Hutbe 2013.

Hutbe 2013 – Naučite najbolje načine ibadeta i žrtvovanja


Hutba, 29. mart 2013.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahullah talahbi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske  zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Hazreti Halifatul Mesih je današnju hutbu održao u novoizgrađenoj Baitur Rahman džamiji u Valenciji, Španija. On je na početku proučio slijedeće ajete Časnog Kur’ana:

I sjetite se kad su Ibrahim i Ismail dizali temelje posebne Kuće, (moleći): ‘Naš Gospodaru, primi od nas; uistinu Ti uvijek sve čuješ, imaš trajno znanje.

Gospodaru naš, učini nas dvojicu pokornim Tebi i od naših potomaka ummet pokoran Tebi. I uči nas kako da Te obožavamo i žrtvujemo se, i okreni nam se s prihvatanjem pokajanja; zaista Ti mnogo primaš pokajanja (i) milostiv si. (2:128-129)

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da sva hvala pripada Allahu što smo bili u stanju da izgradimo drugu džamiju u Španiji. Dodao je da je prije nekoliko godina u Bašarat džamiji u Petrobadu istakao važnost izgradnje još jedne džamije u Španiji. Tada je odlučeno  da će se slijedeća džamija graditi u Valenciji. Iako u ovoj oblasti ima oko 130 Ahmadi muslimana no, značaj izgradnje druge džamije ovdje u Španiji je zbog historijskog značaja ovog mjesta. Ahmadija džemat je bio u stanju da ovu džamiju izgradi u Španiji nakon razmaka od 30 godina. Za ovo vrijeme su mnogi muslimani došli u Španiju i izgradili su džamije. Ove avenije su za njih bile otvorene izgradnjom Bašarat džamije. Zaista, Džemat Ahmadija je bio u stanju da podigne džamiju u Španiji poslije 700 godina (otkad su muslimani napustili Španiju). Sadašnji broj muslimana u Španiji je oko milion i proračunato je da će se ovaj broj do 2030. uvećati za 80% i broj muslimanskog stanovništva će dostići dva miliona. Prije 30 godina u Španiji je bilo tek nekoliko hiljada muslimana. Većina muslimana u Španiji su porijeklom iz sjeverne Afrike i također se može reći da su se stoljećima stare zajednice u Španiji, koje su prisilno prevedene u kršćanstvo ali su  skriveno čuvale svoju vjeru, vratile natrag u islam. Božijom milošću u Španiji ima mnogo muslimana i ovaj porast je  započet kroz Ahmadija džemat. Međutim, u Španiji će se vidjeti istinski islam samo onda kad sluge Muhammedovog Mesije budu shvatili svoj vlastiti značaj i budu privučeni širenju poruke svakoj osobi u zemlji. Neki možda kažu da je ovdje isuviše mali broj Ahmadi muslimana, kako oni mogu uputiti poruku svakom pojedincu?  Međutim, ako budete odlučni i revni i onda učinite napor, to može biti urađeno. Uvijek je pravljeno planiranje u pogledu ovoga ali ono nije stavljeno u praksu. Planiranje koje je bilo dato od strane centra ili hazreti Halifatul Mesiha ili, prije njega od hazreti Halifatul Mesiha IV r.h., nije bilo realizovano.

Mjesto Bašarat džamije je blizu autoputa koji vodi prema Kordobi. Da je bio napravljen program, naš Džemat je ovdje mogao biti predstavljen. Neki drugi džemati, iako u malom broju, prenijeli su našu poruku velikom broju ljudi preko liffleta. Mnogi ljudi izvana došli su da vide Bašarat džamiju. Da je ovaj posao urađen sa revnošću i predanošću, moglo je biti obavljeno ovo predstavljanje. Ako su druge sekte mogle vratiti natrag islamu 20.000 ‘nekadašnjih Špankih muslimana’, kako naše širenje poruke, koja je poruka istinskog islama, nije moglo ovo postići? Zaista, mi smo otvorili puteve za ovo ali nismo upotrijebili ove puteve sa dužnom revnošću i predanošću, dok su ih drugi iskoristili. Vršioci dužnosti Džemata na svakom nivou u Španiji trebaju shvatiti vrijednost svoje odgovornosti, planirati ciljeve i nastojati da ih postignu.

