Hutbe 2013.

Hutbe 2013 – Oživljavanje duha vakf-e-Nau


Hutba, 18. januar 2013.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahullah talah bi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

U današnjoj hutbi petkom hazreti Halifatul Mesih je dao izlaganje objašnjenje oživljavanja vakf-e-Nau duha. On je na početku hutbe proučio slijedeće ajete Časnog Kur’ana:

 

Kad je jedna žena od Imranove porodice rekla: ‘Gospodaru moj, šta god je u mojoj utrobi, ja predajem (jedino) Tebi oslobađajući ga (svjetskih briga). Zato Ti primi od mene; doista Ti Jedini sve čuješ (i) imaš trajno znanje. (3:36)

 

A kad je on stigao do doba da sa njim hoda, rekao mu je: ‘Dragi moj sine, ja vidim u snu da te koljem. Zato razmisli, šta ti misliš!’ On je odgovorio: ‘O oče moj, čini kako ti je naređeno; ti ćeš vidjeti da sam, ako Bog da, od onih koji su strpljivi.’ (37:103)

 

  I neka među vama bude jedna zajednica koja će pozivati dobru, i naređivati pravednost i odvraćati od zla. Oni su ti koji će uspjeti.  (3:105)

 

Nije moguće za vjernike da izađu svi zajedno. Zašto onda, jedna skupina iz svake zajednice ne izađe da stekne bolje razumijevanje o vjeri, i da upozori svoj narod kad im se vrate, može biti da će oni biti spašeni (od uništenja). (9:122)

 

Gornji ajeti govore o željama majki, dobrom odgoju od strane oca i majke, koji u djeci uzdižu ovaj duh žrtvovanja te o cilju posvećivanja života za put vjere. Prvi ajet 3:36 izražava majčinu želju da svoje dijete posveti vjeri, naredni ajet 37:103 spominje očev odgoj sina na Božijem putu i sinovljevu spremnost na žrtvu. Očev odgoj je povezao sina sa traženjem Božijeg zadovoljstva, i on je ne samo bio uvijek spreman na žrtvu nego je također bio pripremljen da to čini pokazujući izvanredan uzor strpljenja i odlučnosti. Treći ajet navodi one grupe ljudi koji šire dobro i zabranjuju ono što je zlo i četvrti ajet spominje da je, s ciljem da razlikujemo između dobrog i lošeg, neophodno shvatanje vjere (pronicljivost u vjeri). Ova pronicljivost se nalazi u Šerijatu, Časnom Kur’anu, zato što je Allah rekao da je On: ‘…odabrao za vas islam kao vjeru…’ (5:4). Razlog zbog kojeg trebamo slijediti sve unaprijed navedeno je da tako budemo među onima koji svijet spašavaju od uništenja. S ciljem da ispuni ovaj zahtjev, Bog je kroz Obećanog Mesiju a.s. utemeljio Ahmadija zajednicu. Ovo je jedina zajednica u kojoj vidimo da buduće majke s ljubavlju mole (Boga) kao što je molila hazreti Merjem a.s. u unaprijed spomenutom ajetu, oslobađajući nerođeno dijete od okova svijeta i posvećujući ga služenju Bogu i molila je (Boga) da ovo primi.  Nigdje majka osim među Ahmadi majkama danas ne posvećuju svoje nerođeno dijete Bogu, bilo da je ona iz Pakistana, iz Indije, iz Azije, Afrike, Evope, Amerike, Australije ili Okeanije. Ko daje svoje dijete Halifi vremena za važnu obavezu i onda moli Boga da primi predano, s brigom da Halifa vremena možda ne primi ovu namjenu. Ova se situacija ne može dogoditi nigdje drugo osim u Džematu zato što je ovo jedina zajednica koja djeluje pod pokroviteljstvom Halifata, koju je Bog utemeljio kroz istinitog i revnog poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s.

