Hutbe 2013.

Hutbe 2013 – Istinski atributi muslimana i njihove odgovornosti


Hutba, 19. april 2013.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahullah talahbi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske   zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

‘O vi koi vjerujete! Bojte se Allaha onako kako Ga se treba bojati; i nemojte da umrete  osim kad ste u potpunoj pokornosti.’ (3:103)

Ovaj kur’anski ajet objašnjava stanje istinskog vjernika – istinskog vjernika koji ispunjava sve zahtjeve bogobojaznosti (Takve). Sažetak ovih zahtjeva kao što je opisano Časnim Kur’anom je da vodimo računa o svim pravima Boga i svim pravima čovječanstva. Da nastojimo i prakticiramo sve vrste vrlina, da nastojimo i ispunimo sve Božije naredbe, da prihvatimo sva Božja pretkazanja i pretkazanja njegovog Poslanika s.a.v.s. i nastojimo da ih prakticiramo. Nije dovoljno sebe ubrajati kao onog koji vjeruje jednostavno nazivajući se muslimanom. Slijeđenje Božijih naredbi i blagoslovljenog uzora Časnog Poslanika s.a.v.s je neprekidni proces. Samo se onaj ko se pridržava svega ovoga može nazvati istinskim vjernikom.

Ljudi ranijih religija postali su neposlušni jer se nisu pridržavali naredbi koje su im date i ako se i mi ne budemo pridržavali bogobojaznosti i ne budemo vodili računa o Božijim naredbama i svojim obavezama, također ćemo doći pod kaznu i dopustit ćemo da nas smrt zatekne u stanju koje nije stanje onoga ko slijedi dobra djela.

Istinski vjernik također treba imati strah od Boga i tragati za onim što će ga učiniti poslušnim Bogu. Ako istinski vjernik radi ovoga čak mora snositi svjetovni gubitak, ne treba ga biti briga. Ni roditelji, ni prijatelji, ni porodica, ni vjerski učenjaci ili druge vođe, nitko vas ne smije udaljiti od slijeđenja Božijih naredbi. Svatko od nas će sam biti odgovoran pred Bogom. Niti porodica ni prijatelji, ni prave ni takozvane duhovne vođe ne mogu preuzeti teret drugog. Bit istinskog islama je da se zamislimo nad Božijim znakovima, da prihvatimo učenja Časnog Poslanika s.a.v.s., da sebe zaštitimo od činjenja ugnjetavanja i da prakticiramo islam razumijevanjem njegovog istinskog duha.

Bog je rekao da ibadet i žrtva onih koji su lišeni bogobojaznosti nisu prihvaćeni od Boga,  zapravo to postaje povod njihovog uništenja. Dok za one koji stave u praksu Božije naredbe i čine sve za Božije zadovoljstvo Bog postaje neprijatelj njihovih neprijatelja i prijatelj njihovih prijatelja. Što god oni čine radi Božijeg zadovoljstva bude blagoslovljeno od Boga. Sretni su oni muslimani koji uvijek nastoje da budu u stanju istinskog muslimana kad god ih smrt zatekne.

