Hutbe 2013.

Hutbe 2013 – Đelsa Salana Australija 2013


Hutba, 04. oktobar 2013

Kratki sadržaj hutbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahullah talah bi nasre hil aziz (a.t.b.a.), Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija  muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Poslije šehadeta i Sure Al- Fatiha, Hazur a.t.b.a. je rekao:

Milošću Uzvišenog Allaha, danas počinje đelsa salana (godišnji skup) u Australiji i ja sam blagoslovljen prilikom da poslije sedam godina ponovo prisustvujem ovoj đelsi.

Održavanje đelsa salane je počelo i njeni temelji su postvljeni prije skoro 123 godine kad je Obećani Mesija (a.s) održao ovakvu đelsu u Kadijanu, malom gradu u Pundžabu, Indija, gedje je bilo prisutno  samo 75 osoba.

Danas se ove đelse (skupovi) održavaju u mnogim djelovima svijeta, održavaju se u malim i velikim državama i također u bogatim i siromašnim državama. Nema nijednog kontinenta gdje se đelsa ne održava. Nema sumnje da je za ove đelse bilo određeno da se održavaju u svakom kraju svijeta i u svakoj državi u skladu sa onim što je Obećani Mesija (a.s) rekao: da ne mislimo o đelsi kao o još jednom običnom skupu ljudi nego da je ovo fenomen koji se temelji samo na Božijoj pomoći radi širenje islama. Kamen temeljac ovog Pokreta postavljen je Božijom Rukom.

Prema tome, održavanja ovih đelsi u svijetu nije samo da bi se ljudi okupili. Ove đelse svjedoče istinitost Obećanog Mesije (a.s). Ove đelse svjedoče istinitost Ahmadija Džemata.

Ove đelse svjedoče, s velikom veličanstvenošću, ispunjenje predskazanja Časnog Poslanika Muhammeda (s.a.v.s). Ove đelse jasno svjedoče ispunjenje obećanja iz Časnog Kur’ana :

‘I drugima (je njega poslao) među njima koji im se još nisu priključili. On je Moćni, Mudri.’ (62:4)

Izjava Obećanog Mesije (a.s): “Kamen temeljac za ovaj Pokret postavljen je Božijom Rukom” nisu samo riječi. Svaki dan koji sviće pokazuje nove prelijepe prizore Božije pomoći i podrške Obećanom Mesiji (a.s) i dokazuje istinitost ovih riječi koje je rekao.

Ljudi traže dokaze istinosti Obećanog Mesije (a.s). Da oči nisu zatvorene, da srca i duša ljudi nisu zastrti velom, onda bi za njih održavanje ovih đelsi u svakom i naudaljenijem dijelu svijeta bio veliki dokaz.

Ta vrlo mala đelsa koja je prije123 godine održana u malom zaseoku u Kadijanu, danas se održava na svim kontinentima u svijetu. Održava se na ovom kontinentu i u ovoj državi, u ovom veličanstvenom gradu koji je hiljadama milja daleko od Kadijana gdje je prisutno na hiljade muškaraca, žena i djece.

I ista đelsa je, prije mjesec dana održana s velikom veličanstvenošću u glavnom gradu države koja je dugo vremena upravljala Indijom, i neki zvaničnici i svećenici iz te države su tada iznijeli optužbe na sudu protiv Obećanog Mesije (a.s). Oni su Obećanog Mesiju (a.s) poslali na sud – ali danas, zvaničnici i upravitelji, kao i svećenici iz te države ne mogu ostati zadovoljni da ne izjave da je poruka Ahmedija muslimanskog džemata poruka koja ujedinjuje ljude, da je to poruka ljubavi, naklonosti i bratstva, i da se ova poruka treba raširiti širom svijeta.

Slično tome, u Americi, koja se smatra najvećom silom u svijetu, vođe i vladini službenici dolaze na našu đelsu ili pošalju svoju poruku i oni se osjećaju obaveznim da izjave da su istinitu poruku islama razumjeli i čuli od Ahmadija muslimanskog Džemata.

Dakle, dok ove đelse pružaju priliku onima koji su Ahmadi muslimani da unaprijede svoje znanje i da dostignu viši i jači duhovni stepen – ovo bi trebao biti rezultat, ove đelse služe da one koji nisu Ahmadi muslimani uvjere u ljepote islama i da također na krajnje uzvišeniji način budu svjedoci ispunjenja riječi Obećanog Mesije (a.s) da je ovo fenomen koji je zasnovan samo na Božijoj pomoći radi širenja islama i radi toga da se ime islama uzdigne vrlo visoko i da se uemelji činjenica da je vjera islam najviša i najsavršenija vjera.

Tako, u ovo doba, kad čak oni koji nisu Ahmedi izjavljuju i potvrđuju ljepotu islama koja im je predstavljena od Ahmedija muslimanskog džemata – koji je istiniti islam i čije je učenje u skladu sa učenjem predstavljenim u Časnom Kur’anu, zar svaki Ahmadi musliman ne treba još više znati za svoje dužnosti? Dužnosti svakog Ahmadi muslimana se radi ovih stvari mnogostruko uvećavaju.

 

Prisustvovanjem na ovoj đelsi nastojte umnogostručiti svoje znanje i višestruko poboljšajte svoj praktični život stavljanjem u praksu svega što ste ovdje naučili i višestruko uveličajte  svoju odanost vjeri.

