Hutbe 2013.

Hutbe 2013 – Introspekcija i Lični Napredak


Hutba, 6. decembar. 2013.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahullah
talahbi nasre hil aziz
, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

U zadnjoj hutbi petkom skrenuta je pažnja na popravljanje (reformu) prakse pozivajući se na hutbe petkom hazreti Musleh Mauda r.a. Spomenuti su događaji iz blagoslovljenog života Časnog Poslanika s.a.v.s. i putevi i prakse njegovog istinskog i revnog poklonika, Obećanog Mesije a.s. da se objasni moralna odlika istinoljubivosti i kako su naš učitelj i njegov revni poklonik to provodili na izvanrednom nivou. Ashabi su također išli za ovim izvanrednim stepenom slijeđenjem ovog blagoslovljenog uzora i postigli visoke položaje.

Izlaganje je bilo bazirano na istinoljubivosti samo na način primjera. Inače, stvarnost i korijen popravljanja prakse je u traženju svake vrline koju je Bog naredio a ne samo odbacivanje svakog zla koje je Bog zabranio nego isto tako gnušanjem na to. Mi ćemo biti istinski vjernici Džemata Imama ovog doba kad u sebe budemo usadili sve vrline i visoki moral koji je Bog naredio istinskim vjernicima da ih usade u sebe i budemo stekli  gnušanje prema grijehu. Istinski vjernik prihvata svaku vrlinu i bježi od grijeha i samo onda može praktikovati umjerenost. Također je spomenuto (u zadnjoj hutbi) da mi imamo čvrste dokaze i argumente u terminima vjere koje nam je dao Obećani Mesija a.s. i kao takvi mi smo uvijek ispred naših klevetnika u ovom pogledu. Ako oni ne vjeruju zbog svoje tvrdoglavosti i uskogrudnosti, to je druga stvar, ali oni sigurno ne mogu pobiti naše dokaze i argumente, zato se oni ustručavaju diskusije. U našem arapskom programu MTA3 jedan gledalac kršćanin priznao je da Ahmadija džemat ima čvrste argumente.

Mi također imamo mnoge  argumente da dokažemo istinitost Ahmadijata i imamo opovrgavanje njihovih prigovora. Ako naši klevetnici nisu načelni (strogo se drže načela) i ne uzimaju riječi Obećanog Mesije a.s. iz sadržaja i pogrešno ih tumače, nemaju izbora nego da se slože sa istinitošću Ahmadijata. Međutim, njihovi određeni interesi ih primoravaju da Obećanom Mesiji a.s. pripisuju neistine i čak pribjegavaju tome da ga verbalno i pismeno vrijeđaju.

Što se tiče dokaza i argumenata, mi smo uvijek u prednosti nad našim klevetnicima. Niko se ne može takmičiti sa onima koji redovno čitaju knjige Obećanog Mesije a.s. i zaista je ovo bila tvrdnja Obećanog Mesije a.s. Međutim, kad vidimo stanje stvari što se tiče promjena načina života koje je Obećani Mesija a.s. želio ostvariti, imamo razlog za zabrinutost. Da li svaki od nas savlada svako društveno zlo boreći se s tim? Je li svako oko nas dojmljen našim moralom ili mi podliježemo uticaju društva zaboravljajući islamsko učenje i tradicije? Da li svaki od nas nastoji koliko god može da popravi svoj način života kako nas je Obećani Mesija a.s. poučio? Jesmo li utemeljili taj nivo istinoljubivosti koje to učenje zahtijeva i da nema čak ni nagovještaja laži i prevare? Da li pazimo na Ahiret u vidu svojih svjetovnih odnosa i poslovanja? Da li dajemo prednost  vjeri nad svjetovnim stvarima? Da li posvećujemo krajnju pažnju u izbjegavanju svakog zla i svake loše prakse? Da li odbacujemo uznemiravanje drugih? Da li obavljamo pet dnevnih namaza? Da li se uvijek zauzimamo (okupiramo) u dovi i spominjanju Allaha sa poniznošću? Napuštamo li društvo/prijatelje čiji je uticaj loš? Poštujemo li i služimo li svojim roditeljima i poslušamo li sve dobro što nam kažu? Jesmo li nježni i ljubazni prema svojim ženama i porodici? Lišavamo li svoje komšije malih stvari dobrote? Opraštamo li onima koji pogriješe prema nama i uvrijede nas? Jesu li naša srca slobodna od svih vrsta zlobe i pakosti prema drugima? Je li  svaki muž i svaka žena ispunjavaju dužno povjerenje (amanet) jedno drugog? Da li pazimo na svoje stanje u svjetlu svog zavjeta bai’ata? Je li većina naših okupljanja/skupova slobodno od ogovaranja drugih i klevetanja? Je li se tu govori o Bogu i Njegovom Poslaniku u većini  naših skupova/okupljanja? Ako je odgovor na ova pitanja negativan, onda smo udaljeni od učenja Obećanog Mesije a.s. i trebamo se zabrinuti o svom načinu života. Ako je odgovor na pitanja potvrdan onda su sretni oni koji posvećuju pažnju (paze) na svoj način života i ispunjavaju dužnosti svog bai’ata.