Istinska slika islama koju mi predstavljamo treba biti propagirana u svijetu danas. Ljude iz nekadašnjih Španskih zajednica treba učiniti svjesnim da je sada vrijeme da uzvrate za okrutnost počinjenu njihovim precima. Međutim, ovo uzvraćanje ne treba biti učineno silom, jer islam poučava: ‘Nema prisile u vjeri’ (2:257). I Allah kaže da vas neprijateljstvo nekog naroda vas ne smije navesti da postupate nepravedno i naređuje: ‘…Budite uvijek pravedni, to je najbliže bogobojaznosti…’ (5:9). Samo bogobojaznost/takva vodi osobu bliže Bogu. Također, ovdje nema nikavog pitanja o neprijateljstvu; ovi ljudi su zemljaci i oni su ti kojima ova poruka ljubavi i mira treba biti upućena. Mi im trebamo reći da prvo primijene lijepo učenje islama i onda uzvrate za prošlost pridobivajući srca kroz ovo lijepo učenje. Srca koja su prisilno natjerana da pripisuju partnera Bogu trebaju biti poučena ljubavi prema Božijoj Jedinstvenosti i prema Muhammedu s.a.v.s. kao Njegovom Vjerovjesniku. Ljubavi prema Bogu Čiji atribut milosti nadilazi sve Njegove druge atribute i ljubavi prema Vjerovjesniku koji je Rahmatullil A’lamiin (milost za sve svjetove). Treba istražiti ove stare muslimanske zajednice i da u njima prevlada istinska vjera i oni trebaju biti preokrenuti u misionare vjere.

Razlog zbog kojeg je Halifatul Mesih odabrao Valenciju kao mjesto za ovu džamiju je što nam historija Španije govori kad su okrutni kralj i kraljica prisilno preobratili muslimane u kršćanstvo, Valencija je bila oblast gdje su ljudi uprkos proganjanja nastavili govoriti arapskim jezikom. Muslimani u Valenciji nastavili su sa svojim obožavanjem Boga i održali svoje učenje dok drugi španski muslimani tog vremena nisu otvoreno proglašavali svoju vjeru. Kad je kralj odlučio da istjera muslimane iz Španije oko 1600-te godine, muslimani Valencije su bili prvi koji su bili izbačeni zato što su nastojali prakticirati svoju vjeru. Španski muslimani tog vremena bili su finansijski slabi i postepeno su bili izbačeni iz velikih gradova i raštrkani okolo. Poslije toga su Španijom upravljali razni upravljači. Italijanske vojske su počinile okrutnosti i kasnije izbacile neke starije muslimane a njihovu djecu poslali kršćanskim porodicama koji su ih odgajali kao sluge i robove. Ovoj djeci je bilo zabranjeno da obožavaju Jednog Boga i primorani su da se drže koncepta trojstva. Danas je naš zadatak da ih ponovo učinimo obožavaocima Jednog Boga. Mi također trebamo, iz ljudske ljubaznosti, ovu poruku uputiti drugima i željeti im ono što želimo za sebe. Trebaju biti učinjeni napori pogotovu u ovoj oblasti zato što je ovdje islam podržavan do kraja. Ovdje muslimani nisu bili izbačeni prije sedam stoljeća nego se izbacivanje ovdje dogodilo prije četiri stoljeća.

Mada nema sumnje da je poslije nekoliko stoljeća vladanja Španijom, do opadanja i pada muslimana došlo zbog njihove vlastite pohlepe i zavjera. Ni simbolični halifa ni kralj nisu ispunili svoje dužnosti i ljudi na visokom položaju su postupali slično. Svaka osoba je stvorila svoje vlastite grupice i usljed ovoga se dogodilo da je došao kraj svim ovim samoorijentisanim stvarima. Sada, kad imamo Halifu Obećanog Mesije a.s., zadatak je njegovih sljedbenika da ponovo utemelje izgubljenu slavu i ponovo uvedu ove ljude u vjeru: ‘Nema niko vrijedan obožavanja osim Allah i Muhammed je Njegov sluga i Njegov Poslanik’. Bog nam je omogućio da izgradimo džamiju u ovoj oblasti i našli smo najprikladnije mjesto za ovu svrhu. Džamija je smještena u centru i vidljiva je sa autoputa. Ovo je ugledna oblast i imamo čestite komšije što je Božija milost. Mi ne trebamo tek biti zadovoljni što smo izgradili lijepu džamiju u drugom Španskom gradu. Treba da se samoispitujemo, treba da preispitujemo svoj način ibadeta i da preispitujemo svoje dužnosti.