Obećani Mesija (a.s) je rekao u pogledu ciljevi đelse da prisustvovanjem đelsi svaki pjedinac treba ojačati svoju bogobojaznost (takvu), ispravnost i strah od Boga. Ova đelsa treba biti sredstvo za postizanje istinske bogobojaznosti. Ona treba biti povod da u vašim srcima naraste blagost, dobrota i smirenost i da također učini da ljubav raste među vama i da postanete primjer bratstva za sve ostale. Uspostavite trajni primjer pažnje jedan prema drugom. Razvijte poniznost i blagost, razvite revnost i ljubav da služite vjeri. Nastojte da ostvarite živi odnos sa Svemogućim Allahom.

U toku ovih dana đelse, preispitajte svoj stepen pridržavanja svom Bai’atu- zavjetu odanosti u koji ste ušli. Dok nastojite da ispunite obaveze prema Allahu trebate također paziti na dužnosti i odgovornosti prema ljudskim bićima.

Obećani Mesija (a.s) je rekao: “Kakvu potrebu ja imam za ljudima koji preuzimaju odgovornost ispunjavanja dužnosti prema vjeri istinito i iskrenim srcem?”

Tako da su ovo vrlo velike dužnosti i poslovi koje Ahmadi moraju ispunjavati. Obećani Mesija (a.s) je došao sa vrlo važnom misijom. Ako hoćemo da radimo ono što smo dužni i ako hoćemo da to izvršavamo s predanošću s kojom smo ušli u zavjet odanosti prema njemu, i ako hoćemo da ostvarimo njegovu misiju koja je povjerena njemu, onda moramo razmisliti o učenju koje nam je donio. Moramo uložiti krajnji napor da ispunimo sva očekivanja koja je imao od nas.

Ne treba da mislite da samo time što ste postali Ahmadi muslimani, da ste samo pridruživanjem ovom Džematu ispunili svoju dužnost. Nakon što postanete Ahmadi muslimani vi trebate istraživati i naći ove stvati i zadatke i očekivanja koje je Obećani Mesija (a.s) postavio za nas.

Ova tri dana đelse naše zajednice su ispunjeni duhovnošću tako  da trebamo nastojati da se što više okoristimo od ovakvog ambijenta i da tražimo i naučimo i što više se okorisitmo od ovih programa i da nastojimo koliko najviše možemo da postanemo pravi Ahmadi muslimani. Mi moramo sebe analizirati.

Sada ću spomenuti nekoliko primjera sa liste stvari koje nas direktno vode ka standardima koje je Obećani Mesja (a.s) očekivao od nas.

Jedan od ciljeva đelse koji je on spomenuo je: “…Tako da oni koji dođu razviju takvu, (bogobojaznost, ispravnost) u svom srcu.”

Šta je takva?

Obećani Mesija (a.s) kaže o ovome: ‘Takva nije neka mala stvar. To je nešto sa čim osoba može da se suprostavi svim šejtanima koji su obuzeli njegovu svaku unutrašnju sposobnost i moć.

Sve te moći i sposobnosti su šejtani u osobi dok je on u stanju nafs-i-ammaara, to jest u stanju u kojem njime upravlja biće potiče na zlo.

Nafs-i-ammaara je stanje u kojem je osoba navedena na zlo, stanje u kojem osoba umjesto da obožava i slijedi naredbe i učenja Svemogućeg Allaha, tažnja te osobe je stalno privučena ka neskromnosti i bestidnosti koju je šejtan raširio širom svijeta; u stanju gdje je zlo predstavljeno dobrim i privlačnim.

Obećani Mesija (a.s) je rekao da je ovo šejtan kojem se čovjek mora suprostaviti, šejtan koji uporno nastoji da vas navede i odvode prema zlu.

On je rekao ako se ove ljudske težnje, moći i sposobnosti koje uporno nastoje prevariti ljudska bića ne poprave onda će čovjek će biti njihov rob.

On je rekao da čak znanje i mudrost, kad se upotrebljavaju za zlo, postaju šejtani. Neki ljudi su vrlo ponosni na svoje znanje i mudrost, i uoravo taj njihov ponos ih čini šejtanima ili njihovo znanje i mudrost postaju šejtan.

Dužnosti od muttakii, ispravne osobe, je da reformiše sve sposobnosti i moći koje mu je Allah dao; drugim riječima ispravna osoba mora dovesti sve sposobnosti i moći koje mu je Allah dao u ispravno stanje postojanja. On se mora pobrinuti da oni budu upotrijebljeni u pravoj prilici i sa pravednošću. I kad se ovo desi onda smo u stanju takve ili ispravnosti (bogobojaznosti).

Onda Obećani Mesija (a.s) kaže da je za naš Džemat, takva, bogobojaznost/ispravnost  najpotrebnija. Naročito kad uvijek imamo na umu da smo osnovali odnos sa takvom osobom, i da smo stupili u zavjet odanosti (Bai’at) s njim, koji je svjedočio da je poslan od Boga da nas spasi od svih mržnji, zloba i obožavanja idola, ili potpune zaokupljenosti svijetom koji je ranije možda bio pod uticajem svega toga.