Jedino je Ahmadija muslimanski džemat taj koji ima očeve koji podižu svoju djecu na takav način da, kad djeca dostignu zrelost spremna su za svaku žrtvu. Ova djeca pišu Halifi vremena i kažu: ‘Prvi zavjet je bio zavjet mojih roditelja, ja sada dajem zavjet lično; pošaljite me da se žrtvujem gdje god odaberete. Vidjet ćete da sam uvijek među onima koji su strpljivi i uvijek odlučni, i koji ne ustuknu od zavjeta svojih roditelja.’ Ova djeca su osposobljena da budu članovi ummeta Muhammeda s.a.v.s. koja ispunjavaju dužnosti budući u ummetu Časnog Poslanika s.a.v.s. Dobar odgoj od strane roditelja i njihova pobožnost ih je poučila aspektima dužnosti prema Bogu kao i dužnostima prema ljudima, i oni imaju ljubav za širenje poruke i služenje  ljudima.

Uvijek trebate zapamtiti da zajednice koje žive i napreduju nikada ne daju da ove misli, zavjeti i revnost izumru. Oni sebe neprestalno podsjećaju o ovim aspektima s ciljem da ovu revnost čuvaju osvježenom. Ako tu ikada bude nekog nemara, oni naprave planove da to nadvladaju i u svjetlu Božije naredbe: ‘Zato nastavite savjetovati…’ zaista je zadatak službe Halifata da s vremena na vrijeme podsjeti tako da ne bude  smanjenja u koraku napretka. Tako da jedna grupa za drugom bude pripremljena da u svijetu širi Božiju poruku baš kao što neprestalno tekuća rijeka čini zemlju zelenom i bujnom, jedna grupa za drugom mogu biti izvor duhovne živosti. Oni koji su upoznati sa zemljoradnjom i navodnjavanjem znat će da, ako dovod vode bude prekinut prije nego što cijela sjetva bude navodnjena, cijelo navodnjavanje mora biti ponovo započeto. Ovo uzrokuje gubitak vremena i vode. Slično tome, ako nema stalnog napora u zadatku širenja poruke ili nisu na raspolaganju ljudi za obavljanje ovog zadatka, djelimični napori stvaraju zapreke.

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da danas želi podsjetiti kad je hazreti Halifatul Mesih IV r.a. započeo vakf-e-nau program to je bilo s nadom i s dovom da uvijek budu na raspolaganju grupe ljudi koji će služiti vjeri i da sadašnja tekuća voda nikada ne bude presječena. Džematu će biti na raspolaganju prevodioci, tabligh i tarbijat radnici će biti na raspolaganju Džematu u priličnom broju i druga odjeljenja uprave Džemata također će imati cijelo vrijeme na raspolaganju one koji su život posvetili vjeri. Ovo treba imati na umu. Roditelji ne tebaju napustiti svoje odgovornosti nakon što svoju djecu predaju da život posvete vjeri (u vakf-e-nau). Nema sumnje, ljubav da svoju djecu predaju je hvale vrijedna i svake godine je napravljeno hiljade zahtjeva za predaju svoje djece. Međutim, kad se jednom napravi namjena, odgovornost roditelja se uvećava. Početnu pripremu trebaju obaviti roditelji. Time da budu uzor svojoj djeci, oni ih od ranih godina trebaju povezati s Bogom i usaditi značaj i važnost uprave Džemata u njih tako da njihovi umovi ne skrenu. Tako, kad oni stignu do godina razumijevanja i učestvuju u programima Džemata u njih bude ukorijenjeno da samo trebaju služiti vjeri. Potrebno je da se u vakf-e-nau djecu usadi da trebaju služiti vjeri.