Nakon što je su bili u stanju da prihvate istinskog i revnog poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s., Ahmadi također trebaju nastojati i pridržavati se onoga što čini Božije zadovoljstvo, i onda održavati to stanje. Ovo je naša velika odgovornost i mi uvijek trebamo raditi na tome. Međutim, hazreti Halifatul Mesih je rekao da je njegova namjera, kao što je vidljivo iz njegovog govora, da se također obrati široj muslimanskoj zajednici i zato je ranije spomenuo utjecaj vjerskih vođa/učenjaka. Dio šire muslimanske zajednice gleda naš program naMTAi prema tome primaju poruku Džemata Ahmadija. Hazreti Halifatul Mesih prima pisma od ljudi izvan Džemata koji gledajuMTAili su proučavali o našem Džematu. Jedno takvo nedavno pismo spomenulo je kako je ovaj čovjek nakon slušanja govora hazreti Halifatul Mesiha i opažanja stanja u svijetu, bio uvjeren da je hazreti Mirza Ghulam Ahmad bio istinit. On nam je poslao svoje najbolje želje ali je rekao da nema snage da se bori s društvom i vjerskim učenjacima. Da ga zbog ovoga možda budemo smatrali kukavicom ali on se ne može pridružiti Džematu. Također je neko među onima koji nisu Ahmadi muslimani spomenuo da se treba bojati Božije kazne ako je ovaj Džemata istinski Džemat. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da takvi ljudi trebaju imati na umu da Bog naređuje da slijedimo bogobojaznost. Ahmadija Džemat je sigurno istinit, praktično svjedočenje njegovih posljednjih 124 godina dovoljno je u tom pogledu. Činjenica da su Ahmadi muslimani, unatoč organizovanog i od vlade odobrenog proganjanja, takozvanih fetvi vjerskih učenjaka koji vode ljude da počine okrutnost, otimanja i ubojstava te paljenja njihovih kuća, izbacivanj iz radnog odnosa, ometanja djece da traže obrazovanje itd. oni su ne samo čvrsti u svojoj vjeri nego su uvijek spremni na još veću žrtvu – trebao bi biti dovoljan dokaz istinitosti Ahmadijata. Osim toga, Džemata stalno napreduje i to je zato što je Bog: ‘izvrstan Zaštitnik i kakav izvrstan Pomagač.’

Organizacije osnovane u ime islama koje provode džihadi aktivnosti ne donose nikakvu korist nego samo islamu donose ružno ime.   Bog kaže da On daje pobjedu onima koji vode džihad na Njegovom putu. Međutim, koji su uspjeh postigli ti ekstremisti? Muslimani ubijaju muslimane. Za tu svrhu oni  dobivaju oružje od drugih. U Siriji različite grupe se bore jedna s drugom i dali su zahtjeve zapadnom svijetu da ih snabdiju oružjem kako bi svrgnuli vladu. Muslimanski pobunjenici i muslimanske vlade  koriste ovo oružje jedni protiv drugih. I jedni i drugi su bez straha od Boga; zaista su ovo ljudi koji su jako udaljeni od vjere.

Emir Timur bio je muslimanski vladar [1336 – 1405] koji se iz poniznih početaka uzdigao do vladara ogromnom teritorijom. On je rekao kad god je započeo ekspediciju/borbu, ustanovio bi da li su muslimanski kraljevi ispunjavali prava svojih podčinjenih ili ne, jesu li bili čvrsti u svojoj vjeri ili ne. Ako bi pronašao da je situacija suprotna, on je poražavao ove vladare i uspostavljao sistem u zemlji koji se temeljio na islamu. Rekao je da je njegov uspjeh bio uz Božju pomoć. Mnogi od načina vladanja Emira Timura temeljili su se na pravdi i zato je bio uspješan. Iako je i on također počinio neku okrutnost no izgleda da je bio najbolji u usporedbi s drugim vladarima tog vremena. Priznajući slabost, rekao je da se njegova vladavina temeljila na pravednosti, mudrosti i pameti i on je pazio na svoje podčinjene kao i na ljude zemalja koje je osvajao, i da je sve ovo činilo devet desetina njegovog uspjeha a da je samo jedna desetina njegovog postupka bila mačem/silom.

Vladari danas imaju samo svoj interes na umu i  samo se brinu za svoje sjedište moći. Vjerske vođe su također upleteni u borbu za moć i neki ili vode terorističke organizacije ili im pomažu. Djeca se na vjerskim seminarima (medresama) obučavaju za  ratoborne postupke a sve ovo se koristi protiv muslimana. Musliman ga kupuje da prolijeva muslimansku krv. Islam je religija ljubavi i mira, čije samo ime znači mir i sigurnost i uklanjanje bola. Danas su ovi ljudi u islam unijeli toliko prezira da su muslimanske organizacije prve na koje se sumnja ako se u svijetu dogodi bilo koji teroristički postupak. Poslije nedavne eksplozije u SAD-u na (Boston) maratonu anti-islamski elementi su odmah rekli da je to djelo muslimana. Oni nisu imenovali bilo koju organizaciju nego su naveli muslimane kao zaslužne krivnje  na zajedničkim osnovama. Hvala Bogu ove organizacije su porekle bilo kakvu vezu s ovim zločinom i ova izjava bi bila dovoljna. Međutim, budući da su lišeni bogobojaznosti, oni su nastavili i rekli da, iako nisu imali nikakve veze s tim,  oni to pohvaljuju i podržavaju. Šta je postignuto napadanjem  bespomoćnih? S jedne strane njihova je tvrdnja da niko ne voli Časnog Poslanika s.a.v.s. kao oni a s druge strane su počinjena djela suprotno njegovom blagoslovljenom uzoru. Dakako, osoba podržava čak i najmanji dio  onoga što njegov voljeni podupire a Časni Poslanik s.a.v.s. je poučavao da se ne povrijede nevini, djeca, žene i starije osobe čak i za vrijeme borbe i Kur’an izričito spominje zaštitu ljudi drugih religija. A da i ne govorimo o uzimanju života ljudi gdje nema ratnog stanja i uzrokovanje da mnogi drugi podnesu bol amputiranja dijelova tijela. Jedne novine su napisale da je za sve ovo samo jedno rješenje, a da je to da se ubiju svi muslimani. Drugi su se usudili da izraze takva mišljenja jer ih muslimani potiču.

