Hutbe 2013.

Hutbe 2013 – Musleh Maud – Obećani sin: Hutba petkom o Bogu i Ibadetu


Hutba, 22. februar 2013.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahullah talah bi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je imao na umu da današnju hutbu održi u pogledu predskazanja o Musleh Maudu. Mislio je kako često predstavimo predskazanje i spomenemo dostignuća hazreti Musleh Mauda r.a. Mnogi aspekti od Boga datog znanja, intelekta i mudrosti hazreti Musleh Mauda r.a. mogu se vidjeti u njegovim govorima, obraćanjima i hutbama čak i prije halifata. Njegovi govori su bili puni duhovnog znanja. Objavljena su 23 toma njegovih govora pod nazivom ‘Anvarul Uloom’ a svaki tom ima više od 600 stranica i ove serije su još u toku objavljivanja. Slično tome, njegove hutbe petkom objavljene su u 24 toma tako da obuhvataju period do 1943. i nastavit ćemo sa daljim objavljivanjem. Također, svaki tom prelazi 600 stranica. Fazl Omar fondacija osnovana je da svrsta njegove radove. Oni su također preveli njegove govore, eseje itd. Možda će biti uskoro dostupni na engleskom jeziku. Također je urađen posao na drugim jezicima, većinom na arapskom. Studenti raznih medresa-Đamija Ahmadija rade neke od ovih prijevodilačkih poslova kao diplomski rad poslije polaganja Šahid (stepena).

Prema tome, on nam je ostavio riznicu svojih životnih radova i rad od 52 godine svog halifata. Oni koji kupe ove tomove knjiga možda ih ne čitaju od korica do korica. Većina novih Ahmadi i mlađa generacija ne mogu čitati originalni urdu tekst. Oni nisu upoznati o njegovom literalnom stilu. Hazreti halifatul Mesih je rekao da čak ljudi njegove dobi i stariji koji su rođeni Ahmadi nemaju poniranja u ovo. Mi možemo u cjelosti cijeniti širinu njegovog znanja i od Boga datog dara poniranja u znanje onoga što je očito i onoga što je skriveno ako budemo čitali njegove radove. U vrijeme hazreti Musleh Mauda nisu bili na raspolaganju radio i video mogućnosti. U toku zadnjih godina njegovog života napravljeni su neki snimci. Protokom vremena kvalitet tih radio snimaka se promijenio i čak takav nije mogao uhvatiti njegov uzvišeni stil. Hvala Bogu, do velike mjere su zabilježena njegova pisanja i njegovi govori; do ‘velike mjere’ zato što je u to vrijeme prijepis urađen od strane stenografa i moguće da neke stvari nisu zapisane.

Danas je hazreti Halifatul Mesih odlučio da održi hutbu uglavnom citiranjem riječi hazreti Musleh Mauda r.a. u pogledu načina ibadeta i vjerovanja u Boga kao Gospodara svih moći i rekao je da je izabrao ovu hutbu zato što, ako želimo da   doživimo izvanredne rezultate trebamo imati prikladnu pronicljivost u predmet ove hutbe i trebamo to staviti u praksu.

‘Ja neprestalno skrećem pažnju prijatelja na namaz i bilješke i pisma koja primam od prijatelja otkrivaju da je dio Džemata motivisan da uči dove protiv zala sadašnjeg doba. Međutim, dove samo jednog dijela nisu dovoljne. Ono što je potrebno je da pažnja muškaraca, žena i djece bude promijenjena u pogledu ibadeta. Ova promjena se događa u smislu da prije svega bude stvoreno vjerovanje i vjera u ibadet. Ibadet osobe koja ga čini bez vjerovanja u njega ne stiče prihvatanje. Moguće je da ponekad dova takve osobe bude primljena, ali to će samo biti na način primjera i da se u njegovom srcu stvori vjerovanje. Međutim kao pravilo, primljena je dova takve osobe koja ima vjeru da će ga Uzvišeni Allah čuti.  Uzvišeni Allah kaže u Časnom Kur’anu: ‘Ili, ko prihvata dovu uznemirene osobe kad Ga ona poziva..’ (27:63) I On onda kaže da jedino Allah sluša.  Arapska riječ ‘muztir’ (uznemirena osoba) označava onoga ko je gurnut sa sve četiri strane u jednom pravcu. Onaj ko ide ka jednom pravcu nakon što je uvidio da je put zatvoren sa sve četiri strane nazvan je ‘muztir’. To jest, on vidi vatru svuda okolo; on pogleda nadesno i vidi vatru, pogleda nalijevo i vidi vatru, pogleda iza i vidi vatru, pogleda ispod sebe i vidi vatru, pogleda iznad sebe i vidi vatru. Za njega ostaje samo jedan pravac, pravac Uzvišenog Allaha i on ga opazi, svuda drugo je vatra za vatrom. On samo vidi mir u jednom pravcu. Iz ovoga možete razumjeti da je neophodno imati element vjerovanja u predmetu ‘muztir.’

