Hutbe 2013.

Hutbe 2013 – Suština istinitog govora


Hutba, 21. juni 2013.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

 

Hazreti Halifatul Mesih je proučio slijedeće ajete iz sure Al-Ahzab:

O vi koji vjerujete! Bojte se Allaha, i govorite istinitim govorom. On će vam popraviti vaša djela i oprostiti vam vaše grijehe. A ko god se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku, on je, zaista, postigao veliki uspjeh.  (33:71-72)

Bog je u ovim ajetima rekao da posvojimo bogobojaznost (ispravnost) i da govorimo ono što je nezamršeno i jasno.

Obećani Mesija a.s. je napisao:

‘Qavl e Sadiid (ispravna riječ) zahtijeva da govorimo ono što je potpuno istinito i prikladno i neme nikakve naznake slučajnosti, beskorisnosti i laži.’

‘O’ vi koji vjerujete, bojte se Boga i recite ono što se temelji na istini, pravednosti, poštenju i mudrosti.’

‘Nemojte govoriti bez svrhe i govorite u pravo vrijeme i na pravom mjestu.’

(Prevedeno iz Tafsir Kur’an, tom III, str. 731-732)

Navedene izjave (Obećanog Mesije) čine jasnim da se takva (bogobojaznost)  postiže kad se u svakoj situaciji podržava istina, u vrijeme teškoća ili lagodnosti; bilo da je to kad se dolazi do odluke kad smo u svojstvu donošenja odluke, u vrijeme davanja svjedočenja, kod kuće sa ženom i djecom, s prijateljima i porodicom, u poslu dok prodajete ili kupujete i sa svojim poslodavcem. U dnevnim stvarima i razmjenama sve treba biti potpuno istinito i bez dvosmislenosti, što druge ne može voditi slučajnom tumačenju. Osoba treba biti iskrena, čak i ako to ide protiv nje. Neki ljudi misle da  malo krivotvorenja (izvrtanja činjenica) u svakodnevnim stvarima nije bitno. Bog kaže, bitno je. Takva praksa snižava standard bogobojaznosti, vodi osobu laži i udaljava od Boga ili tome da bude odbijena od Boga. Pravi vjernici ostaju čvrsto na qavl e sadiid (ispravnoj riječi).

A mjerilo qavl e sadiid je da sve što osoba kaže je umjesno i prikladno. Nije neophodno reći sve što je istina. Ako to nije umjesno (ako je nevezano) i nije prikladno može izazvati neslogu i svađu. Odavanjem tajni drugih prekidaju se odnosi. Međutim, ponekad nešto možda ne bude prikladno u jednoj situaciji ali postaje neophodno u drugoj situaciji. Na primjer, neke stvari budu podnesene Halifi vremena koje su za popravljanje. Ove stvari nisu za odavanje u drugim situacijama ali ovdje njihovo otkrivanje postaje odgovarajuće i prikladno. Stvar je  odgovarajuća i prikladna kad nešto bezvrijedno ne bude rečeno u ime qavl e sadiid i nije precjenjeno u maski objašnjenja. Ponekad ljudi obavijeste o nečemu radi popravljanja, ali se u toku tog procesa upuste u pretjerivanje i preuveličavanje. U takvom slučaju stvar ne ostaje qavl e sadiid, nego to postaje sprdnja qavl e sadiid. Čak i pretjerivanje nepovezanom riječju stvar udaljava od istine i kao rezultat, umjesto prikladnih sredstava popravljanja, upotrebljena su pogrešna sredstva. Ponekad se popravljanje može učiniti nježnim savjetom, oprostom ili blagim prekorom (kaznom). Međutim, kada se koriste pogrešne riječi da se obavijesti osoba koja donosi odluku, one ga vode do udjeljivanja oštre kazne. Zato također uvijek treba imati u vidu mudrost skupa sa istinom i pravednošću, a mudrost je to što treba održavati društveni mir na svakom nivou. Takva mudrost zahtijeva da sve bude rečeno  u skladu sa vremenom i mjestom i prikladnošću. Reći ono što je istina, bez mudrosti i prikladnosti nije qavl e sadiid. Naprotiv, to postaje bezvrijedno i umjesto da postigne Božije zadovoljstvo, može postati izvor navlačenja Njegove srdžbe. Božja ljubav se postiže time da dobro razumijemo bogobojaznost i qavl e sadiid.