Znači, ako se poslije davanja bai’ata (zavjeta odanosti) ne dogodi nikakva duhovna reforma, onda namjeravani cilj zbog kojeg smo ušli u zavjet bai’ata nije ispunjen.

Onda je na jednom drugom mjestu, dok je pričao o svrhi bai’ata Obećani Mesija (a.s), dok je savjetovao, rekao: ‘… put takve (bogobojaznosti) treba biti posvojen zbog toga što se može reći da je samo takva (bogobojaznost) suština i bit šerijata (ispravnog pravila vladanja) i ako želimo da ukratko predstavimo šta je šerijat onda možemo reći da bit šerijata može biti samo takva.

Postoje mnogi stadiji i nivoi bogobojaznosti (takve). Ali ako, postajući istinski i iskreni tragač za Bogom, osoba nastoji da početne stadije postigne kroz strpljivost i istrajnost  onda kroz njegovo koračanje na putu ispravnosti i želje da dostigne istinu, njemu bude dat viši stepen.

Uzvišeni Allah kaže: ‘Innema jatekab-balul-lahu minel mut-tekiin;’ to jest: ‘Allah prima samo od bogobojaznih. (5:28)

Ovo je Njegovo obećanje. A On uvijek ispunjava Svoje obećanje. On nikada ne krši obećanja. Kao što je On rekao: ‘In-nallaha laa jukhliful mii’aad’- ‘sigurno, Allah ne krši (Svoje) obećanje.’ (3:10)

Ovo obećanje da On prima dove od mutakii (pravog vjernika) uslovljeno je time da budu bogobojazni. Zato je najveća budalaština od strane osobe  kad očekuje da mu dove budu primljene a on je nemaran i luta.

Tako da je obaveza svakog člana našeg Džemata da što je više moguće, svi redom moraju koračati na putu takve  (bogobojaznosti/ispravnosti), tako da mogu okusiti beskrajan užitak kad  njihove dove budu primljene i osjetiti slast u napredovanju vjere koje proizilazi iz toga.

Onda Obećani Mesija (a.s) nastavlja i kaže: ‘Osoba mora cijelo vrijeme koristiti od Boga date moći i sposobnosti. Tako, ako se okoristi od te moći, sposobnosti i snage koja je data ljudskom biću, onda on može postati prijatelj Bogu, to jest valii, (evlija,pobožna osoba).’

Obećani Mesija (a.s) je rekao: ‘Ja vam kažem sa sigurnošću da je ovaj ummet, sljedbenici Časnog Poslanika Muhammeda (s.a.v.s) blagoslovljen mnogim ljudima velikih moći, sposobnosti i snage koji su ispunjeni Božijom svjetlošću, iskrenošću i pobožnošću. Tako da niko ne treba za sebe tvrditi da su mu uskraćene ovakve moći. Da li je Allah, Svemoćni, izdao listu iz koje trebamo zaključiti da nećemo dobiti nimalo ovih blagoslova značeći da će nekima biti date takve moći a nekima ne; ne, takva lista ne postoji.’

Obećani Mesija (a.s) kaže: ‘Bog je Najmilostiviji i Njegov okean Milosti je vrlo dubok i nikada ne može presušiti. I nikada niko ko je tragao za Njim nije bio razočaran. Tako da se trebate probuditi noću da Ga molite (da činite ibadet Njemu) i da tražite Njegovu Milost. U svakom od dnevnih namaza postoje mnoge prilike za dovu; na rukuu- kad se saginjete, na kijamu- dok stojite, na ka’ada -kad sjedite te na sedždi –kad padate licem na tle, itd. i ove dove se mogu činiti na svakom od pet dnevnih namaza; sabah (fadžr), podne (zuhr), ikindija (asr), akšam (magrib) i jacija (iša). Izvan ovih namaza postoji Išrak (dobrovoljni namazi koji se obavljaju poslije izlaska sunca) i Tahdždžud (dobrovoljni namaz koji se obavlja kasno u noć. Ovo su sve prilike da se molimo Bogu.’ 

Onda, pojašnjavajući da je svrha za namaz (obavezni ibadet) u stvarnosti  da nam pruži priliku da tražimo pomoć od Allaha i da molimo Allaha, Obećani Mesija (a.s) kaže: “Stvarni razlog i suština namaza je u stvarnosti da se traži pomoć od Allaha i da se moli Njemu i traži Njegova pomoć kroz dove u potpunom skladu sa Božijim zakonima i naredbama.”

“Na primjer, vidimo kad dijete plače i pokazuje nemir da majka žuri da ga nahrani  svojim mlijekom. Veza između Allaha i njegovih stvorenja je iste prirode. Ali ovo ne može svako razumjeti. Kad osoba pada na tle na pragu Svemogućeg Allaha, i predstavi svoje stanje pred Allahom s punim strahom i nadom, i preklinje za Njegovu pomoć da mu ispuni njegove želje, onda Milost Allaha bude potaknuta i takvoj osobi bude pokazana milost. Za mlijeko Božije Milosti također je potreban plač i jecaj Njegovog roba. Zato mi Njemu moramo pokazati oči pune suza.”

Onda se Obećani Mesija (a.s) govori o mišljenu nekih koji smatraju  da im ponizni plač i jecaji pred Bogom ništa neće donijeti; u ovo vrijeme su ateizam i ateističke sklonosti napunili glave omladini takvim mišljenjem.

