje osjeća žudnju koja se rađa iz srca. Ovo treba biti stanje.

Obećani Mesija je rekao: ‘Trebate biti izgubljeni u Njegovoj ljubavi na način kao da vidite Njegovu veličanstvenost, moć i trajnu ljepotu. Kad osoba vidi neograničenu i vječnu Allahovu ljepotu, bude uvjerena u Njegove atribute i njegova pažnja bude usmjerena na ibadet Njemu, onda od njega ne može poteći nikakav postupak koji je protiv Allahovog zadovoljstva; i kad je ovo njegovo stanje, onda je on na položaju šehida.

Obećani Mesija je ovo također objasnio u pogledu šehida: kad bude osnovan takav odnos s Allahom onda se razvija snaga čvrstine. Onda osoba postaje spremna na svaku žrtvu da stekne Allahovo zadovoljstvo.  Sve ovo nije ni zbog kakve prisile, zapravo se tu sebi predoči  udobnost u teškoćama na ovom putu i one postaju povod utjehe. Vjernik hrabro stoji uspravno pred svakom teškoćom. Tu nema straha, tuge ili razočarenja u srcu, da možda misli: da ovo nisam uradio ili da sam prihvatio prijedlog tog i tog neprijatelja Ahmadijata, da sam trebao presiječi veze s Ahmadijatom zbog njihovih upozorenja tako da se mognem spasiti od teškoća kroz koje prolazim. Vjernik nikada ne može misliti na ovaj način ako stvarno vjeruje. Zapravo, snaga vjere i uvjerenja o Božijem postojanju njemu, čak u ovim teškoćama, pružaju udobnost, zadovljstvo i radost. Ovo je položaj šehida.

Obećani Mesija a.s. je dalje rekao: ‘Osoba stiže do položaja šehida kad čini ibadet Bogu dok podnosi teškoću i kad žrtvuje svu svjetsku udobnost na ovom putu Njegovog zadovoljstva i ibadeta. On se ne samo žrtvuje nego stiče stanje da za ovaj postupak prima od Allaha takvu utjehu da iz toga doživljava takav užitak kakav doživljava iz slasti meda.

Slično tome, ako osoba napušta slabosti shvatajući da će to privući Allahovo zadovoljstvo, onda će njegov postupak također voditi njegovu pažnju ka dobrim djelima.

Časni Poslanik s.a.v.s. je spomenuo pet osoba kao šehide: onaj koji umre u epidemiji, koji umre od bolesti stomaka, onaj ko umre utapanjem, koji bude zatrpan pod palim krovom zgrade i onaj ko dadne život na Allahovom putu.

Obećani Mesija a.s. objašnjava da su ovo samo položaji šehida u pogledu očite fizičke smrti. Tu postoje dodatni položaji kao što je ranije objašnjeno.

Obećani Mesija a.s. je dalje rekao: ‘Stvarnost šehida se također odnosi na srce. Sidik (istinoljubivi) ima srodstvo s poslanikom i drugi je po položaju u odnosu na njega.  Šehid je komšija sidika (istinoljubivog). Poslanik nosi sve uzvišene aribute, to jest, on je Sidik i Šahid i Salih, ali Sidik i Šahid su dva odvojena položaja. Nema potrebe za daljom diskusijom da li je Sidik također Šahid ili ne, to stanje koje je izvanredno, odlika je obaju položaja. Zato Allah za njega omogućava takvu moć da od njega potječu dobar moral i dobri postupci u svom vrhunskom stanju i događaju se bez napora. Povod ovih dobrih postupaka nije nikakav strah ili nada. Oni postaju dio njegove prirode i ličnosti. Njegova moć i ličnost u ovom pogledu nastavljaju rasti i njegova strahovanja nastavljaju opadati i on ne osjeća nikakav teret.

Šehidi provode službu Zajednice bez napora kao da je to postalo dio njihove ličnosti i oni se osjećaju neudobno kad im nije dodijeljen zadatak.

Obećani Mesija je dao primjer prosijaka kad posjećuje bogatu osobu: bogata osoba često daje prosjaku nešto ali većinom radi pokazivanja ali šehid provodi takva djela zbog svoje dobre prirode i ova moć prirodne dobrote nastavlja rasti tokom vremena. On ne očekuje nikavu zahvalost za svoj postupak.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Iz statusa šehida predstavljen je takav položaj kad osoba, iz snage svoje vjere, razvija takvo uvjerenje o Bogu i Sudnjem danu da je to kao da vidi Boga svojim očima. Onda, zbog blagoslova ovog uvjerenja, teškoća i neudobnost u činjenju dobra budu obrisani. Svaki rezultat koji je suđen od Boga, zbog ovog slaganja, spušta se u srce kao med i ispunjava grudi slašću. Svaka tuga se pojavljuje u formi naklonosti. Ona osoba se zove šehid koja vidi Boga zbog snage svoje vjere i sve što ga zadesi uživa kao slatki med, naziva se Šahid u ovom značenju, i ovaj položaj je kao znak za savršenog vjernika.