Realno gledajući  ponekad ne slijedimo neke naprijed spomenute stvari i društvena zla stalno se upliću u naš život i ponekad im podliježemo. Nema sumnje da 99.9% nas tvrdimo da je naše vjerovanje čvrsto i da ništa ne može učiniti da se pokolebamo od toga. Međutim, uvijek trebamo zapamtiti kad slabosti načina života budu uhvaćene u društvenu uzburkanost one također mogu uzdrmati korijene našeg vjerovanja. Šejtan napada postepeno. Osoba postaje udaljena od upravnog sistema Džemata i ovo vodi udaljavanju od hilafeta. Jedna slabost uzrokuje drugu i sve bude uništeno. Mi znamo da je ljepota Ahmadijata u tome da budemo usklađeni zajedno u uže  upravnog sistema Džemata i halifata i samo ovo je snaga naše vjere kao i snaga onoga što praktikujemo. Zato halifa vremena stalno skreće pažnju Džemata na razne slabosti, tako da prije nego što bilo koji Ahmadi musliman bude tako udaljen da dostiže tačku gdje nema povratka, da se može zauzeti u istighfar (traženje oprosta od Boga), paziti na svoje slabosti i učiniti napor da ih ukloni dok pamti Božije naklonosti prema njemu.

U toku nedavne posjete Dalekom Istoku kad je imao priliku susretao se sa vjerskim učenjacima iz Indonezije i Singapura, koje je Huzur ranije spomenuo, mnogi ljudi su mu rekli da njihova ulema (vjerske vođe) trebaju slušati ono što Imam Ahmadija džemata kaže. U odgovoru na pitanje koje mu je postavljeno tamo, Huzur je rekao da je danas Ahmadija džemat jedini džemat na licu zemlje čiji djelokrug (obujam) nije nacionalni ili oblasni. On je globalno poznat kao jedan entitet, ima jedinstvo i slijedi upravni sistem, i vodi ga Imam i formiran je od ljudi svih rasa. Ovo je veliko svjedočenje proglasu i predskazanju Časnog Poslanika s.a.v.s. koji je rekao da će među muslimanskim ummetom jedan Džemat biti na ispravnom putu. To je također svjedočenje istinitosti njegovog istinskog i revnog poklonika. S ciljem da ovjekovječimo ovo svjedočenje svaki pojedinac treba paziti na stanje svojih postupaka cijelo vrijeme jer u ovo doba šejtan je na usponu na neviđen način. Ovih dana su društvena zla obijesna i gora pa ipak je nekim zlima  data zakonska zaštita u ime slobode izražavanja. Zlo je nekako bilo ograničeno prije ovog doba. Zlo komšiluka je ostalo u komšiluku, gradsko zlo je ostalo u gradu i zlo jedne zemlje ostajalo je u zemlji.  Ali sada, zbog lahkoće putovanja, televizije, interneta i raznih medija sada je lokalizovano zlo učinjeno međunarodnim zlom. Prave se ugovori na internetu preko hiljada milja da bi se raširilo zlo. Mladi muškarci su prevareni da padaju radi slabog morala i čak su učinjeni udaljenim od vjere. Nedavno su bile vijesti da su djevojke namamljene na  udaje u Pakistanu i nekim drugim zemljama i onda su učinjene prostitutkama. To jest, poslije kratkog braka (budu primorane) da se okrenu u prostituciju. Ovo provodi međunarodna banda. Zaista, ovo je zastrašujuća situacija od koje nam se diže kosa na glavi. Isto tako, mladi muškarci budu učinjeni paralizovanima raznim načinima ne samo u smislu njihovog morala nego također njihove vjere. Dok molimo Allaha  da čuva svakog Ahmadi zaštićenim od ove psovke svaki Ahmadi također treba da se posveti ličnom džihadu da izbjegne ovu psovku.