On kaže kako neki ljudi misle da ponizno plakanje i jecanje pred Bogom ne dovodi ni do čega. On kaže da je to potpuno pogrešno i lažno. Takvi ljudi ne vjeruju u Boga i u Njegovu Moć i Gospodarstvo. Da oni imaju istinsku vjeru oni se ne bi ni usudili reći takve stvari.

Kad god se osoba stane pred Svemogućeg Allaha i okrene se Njemu sa istinskim pokajanjem – ovo je uslov, istinsko pokajanje i ovo zahtjeva da osoba postupa prema naredbama Svemogućog Boga – Uzvišeni Allah se takvim osobama uvijek okreće s milošću.

Kako je neko ispravno rekao: ” Kakav je ovo zaljubljenik da njegov voljeni nije ni pokušao da se zagleda u njegovo stanje; o prijatelju, gdje su bol i patnja, zašto taj bol ne raste u tebi, kad je tu onaj s lijekom i spreman da ti pomogne i dadne ti lijek. Ono što nedostaje jeste tvoj bolni plač i traženje pomoći.”

Obećani Mesija (a.s) kaže: ‘Bog želi da Mu dođeš čistog srca i da je jedini uvjet da  trebaš sebe dovesti u sklad s Njim i da se dogodi iskrena promjena koja čini da se osoba potpuno preda Bogu- takva se promjena treba desiti u tebi. Zato ti iskreno kažem da Bog posjeduje najljepše osobine i sposobnosti i On posjeduje bezgraničnu Milost i Blagoslove ali da bi ih vidio i da bi se okoristio od njih moraš razviti oko ljubavi. Ako postoji iskrena   ljubav onda Bog čuje dove i pomaže bez mjere.’   

Da privuče našu pozornost prema poniznosti i pokornosti Obećani Mesija (a.s) kaže: ‘Uvjet za one koji posjeduju takvu (bogobojaznost) je da oni trebaju živjeti život u jednostavnosti i pokornosti. Ovo je ogranak takve sa kojom se moramo suprostaviti nepotrebnoj ljutnji i nekontrolisanom bijesu. Zadnji i najgorči stepen je da sačuvaš sebe od pretjerane ljutnje i nekontrolisanog bijesa a ovo je veoma teško, čak i za vrlo pobožnu osobu, koja je postigla veliko znanje o Bogu i koja je iskrena.’

Samoljublje, umišljenost, egoizam i omalovažavanje drugih su potekli od nekoltrolisane ljutnje i bijesa. Oholost i omalovažavanje drugih su proizvod ljutnje i bijesa. Ova ljutnja i bijes nastanu kad osoba daje prednost sebi nad drugima. Osoba sebi umisli da je nešto. Ja ne želim da članovi Džemata smatraju jedni druge nižim ili višim po važnosti ili da počnu razvijati oholo vladanje među sobom ili da počnu gledati s poniženjem jedni na druge – znači da počnu misliti da su neki od njih nižeg stepena od drugih. Allah zna ko je većeg stepena a ko je manjeg. Takvo mišljenje je vrsta ruganja koje je ispunjeno ismijavanjem i omalovažavanjem. Zastrašujuće je da ovo ismijavanje i omalovažavanje mogu početi rasti kao sjeme i postati uzrokom uništenja takve osobe.

Ako ovo omalovažavanje i ismijavanje ostanu u srcu onda postoji opasnost da će kao sjeme koje je  posijano u zemlji narasti i pretvoriti se u mladica i na koncu će postati drvo; slično ovome će rasti ismijavanje i pmalovažavanje i postati uzrok (razlog) čovjekovog uništenja.

Obećani Mesija (a.s) kaže: ‘Kad se neki ljudi sretnu s onima visokog položaja oni ih sreću s velikim poštovanjem, poniznošću i lijepim ponašanjem. I kad sretnu takve ljude oni pokazuju visok moral i veliko poštovanje.’ Ali Obećani Mesija (a.s) kaže da je velika osoba ona koja s poniznošću, saosjećanjem i radošću sluša riječi siromaha i ohrabruje takvu osobu i njegove riječi visoko cijeni i poštuje, i ne izgovara nijednu riječ koja bi potcjenila to osobu i prouzrokovala bol.

Uzvišeni Allah kaže: ‘Ve laa tanaabazuu bil alkaab bi’sali ismul fusuuku ba’del iiman. Ve mel-lem jatub fe uulaaaike humuz-zalimuun;’ to jest, ‘Ne klevećite svoj narod, i ne zovite jedan drugog ružnim nadimcima. Loša je neposlušnost nakon vjerovanja; a oni koji se ne pokaju, silnici su.’ (49:12)

Obećani Mesija (a.s) nas savjetuje da se ne podrugujemo jedni drugima zato što je to ponašanje onih koji čine zlo, onih koji su zaboravili svoju religiju i koji su odlutali daleko od religije. Oni koji se podruguju drugima neće otići s ovog svijeta dok ne osjete slično podrugivanje i povrede. Nemojte omaložavati svoju braću po vjeri.