‘Muztir’ ne znači jednostavno onaj čije je srce uznemireno zato što čovjek, kad je uznemiren, ponekad može naglo ići u jednom pravcu bez ikakve sigurnosti i uvjerenja da će mu ovaj pravac u kojem ide donijeti mir ili ne. Zapravo neki ljudi, kad su uznemireni, idu na mjesto koje samo po sebi predstavlja opasnost i oni ne mogu biti spašeni od toga. Tako, samo uznemirenost srca ne znači patnju. Samo ono stanje znači patnju kad čovjek ne vidi nikakvo utočište u ova četiri pravca nego to samo može vidjeti na jednom mjestu. To jest, znak patnje nije da neko vidi vatru u sva četiri pravca nego je njen znak da osoba također vidi mjesto i može biti sigurna da tamo nema vatre. Takva dova stiče primanje kod Uzvišenog Allaha u toku koje se čovjek pokori pred Allahom u ovom stanju. On ima vjerovanje da za njega nema utočišta  osim kod Boga. Časni Poslanik s.a.v.s. je opisao ovo stanje ‘muztira’ riječima: O Allahu nema mjesta utočišta od patnje i nesreće koja dolazi od Tebe osim iz ovoga da ja nemam nade nigdje drugo i slijepo sam došao u Tvoje utočište. Ovo je stanje uznemirenosti. Kad je Bog rekao u Časnom Kur’anu: ‘Ili, ko prihvata dovu uznemirene osobe kad Ga ona poziva…’ Ovdje riječ ‘muztir’ označava dovu takve osobe koja nikog osim Allaha ne smatra Utočištem i koja ne poziva nikoga osim Allaha kao Utočište. Ovaj ajet ukazuje na takvo stanje patnje.’

Hazreti Musleh Maud r.a. nastavlja s objašnjavanjem da, iako jedino Bog može ublažiti patnju ljudi također mogu pomoći drugima sa svojim od Boga datim mogućnostima. Kao što bogata osoba može pomoći siromašnoj i također još ima jako mnogo drugih načina kad ljudi pomažu jedan drugom u vrijeme zabrinutosti. Međutim, on onda kaže: ‘Razni ljudi mogu biti od pomoći osobi u razno vrijeme njegove patnje. No, Uzvišeni Bog kaže: ‘Ili, ko prihvata dovu uznemirene osobe  kad Ga ona poziva…’ Ovdje se misli na takvog ‘muztir’ da obzirom na to uopće nije uvjetovano koje vrste ‘muztir’ je ta osoba; bilo da je taj gladan, ili neodjeven, ili žedan ili bolestan ili nosi teret. Bez obzira na njegovu patnju, jedino Biće koje zadovoljava sve njegove potrebe je Uzvišeni Allah.’

Postoji na hiljade načina na koje čovjek može biti uznemiren, čak ni kralj ne može biti od pomoći u ovom pogledu. Naprimjer ako čovjek prolazi kroz džunglu i divlja zvijer dođe do njega, može li mu moćni kralj biti od ikakve koristi ovdje, čak i ako je kraljev sin? U takvoj situaciji samo Bog može pomoći. Prema tome, ukoliko osoba nema savršenu vjeru da mu samo Bog može pomoći u bilo kojoj situaciji on se ne može nazvati ‘muztir’.