Ovdje na Zapadu se rijetko događaju takvi zločini i poslije toga moramo slušati prekoravanje, a nemir je naširoko rasprostranjen u skoro sedamdeset posto muslimanskih zemalja i tamo je to svakodnevna pojava. Bilo da je to Pakistan, Afganistan, Egipat, Sirija, Libija, Alžir, Sudan ili Somalija. Svuda musliman ubija muslimana i to se čini u ime religije. Ako je već okrutnost  počinjena barem ne smije biti počinjena u ime religije i ovom ubojstvu i divljačkom neredu se ne smije davati ime džihad. U muslimanskim zemljama gdje ekstremizam nije uobičajen, postoji ozbiljan nedostatak društvene pravde. Siromašni su sve siromašniji a bogati su sve bogatiji. U Saudi Arabiji koja ima najveće bogatstvo u nafti  društveno zapostavljeni (siromašni), hudovice i siročad željni su da imaju dva čestita obroka.  Naizgled, u ime islama ženama nije dozvoljeno da rade ali vlada uopće ne brine o njima. Ako im i bude data neka opskrba ona nije dovoljna da nahrani obitelj. Za to vrijeme su čak zidovi kraljevskog dvora pozlaćeni a narod gladuje. Sve je ovo bilo izloženo u televizijskom dokumentarnom programu.

Slična je uznemirenost i u drugim muslimanskim zemljama s vladama koje ne omogućavaju socijalnu pravdu i čine okrutnost i narod također ne ispunjava svoje obaveze i kada im bude data prilika također su okrutni. Sve ovo je odvojenost od bogobojaznosti (Takve). Rečeno je kako je učenje islama potpuno, što jeste, ali oni pogrešno kažu da sada nije potreban nikakav reformator ili Mesija ili Poslanik. Zaista je od Boga i Njegovog Poslanika s.a.v.s. pretkazano da će se dogoditi dolazak takve osobe radi reforme (popravljanja) svijeta. I stanje u svijetu uzvikuje da su muslimani zaboravili svoja učenja. Džamije postoje, ali su one učinjene  političkim bojištima. Zaista, Kur’an je tu, ali se čuva samo kao ukras i vjerski učenjaci su napisali njegove komentare tako da njima odgovaraju i time narod vode na krivi put. Pogrešno je reći da nema potrebe za bilo kim da dođe, jer je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da će biti potreba. Tu je svakako potreba za  nekim da dođe od Boga da popravi muslimane i oporekne pogrešno shvatanje islama i da svijet dovede pod zastavu Časnog Poslanika s.a.v.s.

