Hutbe 2013.

Hutbe 2013 – Vjera, namaz i ustrajnost


Hutba, 22. novembar 2013.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahullah talah bi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Obećani Mesija a.s. je uvijek jasno izražavao svrhu svog dolaska u svojim knjigama, pisanjima i proglasima. Oni od nas koji tvrde da su dali zavjet bai’ata Obećanog Mesije a.s. trebaju uvijek imati u vidu ovu svrhu, zapravo ove svrhe, tako da možemo biti među onima koji ispunjavaju dužnosti kao članovi njegovog Džemata.

Danas je hazreti Halifatul Mesih predstavio nekoliko naprijed spomenutih svrha. Obećani Mesija a.s. je rekao da ga je Bog odredio u ovo doba da oživi vjeru i da ga je poslao tako da ljudi mogu uvećati jačinu svog vjerovanja. Tako da imaju vjerovanje u postojanje Boga i vjerovanje da On sluša dove (molitve), nagrađuje vrline i također kažnjava zlo. Obećani Mesija a.s. je dalje rekao ukoliko vjera nije savršena čovjek ne može u cjelosti  raditi dobra djela. Što je vjera slabija to će njegova djela biti manjkavija. Božiji poslanici su došli da proizvedu savršeno vjerovanje i ovo je zaista bila veličanstvena svrha dolaska Obećanog Mesije a.s. a ovo gore navedeno je kratki sadržaj njegovih proglasa koje je Huzur prepričao. Kako ove slabosti mogu biti uklonjene i kako vjerovanje može biti usavršeno? Zaista, Obećani Mesija a.s. je otvoreno rekao da se ovo ne može postići samo davanjem zavjeta bai’ata i da je za ovo potrebno duhovno nastojanje i ovo je također ono što je Allah rekao: ‘A one koji se trude radi Nas, Mi ćemo sigurno uputiti prema Našim putevima. A uistinu je Allah sa onima koji čine dobro.’ (29:70) Popravljanje se ne može postići samim davanje zavjeta bai’ata i bez činjenja napora da promijenimo svoje stanje, da promijenimo svoje srce i borimo se vodeći (džihad) na ovom putu.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Sve u svijetu napreduje na postepenim osnovama i duhovni napredak se također događa na ovaj način. Ništa ne može biti od koristi bez činjenja nastojanja i ovo nastojanje treba biti samo radi Allaha. Osoba ne treba naći rješenje (odgovor) beskorisnim duhovnim vježbama i nastojanjima, kao pustinjaci, sami od sebe. Ovo je zadatak za koji sam ja bio određen tako da pokažem svijetu kako da spoznaju i približe se Uzvišenom Allahu.’

Šta je bilo to što nam je Obećani Mesija a.s. pokazao i šta su bila njegova očekivanja? On je postavio ove uzore obožavanja Boga i plemenitost u praksi koju je utemeljio naš učitelj, Časni Poslanik Muhammed s.a.v.s. i onda nas savjetovao da slijedimo ove uzore. Ovo su bili uzori za koje su se ashabi Časnog Poslanika s.a.v.s. trudili i stekli Božije zadovoljstvo i bili takvi veličanstveni primaoci Božije milosti da ih je svijet slijedio!

Tumačeći o tome koja vrsta ljudi trebamo postati, Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Ja ne želim da izgovarate nekoliko riječi kao papagaj u vrijeme bai’ata. U ovome nema smisla. Stecite znanje čišćenja sebe jer je ovo to što je potrebno. Naš zadatak i naš cilj je da vi proizvedete čistu promjenu u sebi i postanete potpuno nova osoba. Neophodno je da radi ovoga svaki od vas razumije ovu tajnu i napravi takvu promjenu da može reći: Ja sam drugačija osoba.’

Ako, dok pravimo promjenu u sebi ne napravimo sebe drugačijim od ostalog svijeta, onda prema Obećanom Mesiji a.s. mi nećemo imati koristi od svog bai’ata.