Obećani Mesija a.s. je rekao: “Čovjek treba biti naklonjen prefinjenim putevima bogobojaznosti, u tome je sigurnost. Ako se osoba ne brine o malim stvarima onda jednog dana te male stvari učine da on počini teške grijehe. Pojavit će se kolebljivost i nebriga i uzrokovati njegovo uništenje. Vi trebate čuvati u vidu postizanje visokih položaja bogobojaznosti i radi ovoga je neophodna sklonost ka prefinjenim putevima bogobojaznosti.’ (Prevedeno iz Malfuzat, tom 8, str. 106)

Obećani Mesija a.s. je također rekao: ‘Istinska dobrobit i zadovoljstvo se ne mogu postići bez bogobojaznosti. Čvrsto ostajanje na bogobojaznosti je  doista poput pijenja čaše otrova. Allah Uzvišeni pravi sve aranžmane za ispravnog.

‘A onaj ko se boji Allaha – On će za njega napraviti izlaz za spas, i opskrbit će ga odakle on ni ne pomišlja…’ (65:3-4).

Prema tome, bogobojaznost (takva) je princip iza dobrobiti ali ne trebamo postizanje bogobojaznosti (takve) učiniti uslovnim. Usvojite bogobojaznost (takvu) i dobit ćete ono što tražite. Allah Uzvišeni je Najmilostiviji i Plemenit, posvojite bogobojaznost i On će vam dati ono što želite.’ (Prevedeno iz Malfuzat, tom 5, str. 106-107)

Nijedna Božija naredba se ne treba smatrati malom, a kamoli naredba za qavl e sadiid koja je osnova društvenog mira kao i osnova popravljanja. Zato je to Časni Poslanik s.a.v.s. uključio u govor prilikom nikaha (vjerskog vjenčanja) . Značaj nikaha jeste da je to vrijeme da muškarac i žena budu zajedno u islamskom braku i to je također sredstvo za nastavak buduće generacije. Međutim, kao što je ranije spomenuto, opseg qavl e sadiid ne treba biti ograničen na porodični život, nego on zapravo obuhvata cijelo društvo. Zbog toga je najbitnije da se toga pridržavate kako Bog želi. Bog kaže da traganje za prefinjenim načinima bogobojaznosti (takve) osobu čini primaocem Božije milosti i njegova djela budu popravljena i on također izbjegava ono što je bezvrijedno.

Mi često slušamo hadis koji navodi da je Časni Poslanik s.a.v.s. savjetovao jednom čovjeku da obeća da će se od tog dana pa nadalje uvijek čvrsto držati iskrenosti. On je rekao ako ovaj čovjek bude slijedio ovaj savjet da će sve njegove slabe tačke i nedostaci biti uklonjeni. Čovjek je slijedio taj savjet i oslobodio se od svih svojih velikih i malih grijeha. Kada se dogodi takva situacija, Bog želi da ta osoba popravi svoje prakse.  Onima koji posvajaju bogobojaznost i ostaju čvrsto na iskrenosti Bog također oprosti njihove prošle grijehe. Tako, ne samo da prakse osobe budu popravljene nego i njegovi prošli grijesi budu oprošteni. On postaje istinski vjernik slijeđenjem Božijih naredbi i naredbi Njegovog Poslanika s.a.v.s., držeći se bogobojaznosti, činjenjem dobrih djela, izbjegavanjem nesloge i slijeđenjem svih naredbi na koje se poziva Obećani Mesija a.s. govoreći o 700 naredbi Časnog Kur’ana. Ovo također omogućava oprost čovjekovih budućih grijeha. Zbog popravljanja sebe, osoba neprestalno bude udaljena od grijeha. Zaista nam Istaghfar (traženje oprosta od Boga) daje snagu protiv griješenja.

Bog kaže da je za čovjeka ‘golem uspjeh’ da postigne Božije zadovoljstvo. Zaista su za ovaj golemi uspjeh neophodni savršena poslušnost Bogu i Njegovom Poslaniku s.a.v.s. a da bismo ovo praktikovali, neophodno je tražiti Božju pomoć za jakost. Ova jakost se može postići kroz Istaghfar (traženje oprosta). Osoba bude privučena da čini dobra djela i Bog je upućuje i uključuje među istinske vjernike, to jest, one koji su iskreni, koji šire istinu i koji se pridržavaju bogobojaznosti. Bogobojaznost osobu odvodi do ovog ‘golemog uspjeha’ i oni koji postignu ovaj golemi uspjeh su ispravni. Mi trebamo nastojati i postići ovaj položaj.