Ova hutba  je data u vrijeme Britanske uprave u Indiji. Hazreti Musleh Maud r.a. kaže da Britanska vlada nije mogla učiniti da ljudi kukavice u Indiji, koji su bili pod njenom vladom budu hrabri. Oni su jednostavno izabrali da ih ne primaju u oružanu vojsku. Dok su među ovima koji su stvorili vezu s Bogom velike kukavice završile kao hrabri i najneorganizovanije nacije postale su organizovane. Kad Bog dadne nacijama napredak, njihova situacija bude preobražena, njihova srca budu promijenjena i oni razviju takvu snagu da svijet bude iznenađen. Takva je bila situacija u Arabiji. Tamo nije postajao sistem uprave, samo neskladne grupe plemena bez jedinstva i bez moći. Dolazak Časnog Poslanika s.a.v.s. se dogodio među ovim ljudima. Vrlo mali broj ljudi ga je prihvatio. Možda ga je samo stotinu ljudi prihvatilo u toku njegovog života u Meki. Ljudi Meke su smatrani vrlo niskim u svjetskim terminima i oni među njima koji su postali muslimani smatrani su još nižim od strane drugih Mekanlija. No, kako ih je Bog promijenio u hrabre i organizovane ljude! Arapima Meke nije bilo drago da ikoga slušaju ili budu pokorni. Hazreti Musleh Maud r.a. je naveo dugačku priču da ovo objasni i onda je, da bi prikazao revolucionarnu promjenu koja se dogodila među Mekanlijama naveo hadis ashaba Časnog Poslanika s.a.v.s. hazreti Abdullaha bin Masooda. On je bio na putu do džamije da sluša hutbu Časnog Poslanika s.a.v.s. i još je bio na ulici kad je čuo  glas Časnog Poslaniak s.a.v.s. da traži da ljudi sjednu. Abdullah bin Masood je odmah sjeo tamo gdje se zadesio, na putu do džamije i onda počeo puzati do džamije. Neko ga je pitao šta radi i on je odgovorio da je čuo Poslanika s.a.v.s. da je tražio do ljudi da sjednu i on je poslušao jer nije želio da rizikuje priliku da ga smrt zatekne dok je nepokoran Časnom Poslaniku s.a.v.s.

S druge strane oni nisu bili vrlo vješti u ratovanju. Oni su bili zemljoradnici a na ovo  zanimanje su ostali Arapi gledali s prezirom i smatrali ih da nisu čak vrijedni da se s njima bore. Pa ipak, nakon što su se pridružili Časnom Poslaniku s.a.v.s. u ljudima Medine je došlo do velike promjene. U tolikoj mjeri da su u vrijeme bitke na Bedru kad je ratnik Mekanlija napao ljude Medine, kojih je bilo šaka u poređenju s njima, i to također slabo naoružanih, oni pokazali iznenađujuću hrabrost. Hazreti Abdur Rahman bin Auf, hrabar vojnik, naveo je da se dobar vojnik može dobro boriti kad ima ratnike oko sebe koji ga čuvaju. Zato su dobri vojnici uvijek stavljeni usred drugih vojnika tako da budu zaštićeni.  U toku Badra kad je pogledao oko sebe vidio je dvojicu dječaka od po 15 godina kojima je Časni Poslanik s.a.v.s. dozvolio da se pridruže vojsci nakon što su insistrirali da dođu. Hazreti Abdur Rahma bin Aufovo srce je malaksalo kad je ove dječake vidio uz sebe; oni su bili iz Medine, zato nisu bili upoznati o borbenim vještinama. Upravo tada je osjeto kako ga je neko gurnuo laktom s desne strane. Jedan od dječaka mu je govorio u uho i tražio od njega da mu pokaže Abu Džehela na bojnom polju koji je proganjao Časnog Poslanika s.a.v.s. tako da mu se on osveti. Prije nego što mu je mogao odgovoriti, hazreti Abdur Rahman Auf je osjetio da ga je neko gurnuo laktom s lijeve strane. Drugi dječak mu je govorio u uho pitajući upravo isto pitanje i rekao da se želi osvetiti Abu Džehelu. Hazreti Abdur Rahman Auf je dječacima pokazao Abu Džehela. Abu Džehel je, naravno bio stavljen usred vojske i imao dvojicu vatrenih generala kao pomoć na obje strane koji su ga čuvali sa izvučenim sabljama. Čim ga je pokazao dječacima oni su srnuli na njega kao što jastreb napada pticu i povrijedili Abu Džehela. Jedan od dječaka je u ovom okršaju izgubio ruku ali je nastavio i obojica su srušili na tle Abu Džehela povrijeđenog.

