Hutbe 2013.

Hutbe 2013 – Pravda, jednakost i svijest o Bogu


Hutba, 09. august 2013.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V,
poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Današnja hutba petkom je bila nastavak zadnjih dviju hutbi objašnjavanjem ajeta 152 do 154 iz sure Al-An’am. Dva aspekta koja su danas objašnjeni odnose se na ispunjavanje društvenih dužnosti, uklanjanje nereda iz društva, utemeljenje mira i pravde u društvu, na to da srca učinimo pokornim Božijim naredbama i na ispunjavanje ugovora i obaveza ili o islamskom učenju u pogledu njih.

Danas se iznose optužbe protiv islama da je, Bože sačuvaj, gruba, ekstremistična vjera. Nedavno je neko u SAD napisao da je petak dan nereda u islamu i iznio je mnoge druge prigovore protiv islama. Naš Džemat je kontaktirao izdavača koji je objavio  ovaj odlomak i jedan od naših mladića je napisao dobar članak u odgovoru na to objašnjavajući prelijepo učenje islama, ciljeve islamskog učenja i ciljeve petka u islamu. Hazreti Halifatul Mesih im je dao dalje upute o tome kako sastaviti članke u pogledu ovoga. Danas je Džemat Ahmadija jedini koji unapređuje misiju istinskog i revnog predanika Časnog Poslanika s.a.v.s. ne samo braneći islam nego također ušutkivanjem neprijatelja kroz rasuđivanje i dokazivanje. Ponekad Bog također osposobljava poštene ljude nemuslimane da  jasno govore o odlikama islama. Nedavno je jedan katolik učenjak, profesor, napisao takav članak u novinama Daily Telegraph, hvaleći islam i muslimane. On je kritikovao ateiste i (Britanske) nacionalističke pokrete i napisao je da muslimani trebaju nastojati i zadržati svoja izvanredna učenja i tradicije.

Što se tiče kur’anskih naredbi o pravdi i poštenju, on kaže:

 

I kad govorite, držite se pravde, čak i ako vam bude (neko) blizak. (6:153)

Udjeljivanje pravde ima mnoga obličja i Časni Kur’an je dao detaljne naredbe o tome. Pridržavanje pravde u pogledu svojih bližnjih i dragih, Kur’an kaže:

O vjernici! Budite strogi u čuvanju pravde; svjedočite u ime Allaha, čak i ako to bude protiv vas, ili roditelja, ili bliže rodbine. Bilo da je taj bogat ili siromašan, Allah najbolje brine o njima oboma. Zato ne slijedite svoje niske želje, pa da budete nepravedni. A ako vi izokrećete ili izbjegavate (istinu), pa Allah je dobro obaviješten o onom što vi radite.  (4:136)

Ovdje je objašnjeno da općeniti princip u pogledu davanja svjedočenja treba biti da je ono čisto radi Božijeg zadovoljstva. Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Budite čvrsti na istini i sva vaša svjedočenja trebaju biti radi Boga.’ Zaista, ukoliko  cilj davanja svjedočenja nije radi Boga ne može se postići neophodni visoki standard.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Udjeljivanje (čuvanje) pravde je kralj svih sposobnosti. Ako kod osobe nedostaje sposobnost da udjeljuje pravdu on će biti lišen  (odlikovanja) svih drugih sposobnosti također.’ Ljudsko obilježje (karakter) da bude pošten uvećava njegove druge odlike. Kad bi se postupalo po karakteru kako je spomenuto u naprijed spomenutom ajetu, to jest, da osoba daje istinito svjedočenje čak i protiv sebe, svojih roditelja i bližnjih i dragih, bilo bi stvoreno besprimjerno  krasno društvo.

Davanje svjedočenja, svjedočenje se traži kad postoji problem između dviju strana tako da stvarnost stvari bude razjašnjena i udijeljivanje pravde bude učinjeno lahkim. Međutim, ako je samo svjedočenje lažno, moguće je da odluka onoga ko odlučuje ne bude ispravna, zapravo može biti data čak pogrešna odluka. U ovom pogledu grijeh je osobe koja daje lažno svjedočenje da bi koristila svojim bližnjim i dragim. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da svako ko bude uzrok da izda netačnu odluku davanjem pogrešne izjave je kao da uzima vatru od njega.

