Hutbe 2013.

Hutbe 2013 – Ne približavajte se lošim djelima


Hutba, 02. august 2013.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi
nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Posljednja hutba petkom bila je bazirana na tumačenju Božijih naredbi kako je navedeno u ajetima 152-154 iz sure Al-An’am. Od ovih naredbi objašnjene su samo prve tri, to jest: izbjegavanje širka (pripisivanja partnera Bogu), ljubazan tretman prema roditeljima i značaj dobrog odgajanja djece od strane roditelja. Danas su objašnjene naredbe o kojima Bog kaže: ‘…ono što je vaš Gospodar učinio neprekršivim…’

Četvrta naredba u ovom ajetu je: ‘… ne približavajte se nečistim djelima, bilo javnim ili tajnim…’ Ova naredba zabranjuje razne nepristojnosti i nečista djela.  (Arapska) riječ ‘Favahiš’ ima nekoliko značenja. Ona znači razvrat (blud), pretjerivanje u štetnom, nemoralnom postupku, razne velike grijehe i šejtanska djela, govor i činjenje svega što je loše i također veliku škrtost. Ova naredba istrebljuje  lična i društvena zla i daje rješenja za stvari koje šire zlo u porodicama i društvu.

U Časnom Kur’anu je na drugim mjestima navedena posebna kazna u pogledu bluda. Ako oženjen čovjek bude upleten u to on zaboravlja prava svoje porodice i ne osvrće se na njih a žena upletena u to također ne ispunjava prava svog muža i djece. Ako  osoba nije u braku onda je kriva za širenje pokvarenosti i nepristojnosti u društvu. Ljudi ulaze u ove odnose davanjem lažnih obećanja i ako se zbog pritiska porodice ili pritiska društva ili zbog njihovih vlastitih lažnih obećanja, taj odnos prekine, muškarci ne trpe toliko. Pogotovu naša Azijska kultura prikriva muškarce dok život žene bude upropašten. O takvim primjerima obično bude izviješteno u novinama. Ako iz takvog odnosa budu rođena djeca ona su lišena svojih prava i njihovi roditelji postaju krivi za ‘ubijanje’ svoje djece. Ovdje, u ovim zemljama, postoje neki zakonski čuvari za takvu djecu ali ima mnogo ljudi koji praktično ubijaju svoju djecu, dok u nerazvijenim zemljama takva djeca nemaju nikakvih prava. Tamo, ako bogati ljudi počine takva nečasna djela, oni su iznad zakona. Samo prije nekoliko dana je u Pakistanskim vijestima bilo da je žena imala nezakonito dijete i pokvarena policija je podnijela tužbu protiv ove sirote žene a ništa nije rečeno o muškarcu zato što ima položaj u društvu. To je pojedinačan slučaj o kojem je izviješteno, ko zna koliko se slučajeva takve prirode dogodi i koliko je porodica uništeno. Razlog za ovo je što su udaljeni od Božijih naredbi. Kad je ovo stanje muslimana kako možemo ukoriti druge! Zaista je Božija naredba da se ne približavamo nečistim djelima.

U ovo doba mogu se naći mnoga razna sredstva praljavštine. Tu je internet sa nepristojnim veb-stranicama, nepristojni filmovi na TV i odvratni pornografski časopisi. Ovdje su se sada počeli dizati glasovi da takvi uvredljivi časopisi ne trebaju biti otvoreno izloženi u prodavnicama i drugim mjestima jer to ima loš uticaj na moral djece. Oni su to sada uvidjeli dok je Kur’an dao učenje prije 1400 godina da se držimo dalje od nepristojnosti – to čovjeka čini nemoralnim, udaljenim od Boga i od religije i da čak krši zakon. Islam ne zabranjuje samo očitu i vidljivu nečistoću nego također skrivenu nemoralnost. Naredba za pokrivanje i odijevanje skromne odjeće su čuvanje protiv otvorene i neformalne veze između muškaraca i žena.