On je rekao: ‘Ovaj ponizni rob poslan je samo da ovu poruku uputi ljudima da u sadašnjim religijama, istinska religija koja je u skladu sa voljom Svemogućeg Allaha je ona koju je donio  Časni Kur’an. I da je ulaz u boravište spasa u proglasu: ‘Niko nije vrijedan obožavanja osim Allaha i Muhammed je Njegov Poslanik.’ Naš stvarni cilj i svrha je da pokažemo uzvišenost  Časnog Poslanika s.a.v.s. i da utemeljimo njegovu veličanstvenost. Naše spominjanje je jednostavno u općenitom smislu; svaka naša hvala je s pozivanjem na Časnog Poslanika s.a.v.s.’

A mi smo dali zavjet bai’ata da bismo ispunili ovu svrhu i s ciljem da to provedemo trebamo učenje Časnog Kur’ana tako da nakon što ga slijedimo možemo ga širiti u svijetu zato što je spas svijeta također u: ‘Niko nije vrijedan obožavanja osim Allah i Muhammed je Njegov Poslanik’. Mi trebamo reći svijetu da će steći spas dolaskom pod zastavu: ‘Niko nije vrijedan obožavanja osim Allah i Muhammmed je Njegov Poslanik.’

Obećani Mesija a.s. je rekao o svrhi svog dolaska: ‘Uzvišeni Allah je želio da u ovo vrijeme učini da islam pobijedi nad svim nacijama. On je mene poslao iz ovog razloga i poslao me je na način ranijih časnika (opunomoćenika) koji su došli.’

U pogledu svrhe svog dolaska on je također rekao: ‘ Ja želim da usadim vjerovanje u Svemogućeg Boga. Onaj ko vjeruje u Svemogućeg Boga spašen je od otrova grijeha i dolazi do promjene u njegovoj prirodi. Njemu bude dat novi život nakon što doživi jednu vrstu smrti i umjesto da osjeća zadovoljstvo iz grijeha on stiće odbojnost. Onaj ko stiće ovo stanje može reći da je prepoznao Boga. Bog vrlo dobro zna da je stanje stvari u ovo doba takvo da nema razumijevanja/znanja o Bogu. Nema religije koja čovjeka može odvesti do ovog položaja i usaditi ovu sklonost u njemu. Mi ne možemo izraziti žaljenje u ovom pogledu o bilo kojoj posebnoj religiji; ovo zlo je postalo sveopće i ova zaraza se širi na opasnom nivou. Ja uistinu kažem da čovjek vjerovanjem u Boga može postati kao melek, zapravo meleki padaju na sedždu pred njim i on postaje ispunjen duhovnim svjetlom. Ukratko, kad nema razumijevanja o Bogu i kad je razaranje daleko rašireno kao i svi načini pokvarenosti, kad strah od Boga nestaje i kad su Božija prava data čovjeku, u takvom stanju stvari Bog daruje svjetlo Svog znanja jednoj osobi i odredi ga. Ovu osobu proklinju, proganjaju i muče na svaki način. Na kraju onaj koji je određen od Boga bude uspješan i on širi svjetlo istine u svijetu. Slično tome,  je Bog odredio mene u ovo doba i podario mi svjetlo Svog znanja.’

Obećani Mesija a.s. je također rekao: ‘Meni je naređeno da odgajam i poučavam moralnoj jačini.’

Njega su jedanput pitali šta će biti ishod (rezultat) njegove tvrdnje. On je rekao: ‘(To će) još jednom ponovo ojačati  oslabljenu vezu s Uzvišenim Bogom – koja je učinila da ljubav prema svijetu prevladava i čistoća opadne – i da ojača odnos između čovjekove predanosti i Boga. To će donijeti natrag izgubljenu čistoću i ljubav prema svijetu će se ohladiti.’ On je rekao da će se ovo dogoditi kroz njega.