Naprijed spomenuti ajet (4:136) takođe vrijedi za predmete bračnih nesloga. Oni koji nastoje i pogotovu traže ono što im ne pripada davanjem lažnih svjedočenja, bilo da je to žena ili muž ili njihove porodice, omogućava neprovođenje pravde i za sebe uzima vatru. Allah kaže da tako zavađene strane i svjedoci izbjegavaju ono što je pošteno slijeđenjem svojih sebičnih želja. On onda kaže: A ako vi izokrećete ili izbjegavate (istinu), pa Allah je dobro obaviješten o onom što vi radite.  Nečije lažno svjedočenje može prevariti onog ko donosi odluku i da odluka bude donesena u njihovu korist i protiv pravila pravde, ali Bog je dobro upoznat i ne mogu Ga prevariti. Časni Poslanik s.a.v.s. je skrenuo pažnju na to da govorimo jasne i neposredne (otvorene) riječi na vjerskom vjenčanju (nikahu) tako da idući kroz život i u vrijeme neslaganja, qavl e sadiid (ispravna riječ) ne bude napuštena. Tako postupanje osobu udaljava od pravde i poštenja i postaje povod nereda i uznemirenja.

Kad bračni problemi, rastavljanje ili razvod, dođu pred odbor sudija, ponekad izjave koje su date nisu bazirane na istini i stvarnosti. Slično tome, radi privremene prednosti neki ljudi napuste bogobojaznost u poslovnim odnosima i tako uzimaju vatru. Hadis koji navodi ‘vatru’ govori o problemima nasljeđa između dvojice braće. Kad ih je Časni Poslanik s.a.v.s. obavijestio da je uzimanje onoga što im ne pripada kao da uzimaju vatru, oni su počeli plakati i rekli da se odriču svojih prava. Međutim, Časni Poslanik s.a.v.s. im je rekao da odricanje od svojih prava također nije ispravno i ako nema nikakve dokumentacije na osnovu koje bi se donijela odluka da onda bacaju novčić i tako odluče. Da Allah ima milosti i dadne razum ljudima koji ometaju put pravde. Ako u bračnim i poslovnim stvarima budu data pravedna i poštena svjedočenja naše društvo može biti jedan uzor dženneta.

Časni Kur’an daje detaljnu naredbu o pravdi. On kaže:

Uistinu, Allah vam naređuje da povjerenje dajete onima koji imaju pravo na to, i da, kad vladate među ljudima, vladate s pravdom. A sigurno je vrlo dobro ono što vam Allah savjetuje! Allah sve čuje, vidi duboko.  (4:59)

Prva stvar koju ovaj ajet spominje je da povjerenje dajete onima kojima pripada. Prije kratkog vremena hazreti Halifatul Mesih je dao detaljnu hutbu petkom objašnjavajući da je ova godina godina izbora u Džematu i da trebaju biti izabrani ljudi ne iz ličnih sklonosti nego da sa iskrenošću i poštenjem trebaju biti izabrani oni koji udjeljuju pravdu.  Sad su izbori provedeni i na nekim mjestima su izabrani ljudi na bazi ličnih sklonosti, na nekim mjestima je hazreti Halifatul Mesih odredio ljude bez obzira na rezultate glasanja i zadržao je one koji rade dobro. Svaki pojedinac ima lični nivo rada i ako dostiže taj nivo moguće je da ne može dalje napredovati. Moguće je da će on bolje raditi u drugoj oblasti. Neki ljudi misle da su ove promjene napravljene zbog nezadovoljstva. Više nego nezadovoljstvo, glavni faktor u ovim promjenama je bio interes Džemata. Samo Bog zna šta je u srcima. Mi samo možemo uzeti u obzir i odlučiti o onom što je očito. Međutim, u nekim zemljama su ljudi izabrani po ličnim sklonostima. Sada, kad su izbori završeni, dužnost je onih koji su izabrani da traže pomoć i oprost od Allaha. Službe (Džemata) su milost i naklonosti Allahove, i trebaju se cijeniti kao takve. Oni koji su izbarani za službe Džemata trebaju sada s poštenjem planirati za moralnu obuku i razvoj članova svojih pojedinačnih džemata i nastojati da naporno rade. Svaki vršioc dužnosti od lokalnog do nacionalnog nivoa uključen je u ove naredbe. Interes Džemata treba biti iznad ličnih interesa, inače nas Allha obaviještava da On sve vidi i vodi evidenciju svega što radimo. Zaista, ako je neko izabran da obavlja neki zadatak u ime Boga, On će ga smatrati odgovornim i ako taj zadatak ne obavi s poštenjem, onda je podložan da bude još više odgovoran nego svjetovni ljudi. Vršioci dužnosti trebaju ispuniti svoje dužne obaveze s poniznošću i da su zauzeti u istighfaru. Da Allah osposobi svakoga da to čini.