Kad su Bog i Časni Poslanik s.a.v.s. nazvali poslanikom onoga koji je trebao doći, ko ima pravo da daje svoju vlastitu interpretaciju i progoni one koji ga slijede? Stanje svijeta svjedoči da religijsko, duhovno i moralno stanje muslimana opada i da im nedostaje bogobojaznosti unatoč tome što je Kur’an sačuvan u svojoj izvornoj formi. Većina muslimana vode svoje živote izvan Božijih naredbi. U takvoj situaciji se od osobe zaista traži da razumije suštinu islama i širi to među muslimanima, a mi Ahmadi muslimani kažemo da je ta osoba poslana od Boga u četrnaestom stoljeću u skladu sa pretkazanjima Časnog Poslanika s.a.v.s. S Božijom milošću i pomoći on je u svojim knjigama razjasnio duhovna blaga Časnog Kur’ana i napravio jasnom razliku između istine i laži. On je dokazao superiornost islama nad svim drugim svjetskim religijama i tako osporio svoje neprijatelje. On je živio dug život s Božjom pomoći i potporom, i onda je umro ostavljajući iza sebe trajni sistem nasljeđivanja [Halifat]. Potvrđivanje  Zemlje i neba koje je primio nastavljaju se događati u formi prirodnih nepogoda. Zar potresi, poplave i ponižavanje muslimana u svijetu nije dovoljno da otvori oči Pakistanaca i drugih muslimana? Nedavni zemljotres se osjetio u mnogim zemljama, uključujući i Indoneziji. Potrebno je  zamisliti se nad Božjom odredbom na dejstvu, potrebno je pokajanje i činjenje Istaghfara (traženje oprosta od Boga). Umjesto što su u strahu od takozvanih vjerskih učenjaka, trebaju biti svjesni svojih obmana. Mogu li oni navesti bar jedan jedini događaj iz blagoslovljenog života Časnog Poslanika s.a.v.s. koji je primjeren onome što oni danas poučavaju? Ono što muslimani trebaju učiniti je da vode računa o svojoj smrti i ispunjavaju dužnosti prema Bogu i prema ljudima.

Obećani Mesija a.s., rekao je u tom pogledu: “Volio bih da načini na koje se muslimani klanjaju i pretjerano dive svijetu umjesto Svemogućem Bogu i sve svoje nade, želje i stvari koje su vezali sa svijetom bude razbijeno u komadiće. I da u njihovim srcima bude usađena veličina i svemoć Svemogućeg Boga i da ovo drvo vjere donese svježe plodove. Iako neka forma drveta momentalno postoji, to nije stvarno drvo jer je rečeno u pogledu pravog drveta: “Zar nisi razmislio kako Allah objašnjava primjer dobre riječi? Kao dobro drvo čiji je korijen čvrst i čiji je vrh prema nebu. Ono donosi plodove u svako doba naredbom  Gospodara svoga…” (14:25 – 26) Allah je ovdje dao sličnost čistog drveta sa savršenom vjerom koja ima snažan korijen i rekao da mu grane dosežu do neba i ono donosi plod u svako doba po naredbi Gospodara svoga. ‘…čiji je korijen čvrst…’ znači da temelji vjere trebaju biti čvrsti i istiniti i trebaju biti na nivou savršenog vjerovanja i trebaju donositi plod u svako doba. Ono nikada ne smije biti kao osušeno drvo. Međutim, recite da li je to situacija danas? Mnogi ljudi jednostavno kažu kakva je potreba [za vjerom]? Kako je glupa ona bolesna osoba koja kaže kakva je potreba za liječnikom? Ako on misli da ne treba liječnika i ne osjeća potrebu za njim, šta drugo može proizaći iz toga osim njegova smrtonosnost? Trenutno su muslimani, naravno, prihvatili islam ali oni nisu u stanju istinskog vjerovanja. To se događa kad duhovno svjetlo ide zajedno s vjerom.

Ukratko, to su stvari za koje sam ja poslan. Zato nemojte žuriti da me optužite za laž. Naprotiv, bojte se Svemogućeg Boga i pokajte se, jer oni koji su se pokajali su mudri. Znak kuge je vrlo opasan i Svemogući Bog mi je objavio u pogledu toga:  ”… Zaista, Allah ne mijenja stanje jednog naroda dok oni ne promijene ono što je u njihovim srcima…’ (13:12) Ovo je riječ Svemogućeg Boga i neka je proklet  onaj ko kleveće Svemogućeg Boga. Svemogući Bog kaže da će se Njegova volja promijeniti kad se srca promijene. Dakle, bojte se Svemogućeg  Boga i bojte se Njegove srdžbe. Nitko ne može biti odgovoran za drugoga. Većina ljudi ne ostaju vjerni čak u običnim sudskim slučajevima, kakvo povjerenje možete očekivati ​na budućem svijetu, o kojem je rečeno:  ‘Na dan kad će čovjek od svog brata bježati.’ (80:35) (Prevedeno iz Malfuzat, tom  8, str. 261-262).