Kad svi pijete iz iste fontane ko zna ko će imati sreću da pije više od drugih. Mi smo svi Božiji robovi i On će sve blagosloviti; ko zna ko će dobiti više od drugih. Niko ne može postići visoki stepen na temelju ovosvjetskih formula. U očima Allaha najpoštovaniji je onaj koji je najbogobojazniji.

‘Inna akramakum indallahi atkaakum in-nallahe aliimun habiir,’ to jest: ‘Uistinu, kod Allaha je najplemenitiji onaj među vama ko je najbogobojazniji. Sigurno, Allah sve zna (i) uvijek je obaviješten.’ (49:14)

Onda je, drugom prilikom, dok je savjetovao članove Džemata Obećani Mesija (a.s)  rekao: ‘Allah ne mari ni za koga osim čestitih ljudi. Izgradite bratstvo i ljubav jedni s drugima i napustite odvratne puteve i neslogu. Izbjegavajte svaki način ismijavanja i ruganja. Zato što ruganje odvodi srce osobe daleko od istine i odvodi ga potpuno u nepoznate predjele. Obraćajte se jedni drugima s poštovanjem. Svaki od vas treba dati prednost potrebama i udobnosti svoga brata nad svojim.

Ovo je jako velika stvar.

Razvijte iskreno pomirenje s Uzvišenim Allahom. Nema ratovanja s Uzvišenim Allahom, tako da je iskreno pomirenje s Bogom da osoba treba postupati prema Allahovim naredbama i da u cjelosti ispuni svoje dužnosti u pogledu obožavanje Boga i da ispuni dužnosti prema Njegovim stvorenjima.

I vratite se poslušnosti Bogu. Kazna Uzvišenog Allaha spušta se na Zemlju i od nje budu spašeni jedino oni koji se kaju za svoje grijehe i dođu pod Njegovu zaštitu. Morate zapamtiti ako sebe posvetite za ispunjenje Božijih riječi i ako počnete raditi u potporu Njegove religije onda će Bog otkloniti sve smetnje s puta i bit ćete  uspješni.

Zar niste opazili kako zemljoradnik plijevi beskorisnu travu iz zemlje i baca je da bi sačuvao biljke koje su važne i tako osigurava da njegova zemlja bude puna korisnih i plodnih drveća i biljaka, i nastoji koliko god može da ih sačuva od bilo kakve štete. Ali zemljoradnik se ne brine za ona drveća i biljke koje ne donose plodove i počnu da propadaju i truhnu da li će ih pojesti neke životinje ili će ih posijeći neki drvosječa i baciti u peć.

 Slično tome, vi također trebate zapamtiti ako ste u očima Uzvišenog Allaha upisani kao iskreni, onda vam ničije suprotstavljanje ne može nanijeti bol ali ako se ne reformišete i ne uđete u ispravnu poslušnost prema Bogu onda zapamtite da Allah ne mari ni za koga.

Hiljadama ovaca i koza budu svakodnevno zaklane ali niko prema njima ne pokazuje ni najmanju milost ali ako bude ubijeno jedno ljudsko biće koliko se pitanja i ispitivanja se dogodi. Tako, ako od sebe napravite zvjeri, i postanete beskorisni i nepažljivi onda će vaša sudbina biti slična. Treba biti tako da postanete Božiji miljenici tako da vas nikakva propast ili koga neće imati moć da vas dotakne zato što ništa ne može da se desi na Zemlji dok Allah to ne odobri.

Uklonite svaki trag nesloge među sobom jer je sada vrijeme da ostavite te male stvari i da se uključite u važan i veličanstven zadatak. Ovo su moja želja i oporuka vama, i ja želim da ih se sjetite kao takvih i da nikad ne pokazujete okrutnost i bijes već treba da pokazujete popustljivost, visoki moral i poniznost da pomognete svima da vas razumiju.

 Onda skrećući pažnju Džemata prema visokom moralu, Obećani Mesija (a.s) kaže:

‘Neophodno je da članovi Džemata unaprijede visok moral zato što je poznato da je pokazivanje istrajnosti veće nego pokazivanje čuda. Oni moraju zapamtiti ako prema njima neko postupa grubo oni trebaju učiniti sve što mogu da uzvratiti s naklonošću i uljudno. Ne smijete ni pomisliti na grubost, upotrebu sile i agresije radi osvete. Ovo je standard koji mi predstavljamo svijetu da bismo utemeljili mir. I svijet zaista voli ovakav standard. Ali naši praktični primjeri također trebaju biti ovakvi.

Obećani Mesija (a.s) kaže da čovjek ima svoj vlastiti ego ili svoje ‘ja’ da se time bavi. Postoje tri vrste ovoga: ammarah, lavvama i mutmainnah. Na stepenu ammarah – ‘ja’ koje osobu naklanja zlu, čovjek ne može potpuno kontrolisati sebe i svoju požudu kao što sam već rekao, i uskoro bude bez kontrole i bez granica, i pada ispod stepena dobrog morala. Ali kad dođe do stepena lavvama on može kontolisati sebe i njegovo srce ga stalno optužuje i podsjeća ga da je kriv što je počinio zlo.

Obećani Mesija (a.s) je rekao kako se sjeća izreke koju je napisao Saadi u svojoj knjizi ‘Bostan’ (‘Bostan je knjiga poezije Perzijskog pisca Saadi, napisana 1257. godine), da je  nekog pobožnog čovjeka ujeo pas i kad je stigao kući i kad su vidjeli da ga je ujeo pas, jedna mlada, jednostavna djevojčica upitala ga je zašto on nije ujeo psa? On je odgovorio da se ljudsko biće ne može ponašati kao pas.