Iskorištavanje modernih izuma nije zabranjeno. Ahmadi trebaju koristiti ove izume da šire poruku Obećanog Mesije a.s. a ne da dođu pod  uticaj nečasnosti i nevjerovanja i sebe pridruže klevetnicima. Ovo je razlog za zabrinutoost za sve Ahmadi muslimane. Stariji trebaju biti dobar uzor a mladi trebaju učiniti cjelovite napore i tražiti pomoć od Boga da budu zaštićeni od napada neprijatelja. Ovaj neprijatelj napada na način da osoba to ne shvata i on ulazi u kuće u ime razonode i utiče na mlade i na ljude slabe volje. Kao što sam ranije rekao, Ahmadija hilafet je skretao pažnju na ove stvari i Huzur također skreće pažnju na ove mahane kroz hutbe i na druge načine. Džemat i pomoćne organizacije također prave programe u svjetlu poučnih hutbi tako da svi dijelovi Džemata budu spašeni od takvih napada. Međutim, ako svaki od nas ne samo podigne ličnu odbranu nego također popravi druge i napravi posebnu vezu s Bogom za ovu svrhu, onda ćemo skupa sa spašavanjem drugih također popravljati sebe. Služit ćemo svojoj budućoj generaciji i biti spasioci onih slabe volje i tako će se ovaj slijed nastaviti i trajati do Sudnjeg dana i umjesto širenja zla novi izumi će biti izvor širenja Božijeg imena u svakoj zemlji i svakom dijelu svijeta.

