Hutbe 2013.

Hutbe 2013 – Gradnja džamija i naše odgovornosti


Hutba, 25. oktobar 2013.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahullah talahbi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske  zajednice.

Hutba je dostupna u tekstualnom formatu.

Tekst

 

”Ti reci: ‘Moj Gospodar naređuje pravednost. I koncentrišite svu svoju pažnju (na Allaha) u svakoj džamiji, i pozivajte Njega, pokazujući se iskrenim prema Njemu u vjeri. Kako vas je On prvi pt stvorio, tako ćete se (poslije smrti) vratiti.”’ (7:30)

‘O djeco Ademova! Uzmite svoje ukrase (bogobojaznosti) u svakoj džamiji, i jedite i pijte, ali ne prelazite granice; sigurno On ne voli one koji prelaze granice.’ (7:32)

Allah je Svojom milošću omogućio Ahmadi muslimanima Brisbana i Ahmadi muslimanima Australije da izgrade džamiju u Brisbanu, Australija. Mi ne možemo dovoljno zahvaliti Bogu za ove naklonosti. Teren (mjesto) je kupljen prije oko petnaest godina i izgrađena je misionarska kuća i hol za namaz. Kad je hazreti Halifatul Mesih prvi put posjetio Brisbane 2006. godine osjećao je kako uprkos postojanja ovih građevina teren nije imao vitalnosti/životnosti koja se sada može osjetiti izgradnjom džamije. Allahova je naklonost da je On utemeljio snažnu vezu između Džemata i Halifata, vezu koja se ne može naći nigdje drugo u svijetu. Ovo je zbog bai’ata i učenja Obećanog Mesije a.s., koji je u svojim uvjetima bai’ata spomenuo vezu ljubavi, bratstva i poslušnosti i ova veza sada također preovladava u Džematu i sistemu Halifata kojeg je on osnovao.

Džamije su također naša potreba i bit će izgrađene kad ih Džemat traži.  Halifat je ovo spomenuo samo zato što su ove džamije izgrađene u odgovoru na poticaj Halife vremena. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je skretao pažnju u ovom pogledu da su džamije povod širenja poruke. U toku njegove posjete Brisbanu 2006. godine on je rekao da je centar za namaz vrlo dobro izgrađen ali da treba biti izgrađena prikladna džamija. Džemat je odgovorio poslušno i Allahovom milošću na ovom terenu su izgradili džamiju. U toku izgradnje džamije suočili smo se sa raznim zaprekama koje su ljudima ovdje dale mjeru široko različitih mišljenja o džamijama koje drugi imaju. Iako su neke komšije prigovarali na gradnju džamije, poslije napora preko osam do devet mjeseci općina je dala dozvolu za gradnju i tako je u decembru 2012. započeta gradnja i mi sada imamo krasnu džamiju. Nova gradnja kao i obnova ranije zgrade koštala je 4.5 Austalijskih dolara. Članovi Džemata su krajnje velikodušno dali za ovaj projekat. Jedan član je dao doprinos od 125.000 dolara dok je drugi dao doprinos od 100.000 dolara. Svako je doprinio koliko je mogao priuštiti, možda više nego što mogu. Kako je to tradicija Ahmadi žena, ovdje su one također dale svoj nakit kao donaciju za gradnju džamije. Da Allah blagoslovi sve one koji su učinili ove žrtve!

Trebate zapamtiti da ovaj duh žrtvovanja, ljubavi, iskrenosti i poslušnosti u Ahmadi muslimanu ne trebaju biti rođeni iz bilo kakvog privremenog osjećanja oduševljenja nego trebaju biti trajna i izdržljiva i trebaju također biti usađena u našu buduću generaciju. Zaista, ovaj duh i gorivost samo će izdržati kad bude posvećena pažnja Božijim naredbama, kad bude napravljena istinska veza s Bogom, kad budu ispunjene dužnost prema džamiji, kad budu ispunjene dužnosti dolaska u zavjet bai’ata istinskog i revnog pokonika Časnog Poslanika s.a.v.s.. Onda ćemo također biti u stanju da ispunimo dužnosti koje imamo prema ovoj džamiji.