To je zaista vrlo velika tvrdnja. Mi vidimo da danas u materijalističkom svijetu kako je svako progutan u materijalizmu i zaboravio je Boga Stvaraoca. Oni koji prividno priznaju Boga čine to samo na očit način. Oni niti imaju vjeru u Božije postojanje, niti bilo kakvo shvatanje ili uvid o tome ili o religiji. Za njih je svijet i njegov sjaj i društveni položaj sve. Zaista je  velika tvrdnja iznesena u takvom stanju stvari ali takvo je bilo vjerovanje Obećanog Mesije a.s. u Boga i također pouzdanje u Njegove riječi.

Međutim, sve ovo također skreće našu pažnju da smo ovo pročitali ili čuli prije dolaska u Džemat ili naši preci su prihvatili Ahmadijat i mi smo imali koristi od njihove vrline, zato ovi ciljevi zahtijevaju od nas da ih učinimo dijelom svog života. Mi također trebamo postati pomagači u  provođenju i ispunjavanju  ove misije. Mi smo čuli pozivača i mi smo povjerovali, mi sada trebamo proglasiti: ‘…Mi smo pomagači Allahovi…’ (3:53) i tvrditi da ćemo pokušati ispuniti ovaj cilj. Radi ovoga trebamo razmišljati o sebi, zamisliti se, planirati i tražiti pomoć od Boga za uspjeh.     Ako ne budemo mislili o ovome poslije prihvatanja Obećanog Mesije a.s. nećemo ispunjavati dužnosti prema svom zavjetu bai’ata i ovo će nas učiniti zaslužnim kazne.

Međutim, kad bacimo oči na naša sredstva i naše stanje to nas natjera da pomislimo: je li ovo moguće? Šta da radimo?! 80% svjetskog stanovništva nije zainteresirano za religiju. Ljudi koji žive u razvijenom svijetu imaju imetak i materijalna sredstva koja su ih okrenula od Boga. Oni kažu da nemaju vremena da tragaju za Bogom. Upravo je jučer hazreti Halifatul Mesih primio pismo od jednog Ahmadi muslimana u Japanu u kojem izražava svoju bol. On je naime tražio od svog prijatelja Japanca, koji je izuzetno uljudan, da moli Boga za uputu i ovaj prijatelj je odgovorio da je jako zauzet i da nema vremena da traži uputu od Boga Ahmadi muslimana ili da traga za Njim. Ovo je situacija onoga što se smatra razvijenim svijetom i što također nastoji da nerazvijeni svijet vodi po svojim prioritetima. Tako, kad ogroman sloj ljudi nije naklonjen da sluša ili kad imetak i materijalizam privlače ljude a naša sredstva su oskudna, kako se mi možemo boriti s ovim zlom? Izvana to izgleda teško ali je Obećani Mesija a.s. rekao da je poslan radi ove svrhe i ovo će se sigurno dogoditi, inšaAllah. Mi također proglašavamo: ‘…Mi smo Allahovi pomagači…’ i odlikom ove tvrdnje i inšaAllah mi ćemo ostati Allahovi pomagači. Mi nećemo izgubiti nadu zbog odbijanja svijeta zato što mi ovu poruku ne napređujemo sa svjetskom perspektivom. Nasuprot, Božija pomoć i potpora nas uvjeravaju na svakoj stopi ovog puta.