Obećani Mesija a.s. je rekao u pogledu iskrenosti: ‘Činjenica je da je pronicljivost dobra stvar, ona daje čovjeku svojstveno razumijevanje o iskrenosti drugog. U  iskrenosti je hrabrost dok je lažov kukavica. Onaj čiji je život upleten u nečistoću i nepoštenje uvijek je uplašen i ne može se natjecati. On ne može izraziti svoju iskrenost sa hrabrošću i smionošću kao što može istinita osoba i ne može dati dokaz svoje čistoće. Zamislite se malo čak nad ovosvjetskim stvarima. Postoji li neko kome je Bog dao dobar položaj u životu, koji je bez onih koji mu zavide? Svaka osoba s dobrim ugledom ima zavidnike koji ga progone. Vjerske stvari su iste. Šejtan je neprijatelj reforme (popravljanja). Čovjek treba svoju odgovornost držati jasnom i svoje stvari s Bogom pod nadzorom i biti sretan i onda da se ne boji bilo koga niti da mu je stalo do bilo koga. Izbjegava takve stvari zbog kojih će biti zaslužan kazne. Međutim, sve ovo se ne može dogoditi bez pomoći od Nevidljivog i bez Božijeg osposobljavanja. Ukoliko Božija milost nije tu, samo ljudski napor ne koristi mnogo.

„jer čovjek je stvoren slab“ (4:29)

Čovjek je slab i pun nedostataka i poteškoće ga okružuju sa svih strana. Zato treba moliti da ga Allah Uzvišeni omogući i učini primaocem pomoći od  Nevidljivog i dobrotvornosti Njegove milosti.”(Prevedeno iz Malfuzat, tom 10, str. 252)

Čovjek se suočava sa teškoćama u ovosvjetskim kao i vjerskim stvarima. S Božijom milošću uz bogobojaznost i iskrenost, ove teškoće mogu biti uklonjene. Ponekad iznošenjem istine možete osobu staviti u teškoće ali ako je čovjek iskren onda izlazi iz teškoće. Ponekad iznošenje onoga što je istina među bližnjima također stavlja osobu u teškoću zato što među vašim vlastitim srodnicima ima ljudi svih vrsta naravi i sklonosti. Ovo potječe iz nedostatka bogobojaznosti. Na primjer, ovih dana se u Džematu održavaju izbori širom svijeta. I hazreti Halifatul Mesih prima određene prigovore. Ljudi kažu da su glasali za određenu osobu i da su ih određeni vršioci dužnosti pitali zašto su glasali za tog i tog? U izborima Džemata svako ima pravo da glasa za bilo koga za koga istinski misli da je pogodan i niko ili nijedan vršioc dužnosti nema pravo da ih pita zašto su tako uradili. Ako se ova slabost nalazi u nekome onda sljedeći put neće doći da ne bi njihove slabosti i nedostaci bili ponovo otkriveni. To može također biti zbog nedostatka bogobojaznosti, kao što ponekad ljudi kažu da su zabrinuti da određeni vršioc dužnosti možda gaji ljutnju protiv njih. Ovo je nedostatak bogobojaznosti i nedostatak iskrenosti. Treba uvijek imati na umu ako je neko ostvario svoje pravo u davanju mišljenja, onda ne preostaje briga o iskrenosti i bogobojaznosti. Zaista, treba tražiti Božiju milost a ako Božija milost nije tu, niko ne može učiniti ništa. Oni koji gaje takve ljutnje ponekad dođu pod Božiju odredbu. To ne znači da je uprava Džemata takva da su ljudi slobodni da rade šta žele, na neki način ili drugi oni budu uhvaćeni.

Obećani Mesija a.s. je rekao: “Općenito opažamo da su ljudi uvjereni u tvrdnju ‘ne postoji niko vrijedan obožavanja osim Allah’, i također javno ispovijedaju da prihvataju Časnog Poslanika s.a.v.s. Također prividno obavljaju Salat (namaz) i  poste. Međutim, stvarnost je da nema duhovnosti. Protivno, budući da je suprotno ovim dobrim djelima je svjedočenje da ove prakse nisu obavljene u duhu dobrih djela nego kao naviknuti običaji jer oni nemaju ni nagovještaja iskrenosti i duhovnosti. Šta bi mogao biti razlog da nedostaju blagoslov i duhovna svjetla ovih dobrih djela? Zapamtite dobro da ukoliko ove prakse nisu poduzete s iskrenošću srca i sa duhovnošću, neće biti nikakve dobiti i ove prakse neće biti od koristi. Dobra djela su zaista dobra djela kad nemaju nesklada. Nesklad je snažna suprotnost sklada i dobra osoba je ona koja je slobodna od nesklada.” (Prevedeno iz Malfuzat, tom 6, str. 237-238)

Kada ljudi moraju odgovarati za sporedne stvari i biti uznemiravani, to dolazi pod kategoriju nesklada (nereda). Osoba treba uvijek razmišljati o sebi da treba pokazivati dobra djela. Djela osobe budu popravljena kada Bog hoće. Znak onoga ko se pridržava bogobojaznosti je da oni smatraju djela toliko dobrim kad ih Bog smatra takvim i za ovo osoba treba Božiju milost okretanjem Njemu i kroz Istaghfar.