Više vakf-e-nau djece trebaju ići u medresu Džamija. Činjenice i brojevi pred hazreti Halifatul Mesihom pokazuju da je, osim Pakistana, broj u drugim medresama mali. Tamo je 1.033 studenata u medresi Đamija u Pakistanu. U Indiji ovaj broj je 73, za koji Halifatul Mesih misli da je možda netačan, u kojem slučaju je tražio da bude obaviješten o tačnom broju. Izvještaj od juna 2012. pokazuje da je u Njemačkoj 70 ovih studenata, oni sada imaju 80 studenata, koji uključuju studente iz drugih Evropskih zemalja. Kanada ima 55 takvih studenata – možda je ovaj broj sada uvećan, uključujući Američke studente. VB ima 120 takvih studenata – ovaj broj je možda sada porastao. Ovdje su također uključeni studenti iz drugih Evropskih zemalja. U Gani je otvorena nova medresa Džamija koja će omogućavati viši stepen obrazovanja Šahid nivoa i tamo je 12 studenta, i 23 studenta u Bangladešu. Ukupan broj studenta u medresi Đamija je 1.400, dok je ukupan broj vakf-e-nau dječaka blizu 28.000. Polje koje je pred nama je cijeli svijet, i ovo ne znači sve kontinente ili čak sve zemlje svijeta. Zapravo, mi trebamo stići do svakog naselja i svakog sela u svijetu i mali broj misionara ne mogu obaviti ovaj zadatak.

Kad su mlada, djeca su posve oduševljena i sretna što su vakf-e-nau. Međutim, Evropsko okruženje, društvo prijatelja itd, odvraća njihovu pažnju od medrese Džamija  na druge obrazovne predmete. Kad polože GCSE/drugostepeno školovanje njihove se prednosti mijenjaju. Sklonost neke djece može se vidjeti vrlo rano, kao što su neka  privučena nauci. Sigurno takva djeca trebaju biti ohrabrena u pogledu ovoga ali većina se, poslije drugostepene škole odlučuju za različite predmete slijepo slijedeći druge. Djeca nisu u potpunosti odlučna kad stignu do onog stepena obrazovanja koji se u ovoj zemlji zove 10. godina a u Americi i Australiji se zove stepen 10.  Ako odgoj roditelja od početka usadi u dijete da je vakf-e-nau i da sve što on ili ona ima pripada Džematu, bila bi posvećena pažnja da se konsultuje centar kad odabiru predmete.

Kao što sam ranije spomenuo, danas su jedino Ahmadi roditelji ti koji sa žarom  svoju djecu predaju služenju vjeri, ali se ne može reći da većina također posvećuje posebnu pažnju njihovom odgoju. Roditelji vakf-e-nau djece će trebati razmisliti o tome koliko nastoje da uljepšaju dar koji predaju prije nego ga ponude Džematu i koliko  ispunjavaju svoje obaveze. U ovim zemljama postoji svaka vrsta slobode i radi ovoga se traži poseban nadzor i pažnja. Roditelji uopće ne trebaju biti bezbrižni  u Aziji i Africi; obaveza je oba roditelja da naprave posebno nastojanje u ovom pogledu. Hazreti Halifatul Mesih je rekao vakf-e-nau djeci koja imaju 13 i 12 godina da počnu misliti o sebi i zamisle se nad svojom važnošću a ne da jednostavno budu zadovoljni da su vakf-e-nau. Oni će cijeniti svoju važnost kad shvate svoje ciljeve. Što se tiče onih koji imaju 15 i 16 godina, oni trebaju imati vrlo dobro razumijevanje o svojoj važnosti i svojim odgovornostima.

Ajeti proučeni na početku ne znače samo želje i odgovornosti roditelja ili uprave Džemata, nego je zapravo također skrenuta pažnja djeci.

Prvo, svako vakf-e-nau dijete treba voditi računa da je njegova majka, prije nego što je rođen, željela da ga preda služenju vjeri, za vrlo važan put i onda također krajnje ponizno molila za primanje ovoga. Prema tome, vakf-e-nau dijete treba čuvati na umu ovu želju svojih roditelja, zato što se kasnije otac također uključuje u to, i poštujući to treba nastojati i biti ispravan kandidat da bude posvećen za Božiji put. Ovo može biti samo kad bude učinjen napor da srce i um osobe, njen svijet i djelo budu u skladu sa Božijim zadovoljstvom.