Kad se gleda sa svjetske perspektive i s našim oskudnim sredstvima, govor o uspjehu izgleda kao hvalisanje lude osobe. Kad se gleda u svjetlu svjetskih sila, čak u svjetlu jedne zemlje ovaj scenario može biti tegoban. Na primjer, uzmimo Rusiju ili Kinu, ili bilo koju Evropsku zemlju ili Američku ili bilo koju zemlju u Okeaniji ili bilo koju Afričku zemlju, naći ćemo mnoge prepreke na svakom mjestu koje će nas uplašiti da idemo naprijed. Situacija ovih zemalja ili svjetski sjaj i položaj nije bio u prilog nama prije nekoliko decenija i nije nama u prilog danas. Međutim, ovo su Božiji poslovi i oni će se dogoditi, zaista, oni se događaju. Bilo je vrijeme kad se zbog komunističke uprave nije moglo obavljati prenošenje poruke u Rusiji i njenim državama. Sada su dijelovi (nekadašnje) Ruske države stekli nezavisnost i udaljili se od religije. Svjetovno blještavilo ih je zaslijepilo, dok u muslimanskim državama nekadašnjeg Sovjetskog saveza muftije i vjerske vođe sa određenim interesima su toliko ustrašile vladu da su na svakom koraku stvorene prepreke za Ahmadijat, istinski islam. Ahmadi muslimani tamo su uznemiravani i nametnute su im zabrane. Svjetovništvo na Zapadu je takvo da je ružnim i bestidnim praksama data zaštita zakona. Bestidnost zbog koje je Bog uništio jednu naciju sada je data zaštita na Zapadu. U Kini nema interesa za religiju, ona sada postaje glavna ekonomija svijeta i utrkuje se da bude na čelu u materijalizmu. Japan je također vrlo razvijena zemlja i može se vidjeti iznenađujući napredak u tehnološkom polju. Većina zemlje upletena u materijalizam i kao što naprijed spomenuti primjer pokazuje, Bože sačuvaj, tamo nema vremena za Boga. Ovo je stajalište većine ljudi. Japanci su ljudi visokog morala ali ih je svjetovništvo udaljilo od religije. Spolja Japanci kažu da je njihova tradicionalna religija šintoizam ali u stvarnosti izgleda da je ono što se prakticira neobičan spoj šintoizma, kršćanstva i budizma. Različite religije igraju različite uloge u obredima pristupa i prihvaćanja. Na zapadu je većina zaboravila Boga, oni zapravo  prave šalu od Boga i religija je teret, niko ne ide u crkvu. Oni kažu da pokušavaju ali da su crkve prodane.

Naša sredstva nemaju značaja ni koliko je tačka u poređenju sa svjetovnim ljudima. Sve ove stvari su uzrok zabrinutosti; zaista one trebaju biti uzrok zabrinutosti u tome kako svoju misiju možemo uputiti naprijed u takvim okolnostima? Međutim, Bog koji je poslao Časnog Poslanika s.a.v.s. za cijeli svijet i koji je poslao njegovog istinskog i revnog poklonika u ovo doba s porukom da se okrenemo Njemu i nađemo Njegov put. Kako se ovo može uraditi? Rečeno je: ‘O vi koji vjerujete! Tražite pomoć sa strpljenjem i namazom; sigurno je Allah sa strpljivima.’ (2:154) Božija pomoć uklanja najveće prepreke; On je Svemoćan i ima moć da svaku moguću stvar učini mogućom. On je poslao Časnog Poslanika s.a.v.s. kao izvor za spas za ostatak vremena i do Sudnjeg dana i usavršio religijski zakon objavljivanjem Časnog Kur’ana. On je poslao Obećanog Mesiju a.s. u sadašnje doba da oživi islam. Allah kaže, nema razloga za zabrinutost, kad situacija bude takva i budu prepreke i razum ne bude radio, onda tražite pomoć sa strpljenjem i namazom. Tražite pomoć sa iskrenošću i vaš će zadatak biti ispunjen. Božije je obećanje da će islam pobijediti ali od nas se traži da budemo strpljivi i da činimo ibadet.