Islam ne kaže kao Biblija da na žene ne gledate s lošom namjerom. Zapravo, on kaže da će vaše oči pasti na žene u bliskom okruženju i to će stvoriti nepristojnosti i nećete biti u stanju da razlikujete između dobra i zla. Prema Bogu i Njegovom Vjerovjesniku u takvom otvorenom miješanju muškarca i žena treći je šejtan. Upravo je spomenut internet. U ovo su uključeni razgovori i facebook i skajp i hazreti Halifatul Mesih je vidio da se mnoge porodice raspadnu zbog ovoga. On je rekao da mu je jako žao da se takvi događaji nalaze i u našim Ahmadi domovima. Dok je naredba da se čak ne približavamo takvim nečistoćama zato što šejtan zgrabi osobu.

Prelijepo učenje Kur’ana naređuje i muškarcima i ženama da obuzdaju svoje oči, i ovo zaista ograničava otvoreno miješanje kao i gledanje nepristojnih filmova. Ova naredba također uključuje da se ne družimo s ljudima koji imaju interes za tim u ime slobode, koji kazuju svoje priče i nastoje da i druge potaknu ka svojim putevima. Muškarci i žene ne trebaju razgovarati na skajpu i facebooku i gledati jedno na drugo i ne trebaju ih učiniti sredstvima povezivanja jedno s drugim. Bog kaže da su ovo sve otvorene i skrivene prljave stvari i dovode do toga da osoba bude zavedena  osjećajima, gubeći razum i na kraju navlači Božije nezadovoljstvo.

U ovo doba je promovisana i druga nečista stvar koja nije samo protiv prirode nego je narod jednom zbog toga bio uništen. Vlade su u procesu ozakonjenja braka ljudi istog pola, to jest, napravljeni su planovi na vladinom nivou da se širi nešto prljavo i nemoralno. Neki predsjednici vlada govore da ovakvi zakoni trebaju uslijediti širom svijeta. Jedan (kršćanski) svećenik, vjerovatno iz južne Afrike, koji naravno slijedi Bibliju koja kaže da je narod bio uništen zbog homoseksualnosti, rekao je ako vjenčani par istog pola ne može ići u Raj onda bi on radije otišao u Pakao. Takva je mjera nemoralnosti u svijetu danas i ako se to nastavi širiti na ovaj način, onda će ove nacije biti očevidac svog kraja. To će njihov život učiniti paklenim na ovom svijetu i Bog zna kakav će tretman imati na Ahiretu. Medicinsko istraživanje je jasno dokazalo da se AIDS (sida) brzo širi među ljudima homoseksualcima. Božija kazna dolazi u raznim formama. Nije neophodno da će se ponoviti Božija kazna kamenovanja s neba. HIV osobu dovodi do strašnog i bolnog kraja.

Što se nemoralnost brže širi to treba biti veći napor Ahmadi muslimana da se povežu s Bogom i nastoje i spase sebe i svijet od njegovog uništenja. Svjetovni ljudi zadovoljavaju određeni sloj društva radi političkih ciljeva i promovišu nešto što je protiv Božijih naredbi i žele da to šire u cijelom svijetu što će dovesti do uništenja. Iz saosjećanja prema njima, mi ih trebamo obavijestiti da je Bog uvijek Milostiv, On je ostavio otvorena vrata oprosta. On kaže: ‘a oni koji, kad počine ružno djelo ili učine sebi nasilje, mnogo Allaha spominju i mole oprost za svoje grijehe – a ko može oprostiti grijehe osim Allah?’ (3:136) Bog oprašta  ako nema ustrajavanja u svim nečistim djelima i osoba ima strah od Boga. Mi trebamo zaštititi sebe protiv svih nemoralnosti i također nastojati i pokazati drugima puteve da tako rade.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Njihov Bog će oprostiti onima koji, kad počine nečisto djelo ili ogriješe svoju dušu, spominju Allaha Uzvišenog i traže oprost za svoje grijehe i ne ustrajavaju u svom grijehu.’