Obećani Mesija a.s. je također  rekao: “Vidite, baš kao osoba koja tvrdi da vjeruje u Allaha, Njegovog Vjerovjesnika s.a.v.s. i Knjigu ali ne prakticira detalje naredbi, na primjer, namaz, post, hadž, zekat, bogobojaznost i pobožnost i napušta naredbe koje su date  u vezi čišćenja sebe, napuštanja zla i postizanja dobra itd. nije vrijedna  da se zove musliman i ne može se istinski smatrati da je ukrašena   ukrasom vjerovanja. Slično tome, osoba koja ne prihvata Obećanog Mesiju ili ne uzima u obzir potrebu da ga prihvati također nije upoznata o stvarnosti islama i svrsi poslanstva. On se ne može s pravom nazvati istinskim muslimanom, i uistinu poslušnim Bogu i Njegovom Vjerovjesniku s.a.v.s.  Baš kao što je Uzvišeni  Allah dao naredbe u Časnom Kur’anu preko Časnog Poslanika s.a.v.s., slično tome je dolazak konačnog Halife u kasnijem dobu također  vrlo čvrsto pretkazan. Oni koji ga ne prihvate i okrenu se protiv njega nazvani su grješnim. Razlika u riječima Časnog Kur’ana i hadisa (koja nije razlika nego je više o objašnjenjenju riječi Kur’ana) samo je da Časni Kur’an koristi riječ Halifa dok je hadis upravo istog konačnog Halifu  nazvao  Obećanim  Mesijom. Koja vrsta muslimana je onaj koji kaže da on nema potrebe da prihvati osobu u vezi čijeg dolaska je Časni Kur’an dao obećanje i tako dao jednu vrstu  veličanstvenosti njegovom dolasku.” (Prevedeno iz Malfuzat, tom 10, str 261-262).

Obećani Mesija a.s. je napisao:  ‘O, vi nerazboriti!, s čim da vas uporedim! Vi ste kao oni nesretni ljudi blizu čije kuće je velikodušna osoba  uzgojila voćnjak sa svim vrstama plodnog drveća i napravila potok slatke vode u njemu  i uzgojila velika drveća koja daju sjenku u bašči koja hiljadama daje sklonište  od vreline. Ova velikodušna osoba poziva ljudi koji izgaraju na jakoj vrućini gdje nije bilo hlada.  Tamo gdje također nije bilo ploda, ni vode,  da bi mogli sjediti u hladu, jesti voće i piti vodu. Međutim, ti nesretni ljudi su odbili ovaj poziv i umrli od snažne vreline, žeđi i gladi. Zato Bog kaže da će On dovesti druge ljude  koji će sjediti u hladnoj sjeni drveća, jesti voće i piti prijatnu vodu. Bog je kao primjer naveo  u Časnom Kur’anu da je Zul-Karnain našao narod kako gori na vrelini … ovaj narod nije želio nikakvu pomoć od Zul-Karnaina i kao rezultat je ostao u nevolji. Zul-Karnain je našao drugu skupinu ljudi koji su tražili pomoć od njega protiv neprijatelja. Za njih je izgrađen zid i oni su bili spašeni od neprijatelja.

Ja kažem krajnje istinito da sam ja, prema pretkazanju Časnog Kur’ana taj Zul-Karnain koji je doživio stoljeće svakog naroda. A ljudi koji gore na vrelini su oni muslimani koji me nisu prihvatili. Kršćani su [kao] oni koji sjede u blatu i tami, koji čak i ne gledaju gore da vide sunce. A oni za koje je izgrađen zid je moja zajednica. Ja kažem uistinu da su samo oni ti čija će vjera biti spašena od nastraja neprijatelja. Svaki temelj /osnovica koji je slab bit će progutan širkom (pripisivanjem partnera Bogu) ili ateizmom. Međutim, ova zajednica će trajati dugo i šejtan ih neće savladati i šejtanske zavjere  neće njima upravljati.  Njihov argument/rasuđivanje će biti oštrije od mača i prodornije od koplja i oni će nastaviti  pobjeđivati nad svakom religijom do Sudnjeg dana.