Hazreti Halifatul Mesih, da mu Allah bude na pomoći, dao je primjer Ahmadi muslimana koji žive u muslimanskim zemljama koji štite  istinitost svoje vjere naspram izuzetnog proganjanja i teškoća.  On je rekao da neki traže azil da očuvaju istinistost Ahmadijata. Ako svoj slučaj baziraju na laži, izgubit će svu istinitost svoje vjere. Neki imaju teške slučajeve jer su bili fizički zlostavljani. Drugi mogu navesti svoju situaciju da su uvjeti tlačenja postali izvan njihove sposobnosti da izdrže jer svako ima drugačiju granicu podnošenja proganjanja. Ljudi ovih zemalja razumiju takve situacije i u ovim zemljama se pridaje velika vrijednosti istini. Ako se kaže laž to će voditi mnogim dodatnim lažima. Mi uvijek držimo Allahovo zadovoljstvo ispred sebe.

Prema jednoj izreki Časnog Poslanika s.a.v.s. osoba koja se iseli da očuva istinu je šehid, zapravo Sidik. Preneseno je u Abu Davud zbirci hadisa da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Ako osoba koja se boji teškoća u pogledu svoje vjere ide od jednog mjesta do drugog, on je u Božijim očima Sidik (istinoljubivi). Ako umre u ovim uvjetima on je Šahid (šehid).

Časni Poslanik s.a.v.s. je također rekao: ‘Ljudi koji se isele iz jedne zemlje u drugu zbog svoje vjere bit će sa Isaom na istom stepenu Dženneta.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Veličina Šahida je u tome da teškoće, neudobnosti i kušnje izvuku takvu snagu vjere, moralnu moć i čvrstinu da oni postaju znak zbog toga što su neobični. Snaga vjere daje snagu postupcima u tolikoj mjeri da, kad  se ova moć vjere razvija do svoje potpunosti, vjernik stiče položaj šehida jer ga nikakva prepreka ne sprečava. On neće oklijevati ili se povući čak u davanju svog života.

Standardi za vjeru vjernika koji su spomenuti u Časnom Kur’anu su: vjerovanje u nevidljivo, obavljanje namaza, trošenje na Allahovom putu, vjerovanje u prethodne poslanike, u Časnog Poslanika i u Obećanog Mesiju (vjerovanje u ono što je objavljeno tebi i u ono što je bilo objavljeno prije tebe i oni imaju čvrstu vjeru u ono što će tek doći).

Ojačajte svoju vjeru. Istinski vjernik voli Allaha iznad svega. Vjerovanje obuhvata vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige i poslanike. Vjerovanje također obuhvata poštovanje i obzir prema Allahovoj moći, džihad na Njegovom putu, džihad ličnog popravljanja i džihad propagiranja, iseljavanje radi Njega, duh ‘čujemo i pokoravamo se,’ ljubav prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. Napredak u ovim kategorijama vjere vodit će položaju šehida. Ove odlike vode šehidu čak kad osoba umire prirodnim uzrocima. Mi svi trebamo nastojati da ih postignemo dovama i naporom.

Na kraju je hazreti halifatul Mesih V dao detalje o šehidu u Pakistanu. Maksood Ahmad, koji je imao 31 godinu, sin je Navab Khana, ubijen je 7. decembra u Kueti. Jedna gospođa iz njihove porodice, iz sela Nangal blizu Kadiana, prva je prihvatila Ahmadijat. Porodica je onda preselila u Pakistan poslije odvajanja od Indije. Njegov stariji brat, Manzoor Ahmad ubijen je  u novembru. Na njega su pucali dvojica motorista. Zadobio je pet rana mecima i umro na putu za bolnicu. On je također bio kidnapovan 2009. i oslobođen poslije uplate visoke otkupnine. Pomagao je u medicinskim kampovima i u aktivnostima propagiranja dajući svoje auto. Iza sebe je ostavio suprugu i dvoje male djece. Ovom ocu su obojica sinova bili ubijeni.