Hazreti Halifatul Mesih je molio (Allaha) da se svako ko je upleten u prljava djela opameti i bude spašen od Božije kazne. On je rekao da je ovu stvar objasnio zato što je osjećao veliku potrebu za tim jer je ova stvar postala vrlo javna.

Naredna naredba je: ‘…ne ubijajate život koji je Allah učinio svetim, osim po pravu…’ Ova naredba skreće našu pažnju da ispunjavamo dužnosti prema društvu, da s poštenjem i pravdom ispunjavamo dužnosti prema svojoj braći, prijateljima i drugovima. Ovdje ubijanje ne podrazumijeva samo uzimanje života drugog. Zapravo, prekidanje veza s nekim, otimanje prava drugih, emotivna povreda drugog, ponižavanje drugog kao da ih praktično ubijamo, uništavanje njihovog samopoštovanja također je ‘ubijanje’. I onda je tu duhovno ubijanje. Bog je smatrao da je sve ovo ravno ubijanju i On ih je zabranio. Svako ubijanje na koncu dovodi do nereda i nemira u društvu i Bog ima snažnu odbojnost prema ovome. Izjava: ‘…osim po pravu…’ ne daje pravo da uzimamo pravdu u svoje ruke i kazna treba biti ograničena samo na ono što je neophodno tako da može doći do popravljanja. Ovdje treba biti jasno da nije svakom dato pravo da kazni i uzvrati. S ovim treba postupati zakon i zakon treba donijeti presudu u skladu sa zahtjevima pravde. Zaista, zakoni koje je čovjek donio su prilično skorašnji dok je Bog ovo odredio prije dugo vremena. Smrtna kazna i druge razne kazne sve se udjeljuju zakonom i kroz zakon.

Ubijanje također podrazumijeva proces bojkota. Samo odgovorne organizacije imaju pravo da izopće, bojkotuju nekoga. U našem Džematu također postoje disciplinski postupci i oni su za svrhu popravljanja a ne kao znak okrutnosti. Sva ograničenja su radi popravljanje pojedinaca, inače je nerazmjerna okrutnost ravna ubijanju. Kad organizacije donesu presudu u sukobima između dviju strana, naravno jedna strana se smatra krivom. Ponekad je druga strana, koja je podnijela gubitak itd., nezadovoljna s stepenom presude i želi da presuda bude tačno kako oni žele da bude. Da je sukobljenim stranama dato pravo da donose presudu jedno ubijanje bi slijedilo drugo a Kur’an naređuje protiv ovoga. Stvarni cilj je da ljudi shvate svoju grešku i da se poprave.

Naredna naredba je u slijedećem ajetu i ona glasi: ‘I ne prilazite imetku siročeta, osim na najbolji način…’ Ova naredba skreće našu pažnju na najslabiji dio društva, siročad. Imetak siročadi treba paziti na takav način da se ne izazove gubitak nego da ga učinimo korisnim. On treba biti upotrebljen ili uložen kao povjerenje (amanet). Na taj imetak treba paziti Džemat, društvo i zaista zakon zemlje. Imetak siročadi koji nisu stigli godine zrelosti (razumijevanja) treba uložiti na način da se uveća i pojača. To je ogromna odgovornost stavljena na ramena rodbine i društva u cjelini. Ovdje je veliko upozorenje u pogledu ove odgovornosti. Kur’an kaže: ‘Zaista, oni koji nepravedno jedu imetak siročadi samo gutaju vatru svojim stomacima, i oni će ući u vatru plamteću.’ (4:11) Kur’anske naredbe ne daju prava jednoj strani dok oduzimaju prava drugog, zato je također rečeno dok pazimo na imetak siročadi u redu je da potrošimo nešto od toga dokle udovoljavamo svim zahtjevima poštenja. Također je dozvoljeno potrošiti od imetka siročeta na njegovo obrazovanje i odgoj, ali je također naglašeno da ne prelazimo granice u ovom pogledu. Oni koji su imućni neka ne uzimaju ništa iz imetka siročeta dok je pod njegovom brigom. Treba uvijek imati u vidu dobro, zdravo ulaganje imetka siročeta. Onda je rečeno: ‘…dok ne dostigne zrelost…’ To jest, vratite mu njegov imetak na ovom stepenu. Ponekad siroče ne stiče dovoljnu zrelost kad dođe do tih godina i u ovom slučaju na njegov imetak treba i dalje paziti dok ne dostigne zrelost. I ako mentalno zaostaje onda na njegov imetak treba paziti na stalnoj osnovi. Ako se takvo siroče oženi i ima djecu, na njegov imetak treba paziti dok njegova djeca ne stignu zrele godine (odraslu dob).

Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘To jest, ako među vama bude osoba s imetkom koja je siroče ili maloljetna i vjeruje se da će izgubiti svoj imetak kroz nedovoljno razumijevanje, vi trebate preuzeti dužnost o njegovom imetku kao skrbnik i ne trebate mu ga predavati, budući da cijeli sistem privrede i društvene bezbjednosti ovisi o priklanoj brizi o imanju. Od prihoda od imanja trebate obezbjediti za uzdržavanje njegovog vlasnika i trebate ga obučiti i uputiti u sve pravedne vrijednosti koje će pomoći da razvije razboritost i razumijevanje i opremite ga prikladnom obukom tako da ne ostane neuk i neiskusan. Ako je sin trgovca možete ga uputiti u načine posla i trgovine, a ako je njegov otac slijedio neko zanimanje ili drugi zanat  može mu se dati obuka u nekom prikladnom zanimanju. Ispitajte ga s vremena na vrijeme pravi li napredak u svojoj obuci. Kad stigne godine zrelosti, to jeste oko 18 godina i vi mislite da je dostigao dovoljno inteligencije da pazi na svoje imanje, predajte mu njegovo imanje. Nemojte s njegovim imanjem postupati rasipnički dok je u vašoj dužnosti, iz straha da će on kad odraste to preuzeti od vas. Ako je skrbnik u povoljnim okolnostima ne treba uzimati nikakvu naplatu za upravljanje ovim imanjem. Ali ako je siromašan, neka uzme onoliko koliko je pošteno.

Običaj među Arapima skrbnicima imanja siročeta bio je da se taj imetak koristio za trgovinu i od dobitka je napravljena opskrba za siroče i tako glavnica ne bude uništena. Skrbnici su uzimali poštenu naplatu zato što su pazili na imanje. Ovo je sistem na koji se poziva u ovim ajetima. Onda je rečeno: Kad predajete imanje njegovom vlasniku trebate to učiniti pred svjedocima. Za one od vas za koje postoji vjerovatnoća da ćete ostaviti iza sebe maloljetnu djecu ne trebate davati nikakave naloge na način oporuke koji će djelovati nepošteno protiv djece. Oni koji nepravedno jedu imovinu siročadi samo gutaju vatru u svoje stomakove i ući će u plamteću vatru.

Trebate primiti na znanje koliko je aspekata iskrenosti i odanosti Uzvišeni Allah iznio u ovim ajetima. Istinski iskrena osoba je onaj ko ima na umu sve ove aspekate. Ako ovo nije urađeno sa savršenom inteligencijom njegova pouzdanost će prekriti mnoge skrivene neiskrenosti.’ (Filozofija učenja islama, str. 53-55)