Današnja hutba je bazirana na nekoliko Božijih naredbi da ohrabre nas i naše buduće generacije da nastavimo ispunjavati ove dužnosti. Ajeti proučeni na početku su ajet 30 i 32 iz sure  Al-Ar’af i oni su u pogledu džamija. Oni navode šta se očekuje od vjernika i također ih savjetuju da će oni koji su povezani s džamijama steći  Božiju milost ako postanu istinski obožavaoci Boga. Prvo i prije svega, naređena je pravda; utemeljivanje pravde koja počinje od prve cigle društva, to jest porodice, do internacionalnog nivoa. Ovo je to što je potrebno za mir na svakom nivou u svijetu i neuspjeh u ovome je ono što može stvoriti nered – i zaista stvara. Pravda se ne traži samo u društvenim stvarima i među ljudima, zapravo pravda također zahtijeva da se ispune dužnosti prema Božijim naredbama i da se kako treba ispune dužnosti obožavanja Boga. Korist takvog ibadeta bude stečena samo odlikom ibadeta. Svaki istinski vjernik treba posvetiti pažnju ovoj stvari a ovo je moguće kad obavlja pet dnevnih namaza i kad u sebi osjeća čistu promjenu dok nastoji ispuniti dužnosti prema ljudima.

Ispunjavanje dužnosti prema ljudima može biti ispunjavanje naredbi datih muževima da ispune prava svojih žena, da paze na njihove potrebe, da budu nježni prema njima i da budu pažljivi prema svojim porodičnim vezama, da poštuju roditelje, braću i sestre i drugu rodbinu žene, da ne bacaju pogled na imetak i zaradu žena i da vode računa o obrazovanju i obuci djece. Budite uzor za svoju djecu tako da oni ostanu povezani s vjerom. Trebate zapamtiti da dječaci, pogotovu od 13 do 14 godina često imaju poštovanje prema vjeri kad vide svoje očeve da također poštuju vjeru, kad je otac redovan u namazu i učenju Časnog Kur’ana. Općenito se vidi da su žene više zabrinute o svojoj djeci u terminima vjere ili se bar one same izražavaju o ovome hazreti Halifatul Mesihu. Slično tome, svaka žena ima odgovornost da kako treba ispuni svoje dužnosti. Njena prva odgovonost je njena porodica: da poštuje svog muža i njegovu porodicu, da pazi na djecu i njihovu moralnu obuku. Pogotovo trebate biti zabrinuti o odgoju djece u ovom okruženju i zadatak je oba roditelja da provode religijsku obuku svoje djece. Usadite u svoju djecu da su oni Ahmadi muslimani i radi ovoga roditelji trebaju biti primjereni uzori i obrazovati djecu o razlici između njih i drugih. Ako roditelji ne predvode primjerom neće činiti pravdu.

Svaki muškarac i žena koji žele da budu smatrani istinskim vjernikom trebaju nastojati i ispuniti dužnosti  jednih prema drugima (prava jedan drugog) u pogledu općenitih društvenih veza, bilo da je to poslovno druženje ili druga stvar. Važno je biti pravedan i pošten. Allah je zajednicu vjernika učinio jednim entitetom. Ovaj standard će se održavati kad svaka osoba bude svjesna bola drugih, kad pravda i poštenje budu zadovoljeni. Bol u jednom dijelu tijela osjeća cijelo tijelo i ovako trebamo biti svjesni bola drugog. Obećani Mesija a.s. je rekao da osoba treba osjećati bol drugih. Mi govorimo svijetu o svojim bratskim vezama, mi to također trebamo iskazati u praksi.