Drugo, ogromna je naklonost roditelja na vakf-e-nau djeci i zato djeca trebaju činiti dove za svoje roditelje i trebaju imati poštovanje za svaki korak koji roditelji naprave. Tu treba da bude shvatanje da oni također trebaju biti dio zavjeta  koji njihovi roditelji nastoje ispuniti i trebaju sa zadovoljstvom prihvatiti svoj odgoj i da nikada, čak ni najmanje ne naškode zavjetu svojih roditelja. Vakf-e-nau dijete treba voditi računa da treba biti prvi i najistaknutiji u ustrajavanju davanja prednosti vjeri nad svjetskim stvarima.

Treće, da obećaju da će pokazati strpljenje i odlučnost u svakoj žrtvi radi sticanja Božijeg zadovoljstva. Nije važno kako je teško vrijeme, on ili ona moraju ispuniti zavjet vakf-e-nau bez obzira na to. Nikakva svjetska pohlepa ne smije učiniti da posrnu u svom zavjetu.

U ovo vrijeme je toliko Božijih blagoslova na Džematu. U toku drugog hlifata bilo je vremena kad je finansijska situacija u Kadianu bila tako teška da nekoliko mjeseci osnovna naknada nije mogla u cjelosti biti plaćena radnicima Džemata. Poslije preseljavanja u Rabvu, takva situacija se ponovo dogodila, pa ipak, oni koji su svoj život posvetili služenju vjeri nikada nisu prigovarali. Čak u toku 1970. i 1980.  situacija u Africi bila je takva da bi primljeni dohodak bio potrošen za prve dvije sedmice u mjesecu. Lokalni vakf-e-nau su možda mogli jesti samo jedanput dnevno od dohotka koji im je dat, pa ipak su ispunili dužnost svog zavjeta.

Četvrto, da razvijate i činite napore za ovu obavezu da budete ubrojani među one koji šire dobro i koji zabranjuju zlo. Da pokažete dobar primjer ovoga; kad se ovo dogodi i ljudi budu slijedili dobro, i zlo bude odbačeno, oni će biti privučeni tim dobrim uzorima.

Peto, da steknete pronicljivost i shvatanje Časnog Kur’ana i hadisa, da prepoznate dobro i zlo, i da čitate knjige i govore Obećanog Mesije a.s. i da neprestalno nastojite uvećati vjersko znanje.

Onima koji su obrazovani u medresi Džamija dato je vjersko obrazovanje. Međutim, nikada nemojte umišljati da ste kroz Džamiju stekli vrhunac znanja.  Korisno je kad ga redovno uvećavate svježim znanjem. Vakf-e-nau djeca koja ne pohađaju Džamija medresu trebaju nastojati i koliko god je moguće čitati literaturu Džamije. Oni trebaju proučavati Časni Kur’an s prijevodom i komentarom, i knjige Obećanog Mesije a.s. koje su na raspolaganju na njihovom jeziku.

Šesto, ono što je Bog naredio vakf-e-nau djeci da na to trebaju obratiti pažnju jeste da se bace na praktično polje širenja poruke (tabligh). Neke vakf-e-nau djevojčice prigovaraju da nemaju Džamija medrese i ne mogu steći vjersko znanje. Ako same budu studirale bit će privučene širenju poruke unutar svojih krugova i imat će prilika. Ovo će voditi daljem uvećanju njihovog vjerskog znanja. Polje  tabligha je otvoreno svakome i svaki vakf-e-nau treba da uđe u njega. Oni trebaju učestvovati u ovome s velikim oduševljenjem i trebaju biti mišljenja da ne staju dok svijet ne bude doveden pod zastavu Časnog Poslanika s.a.v.s. Takvo shvatanje i oduševljenje vodi uvećanju vjerskog znanja.