Tako su dvojica dječaka između ljudi koji nisu smatrani vrijednim ratovanja uspjeli  uraditi nezamislivo. Oni su povrijedili vatrenog ratnika kao Abu Džehel koji je umro u mukama i njegova smrt se dogodila zbog dvojice neiskusnih dječaka. Vjerovanje u Časnog Poslanika s.a.v.s. je to što je ljude Medine učinilo hrabrim i vatrenim borcima.

Drugi događaj lažnog osjećaja ponosa Arapa tog vremena je da je jedan čovjek želio da oženi djevojku i tražio je od njenog oca da mu dozvoli da je vidi. Otac je odbio. Čovjek je otišao Časnom Poslaniku s.a.v.s. i ispričao mu ovu priču. Poslanik s.a.v.s. je rekao da otac nije u pravu i da je odobrivo vidjeti djevojku radi vjenčanja. Ovaj čovjek je otišao natrag ocu djevojke i rekao mu šta je Poslanik rekao.  Otac to nije uvažio i u svom lažnom ponosu ponovo odbio da mu dozvoli da vidi djevojku. Za to vrijeme je djevojka slušala sve ovo i izašla neopokrivena. Pitala je svog oca kako može i dalje odbijati kad je Poslanik rekao da je u redu vidjeti djevojku prije vjenčanja. Onda se ona obratila čovjeku i rekla da je tu da je može vidjeti. Čovjek je odgovorio da ne treba da je vidi zato što je njemu najvažnije da je djevojka poslušna Bogu i Njegovom Poslaniku. Tako je Bog promijenio srca Arapa da je sve što im je bilo važno bilo Božije zadovoljstvo i zadovoljstvo Njegovog Poslanika.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao: ‘Ni jedna svjetska vlada ne može promijeniti srca. Samo Uzvišeni Allah može promijeniti srca. Kukavice postanu hrabri po Božijoj naredbi a hrabri postanu kukavice po Božijoj naredbi. Škrti postanu velikodušni po Božijoj naredbi a velikodušni postanu škrti po Božijoj naredbi. Neuki postanu učenjaci po Božijoj naredbi a učenjaci postanu neuki po Božijoj naredbi. Kad Bog naredi da neka nacija bude uništena, njeni učenjaci postanu neznalice, njeni hrabri postanu kukavice, njeni velikodušni ljudi postanu škrti i njeni moćni ljudi oslabe. Međutim, kad Allah hoće da unaprijedi neku naciju, njene kukavice postanu hrabri, njeni neuki postanu učenjaci, njeni škrti postanu velikodušni i njeni glupavi postanu mudri. U životu smo vidjeli mnogo takvih primjera.

Vidjeli smo među Ahmadi muslimanima također. Neobrazovana osoba postaje Ahmadi sa iskrenošću, ali čim postane Ahmadi postaje rječit i mnogi od velike uleme su nervozni da diskutuju stvari s njim i počinju da ga izbjegavaju. Mi smo također vidjeli da neki obrazovani ljudi uđu u naš Džemat ali zato što nisu iskreni o Ahmadijatu oni ostaju neupućeni o religijskom znanju kao što su bili i prije primanja Ahmadijata. Ovo jasno pokazuje da naše znanje nije lično nego od Boga dato, naša hrabrost nije naša vlastita hrabrost nego je data od Boga, naše žrtve nisu naše vlastite nego su rezultat od Boga date sposobnosti. Da to nije bila od Boga data hrabrost, da nije bila od Boga dato znanje, da to nije bila od Boga data srčanost kakve veze bi to imalo sa iskrenošću? To bi sve bilo o navici, napornom radu i ličnim nastojanjima. Premda vidimo svjetske ljude koji su neuki o ovim stvarima a imaju iskrenost srca.’