Na svećanosti otvaranja džamije održanoj za goste Australije prije par dana, govor hazreti Halifatul Mesiha bio je usredsređen na predmet da je, ako ne budu data prava ljudi obožavanje Boga besmisleno. Kad ljudima budu data njihova prava svaki postupak postaje djelo obožavanja i dalje uvećava obožavanje Boga. Muslimani koji razumiju značaj obožavanja uvijek će nastojati da ispune ove neophodnosti prava ljudi a Ahmadi muslimani vrlo dobro razumiju ovaj koncept zato što su prihvatili Imama ovog doba tako da nakupe Božiju milost, ispune dužnosti obožavanja Boga i prepoznaju cilj stvaranja čovjeka.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Veliki je postupak obožavanja biti ljubazan (nježan) i saosjećajan (sažaljiv) prema ljudima. To je veliki povod da se postigne zadovoljstvo Uzvišenog Allaha.’ Ovo prelijepo učenje nas primorava da ispunjavamo zahtjeve pravde i poštenja i daje nam Božiju blizinu. Kad čovjek ide u džamiju s ovim mislima on dolazi u zagrljaj Božije ljubavi. Napor vjernika da se drži: ‘…I usredsredite svoju pažnju ispravno u svako vrijeme i na svakom mjestu klanjanja…’ okupit će Božiju milost. Kao što znamo, svaki naš napor prekriven je Božijim djelom i mi ne možemo postići nikakvu vrlinu samo kroz svoju vlastitu snagu i ne možemo postići vrlinu  bez Božijeg djela. Naše dobre želje i napori da činimo dobro, što našu pažnju drži usmjerenom prema Bogu i pomoć koju tražimo od Njega učinit će nas vrijednim (zaslužnim) da budemo ubrojani među one koji su: ‘…iskreni prema Njemu u vjeri…’ i takvi ljudi mogu vidjeti prosvjetljujuću Božiju poruku: ‘…Ja odgovaram na molbu molitelja kad Me on zove…’ (2:187)

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Za primanje dova također je neophodno da čovjek u sebi usadi čiste promjene. Ako on ne može izbjeći loša djela i krši granice Uzvišenog Allaha, onda ne može biti djelotvornosti u dovi.’ Božije granice se mogu razumjeti iz naredbi Časnog Kur’ana, ove naredbe su granice slijeđenjem kojih osoba stiče blizinu Bogu i također bude svjedok primanja dove. Drugi ajet kaže djeci Ademovoj da sebe ukrase kad idu u džamiju a da je ukras svakog vjernika odjeća bogobojaznosti (takve).

Obećani Mesija a.s. je objasnio: ‘Duhovna ljepota čovjeka je da ide svim plemenitim putevima bogobojaznosti. Oni su privlačne odlike duhovne ljepote. Očito je da voditi računa o amanetima (povjerenju) Uzvišenog Allaha, ispuniti sve zavjete vjere, koristiti sve sposobnosti i udove kako očite – kao što su oči, uši, ruke, noge i druge nalik njima tako i one skrivene kao što su um i druge sposobnosti i odlike – u njihovoj prikladnoj prilici i zadržati ih od stupanja u djelovanje u neprikladnoj prilici i  biti upozoren protiv podmuklih napada poroka i voditi računa o pravima svojih  kolega, jeste put usavršavanja svoje duhovne ljepote. Svemogući Bog je u Časnom Kur’anu označio i imenovao bogobojaznost kao odjeću. Libas-ut-takva je izraz Časnog Kur’ana. Ovo je ukazivanje na to da duhovna ljepota i duhovni ukras budu postignuti kroz bogobojaznost. Bogobojaznost znači da osoba mora, koliko god je moguće, voditi računa čak i o najmanjim detaljima Božijih amaneta i zavjeta i također o  svim amanetima i zavjetima drugih ljudi. To jest, mora nastojati da, koliko god može, ispuni sve zahtjeve u njihovim i najmanjim detaljima.’ (Brahin-e-Ahmadija, dio IV, Ruhani Khaza’in, tom 21, str. 209-210; Bit islama, tom II, str. 347-348).

Kao što je ranije spomenuto, Obećani Mesija a.s. je u ovom isječku dalje objasnio da prvo trebamo voditi računa o svojim amanetima i zavjetima. Amanet (povjerenje) koje je naređeno Ahmadi muslimanima da ga stave u praksu je da daju prednost vjeri nad svjetskim stvarima. Ako ovo budemo slijedili onda će naš ibadet Bogu biti takav da će nama podariti blizinu Bogu i vidjet ćemo znakove primanja dove i naš svaki postupak će biti traženje Božijeg zadovoljstva. Dolazit ćemo u džamiju samo radi traženja Božijeg zadovoljstva. Dolazit ćemo u džamiju samo radi Boga i ispunjavat ćemo dužnosti prema ljudima (prava ljudi) kad jednom džamija bude izgrađena.