Kur’anski ajeti proučeni na početku hutbe pokazuju krasan način kojim su nas hazreti Ibrahim i hazreti Ismail a.s. poučili da ispunimo dužnosti poslije izgradnje Božije kuće. Mi trebamo razmisliti o ovim stvarima tako da u našim generacijama koje dolaze budu rođeni ljudi koji će ispunjavati dužnosti prema Bogu. Ovi ajeti sadrže dovu hazreti Ibrahima a.s. koju je učio gradeći zidove Kabe. Poslije dugo godina žrtvovanja od strane oca, njegov sin i žena nisu se obraćali Bogu riječima: O Bože, mi smo se žrtvovali na Tvom putu tako dugo slijedeći Tvoje naredbe, sada je naše da Ti primiš svaku našu žrtvu i za nas stvoriš lahkoću. To nije praksa Ahmadija džemata ali drugi muslimani teže tome da ponosno oglašavaju svaku malu žrtvu. Pa ipak, uzor koji je Bog pokazao kroz Svog Poslanika je da je sin bio spreman da bude žrtvovan i otac je bio spreman da žrtvuje svog sina koji mu se rodio u starim godinama. On je također ostavio svoju ženu i sina u divljini i konačno je došlo vrijeme kad je ova žrtva njegove žene i sina bila primljena, i za njih je bila omogućena oprskrba. Kad se gradila Kaba ova dvojica pojedinaca (hazreti Ibrahim i njegov sin hazreti Ismail) proglasili su da je njihov cilj da nastane Božiju Kuću, da je nastane vjernicima koji će ispunjavati dužnosti obožavanja Boga i dovesti obožavanje Njega do najvišeg standarda. Ovi ljudi su gradili Božiju Kuću s Božijom naredbom i njihova poniznost i ljubav prema Bogu bili su takvi da su upućivali dove Bogu s molbom da primi njihovu žrtvu. Ovo je pouka žrtvovanja; učiniti žrtvu i onda se okrenuti Bogu u potpunoj poniznosti i činiti dove Njemu da primi žrtvu koja je učinjena. Ovo stajalište (i razmišljanje) i dova je to što privlači našu pažnju da smo mi sljedbenici onoga   kojem je, zbog njegove savršene predanosti i revne ljubavi prema Časnom Poslaniku s.a.v.s., bila od Boga data titula da je Ibrahim ovog doba. Onoga koji je obnovio zidove vjere i koji je osvijetlio ljepotu islama i predstavio ga svijetu u svoj njegovoj slavi, tako da nemuslimani kažu: Ako je ovo islam onda mi povlačimo svoje riječi koje smo izrekli protiv islama.

Danas su svrhe Kabe ispunjene kroz ovog Ibrahima i svijetu je učinjeno očitim ovo svijetlo lijepog učenja islama. Svaka naša džamija širom svijeta svjedok je da ispunjava upravo ove ciljeve i ova džamija koja je nazvana Baitur Rahman također je izraz postizanja ovih ciljeva. Dok ova džamija skreće našu pažnju da se sa poniznošću okrenemo našim ciljevima, ona također skreće pažnju na ispunjavanje zavjeta i na naše odgovornosti. Samo onda ćemo biti u stanju da postignemo svoj cilj.

Mi proglašavamo: ‘O Muhammedov Mesija, ti koji si istinski i revni poklonik Časnog Poslanika s.a.v.s., mi smo se zakleli tebi da ćemo dati prednost vjeri nad svjetskim stvarima i širit ćemo Teuhid (Božiju Jedinstvenost). Izgradnja ove džamije će privući pažnju svijeta islamu i otvorit će puteve širenja poruke. Ispunjavanjem potrebnih dužnosti prema njima i korištenjem svih svojih mogućnosti, naša prva i najveća obaveza bit će da utemeljimo Teuhid i da ljude ove zemlje dovedemo pod zastavu Časnog Poslanika s.a.v.s. O Bože, Koji sve čuješ, Sve znaš, čuj naše dove i osposobi nas da ispunimo svoje obaveze. Učini da ova džamija bude povod postizanja ciljeva koji su ciljevi izgradnje Tvoje kuće. Ti sve znaš, Ti znaš naše slabosti, primi naše dove i oprosti nam naše nedostatke i učini da ispunimo svoje ciljeve.’ Zaista, ljepota i veličina džamije može samo biti od koristi kad budemo ispunjavali svoje dužnosti. Kad budemo ispunjavali svoje dužnosti obožavanja Boga kao i dužnosti prema ljudima tako da praktičan primjer učenja islama također bude očit i ljudi mu budu privučeni.