Obećani Mesija a.s. je rekao: “Čovjek misli da je samo verbalno izgovaranje Kalimei šehadeta dovoljno ili da je samo izgovaranje ‘Estaghfirullah’ dovoljno. No, zapamtite da nije dovoljno samo napraviti verbalnu buku. Bez obzira da li osoba kaže Estaghfirullah hiljadu puta ili uči Tasbih stotinu puta, to neće zaraditi ništa zato što je Bog stvorio čovjeka čovjekom a ne papagajem. Papagaj verbalno ponavlja iako ne razumije ništa. Za čovjeka je da misli prije nego što govori i onda da to stavi u praksu u skladu s tim. Međutim, ako on samo ponavlja izgovaranje stvari u stilu papagaja  onda treba imati na umu da nema blagoslova samo u ispovjedanju ustima. Ukoliko  srce osobe nije u onome što kaže i također praktikuje u skladu s tim, šta god on kaže smatrat će se samo riječima bez ikakve odlike ili blagoslova čak i ako je to Časni Kur’an ili Istaghfar što on uči. Bog Svemogući zahtijeva akciju i zato je stalno nalagano da se čine dobra djela bez kojih osoba ne može postići Božiju blizinu. Neki nerazboriti ljudi kažu da završe učenje Časnog Kur’ana u jednom danu. Treba ih pitati šta su postigli od toga? Oni to jednostavno uče svojim jezikom ali u potpunosti zanemare (upotrebu) drugih dijelova tijela, a Allah Uzvišeni je stvorio sve udove zato da se mogu koristiti. Ovo je razlog iz kojeg hadis navodi da neki ljudi uče Časni Kur’an a Časni Kur’an ih proklinje zato što je njihovo učenje samo riječi i bez ikakve prakse.” (Prevedeno iz Malfuzat, tom 6, str. 398-399)

Obećani Mesija a.s. je dao kao znak za ulazak u njegov Džemat ili je dao kao znak za ljude Džemata da oni slijede 700 naredbi Časnog Kur’ana. Svako treba da pazi na svoje prakse i treba ih prilagoditi u skladu s ovim učenjem.

Obećani Mesija a.s. je rekao: “Osoba koja ne uskladi svoje prakse do granica koje je postavio Uzvišeni Allah, podrugljiv je jer samo čitanje (nečega) nije volja Allaha Uzvišenog jer On želi akciju. Ako neka osoba svaki dan čita kazneni zakon Indije ali ne slijedi taj zakon, nego naprotiv počini zločin poput uzimanja mita, itd. i kada ta osoba bude uhvaćena hoće li njegovo opravdanje  da je svaki dan čitao kazneni zakon biti prihvatljivo? Ili će mu biti data oštrija kazna za činjenje krivičnog djela uprkos tome što zna? On treba biti osuđen na četiri godine umjesto jedne godine.’ (Prevedeno iz Malfuzat, tom 6, str. 399)

Obećani Mesija a.s. je dalje rekao: “Ukratko, samo riječi neće biti od koristi. Traži se  da čovjek prvo prolazi kroz tegobe tako da zadovolji Svemogućeg Boga. Kad on tako čini, Svemogući Bog će mu dati dug život. Nema kršenja Božijih obećanja. On je obećao: ‘…a ono što koristi ljudima to stoji na zemlji…’ i to je apsolutno istina. Također je opće pravilo da niko ne pušta da propadne nešto korisno. Ko bi zaklao konja, bika, kravu ili kozu ako su pogodni i korisni? Međutim, kad [takva životinja] ne ostaje uslužna i nije od koristi onda se na kraju zakolje.”

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da se treba zamisliti nad ovim frazama.

“Slično tome, kad osoba nije više ni od kakve koristi u očima Uzvišenog Allaha i nije od koristi drugima, Allah Uzvišeni ne brine za njega, zapravo ga uništava da ga se riješi. Ukratko, zapamtite ovo vrlo dobro da samo obilje riječi nije od koristi ili od utjecaja ukoliko nije učinjeno skupa sa praksom i ako i ruke i noge i drugi dijelovi tijela nisu upotrebljeni da rade dobra djela. Allah Uzvišeni je poslao Časni Kur’an i  ashabi su mu služili. Jesu li oni smatrali da je dovoljno samo čitati Časni Kur’an ili su smatrali da je važno da ga prakticiraju? Oni su pokazali odanost i poslušnost takve veličine da su sebe žrtvovali kao životinje. Ono što su postigli poslije ovoga i koliko ih je Uzvišeni Allah cijenio nije skrivena stvar.