Tu je dalja naredba koja objašnjava pravdu i poštenje u pogledu kućnih problema ili pitanja koja se tiču vršioca dužnosti:

 

O vjernici! Budite čvrsti radi Allaha, svjedočite u ime pravde i nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede da ne postupate pravedno. Budite pravedni, to je najbliže bogobojaznosti. I bojte se Allaha. Zaista je Allah uvijek obaviješten o onom što vi radite.   (5:9)

 

Kako je ovo krasno učenje da se ukloni nered iz svijeta. Oni koji iznose prigovore protiv islama ne mogu predstaviti nešto ovog nivoa bilo iz svjetovnog ili religijskog učenja. Šta god istinski vjernik radi, on to radi radi Allaha i nastoji da nema nikakvih malaksalosti u tome. Vjernik daje svjedočenje u potporu pravde i ovaj nivo pravde on ne ograničava na svoju porodicu, prijatelje i poznanike. Zapravo, standard pravde vjernika je kako je on udjeljuje svojim neprijateljima. U ovom ajetu je ponovo u zaključku rečeno da je Bog upoznat o svemu što mi radimo i ako se ne držimo ovog standarda, onda nismo od onih koji slijede bogobojaznost.

Obećani Mesija a.s. je rekao premda Evanđelja poučavaju da čovjek voli svoje neprijatelje ona ne poučavaju da se on čvrsto drži pravde nasuprot nepravde i proganjanja od ljudi. On je rekao da je lahko biti ljubazan i velikodušan prema neprijatelju ali je vrlo teško zaštititi prava neprijatelja i ostati čvrst u neslaganjima, sukobima itd. i samo plemeniti ovo mogu pokazati u praksi. Većina ljudi može pokazati ljubav prema svojim neprijateljima i mogu s njima laskavo govoriti ali nastavljaju otimati njihova prava. Brat voli svog brata i pod maskom svoje ljubavi vara svog brata i otima njegovo pravo. Bog nije spomneuo ljubav u ovom ajetu (5:9) ali je spomenuo mjeru ljubavi, zato što onaj koji voli svog smrtnog neprijatelja je onaj koji istinski voli.

Slijeđenjem naredbe pravde i poštenja (u 6:153) Allah daje naredbu: ‘…i ispunjavajte Allahov zavjet…’ Ovo skreće našu pažnju na još jedno krasno učenje islama i važnu Božiju naredbu da je za moralnu i duhovnu ljepotu čovjeka neophodno da slijedi sve naredbe. Bog je dao različite naredbe u Časnom Kur’anu za razne prilike i rekao je da sve one trebaju biti da bismo tražili Božije zadovoljstvo. Ovo je moguće kad je čovjekovo srce nezagađeno i ispunjeno je revnošću i željom da svaki postupak bude urađen da ispuni zavjet dat Allahu. Najveći zavjet za vjernika, za Ahmadi muslimana je zavjet bai’ata. Ako ga stvarno razumije osoba će biti privučena da čini svaku vrlinu. Ahmadi društvo može biti očišćeno ako osoba s vremena na vrijeme prođe preko uvjeta bai’ata kako je dao Obećani Mesija a.s.

Od obećanja koja smo dali u svom zavjetu bai’ata prvo je da ćemo se uzdržati od širka (pripisivanja bilo kakvog druga Allahu) pravo do dana svoje smrti. Da ćemo se držati dalje od laži, bluda, preljube, grijeha očiju, razuzdanosti, neumjerenosti (rasipnosti), okrutnosti, neiskrenosti, nereda i pobune; i da nećemo biti zavedeni strašću. Da ćemo redovno obavljati pet dnevnih namaza i učiti salavate i da ćemo učiniti svojom navikom traženje  Božijeg oprosta i da ćemo pamtiti Njegove blagodati. Da ni na koji način nećemo uzrokovati bilo kakvu štetu Allahovim stvorenjima, da ćemo ostati vjerni Bogu u svim okolnostima i da se nikada nećemo okrenuti od toga u naletu bilo kakve nesreće i nećemo prigovarati ako budemo morali podnijeti neke kušnje. Da ćemo se uzdržati od slijeđenja neislamskih običaja i potpuno se potčiniti utjecaju Časnog Kur’ana i izrekama  Časnog Poslanika s.a.v.s. Da ćemo napustiti oholost i poprimiti poniznost i čast islama držati dražom od svega drugog. Da ćemo nastojati da koristimo ljudima svim sposobnostima i moći koliko god nam je Bog dao. Konačno, da ćemo ući u vezu bratstva sa Obećanim Mesijom a.s. i obećati mu poslušnost i pokazati takvu predanost u pridržavanju ove veze kakva se ne može naći ni u jednom drugom svjetskom odnosu i vezu, što zahtijeva potpunu poslušnost.