Sedmo, svaki vakf-e-nau treba pogotovu voditi računa da bude uključen u onu grupu ljudi koji treba da spase svijet od uništenja. Ako budete imali (potrebno) znanje i također  budete imali priliku, ali ne budete imali istinsku žudnju da spasite svijet od uništenja i ne budete imali sažaljenja da čovječanstvo spasite od uništenja, onda vaše nastojanje neće imati ovu bol. I možda to također neće biti blagoslovljeno. Svako sažaljivo srce treba biti privučeno ibadetu zajedno sa naporom da širi Božiju poruku. Bolom ispunjene dove su to što će nas učiniti uspješnim u našem cilju.

Svaki pojedinac treba da zapamti da svoje dove ne ograniči samo na sebe. Nasuprot, naše dove treba da teku u svakom pravcu i nijedna osoba ne treba biti lišena dobrobiti koju nam je Allah danas dao. Ovo trebaju biti misli istinskog vakf-e-nau i vakf-e-zinadagi (koji život posvete vjeri). Nadati se uspjehu bez ovoga je samo pretpostavljanje. Bez ovoga osoba može samo imati titulu vakf-e-nau i to nema nikakvog većeg značaja, i to niti je naš cilj – da tek tražimo titule, niti je cilj naših roditelja.

Kao što sam ranije spomenuo, važno je za vakf-e-nau djecu i njihove roditelje da ispune svoju dužnost. Ponovo je skrenuta pažnja da je, s ciljem širenja religije u svijetu, potrebno vjersko znanje a takvo znanje se može steći najviše iz institucije koja ovo ima za svoj cilj. Takva institucija je u našem Džematu poznata kao medresa Džamija Ahmadija. Danas Džamija se ne nalazi samo u Pakistanu i u Kadianu, zapravo imamo Džamiju u VB, Njemačkoj, Indoneziji, Kanadi i Gani. U Gani je otvorena nova Džamija do stepena Šahid. Stara Džamija tamo pripremala je samo  mu’alime poslije trogodišnjeg studija, a sada će pripremati Šahid misionare koji će služiti Africi. Tu je također Džamija u Bangladešu. Zadatak širenja poruke (tabligh) je izuzetno obiman i najbolje ga mogu obaviti obučeni misionari i iz ovog razloga maksimalan broj vakf-e-nau članova trebaju pristupiti Džamiji.

Dati broj studenata u medresi Džamija, naveden ranije ne može imati misionare svuda. Dok ne budemo imali redovne misionare bit će vrlo teško imati revolucionarnu promjenu ili imati revolucionarni tabligh. Izvještaji primljeni iz cijelog svijeta dali su detalje do jula 2012. Tu je 25.000 vakf-e-nau djece preko 15 godina starosti, od kojih su 16.988 dječaci. Broj vakf-e-nau djece u Pakistanu je 10.687, slijedi Njemačka sa 1.887 dječaka i 1.155 djevojčica. U VB je 918 dječaka i djevojčica 880, ukupno 1.798. Međutim, broj studenata u Džamiji je vrlo nizak u obje ove zemlje pogotovo što njihovu Džamiju pohađaju i studenti iz drugih Evropskih zemalja. Slično tome, broj članova vakf-e-nau u Kanadskoj Džamiji, koja također ima studente iz SAD, je mali. Džemat zahtijeva da ima više misionara. Oni trebaju pripremiti vakf-e-nau djecu da idu u medresu Džamija. U Kanadi i SAD ima 800 vakf-e-nau djece preko 15 godina starosti. Ako ova djeca budu pripremljena, broj djece koja pohađaju medresu Džamija može u naredne dvije godine biti znatno uvećan.