Arapska riječ ‘sabr (strpljenje), prema leksikonu  ima mnoga značenja. Na primjer ‘sabr’ je da izbjegavamo zlo sa odlučnošću i naporom. Ogromna je odgovornost za vjernika i jednog Ahmadi muslimana da se drži pod kontrolom u ovom svjetskom nadmetanju i čini džihad svog ‘ja’. Sabr također znači biti ustrajan na pobožnosti i ne zapustiti ovaj aspekt iz pohlepe i uvijek biti čvrst na činjenju dobrih djela. Sabr je također prepuštanje stvari Bogu, da se okrenemo Njemu u svakoj teškoći i svakoj nevolji. Ako ovo budemo radili Božija pomoć će biti s nama, razvit ćemo svoju duhovnost. Jedan fening istinskog vjernika, jedan dolar ili rupi će toliko koristiti u poređenju sa desetinama miliona svjetovnog imetka da će svijet biti iznenađen.

Skupa sa sabrom, također je potreban namaz (salat). Jedno značenje namaza je naravno ibadet (molitva). Istinski vjernik traži pomoć od Boga kroz namaz i budu nakupljeni veličanstveni rezultati sabra kad se namaz obavlja sa dužnom pažnjom. Namaz (salat) također znači traženje Božije milosti, da činimo istighfar (traženje Božijeg oprosta). Da budemo privučeni ibadetu i namazu i da pokazujemo sažaljenje prema ljudima tako da steknemo Božiju pomoć, da prizivamo salavate na Časnog Poslanika s.a.v.s. Kad su naš sabr i namaz ovako sveobuhvatni onda će doći Božija pomoć i stvari će doći na svoje mjesto i otvorit će se vrata Božije milosti. Ovo je to što istinski vjernik treba da radi; da čini napore da svoj ibadet Bogu i moral učini najboljim mogućim. Šta god čovjek može da uradi, mora uraditi i onda stvar prepustiti kod Allaha. Međutim, ako dužnosti prema sabru i namazu nisu ispunjene onda on ne može biti primalac Božijih blagoslova.

Kao što je ranije spomenuto jedno značenje sabra je da izbjegavamo zlo. Za ovo su potrebni pokajanje i istighfar. Obećani Mesija a.s. je jedanput rekao da stvarno pokajanje čine tri stvari. Prvo, da iz svog srca izbacimo  sve misli i maštanje koji stvaraju nered u srcu, koji potiču osobu na nevaljalost i da usadimo odbojnost protiv svake loše misli koja možda bude tamo. Drugo, da izrazimo žaljenje i muke na nevaljalost i izrazimo ovo toliko u svom srcu da taj bude zastiđen. Treće, da čvrsto i nepokolebljivo odlučimo da ponovo nećemo činiti nevaljalost. Ako se ovo posvoji i učine puni napori da se steknu visoki nivoi sabra i namaza (salata), onda će na put te osobe doći Božija izvanredna pomoć i potpora i također će se osvjedočiti u obećanja koje je Allah dao Obećanom Mesiji a.s.

Ne može biti ako mi ne činimo nikakve napore da izbjegnemo nevaljalost, ne činimo nikakve napore da slijedimo čestitost, ne razumijemo duh misije Obećanog Mesije a.s., ne okrećemo se Allahu u svim svojim stvarima, ne ispunjavamo dužnosti prema ljudima, ne posvećujemo pažnju učenju salavata na Časnog Poslanika s.a.v.s. koji donose blagoslov blizine Bogu, ne obavljamo namaz, a da ipak imamo očekivanje da ćemo svijet dovesti pod zastavu islama i ispuniti cilj dolaska Obećanog Mesije a.s. InšaAllah, svijet će sigurno doći pod zastavu islama, ali ako mi ne ispunimo dužnosti i ne nastojimo da činimo koliko najviše možemo u sabru i namazu, nećemo primiti mjeru ovog uspjeha.