Ako želite postići milost i blagodat Uzvišenog Allaha, onda pokažite izvršavanje, inače ćete biti odbačeni kao beskoristan predmet. Niko iz svog domaćinstva ne baca vrijedne stvari, zlato i srebro. Naprotiv, o svim takvim stvarima i svim korisnim i vrijednim predmetima se vodi velika briga. Međutim, ako se u kući nađe mrtav pacov, on će odmah biti izbačen. Slično tome, Uzvišeni Allah uvijek voli Svoje pobožne ljude, poklanja im dugo godina i blagoslovljava njihovo poslovanje. On ne dozvoljava da propadnu i ne dopušta da umru nečasnom smrću. Međutim, onaj ko krši naredbe i radi protiv naredbi Uzvišenog Allaha bude uništen. Ako želite da vas Svemogući Bog cijeni neophodno je da postanete pobožni tako da budete vrijedni u Božjim očima. Bog pravi razliku između onih koji Ga se boje i drže se Njegovih naredbi i ostalih. Tajna za čovjeka da nađe blagoslov je u izbjegavanju zla. Takva osoba je vrijedna gdje god živi jer luči pobožnost. On je milostiv prema siromašnim,  ljubazan prema komšijama, nije štetan, ne podnosi lažne sudske predmete, ne daje lažno svjedočenje – zapravo čuva svoje srce očišćenim i naklonjen je Bogu i nazvan je Božijim prijateljem ‘(. Prevedeno iz Malfuzat, tom 6, str 399 – 401)

Da Allah dadne da se pridržavamo bogobojaznosti (takve) i ostanemo čvrsto na istini, da budemo potpuno poslušni Bogu i Njegovom Poslaniku s.a.v.s., da On prekrije naše grijehe i da naše prakse budu te koje će steći primanje kod Boga. Da privučemo Njegovu milost i da u stvarnom smislu postignemo onaj cilj za koji je Bog poslao Obećanog Mesiju a.s. i također budemo pomagači ovog cilja i imamo Božiju  milost uz sebe.

Zatim je najavljeno o ubistvu ‘našeg brata šehida’ Jawad  Karim sahiba. On je bio iz Green Towna, Lahore i ubijen je 17. juna od četvorice nepoznatih napadača koji su ušli u njegovu kuću i pucali na njega. Jawad sahib je živio na prvom spratu a njegov brat i majka su stanovali u prizemlju. U 19:45 nepoznati napadači su ušli u kuću i pozvali ga. Pogodili su ga u srce. Čuvši metež brat je izašao iz kuće, napadači su pucali u zrak i rekli njegovom bratu da je on slijedeći i pobjegli. Jawad sahib je odveden u bolnicu ali je umro na putu do tamo.

Ahmadijat je ušao u porodicu Jawad sahiba kroz njegovog pradjeda po majci koji je dao bai’at na ruci Obećanog Mesije a.s.. Jawad sahib je imao 33 godine i bio je Muusi. Imao je vlastiti biznis. Njegova supruga je doktor i on je također obavljao poslove za njenu kliniku. Bio je nježan, iskren i milostiv prema svima. Njegova kuća je dugo vremena bila  centar za obavljanje namaza. Služio je u omladinskoj organizaciji Džemata – Khuddamul Ahmadija u različitim svojstvima. Bio je vrlo velikodušan u plaćanju članarine. Iza sebe ostavlja hudovicu i troje male djece.

Njegova majka, Razia Karim Dehlvi sahiba, rođena 1947. doživjela je srčani udar u vrijeme Jawad sahibove sahrane i umrla. Bila je penzionisani direktor škole i aktivna u radu Džemata. Da Allah uzdigne položaj umrlih i bude Pomagač  ožalošćene porodice i ojača njihovu vezu sa Džematom. Kad je Huzur nazvao Jawad sahibovog brata da izjavi saučešće u odgovoru na ovu poruku Jawad sahibov brat je rekao da su oni uvijek spremni dati svoje živote za Džemat. Da im Allah dadne hrabrost ali da ih također čuva sigurnim! Huzur je rekao da će poslije džume namaza klanjati dženazu u odsustvu.