Objašnjavajući, hazreti Musleh Maud r.a. je rekao kako je Obećani Mesija a.s. imao slugu po imenu Peera koji bio baš jako bistar. Njegovi roditelji su ga ostavili kod Obećanog Mesije a.s. koji ga je liječio i kad je bio bolje, cijeli dan bi sjedio u hodniku kuće i obavljao neke poslove i primao poruke. On nije klanjao namaz. Hazreti maulana Nur ud Din r.a. je nastojao da mu objasni važnost klanjanja namaza. Jedan dan on se spremio da klanja namaz. Dok je klanjao neka žena je donijela hranu i pozvala ga da dođe i uzme hranu. Kad je primila negativan odgovor glasno ga je pozvala da uzme hranu inače će uložiti prigovor o njemu. On je čuo njen glasan poziv i njegovo mentalno stanje je bilo takvo da je, dok je sjedio na zadnjem sjedenju u namazu povikao u odgovoru ženi da će doći čim završi namaz. Obećani Mesija a.s. je rekao da u ovo vrijeme u Kadianu nije bilo pošte ni drugih sredstava komunikacije. Kad su ljudi silazili s voza na stanici u Batala maulvi Muhammed Hussein Batalvi je zaustavljao ljude koji su krenuli u Kadian i huškao ih protiv Obećanog Mesije a.s. Jednog dana je zaustavio Peera i nastojao da ga odvrati. Peera je odgovorio da je neobrazovan i neuk ali da čak i on razumije barem jednu stvar a to je da maulvi sahib uvijek zaustavlja ljude da ne idu u Kadian. Kako on godinama dolazi na stanicu i šalje telegrame itd. i vidi kako maulvi sahib odvraća ljude da ne idu u Kadian. Pa ipak ga niko ne sluša. Dok je ‘Mirza sahib’ u Kadianu i ljudi su neprestalno privučeni njemu. Tu mora biti nešto u ovome! Tako je čovjek koji nije čak potpuno razumio pravilnik o obavljanju namaza dao sjajan i ispravan odgovor maulvi Muhammedu Husseinu Batalviju. Oni koji imaju vezu s Bogom poučeni su od Boga na iznenađujući način, jer On ima sredstva za sve. Ako postoji ikakav manjak Allah to opskrbljuje; u slučaju nedostatka mudrosti On je omogućava, u slučaju nedostatka hrabrosti On je omogućava, u slučaju nedostatka velikodušnosti On je omogućava, u slučaju nedostatka zdravlja On ga omogućava, u slučaju nedostatka poštovanja On ga može omogućiti, u slučaju nedostatka imetka On ga može omogućiti. Ukratko, On ima sve vrste riznica i On na tako izvanredan način omogućava Svojim robovima iz ovih riznica.’

Jedanput je ugledni američki svećenik posjetio Kadian skupa sa drugim svećenikom. Dr Rasheed ud din sahib im je pokazao okolinu. Kadian nije imao nikakve građanske vlasti u to vrijeme i smeće se skupljalo na ulici. Svećenik je napravio šalu o čistoći sela ‘novog Mesije’. Dr Rasheed ud din sahib  je odgovorio  da je Indija još uvijek pod vlašću ‘prvog Mesije’ (Britansko Indijskog radža) i ovo je bio primjer njene čistoće i da vladavina ‘novog Mesije’ još nije utemeljena. Onda je svećenik otišao da posjeti hazreti Musleh Mauda r.a. i pitao ga kakvo je islamsko vjerovanje o selenju duša. On je odjedanput razumio gdje ovo ide. Svećenik je mislio da navede na to da li vjerovanje da je Obećani Mesija a.s. po izgledu Isaa a.s. znači da je njegov duh došao u duh Obećanog Mesiju a.s. Ako je ovo tako onda je to selenje duša – koncept koji Kur’an odbija. Odgovoreno mu je da mi sigurno vjerujemo da je Obećani Mesija  po izgledu Isaa u duhovnom smislu a ne fizičkom. Drugo svećenikovo pitanje je bilo o neprimjerenosti mjesta gdje se dogodio dolazak Obećanog Mesije. Pitanje o prikladnosti Kadiana kao mjesta odakle ova poruka može biti upućena cijelom svijetu. Na ovo je odgovoreno podsjećanjem svećenika o veličini Nazareta gdje se dogodio dolazak Isaa a.s. To mjesto nije imalo više od dvanaestak kuća. Naravno, ovo je svećenika ostavilo bez riječi.