U toku stotina godina vladavine muslimana u Španiji izgrađene su mnoge lijepe džamije. Na primjer, džamija u Kordobi, čija je ljepota zapanjujuća i tu su mnoge druge veličanstvene džamije koje su bile izgrađene gdje god su muslimani otišli, jedna je u Granadi. Međutim, kad je duh istinskog učenja islama bio presječen kod onih koji su nastanjivali ove džamije, onda su građevine gdje se nekada veličala Božija Jedinstvenost bile ili porušene ili su preokrenute u crkve. Zapanjeni smo kad vidimo ljepotu i izdržljivost džamije u Kordobi koja je ostala neizmijenjena nakon toliko stoljeća, ali nažalost ona je bila prekrenuta u crkvu. Kad su muslimani izgubili duh svoje vjere džamije su otišle drugima. Glavni aspekt nije privlačnost džamije; glavni aspekt je duh vjere onih koji dođu u džamiju. Mi, sigurno, moramo održavati duh ove džamije s napornim radom i ibadetom tako da Bog nastavi uzdizati ljude među nama koji stvaraju ovaj duh tako da ona ostane centar Božije Jedinstvenosti do Sudnjeg dana.

U drugom ajetu proučenom na početku, ovi plemeniti poslanici nisu ograničili dove na sebe, zapravo su je proširili na svoje potomstvo i buduće generacije. Ovo je zaista metod upućivanja dove i načina razmišljanja i brige onih koji žele da budu uspješni generaciju za generacijom. S ovim pristupom ćemo, InšaAllah biti uspješni i sa našom dovom da se naši potomci također drže pobožnosti možemo postići cilj ove Božije kuće. Naše žrtve će biti primljene kad nastavimo imati ljude koji ispunjavaju dužnosti prema Bogu kao i dužnosti prema ljudima. Mi trebamo moliti Boga, kao što su molili Poslanici: ‘I pokaži nam naše načine obožavanja’. Ovi načini ibadeta i žrtve se shvataju kroz Božiju uputu. Pronicljivost da ih razumijemo u dubinu bude ostvarena  Božijom milošću. Namaz je zaista forma ibadeta Bogu. Ali ima klanjača o kojima Bog kaže da će im se njihov namaz obiti o njih i biti povod njihovog uništenja. Treba da nastojimo i obavljamo namaz koji je primljen kod Boga kroz Njegovu milost. U takvom primjeru sve što je urađeno radi Njegovog puta postaje forma ibadeta, čak i ako je to služenje ljudima.

Mi trebamo moliti Allaha za svoje potomstvo s velikom brigom. Mi se na svojim skupovima zaklinjemo da ćemo uvijek biti spremni da učinimo svaku žrtvu. Također trebamo usaditi ovaj duh u svoju buduću generaciju. Međutim, trebamo shvatiti da se s vremenom priroda žrtvovanja mijenja. Kad su rani muslimani došli u Španiju i raširili se svuda po njoj, vodili su džihad sabljom. Međutim, žrtva ovog vremena je džihad širenja poruke, to je finansijsko davanje za gradnju džamije. Priroda žrtve se mijenja sa okolnostima. Hazreti Ibrahim a.s. je molio Boga da bude poučen načinima žrtvovanja i kroz ovo nam je Bog u principu dao  uputu da žrtva treba biti data u skladu sa situacijom. Treba provoditi pobožnost da steknemo Božije zadovoljstvo. Zato je Časni Poslanik s.a.v.s. citirao da je za neke najveća vrlina obavljanje tahadžuda a za druge da obavljaju džihad. Prema tome, vrlina/pobožnost koja nama nedostaje (u kojoj manjkamo) je najveći džihad za nas i jedino to je za nas ispravan (prikladan) način ibadeta i samo to je za nas prikladna žrtva. Ova dova daje veliki naglasak na uklanjanje bilo kakvih naših ličnih nedostataka i nedostataka naših potomaka. Uvijek treba zapamtiti da mi ni ne možemo postići visoki standard ibadeta tek kroz svoje napore niti žrtve. Zato ova dova moli: ‘i okreni nam se s milošću…’ tako da žrtvovanje može voditi daljem žrtvovanju i ibadet postane centralna tačka naših misli. Sretni su oni koji budu slijedili ovaj put i dođu u Božije utočište iz svojih nedostataka i prijestupa i također budu molili Allaha na ovaj način za svoje potomstvo i usade to u njih. Mi trebamo skrenuti pažnju na ispunjavanje dužnosti prema ljudima i napustiti ponos i umišljenost. Mi trebamo odbaciti nemar u obavljanju namaza i koji god nam namaz izgleda težak trebamo ga obavljati sa još više brige i pažnje. Ako je naša slabost obavljanje namaza u džematu mi trebamo posvetiti pažnju tome. Ako ne ispunjavamo dužnosti prema roditeljima trebamo to  činiti, ako ne ispunjavamo prava braće i sestara trebamo tome posvetiti pažnju. Ako ne ispunjavamo dužnosti prema svojm komšijama trebamo tome posvetiti pažnju i privući ih Ahmadijatu, istinskom islamu. Ako budemo prakticirali sve ove vrline samo onda možemo istinski tražiti od Boga da primi naše pokajanje i ima milosti prema nama. Sigurno trebamo druge tretirati s milošću ako želimo da Bog nama pokaže milost.