Ovako čovjek treba da postupa kad god ga neka smutljiva osoba napadne obaveza je vjernika da ga nastoji ignorisati i da se odmakne na dostojan način ili će u suprotnom, kao u naprijed navedenom primjeru, vrijediti primjer čovjeka koji bi se ponašao kao pas.

Božiji miljenici su mnogo bili zlostavljani i stavljani na krajnje žestoke kušnje ali im je uvijek bilo rečeno da zanemare i izbjegavaju neupućene: ‘A’rid anil džaahiliin; i kloni se neznalica.’ (7:200)

Najsavršeniji čovjek, naš Poslanik Muhammed (s.a.v.s) također je morao podnositi vrlo oštre teškoće i mučenja i morao je slušati vrijeđanja i podsmjehivanja i podnosio je povrede ali šta je ova Ličnost najvećeg morala radio da im odgovori? On se molio za svoje progonitelje zato što je Uzvišeni Allah obećao ako on izbjegne i ignoriše neupućene, da će Allah osigurati njegovu čast, sigurnost i zaštitu i ove ulične lutalice ga neće moći napasti. Ovo je upravo to što se dogodilo i njegovi neprijatelji nisu mogli nanijeti nikakvu štetu njegovoj časti i ugledu i oni pali pred njegove noge kad su bili osramoćeni i poniženi ili su podnijeli propast pred njegovim očima.

Tako da stepen lavvama osposobljava čovjeka da se reformiše u ovoj uzajamnoj borbi. Svakodnevno opažamo ako osoba koja pravi nered, grdi nekoga i pravi smutnje, koliko vi budete ignorisali i klonuli se te osobe toliko ćete moći da sačuvate vašu čast i poštovanje. Do te mjere da ćete, ako odlučite da se sukobite s njim vi podnijeti propast i zauzvrat  ćete biti osramoćeni i poniženi.

Kad osoba dostigne položaj mutmainna, duša je smirena, čovjek počinje da se bavi dobrim stvarima i širi dobročinstvo. On sebe potpuno odvoji od ovog svijeta i od svega osim Allaha. Vide ga kako hoda svijetom i upoznaje ljude ovog svijeta ali u stvarnosti on nije u  ovom svijetu. Tamo gdje je on je drugi svijet, i nebesa i zemlja tog svijeta su drugačiji.

A da bi nastala ta novu zemlju i nebesa, Obećani Mesija (a.s) došao na ovaj svijet. Tako, ako među nama svaki pojedinac postane takav da se može kontrolisati naspram samog sebe, onda ćemo napredovati u ljubavi i naklonosti u našim ličnim kontaktima i to će otvoriti mnoge puteve širenja islama.

Žao mi je što moram reći da se neki ljudi počnu svađati radi malih stvari i takve stvari se dešavaju također čak i na đelsama i takve stvari su odgovorne za narušavanje veličanstvenost i čistoću đelse. Ja sam i ovdje dobio žalbe u vezi toga; da su neki napustili đelsu i počeli se prepirati na parkingu u vezi nekih ličnih problema, poslova i porodičnih svađa i tako su povrijedili čistoću ove đelse. I čim su izašli napolje oni su zaboravili šta su došli da urade ovdje a šta su uradili kad su odlazili.

Uvijek moramo zapamtiti da nismo samo zaduženi da pokažemo strpljivost i kontrolu nad sobom u prisustvu nepoznatih osoba kao što je Obećani Mesija (a.s) tražio od nas jer Časni Kur’an nam govori da pokažemo ove odlike jedni prema drugima. Časni Kur’an kaže: ‘Ruhamaa-u bejnahum’ to jest: ‘Blagi među sobom.’ (48:30)

Vi morate raširiti ljubav i blagost među sobom. I širite je više nego prije. I širite je više nego drugi. Na ovo je stavljen veliki naglasak.  S ove tačke gledišta svako od nas mora nastaviti da redovno analiziramo sami sebe.

Onda dajući dobru vijest onima koji su se pridružili Džematu i koji nastoje da postupajuu

skladu s njegovim učenjem, Obećani Mesija (a.s) je rekao da je Uzvišeni Allah rekao u Časnom Kur’anu: ‘Va džaailul-leziinat-tabeuuka fauvkal-laziine kafaruuu ilaaa jauvmi; kijaaameh’ to jest ‘I dat ću da oni koji tebe slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do Sudnjeg dana.’(3:56)

Obećani Mesija (a.s) kaže da je ovo ohrabrujuće obećanje dato Mesiji rođenom u Nazaratu, što znači Isau (a.s) (Isusu), ali ja vam dajem radosne vijesti da je Uzvišeni Allah dao isto obećanje, istim riječima Ibn-i-Merjem, koji je došao u ime Isaa Mesije. 

Sad možete proučiti i razmisliti da li se oni koji osnivanjem vezu sa mnom žele da imaju koristi od ovog obećanja mogu zadržati u stanju ammarah, ‘ja’ koje osobu naklonja zlu i koji putuju putem koji vodi ka zlu i nepažljivosti?Ne, zasigurno ne.