Jedanput je neki hodža došao hazreti Musleh Maudu r.a. i tražio od njega da mu pruži dokaz istinitosti Obećanog Mesije a.s. Hazreti Musleh Maud mu je rekao da je dokaz u Kur’anu ali je čovjek želio poseban ajet premda mu je rečeno da je svaki ajet Kur’ana dokaz istinitosti ‘Mirze sahiba’ jer su Kur’anski ajeti primjenjivi za poslanike na jedan način ili drugi. Ima nekih ajeta koje je lakše dokazati da su relevantni u ovom pogledu dok drugi nisu tako lahki i objašnjenje ne bi bilo za svakoga da shvati. Od ovog hodže je traženo  da izabere ajet po svom ukusu i on je izabrao ajet: ”I od ljudi ima nekih koji kažu: ‘Mi vjerujemo u Allaha i Sudnji dan;’ dok oni uopće nisu vjernici.’ (2:9) Hazreti Musleh Maud r.a. je znao da će ovaj čovjek, uz Božiju moć, navesti prikladan ajet, što se upravo i dogodilo. On je prije toga postavio pitanje o tome kako muslimani prakticiraju svoju vjeru kako treba kakva je potreba za poslanikom? Tako mu je hazreti Muleh Maud r.a. pokazao da ovaj ajet govori o nekim među muslimanima koji idu krivim putem, zar im Bog onda neće poslati poslanika radi njihove reforme? Ovo ga je ušutkalo.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao: ‘Sve dolazi od Boga, ljudska snaga ne može uraditi ništa; zato zapamtite: ukoliko dove nisu učinjene u stanju da ste muztir, to jest, s vjerovanjem da je samo Bog taj Koji ispunjava sve potrebe svijeta, one neće biti primljene. Sigurno ima ljudi u svijetu koji daju  od onoga što im je Bog dao ali u svakom slučaju oni onom bez odjeće samo mogu omogućiti odjeću. Sigurno ima ljudi u svijetu koji daju od onoga što im je Bog dao ali sve rečeno učinjeno oni samo mogu beskućniku obezbjediti kuću. Sigurno ima ljudi na ovom svijetu koji će koristiti drugima od znanja koje im je Bog dao da ih liječe ali sve rečeno učinjeno oni samo mogu izliječiti bolesne. Sigurno u svijetu ima ljudi koji koriste od Boga dato znanje da nekoga zastupaju na sudu bez naplate ali u svakom slučaju oni se samo mogu boriti za sudski slučaj bez naplaćivanja naknade, ali nema nikog u svijetu ko ima moć da uradi sve ovo. Nijedan čovjek nema moć da postigne promjenu srca, nijedan čovjek nema moći nad promjenom osjećanja; samo je Božije Biće to Koje ima moć nad svim i Koji ima moć da promijeni srca i njihova unutrašnja najdublja osjećanja. Ukoliko dova nije učinjena u stanju  ‘muztir’, ukoliko nije učinjena gubeći nadu sa svim i u svemu i sa savršenom vjerom u Boga, ona nije primljena. Međutim, kad je dova učinjena u ovom smislu, ona sigurno stiže do Allaha i sigurno je primljena.’

Ovo je bilo samo nekoliko letimičnih pogleda hutbi petkom hazreti Musleh Mauda r.a. Ako želimo da promijenimo svoju situaciju moramo se okrenuti Bogu na ovaj način. Da Allah dadne da budemo od onih koji čine dove na ovaj način!

Zatim je hazreti Halifatul Mesih najavio da je umro Azim sahib koji je bio predani radnik odjeljenja za gostoprimstvo u Londonu. On je bio vrlo predan da služi drugima. Njegova će se dženaza klanjati poslije nekoliko dana. On je iza sebe ostavio djecu koja još studiraju. Da Allah bude njihov zaštitnik.