Teško nerazboritim ljudima koji me nisu prepoznali! Kako su mračne i turobne bile oči koje se nisu mogle vidjeti svjetlo istine. Oni mene ne mogu vidjeti, jer je predrasude zamračile njihove oči; srca su pohrđala  a oči su zaslijepljene.  Da su krenuli istinski tragajući i očistili svoja srca od zlobe, postili tokom dana i budili se tokom noći da mole u namazu i da su plakali i upućivali molbe, postojala bi nada da će im Plemeniti Bog učiniti očitim ko sam. Ono što je potrebno je da se boje Boga koji je iznad bilo kakve potrebe ili oskudice. ‘ (Prevedeno iz Brahin e Ahmadija, dio V, Ruhani Khaza’in tom 21, str. 313 -. 315).

Obećani Mesija a.s. je dalje napisao: “O ljudi, nemojte prezirati Boga i Njegove znakove i tražite od Njega oprost za svoje grijehe i pokažite poniznost pred Njim iz strahu od svojih grijeha. Jeste li zaboravili kraj onih koji su optuživali za laž prije vas… ako imate [ikakvog] straha, dođite u sklonište Svemogućeg Boga iz svoje nesigurnosti. Ustanite, jedan po jedan i  klonite se onih koji imaju neprijateljstvo i budite zabrinuti: zar vama nisu dati dokazi koji su dati nevjernicima prije vas i zar vama nisu poslani znakovi? Zar niste niski i bijedni pokazujući prezir prema Bogu … Tako mi je od istinskog Dobrotvora Koji mi je dao čast i omogućio moje potvrđivanje i podario mi potomke i uništio moje neprijatelje … pokazan znak riječju i djelom za one koji mogu vidjeti. Svemogući Bog vam je pokazao pomračenje sunca i pomračenje mjeseca u toku Ramazana … O ljudi, ja sam vama došao od Moćnog Boga. Ima li ikoga među vama ko se boji Uzvišenog i Veličanstvenog [Boga]. Ili ćete umrijeti u nemaru? Svoje ste spletke doveli do krajnjih granica i potrošili ste dugo vremena u planiranju kao lovci. Jeste li doživjeli išta osim neuspjeha i jeste li pronašli ono što ste tražili, osim slabljenja vjere. Prema tome, djeco muslimana bojte se Boga. Zar ne vidite kako je Bog ispunio moju riječ i pokazao za mene neizmjeran oprost? Što je s vama pa se ne okrećete Božijim znakovima i bacate na mene strijele prijekora? Zar niste vidjeli dvoličnost (lažnost) svog nagađanja i zar vam pogreška vaše pretpostavke/sumnje nije bila očita? … Ne smišljajte neistinu nakon što ste iskušavani i zadržite svoje jezike. Ako ste bogobojazni, pokajte se kao osoba koja je postiđena i boji se svog lošeg kraja. Bog voli one koji se kaju.” (Prevedeno iz Hujjatullah, Ruhani Khaza’in, tom 12, str. 192 -. 193.).

Hazreti Halifatul Mesih je molio Boga da otvori srca muslimanskog ummeta i da oni razumiju Allahovo određenje tako da budu spašeni iz teških vremena koja doživljavaju. Da razumiju znakove prirodnih nesreća i odustanu od okrutnosti i proganjanja. Da Allah također osposobi nas da slijedimo bogobojaznost i budemo dosljedni u svojoj riječi i djelu i nastavimo alarmirati svijet o uništenju!

Zatim je hazreti halifatul Mesih najavio da će poslije džume namaza klanjati dženazu u odsustvu za dvoje nedavno umrlih Ahmadi muslimana: Chaudhry Mahfooz ur Rahman sahib koji je umro 6. Aprila imao je 93 godine. Naš sadašnji predsjednik Ansarullah Chaudhry Waseem sahib (VB) je njegov najstariji sin.

Kaisera Begum sahiba je umrla 13. Aprila imala je 70 godina, bila je snaha hazreti Halifatul Mesiha II r.a. Bila je vrlo učtiva gospođa i imala izuzetno snažnu vezu sa Halifatom. Pomagala je siromašnim i onima koji nisu imućni. Da Allah uzdigne položaj umrlih.