 Oni koji iskreno poštuju ovo obećanje Uzvišenog Allaha i koji ne smatraju da su moje riječi samo pripovjedanje i ništa više – oni trebaju zapamtiti i da njihova srca čuju, i ja se ponovo obraćam ovim ljudima i kažem onima koji imaju vezu sa mnom da ta veza nije bilo kakva obična stvar nego je vrlo jaka i neprekidiva veza i nije ograničena samo na mene nego da dostiže Ono Biće koji je meni omogućio da  dostignem ovaj uzvišeni ugled koji je donio na svijet duh pravde i istine. Ja vam iskreno govorim: da je djelotvornost ovih stvari bila da jednostavno stiže samo do mene onda ja ne bih imao nikakvih briga i zauzetosti niti bih se brinuo. Ali stvar se ne završava ovdje.

Činjenica je da djelotvornost od takvog ponašanja dostiže do Časnog karaktera Poslanika Muhammeda (s.a.v.s) i također stiže do uzvišenog Bića Boga. Pošto je ovo slučaj, slušajte me vrlo pažljivo i obratite pažnju: ako mislite da sudjelujete u ovim dobrim vijestima i ako želite da se ispuni i u vašu korist, i ako ste vi zaista žedni za ovakvim uspjehom da do Sudnjeg dana budite iznad onih koji ne vjeruju, onda vam kažem da nećete postići taj uspjeh sve dok ne prođete kroz stanje lavvama i sve dok ne dođete do vrhunca stanja mutmainna – stanja smirene duše.

Ja ništa ne govorim mimo ovoga nego da imate vezu sa osobom koju je Allah poslao. Zato svojim srcem slušajte njegove riječi i postanite spremni i volni da cijelim srcem postupate prema njegovim učenjima tako da ne postanete kao oni ljudi koji, poslije prihvatanja padaju u prljavštinu odbijaja, i postignu dugotrajnu kaznu i muku.

Onda Obećani Mesija (a.s) kaže da je put vjere želja osobe da se reformiše i da traži snagu da bude sposobna da postigne ovu reformu. Zapisano je u hadisima (govoru Časnog Poslanika) da takvoj osobi koja u dovi digne ruke s potpunom sigurnošću  Uzvišeni Allah ne odbija dove takev osobe. Zato molite Boga i tražite od Njega i tražite s punim vjerovanjem i sigurnošću, i iskrenim srcem.

Ja vas ponovo savjetujem da pokazujete, praktikujete i iskazujete dobar moral i ustvari je neophodno da pokazujete svoj “karamat”- svoj najveći duhovni i nadprirodni položaj.

Ako neko kaže da ne želi da ga vide kao nadprirodnu, svetu osoba, treba biti oprezan da ga šejtan ne pokušava prevariti. “Karamat” ne znači okupiranost sam sobom, samoljublje ili netrpeljivost prema dugima, egoizam i oholost. Kroz ‘karamat’ ili kroz uviđanje visokih stepena bogobojaznosti i pobožnosti ljudi postaju svjesni istinitosti islama i njegove stvarnosti i budu upućeni.

Ja ponovo ponavljam da obožavanje samog sebe je oholost i čak nisu u značenju “karamat” i pokazivanje visokog morala. Ovo je samo sumnja koju usađuje šejtan. Pogledajte, sve ove desetine milione muslimana koje možete vidjeti u raznim dijelovima svijeta, jesu li oni postali muslimani zbog sablje i sile? Ne, ovo je pogrešno i neistinito. Nadprirodna privlačnost islama je to što ih je vodilo da prihvate islam.

Postoji mnogo vrsta ‘karamaata’, i jedna od njih je pokazivanje visokog morala koji prevladava u svemu i viši je od svega u svakom polju. Ako vi pokažete dobar moral  onda ovo samo postaje “karamaat,” to jest čudo po sebi. Oni ljudi koji su prihvatili islam prihvatili su ga samo posmatrajući čudo pravednih iskrenih ljudi i bili su dirnuti time. Oni su vidjeli islam kao uzvišenu strukturu i nisu bili prinuđeni mačem. Vrlo važni orijentalni naučnici i istraživači bili su primorani priznati istinu ove tvrdnje da je duh istine koji se pokazuje u islamu tako moćna stvar da prinudi ljude drugih nacija da se pridruže i prihvate islam.

Tako, ako se budete ponašali prema učenju islama, ako naša svaka riječ i djelo budu u skladu s naredbama Časnog Kur’ana, i da budemo u obliku i stanju koje je Obećani Mesija (a.s) želio od nas onda će ovo postati veliko sredstvo prenošenja poruke islam Ahmadijata svijetu. Poruka islama i Ahmadijata se neće raširiti samo time što nekoliko Pakistanaca i Fidžijanaca dođe ovdje. Da bi prenijeli poruku lokalnim ljudima  morate svoje postupke i djela učiniti takvim da privuče pažnju ljudi prema nama a ovo je također veličanstveni cilj đelse.

Znači jačanje i napredovanje u takvi (bogobojaznosti), pokazivanje visokog morala, razvijanje i jačanje živog odnosa sa Uzvišenim Allahom, pažnja prema namazima i koncentracija u namazu – ovo su stvari koje će biti od koristi članovima Džemata kako pojedinačno tako i kolektivno, i omogućit će svakom članu koji nastoji dostići ove vrline da bude dio uspjeha i napretka Džemata.