Kad je vjernik istinski vezan uz džamiju za njega su otvorena nova vrata pobožnosti i on prima oprost. Danas ova džamija koja nam je bila data od Boga treba skrenuti našu pažnju da tražimo ove mjere. Oni koji žive u ovoj oblasti treba da nastane ovu džamiju i da je također nastane sa svojom djecom, inšaAllah. Da Allah podari blagoslove svima onima koji budu povezani s džamijom i da On primi pokajanje i oprosti nedostatke! Danas mi trebamo činiti džihad sebe. Širenje poruke islama također je džihad i mi trebamo posvetiti pažnju tome. Mi ne možemo uspjeti bez Božije pomoći. Božija milost dolazi ispunjavanjem dužnosti ibadeta Njemu. Mi ćemo postići Njegovu milost obavljanjem svog namaza i učestvovanjem u džihadu sebe i džihadu širenja Božije poruke. U današnjem društvu čovjek ima potrebu za ovim džihadom više od svega. Samo ovaj džihad će nas spasiti od zala društva i učiniti da primimo Božiju milost i čuvati nas i naše potomke od iskvarenosti svijeta. Ukrasite ovu džamiju iskrenim ibadetom. Da Allah učini da ova džamija ispuni ciljeve i da mi ispunimo svoje odgovornosti. Džamija čiju su izgradnju finansirali Egipat i Saudi Arabija već je izgrađena u ovoj provinciji. Ono što njoj nedostaje zbog neprihvatanja Muhammedovog Mesije može samo biti ostvareno Ahmadi džamijom. Ova činjenica treba učiniti da svaki Ahmadi musliman još mnogo više vodi računa o rastućoj odgovornosti. Da vas Allah osposobi da to ispunite!

Što se tiče činjenica i brojeva vezano za ovu džamiju, ona je izgrađena na 1.350 kvadratnih stopa zemlje i izgradnja je koštala 1.2. miliona eura od kojih je doprinos Španskog džemata mali. Ako kod nekih postoje finansijska ograničenja, obećanja ipak trebaju biti ispunjena, ali drugi način da doprinesete je da učestvujete u programima širenja poruke. Kapacitet sale je oko 250 klanjača ali su sale prilično velike. Druge mogućnosti uključuju sedam kancelarija, biblioteku, prodavnicu knjiga i dobru kuhinju, ostavu i tehničku sobu. Cijela zgrada ima uređaje za hlađenje. Na ovom placu je već postojao stambeni objekat ali je on bio proširen za tri sobe. Novine su izvijestile da je najveće mjesto klanjanja provincije postalo stvarnost. Međutim, ono će postati stvarnost kad svaki od nas bude ispunjavao svoje dužnosti. Druga pozitivna stvar spomenuta u novinama bila je da zbog svoje predanosti Bogu, Ahmadi muslimani su protiv svakoga ko ubija u ime Boga. Ova džamija također ima dvije  sale za mnogostruke namjene. Da Allah dadne da ova džamija predstavlja sliku islama ljudima ove oblasti i da svaki Ahmadi musliman ispuni svoju dužnost.

Većina pomoći za izgradnju ove džamije došla je iz Centra. Tehnička pomoć je također omogućena od Centra. Naš stariji inžinjer Chaudhry Ijaz sahib organizovao je mnoge poslove i napravio detaljne analize. On je smanjio troškove gdje su bili pretjerani ali ne po cijenu standarda. On sada nije dobro i prima sedmičnu dijalizu ali je naporno radio, da ga Allah nagradi i podari mu dobro zdravlje tako da može dalje služiti Džemat.