Ako su obrazovani u Džamiji nije neophodno da budu misionari. Nakon sticanja vjerskog znanja mogu biti pripremljeni prevodioci da prevode knjige Obećanog Mesije a.s. Oni se u Džamiji mogu specijalizirati za jezike. Oni koji ne pohađaju medresu Džamija trebaju također učiti jezike. Hazreti Halifatul Mesih IV r.a. je rekao u pogledu jezika – i to je neophodno – da trebaju naučiti tri jezika: svoj jezik, urdu i Arapski. Arapski se treba svakako naučiti da biste učili Časni Kur’an, komentare i mnogu drugu obimnu literaturu. Ukoliko ne znate Arapski kako treba, ne možete prevoditi Časni Kur’an. Urdu je neophodan zato što se stvarna pronicljivost vjere može steći kroz knjige Obećanog Mesije a.s. Njegove knjige, komentari i pisanja su riznice koje mogu proizvesti revoluciju u svijetu i kazati svijetu stvarna islamska učenja interpretiranjem Časnog Kur’ana.

Bilo je vremena kad se Džamija suočavala sa teškoćom u prevodilačkom poslu. Tu još uvijek ima teškoća ali sada su oni koji diplomiraju u Džamiji, iz raznih zemalja,  privučeni ovom poslu. Studenti također vježbaju prevođenje radova Obećanog Mesije a.s. i hazreti Halifatul Mesih II r.a. dok su u Džamiji. Njihovi nadzornici izvještavaju da je standard prijevoda dobar, a čak i ako nije vrlo dobar može se dotjerati. U svakom slučaju započet je napor u ovom pogledu. No, ovo je samo šaka studenata. Mi trebamo ogroman broj raznih lingvista. Ako je bilo ko drugi osim studenata Džamije  vješt u jezicima, kao što je ranije spomenuto, oni također trebaju naučiti Arapski i urdu.

Neki ljudi su iznijeli prigovore ovdje i u Njemačkoj o standardu obrazovanja u medresi Džamija. Ovo je potpuno neopravdan prigovor. Primjedba je da poslije diplomiranja u Džamiji studenti ne govore tečno Arapski. Džamija se ne usredsređuje samo na jezike nego se tamo uči široki niz predmeta. Ako su neki studenti skloni jezicima, inšaAllah oni će se specijalizovati. S Božijom milošću obrazovanje u Džamiji bazirano je na obimnim studijima. Pošto je Džamija u Pakistanu osnovana prije dugo godina, tamo je studentima data stručna obuka. Ova informacija iz Njemačke je samo izgovor zato što djecu ne šalju u Džamiju. Božijom milošću, oni koji su diplomirali u Džamiji VB i Kanade pokazali su se vrlo efektivni u tablighu. Oni koji prigovaraju samo su izazivači nereda ili možda imaju licemjerne sklonosti.

Zatim je hazreti Halifatul Mesih dao savjet iz odjeljenja vakf-e-nau, neki od njih će možda biti ponavljanje onoga što je već rečeno.

Kad dostignu zrelost vakf-e-nau djeca trebaju biti upoznata da oni trebaju sebe predati Džematu. Roditelji trebaju skrenuti njihovu pažnju na ovu stvar na svakoj raskrsnici njihovog obrazovanja. Trebaju tražiti uputu od vakf-e-nau odjeljenja o obrazovanju djece; ako oni odabiru predmete za koje Džamija nema potrebe, vakf treba biti povučen.

Djevojčice Pakistanskog porijekla, koje žive ovdje, koje mogu govoriti urdu jezik, trebaju naučiti da ga čitaju. One također trebaju naučiti lokalni jezik, kao i arapski, i onda se trebaju ponuditi za prevođenje. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je opazio da su žene i djevojke više spretne u poslu prevođenja. Djevojke se mogu posvetiti da rade kao doktori, kao učitelji itd, kao što mogu i dječaci.