Bog naređuje da idemo u džamiju s ukrasom koji će uvećati ljepotu takve (bogobojaznosti) i kao što je isječak iz pisanja Obećanog Mesije a.s. objasnio takva je pokazana kad se ispunjavaju Božija prava i prava ljudi, kad su učinjeni napori da uzdignemo standarde obožavanja Boga, kad naš namaz bude  sačuvan i kad budemo vodili računa o svetosti džamije. Hazreti Halifatul Mesih je rekao kako mnogi ljudi traže dove ali da mnoga lica također pokazuju da oni to misle samo na način običaja ili bar da sami nisu privučeni da čine ibadet i obavljaju namaz. Kad ih hazreti Halifatul Mesih pita o obavljanju pet dnevnih namaza, oni u odgovoru daju izgovore. Izuzetno je pogrešan koncept tražiti od drugih da čine dove a sam ih ne učiti. Dolazak Obećanog Mesije a.s. bio je radi oživljavanja islama, da stvori novu zemlju i novo nebo, i to neće biti ispunjeno ukoliko svaki od nas, muškarac, žena, mladi, stari, ne ispunimo svoje zavjete (povjerenja) s bogobojaznošću. Ako Hazreti Halifatul Mesih traži dove onda ljudi trebaju također sami učiti.  Zaista je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao jednom od svojih ashaba koji je tražio njegove dove da mu pomogne svojim dovama vlastitom vezom s Bogom. Kao što je hazreti Halifatul Mesih spomenuo u ranijoj hutbi, mi trebamo postati evlije (Božiji prijatelji) a ne sljedbenici šejtana. Trebamo ispuniti dužnosti prema Bogu i one koje pripadaju ljudima. Također trebamo zapamtiti da pozivanje hazreti Halifatul Mesiha da postanemo evlije ne znači da pojedinci trebaju sebi dati duhovni položaj (evlije). Zapravo to označava vezu s Bogom i onda vezu sa Halifatom. Časni Poslanik s.a.v.s. je predskazao pobjedu za one koji budu povezani s Džematom.

Izradnjom džamije u Brisbanu ove odgovornosti su se povećale zbog toga što džamije također trebaju biti nastanjene s onim ukrasom koji je ukras u Božijim očima. Ovo je odgovornost lokalnog džemata dok ispunjavaju dužnost jedan prema drugom i upućuje poruku islam Ahmadijata ljudima ove oblasti. Ako se sve ovo dogodi onda će Bog sigurno primiti žrtve učinjene u gradnji ove džamije. Jedan hadis navodi  da će onima koji dolaze u džamiju sa žarom da dan i noć obožavaju Boga biti od Boga dato gostoprimstvo. vrijeme između jednog namaza i drugog treba biti potrošeno kao da osoba čuva granicu, čuvajući sebe protiv šejtana i treba ići u džamiju sa odjećom bogobojaznosti. Odgovornost je svakog Ahmadi muslimana da utemelji ovaj standard u ovom materijalističkom svijetu. Ako budemo razumjeli ovu stvarnost bit ćemo primaoci Božije milosti više nego ikada.

Drugi ajet proučen na početku također kaže: ‘…jedite i pijte ali ne prelazite granice; zaista On ne voli one koji prelaze granice…’ Jedno značenje ovoga je da budemo umjereni u svojoj dijeti i da jedemo umjereno ono što je halal i korisno zato što dijeta utiče na misli i osjećanja osobe. Pretjerano jedenje čini osobu lijenom i nemarnom i preveliko predavanje užitku u vrijeme večere može dovesti do toga da se ne probudite na sabah namaz. Na drugom mjestu Časni Kur’an kaže da nevjernici samo misle o hrani i piću kao što rade životinje, dok je cilj vjernika viši.  Hrana i piće su stvoreni za čovjeka ali samo uzimanje toga ne treba biti cilj umjesto toga treba tražiti Božije zadovoljstvo. Ovo je moguće kad osoba ne bude pretjerano upletena u svjetovne stvari. Bog ne voli pretjeranost gdje se jede i pije i takva zadovoljstva obuzimaju misli osobe. Zaista, On nije zabranio jedenje svakidašnjeg hljeba, zapravo On kaže da radite svoj posao s punom pažnjom, ali kad zarađivanje svakidašnjeg hljeba postaje uzrok zaboravljanja vjere, osoba je lišena blagoslova. Da Allah spasi svakog od nas od takve prekomjernosti koja nas čini udaljenim od Boga!