Naredna naredba je: ‘I dajite punu mjeru i vagajte pravedno.’ Ovdje je općenita naredba da svoju trgovinu provodite iskreno i bez ikakve forme prevare. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao kad prodajete robe trebate učiniti očitim bilo kakav nedostatak ili mahanu tako da kupac bude upoznat s tim. U pogledu ovoga Bog kaže u Časnom Kur’anu: ‘…ova stvar je najbolja i najbolja je što se tiče posljedica.’ (17:36) Zaista, iskrenost stiče povjerenje kupca i ovo zauzvrat donosi dobit trgovcu. Bog kaže da prevara stvara nered. Ali, što Kur’an više iznosi na vidjelo i objašnjava ove naredbe, muslimani postaju gori u pogledu iskrenosti. Stanje ashaba Časnog Poslanika s.a.v.s. bilo je takvo da je jedan od njih imao konja na prodaju i postavio je cijenu 500 dirhmi. Jednom ashabu se svidio konj i rekao je da 500 dirhmi nije bila ispravna cijena. Prodavač je mislio da će kupac ponuditi niži iznos. Naprotiv, kupac je rekao da je to tako fin konj da njegova cijena treba biti 2000 dirhmi. I tako su raspravljali oko cijene! Takav je bio standard muslimana koji su se držali društva Časnog Poslanika s.a.v.s. i njegovih ashaba.

Hazreti Musleh Maud r.a. je naveo jedan događaj u ovom pogledu. On je kao mladić otišao u Kašmir u posjetu i dopali su mu se neki posebni ćilimi koji se ručno izrađuju u Kašmiru. Tkalac ćilima se hvalio kako su njegovi ćilimi vrlo visokog kvaliteta. Hazreti Musleh Maud je trebao još nešto obići tako da je naručio nekoliko ćilima da ponese kao poklone i otišao. Po povratku je uvidio da su svi ćilimi bili desetak centimetara manji u dužini i širini nego što je on naručio. Kad je hazreti Musleh Maud skrenuo pažnju ovog čovjeka da naplaćuje istu sumu novca za ćilime koji su prilično manji po veličini i podsjetio ga o veličini koju je on naručio i rekao da su ljudi okolo svjedoci tome, umjesto da se postidi čovjek je ponavljao: ‘Ja sam musliman a ti govoriš da sam ja uradio ovo i ono!’ Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je sada posve uobičajno da se nastoji umanjiti pogreška za prijestup tvrdnjom da je osoba musliman! On je rekao kako mu je jedan izvoznik (Pakistanske) Basmati riže rekao kad pakuju ružu za izvoz da s boljom rižom pomiješaju lošiju rižu tako da u sredinu vreće s boljom rižom ubace lošiju kroz veliku cijev tako da je vidljiva samo riža dobrog kvaliteta. Iz ovoga razloga marketom dominira Indijska riža iako Indijska riža nije tako kvalitetna kao Pakistanska ali zbog neiskrenosti, druge zemlje ne uvoze Pakistansku rižu. Možda sada neki izvoznici iz Pakistana, uključujući i Ahmadi, uvezu neku količinu riže, inače, ovo crno trgovanje je zaustavilo izvoz Pakistanske riže.

Hadis navodi ako kupac i prodavač govore istinu i iznesu na vidjelo bilo koji nedostatak u robi Bog će blagosloviti tu trgovinu. Ako se obje strane upuste u neistinu i sakrivaju nedostatke ili varaju, ta trgovina neće imati blagoslova. Drugi hadis navodi kad trgovac mjeri da proda, treba mjeriti velikodušno. Iz hadisa možete vidjeti kakav je položaj  iskrenog trgovca gdje je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da iskrenom i pouzdanom trgovacu pripada da bude u društvu poslanika, istinoljubivih i šehida.

Da Allah osposobi oni koji sebe vezuju uz Časnog Poslanika s.a.v.s. da održavaju standarde iskrenosti i povjerenja u skladu sa Božijom naredbom i sa Poslanikovim proglasima. Mi također trebamo sebe analizirati i razmišljati o sebi, ima mnogo Ahmadi muslimana trgovaca i poslovnih ljudi. Jesu li naše prakse u skladu sa Božijim naredbama? Da li ispunjavamo prava slabih? Jesmo li pošteni u svojim poslovima? Ispunjavamo li prava svakog sloja društva? Čuvamo li sebe od svakog zla? Ramazan skreće pažnju na vrline, mi trebamo također biti privučeni ovim stvarima. Da Allah dadne da odbacimo svako zlo koje je Allah zabranio!