Lokalno vakf-e-nau odjeljenje treba dva puta u godini održati forum za članove. Ovo odjeljenje ima prigovor da kad je jednom izdan vakf-e-nau broj, neki roditelji izgube kontakt na lokalnom i nacionalnom nivou ili ne ostaju u kontaktu kao što trebaju. Ako poslije  nekoliko godina bez kontakta vakf-e-nau odjeljenje spomene povlačenje vakfa, roditelji prigovaraju. Vakf-e-nau nastavni plan i program sada ide do 21. godine starosti djeteta. Njega treba proučavati i treba izaći na bilo koje ispite koji budu organizovani. Poslije 21. godine vakf-e-nau članovi trebaju proučavati komentar Časnog Kur’ana na urdu jeziku ili pet tomova na engleskom. Oni također trebaju proučavati knjige Obećanog Mesije a.s. i redovno slušati hutbe petkom i druge govore i trebaju poslati izvještaj u pogledu ovoga.

Na nekim mjestima vakf-e-nau sekretari sada nisu vrlo aktivni. Ove godine će biti izbori. Trebaju biti poslani izvještaji iz svih džemata o tome ko je aktivan a ko nije. U svjetlu ovoga, čak i ako osoba dobije većinu glasova ali nije aktivna, oni neće biti izabrani.

Ako na nekim mjestima nije na raspolaganju aranžman za vakf-e-nau oni se mogu pridružiti svojim drugovima (vršnjacima) i slijediti opći plan i program za dječake (atfal), omladinu (Khudam) ili za žene (leđna). Ili plan i program može biti sjedinjen.

Vakf-e-nau plan i programi se mogu prevesti na razne jezike. Ovo je urađeno u Švedskoj. Treba uložiti napore da Francuska ili Maucius naprave francuski prijevod. Odmah treba biti izviješteno ko će raditi prevodilački posao i ovaj posao treba biti završen za dva mjeseca.

Vakf-e-nau članovi trebaju svakodnevno čitati vjerske knjige, čak i ako je to nekoliko stranica. Vakf-e-nau članovi 100% trebaju slušati hutbu petkom. Jedanput je hazreti Halifatul Mesih uvidio da samo 10% prisutnih na času redovno slušaju hutbu. Odjeljenje kao i roditelji trebaju posvetiti posebnu pažnju ovome. Uprava treba nastojati i napraviti programe gdje će članovu učestvovati. Svaka zemlja treba formirati odbor da u okviru tri ili četiri mjeseca procijeni kakvi su njeni zahtjevi za narednih deset godina. Koliko misionara će trebati, koliko prevodioca, koliko doktora i drugih stručnjaka. Vakf-e-nau odjeljenje treba temeljito pratiti ove izvještaje.

Neki vakf-e-nau članovi žele da idu u biznis ili da se pridruže policiji ili vojsci. Oni to mogu učiniti ali njihov vakf treba biti povučen. Svaka zemlja treba također imati vakf-e-nau odbor za davanje uputa u karijeri.

Hazreti Halifatul Mesih je mnogo puta rekao da kad članovi vakf-e-nau dostignu 18 godina starosti treba da obnove svoj bai’at pismeno.

Započeto je izdavanje magazina pod nazivom ‘Ismail’ za vakf-e-nau dječake i drugi pod nazivom ‘Merjem’ za djevojčice. Ovi magazini se trebaju prevesti na njemački i francuski jezik. Mogu se pisati članci i objavljivati lokalno ili materijal može biti dostupan iz VB koji se može prevesti na lokalni jezik i objavljen skupa sa urdu.

Da Allah osposobi sve one roditelje koji su posvetili svoju djecu služenju vjeri (za vakf-e-nau) da svoju djecu odgoje i mole (Allaha) za njih na način da ih to učini pravim vakf-e-nau članovima. Da ova djeca budu radost očiju svojim roditeljima i da budu u stanju da ispune zavjet svojih roditelja i da u istinskom smislu budu uključeni u grupu ljudi čiji je zadatak isključivo da reklamiraju vjeru. Da ih Alah osposobi za to!