Božija je naklonost da većina Ahmadi muslimana razumiju sve ove odgovornosti i kao što je ranije spomenuto, nakon što su razumjeli duh finansijskog davanja, dali su velike doprinose; oni ne troše jednostano samo na sebe. Međutim, hazreti Halifatul Mesih je rekao da je mnogo puta izrazio svoju zabrinutost za ispunjavanjem džamija. Slična naklost treba biti pokazana u ispunjavanju džamija. Nova džamija u Brisbanu je vrlo lijepa i s Božijom milošću njena pokrivena površina je vrlo velika. Stari hol je bio prelijepo obnovljen i sada 1000 klanjača mogu klanjati namaz u džamiji. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je možda 500 klanjača bilo prisutno na džumi namazu, tako da ima mjesta da primi više ljudi. Mnogi Ahmadi muslimani su možda putovali iz Sidnija i drugih oblasti radi džume petkom i da su samo lokalni Ahmadi muslimani došli u džamiju možda bi izgledala neispunjena. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je njegova dova da poraste broj lokalnog džemata i da će stvarna radost biti kad ovaj porast ne bude zbog Pakistanskih Ahmadi muslimana nego zbog lokalnih Australijanaca koji prihvate Ahmadijat. Međutim, ovo ne može biti ispunjeno bez rada na širenju poruke. Trebaju biti učinjeni uvećani napori i dove u ovom pogledu. Da Allah dadne da bude tako da prerastemo kapacitet ove džamije. Ova džamije nije konačan cilj u oblasti, zapravo je prvi korak. Obećani Mesija a.s. je rekao da su džamije povod prestavljanja islama. Da Allah dadne da lokalni stanovnici budu vrlo uskoro privučeni džamiji, inšaAllah, nadat se je da hoće. Kad god u svijetu smo izgradili nove džamije naša se biografija (profil) mnogostruko uvećala. Zbog toga trebamo cijeniti odgovornosti. Oni koji su doselili iz Pakistana većinom su to uradili zbog toga što im nije bilo dozvoljeno da prakticiraju svoju vjeru sa slobodom, nisu mogli slobodno klanjati u džamijama, nisu mogli slobodno sebe nazivati Ahmadi muslimanima. Da bi nastojali i postigli taj cilj ovdje, trebate tražiti Božiju ljubav tako da prelijepo učenje islama može biti upućeno ljudima. Većina Ahmadi muslimana nisu u Australiji zbog bilo koje lične odlike,  zapravo su oni tamo zbog otpora protiv Ahmadi muslimana u Pakistanu. Ova činjnica također treba biti navedena budućoj generaciji tako da oni to cijene. Veličina ove Božije naklonosti bit će u posvećivanju pažnje prema tome da ovu džamiju ispunite i prema ispunjavanju dužnosti prema njoj kao i posvećivanje pažnje širenju poruke.

U Pakistanu je svaki dan stvorena jedna ili druga smutnja protiv Ahmadi muslimana. Prije par dana hazreti halifatul Mesih je primio nešto u pošti s porukom da su dvojica ljudi registrovali FIR (‘prvi slučaj izvještaja o kriminalu) u selu zato što su oni vidjeli minaret i kupolu i onda saznali da su minaret i kupola pripadali ‘Kadijani’ džamiji, tako da su njihova osjećanja bila povrijeđena. Oni su tražili četiri dana da pronađu ko je izgradio džamiju i onda su pronašli da je tamo klanjalo osam ljudi. Od Ahmadi muslimana je traženo da sruše minaret i kupolu. Kad se oni nisu složili registrovan je slučaj o kriminalu. Takvi su uvjeti pod kojima Ahmadi muslimani žive u Pakistanu i neki Ahmadi su napustili takve uvjete. Ovi uvjeti ne smiju biti zaboravljeni i treba ispuniti dužnosti prema džamiji. Da Allah osposobi sve nas da to učinimo.