U toku Huzurovog nedavnog putovanja jedan novinar u Novom Zelandu ga je pitao o potrebi da tamo gradimo džamiju. On je rekao da je Džemat tako mali i da već ima imanje (zgradu). Huzur mu je odgovorio da je nas možda malo sada ali će nas u budućnosti inšaAllah,  odlukom učenja Časnog Kur’ana biti mnogo i mi ćemo trebati ne jednu nego mnogo džamija. Za ovo je potreban napor svuda u svijetu kao i pažnja o svom stanju. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da nažalost mi nemamo pažnju koju trebamo imati u pogledu namaza, ibadeta (obožavanja) Bogu i usađivanju veze s Bogom. Prije nekoliko dana je jedna gospođa došla na mulakat s Huzurom i jecajući rekla kako Huzur kaže da se trebaju graditi džamije i da trebaju biti ispunjene i da se trebaju ispuniti dužnosti prema namazu ali kad Huzur nije tu, prisutnost u džamiji jako opadne. Huzur je rekao ako je ovo smanjenje zbog onih ljudi koji žive daleko ali dođu na namaz u Fazl džamiju zbog Huzurovog prisustva, to  je druga stvar. Rekao je da se nada da oni koji putuju iz daleka da bi došli u Fazl džamiju klanjaju namaz i idu u svoj centar za namaz u toku Huzurovog odsustva.

Međutim, ako je opadanje broja prisutnih zbog onih koji žive blizu, onda je to  veliki povod za zabrinutost i na to treba obratiti pažnju.  Slično tome, neko je pisao Huzuru iz Australije da je od njegove posjete tamo brojnost u džamiji opala. Bilo da je to Australija ili VB ili bilo koja druga zemlja u svijetu, trebate zapamtiti ako hoćemo da dovedemo do revolucionarne promjene , ako hoćemo da ispunimo svoju odgovornost da izvršimo misiju Obećanog Mesije a.s., onda trebamo ispuniti džamije na stalnim a ne privremenim osnovama. (Nebeski) znakovi će nam biti pokazani samo ako ispunimo dužnosti sabra i namaza i ako potpuno i cjelovito sebe posvetimo na Božijem putu, ako ispunimo dužnosti da smo čvrsto na Božijoj Jedinstvenosti – mi ćemo doživjeti da: ‘…sigurno je Allah sa strpljivim…’ i Allah će nam direktno pomoći sa Svojim moćima i svim manifestacijama Svoje ljepote. On će srca ljudi okrenuti od materijalističkog svijeta i blagoslovit će naša djela i učinit će da svijet prepozna Časnog Poslanika s.a.v.s. i dođe pod zastavu islama. Bit će utemeljena Božija Jedinstvenost i oni koji ne vjeruju u Njegovo postojanje okrenut će se obožavanju Boga. Da Allah dadne da tako bude da ispunimo svoje dužnosti tako da ovo doživimo!

Zatim je Huzur najavio da će poslije džume namaza klanjati dženazu namaz u odsustvu. Dr Bashir ud Din Usama sahib je umro 2. novembra sa 82 godine, u SAD. On je primio Ahmadijat 1955. i bio među ranim Afrički- Amerikancima Ahmadi muslimanima. Bio je vrlo redovan u namazu i odan i iskren Ahmadi. On je bio častan čovjek i imao veliku ljubav prema Halifatu. Bio je od ibadeta i sažaljiv pa ipak vrlo ponizan i blage prirode. Imao je čast da posjeti Rabvu i sretne se sa Halifatul Mesihom II r.a. i hazreti Halifatul Mesihom III r.a. Sreo se mnogo puta sa hazreti Halifatul Mesihom IV r.a. i imao veliku ljubav prema njemu. Huzur je također imao posebnu vezu s njim. Obavio je hadž sa svojom ženom i služio kao zamjenik predsjednika Clevelanda zadnjih 20 godina. Imao je žar za društvenom brigom i pogotovu se brinuo o Afričko- Američkoj braći. 1950 godine je napisao knjižicu o Časnom Poslaniku s.a.v.s. Bio je zubar po profesiji. Njegova žena Fatima Usama sahiba također je služila kao predsjednik Leđne u Clevelandu. Iza sebe je ostavio dva sina koji imaju duboku vezu s Džematom. Da Allah uzdigne položaj umrlog i njegovu porodicu uvijek čuva vezanim za Džemat.