U toku ovih dana đelse i u ovakvom okruženju na đelsi nastavite analizirati sebe. Svaki Ahmadi musliman treba da detaljno pregleda sebe i da ocjeni do koje mjere nastojimo  ispuniti očekivanja i standarde koje nam je Obećani Mesija (a.s) ostavio. Svaki Ahmadi musliman treba da učini napor da postupanjem prema ovim direktivama postanemo nasljednici dova koje je Obećani Mesija (a.s) činio za članove Džemata.

Posvetite dosta vremena ovih ibadetu Uzvišenom Allahu i zahvaljujete Uzvišenom Allahu što nam je dajući nam mogućnost da prisustvujemo ovoj đelsi On nas je blagoslovio još jednom prilikom da se popravimo (reformišemo).

Molite Allaha da ne budemo uključeni u one ljude koji nemaju udjela u Njegovoj milosti nego da postanemo od onih kojima je data Milost Uzvišenog Allaha. Neka Allah blagoslovi sve nas mogućnošću da se u potpunosti okoristimo od ovih blagoslovljenih dana i da postanemo nasljednici dova Obećanog Mesije (a.s).

Poslije Džume namaza ja ću klanjati dženazu namaz u odsustnosti, za poštovanu Sahibzadi Amtul Rashid Begum Sahiba koja je bila kćerka hazreti Musleh Maooda (r.a) i Hazreti Sayeda Amtul Hayy Begum Sahibe i supruga cijenjenog Abdur Rahim Sahiba.

Umrla je 30. septembra 2013. u Merilandu, imala je 95 godina. Inna lil-laahi ve inna ilejhi radžiuun, ‘Uistinu, Allahu pripadamo i Njemu se vraćamo.’(2:157)

Ona je bila unuka Obećanog Mesije (a.s) i kao što sam spomenuo kćerka hazreti Musleh Maooda (r.a) i sestra hazreti Halifatul Mesiha III i IV, i moja tetka po majci. Bila je u srodstvu sa svim halifama, od hazreti Halifatul Mesih I do sadašnjeg Halife.

Ona je i prije prema meni imala odnos pun ljubavi ali nakon što me je hazreti Halifatul Mesih IV postavio za Amira i Nazir-e-A’la, ona je toj ljubavi dodala i stepen poštovanja prema meni a kad sam postao Halifa ona je tom odnosu dodala novu boju; bio sam oduševljen.

Bila je najmilostivija gospođa i posjedovala je visoke moralne vrline. Neka joj Allah podari  visoki oložaj u Džennetu.

Djevojčice iz Džemata koje pripadaju Nasiratul Ahmedija dužne su da joj iskažu zahvalnost. Ova organizacija je osnovana 1939. godine i zapisano je u historiji Ahmadijata da je prva presjednica bila poštovana Ustani Maimoonah Sahiba a prva sekretarica je bila Amtul Rasheed Sahiba. Ona je bila osoba koja je ovo predložila. Ona kaže kad je uzimala časove izučavanja religije pomislila kako je Leđna (organizacija žena) osnovana radi podučavanja i odgoja žena u vezi religije, da se treba osnovati slična organizacija  i za djevojčice. Svoje mšljenje je prenijela suprugama Malik Saifur Rahman Sahiba i Hafiz Bashir ud Din Obaidullah Sahiba kao i drugima koji su prisustvovali  časovima religije tako da su osnovali organizaciju za djevojčice koja je, uz odobrenje hazreti Halifatul Mesiha II r.a. nazvana Nasiratul Ahmadija.

Svi govore da je ona imala vrlo jednostavnu narav i posvetila se služenju siromašnih. Bila je izuzetno gostoprimljiva, naročito u toku đelse, i cijelu kuću bi dala gostima a svoju porodicu bi smjestila u ostavu; nekad bi čak razapela šatore i preselila se u njih a cijelu kuću bi dala gostima. Išla bi do krajnosti samo da bi služila gostima i ovo je bila njena izuzetna osobina. Svoje gostoprimstvo je pružala i bogatim i siromašnim.

Bila je vrlo pažljiva prema siromašnim. Prema njima se ophodila vrlo radosno. Mnoga djeca koju je ona odgojila posvjedočili su da se ponašala prema njima isto kao prema svom vlastitom sinu ili kćerki i slala ih je da se školuju u dobre škole i da ih je dobro  pazila u kući i kupovala im dobru odjeću i brinula se da im dadne dobru hranu i piće.

Ona je ugovorila brakove za mnoge djevojke bez roditelja.

U svakom slučaju ja sam vidio vrlo malo onih koji su ravni njoj kad je u pitanju pažnja prema siromašnim. Ako bi ona na sebe uzela odgovornost da se brine o nekom siročetu ili siromašnoj osobi u porodici ona bi se brinula o njima isto kao o svojoj djeci.

Neka Allah uzdigne njen položaj u Džennetu, i neka joj podari oprost i milost. Njena djeca, tri kćeri i jedan sin, dr Zaheerud Din Mansoor su svi u Americi. Neka Allah osposobi njenu djecu da koračaju stopama svog oca i majke i blagoslovi ih mogućnošću da čine dobra djela.