Mi trebamo razmišljati o sebi i vidjeti koliko ispunjavamo ove zavjete. Treba nam biti jasno da ćemo biti odgovorni za svoje zavjete. Ljudi će biti odgovorni na svakom nivou. U zadnjoj hutbi petkom objašnjena su prava siročadi kao zavjet i osoba će biti odgovorna za to. Slično tome, vladari će biti odgovorni za neispravnu vladavinu kao i mase za neispunjavanje svojih dužnosti. Nažalost, stanje muslimanskih vođa je nalik ovome i oni se izgleda ne boje da će biti odgovorni. Obaveze vršioca dužnosti su već bile spomenute. Ako oni ne budu pravedni i pošteni prema članovima Džemata, bit će odgovorni i zaista svi Ahmadi muslimani koji su dali zavjet bai’ata bit će odgovorni o uvjetima bai’ata kako je upravo spomenuto.

Hazreti Halifatul Mesih je želio skrenuti pažnju na još jedan zavjet (ugovor) koji svaki stanovnik daje u ime Boga, Časnog Kur’ana ili vladara zemlje. Ispunjavanje ove vrste ugovora (obećanja) je obaveza svakog muslimana a neispunjavanje je slabost vjere. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da je ljubav prema svojoj zemlji dio vjere. Ahmadi muslimani se trebaju duboko zamisliti nad tančinama ovog hadisa. Privuklo je pažnju hazreti Halifatul Mesiha da neki ljudi koji imaju poslove ili plaćaju niže zarade svojim zaposlenim ili im pokazuju da su manje plaćeni i zahtijevaju od njih da traže socijalnu pomoć od lokalne općine za preostali iznos. Na ovaj način oni ne ispunjavaju svoj ugovor (zavjet) i također navode zaposlene da prekrše svoj. Na novcu ušteđenom na ovaj način također bude ušteđena taksa i ovo je potkradanje vlade i neispunjavanje ugovora napravljenom s vladom. Sve ovo je potpuno grijeh i kršenje zavjeta koji je dat u vrijeme primanja državljanstva; to je također kršenje zavjeta bai’ata. Ahmadi muslimani se trebaju zamisliti u svakoj stvari.

Druga bolest rođena iz neispunjavanja zavjeta koja uništava porodice je nepridržavanje direktivama u pogledu rastavljanja i razvoda. Ovdje je naredba da se u bračnim stvarima govore ispravne i poštene riječi. Ako bi se pridržavali ovoga na prvom mjestu problemi ne bi nastajali a ako nastanu treba imati u vidu naredbe za uputu, pogotovu muškarci trebaju voditi računa o ovome. Bog kaže:

A ako želite promijeniti jednu ženu namjesto druge, a jednoj od njih ste dali gomilu imetka, nemojte uzimati ništa od toga. Zar ćete to uzeti posredstvom laži i očitog grijeha? A kako vi to možete uzeti kad ste se jedno s drugim sreli (u privatnosti), i one (žene) su uzele od vas čvrsto obećanje (vjernosti)?  (4:21-22)

Ako bi se  pridržavalo ovih naredbi u stvarima rastave ili razvoda, ne bi se dogodila dugo razvučena neslaganja. Neki ljudi praktično kleveću u vrijeme razvoda, što je očiti grijeg. Ako tu postoji čak bilo koji element činjenica, to treba prepustiti Bogu. U svakom slučaju su takve stvari uvjetovane mnogim svjedočenjima. Brak je ugovor i tu su privatna obećanja data između muža i žene. Bog kaže iako nema svjedoka ovim privatnim obećanjima, važno je da ih ispunite. Ako se brak prekida, ne treba biti zahtjeva za povratak darova. Sa izuzetkom ako kadija opazi neka protuslovlja na strani djevojke, hak mer treba biti plaćen u cjelosti. Hazreti Halifatul Mesih je podsjetio muškarce i žene da vode računa da je brak ugovor koji treba ispuniti. Ako se, nažalost, brak raskida treba se pridržavati određenih stvari i treba čuvati uzajamne tajne. Također je dužnost žena da prakticiraju Qvl e sadiid (ispravnu, poštenu riječ) i ispunjavaju kućne obaveze i da ne kleveću o muškarcima.

Da nas Allah osposobi da se držimo bogobojaznosti i ispunjvamo sve zavjete i da održavamo napore koje god smo učinili u toku ramazana da steknemo Božije zadovoljstvo. Da nas ovaj ramazan učini primaocima blagoslova više nego ikada i da uvećamo pronicljivost o naredbama Časnog Kur’ana. Dato je nekoliko primjera kur’anskih naredbi objašnjenih u hutbi tako da se možemo podsjetiti o njima i slijediti ih. Da Allah osposobi većinu nas da se okoristimo od ovoga i nastavimo tako u budućnosti!