Trebate zapamtiti da mi ne možemo izbjeći činjenice. Napredne zajednice paze na svoje slabosti i mi trebamo držati oko na činjenicama. Mi se ne možemo osjećati sretnim da 50% ili taj i taj procenat nas je poravljen. Ako hoćmo da u svijetu napravimo revolucionarnu promjenu mi za cilj trebamo imati 100% popravljanje. Ako mi 100% popravimo svoj način života, svi sukobi, sporovi, trud da druge oštetimo finansijski, pohlepa za imetkom, gledanje prljavog materijala na televiziji i drugim medijima, napori da ponizimo jedan drugog, sva zla će biti uklonjena.  Bit će stvorena atmosfera ljubavi, naklonosti i bratstva koja će život na ovom svijetu učiniti nalik džennetu. Huzur je rekao da je spomenuo zla zato što ona djelotvorno dolaze do pažnje u Džematu. Ako smisao odgovornosti bude usađen u nas mi ćemo služenje vjeri smatrati Božijim blagoslovom. Neki možda kažu u odgovoru na ovo da zaista smatraju služenje vjeri Božijim blagoslovom, ali 100% vršioca dužnosti ne misle ovo. Huzurovoj pažnji su podnesene stvari koje pokazuju da vršioci dužnosti nemaju samo-kontrolu i toleranciju. Ako neko govori s njima glasno njihov go i čast  dođu na put i lažni osjećaj ponosa izbije na površinu. Onaj ko rad smatra Božijim blagoslovom toleriše sve radi Božijeg zadovoljstva i znanje da sva čast pripada Allahu primorava ga da bude ponizan i blag. Bliže posmatranje nam govori da se ne postupa prema izreki ‘smatrajte (pretpostavite) da ste gori od svih ostalih’ i da u nekoj formi ili drugoj  plane egoizam. Mi poštujemo (objava data Obećanom Mesiji): ‘On je zadovoljan s tvojim poniznim putevima (načinima)’ (Tadhkirah izdanje 2009. Str 931) ali ne  mislimo da je ovo također učenje koje je on dao onima koji su dali zavjet njegovog bai’ata. Obećani Mesija a.s. je rekao da je došao da oživi poruku Časnog Poslanika s.a.v.s. i naravno čak je i Poslanikov sluga rekao da on s njim nikada nije govorio grubo ili kad neka osoba ima tremu zbog veličanstvene časti Poslanika on bi uvjerio čovjeka da on nije despotski kralj nego da je bio sin žene koja je jela osušeno meso. Ovo je uzor kojeg svaki vršioc dužnosti treba oslikavati u svom načinu života i svaki Ahmadi  treba ovo oslikavati u svom načinu života. Ako je nekom data služba ili prilika da služi, onda treba uvijek pamtiti slijedeće riječi Mesije Muhammeda: ‘Ja sam bio samo siromašan, bespomoćan, nepoznat i bez dara!’ Osoba ispunjava pravo služenja vjeri kad njegova bespomoćnost, blagost i poniznost budu uliveni i ovo može voditi nadi: ‘Jer vas ovo možda uvede u boravište jedinstva s Bogom!’

Neuspjehom u ovome, možda budemo upravu u svojoj tvrdnji da smo prihvatili Imama ovog doba ali u stvarnosti ćemo se svojim postupcima rugati ovoj tvrdnji. Neprijateljstvo drugog neće nas povrijediti, nasuprot, naša vlastita dvoličnost će nas poniziti (osramotiti) i povrh ovoga navući ćemo Božije nazadovoljstvo. Svaka osoba koja je određena da služi Džematu treba da razmisli o sebi pogotovo i svaki Ahmadi treba općenito da razmišlja o sebi. Zato što dužnosti bai’ata nisu ispunjene samo verbalnim ispovjedanjem i prihvatanjem, zapravo tu nema nikakvog smisla ukoliko tu nema sjajne snage djela. Ako proglašavamo da je hazreti Isa a.s. umro  jer su svi ljudi smrtni, ako proglašavamo da Bog može poslati Poslanika u potčinjenosti Časnom Poslaniku s.a.v.s. i da još može govoriti kome god On želi i može poslati objavu zato što nijedan od Njegovih božanskih atributa nisu bili ili nisu ograničeni vremenom! Mi kažemo da je hazreti Mirza Ghulam Ahmad a.s. bio istinski i revni poklonik Poslanika i poslan od Boga zbog njegove ljubavi i naklona Časnom Poslaniku s.a.v.s. sa čašću da je poslanik koji ne donosi zakon. Mi kažemo da je Časni Kur’an u svom drevnom stanju i da je Bog Lično uzeo odgovornost njegovog čuvanja dok nijedna druga objavljena knjiga nije ostala u svojoj izvornoj formi. Mi kažemo svijetu da nije važno koliko je vike stvoreno, jer ovih dana ljudi koji su protiv islama nastoje da na televiziji i u pisanjima dokažu da, Bože sačuvaj, Časni Kur’an nije bio objavljen Časnom Poslaniku s.a.v.s. nego da je bio napisan prije nekoliko stoljeća. Džemat Ahmadija ušutka takve ljude sa dolazima i argumentima. Kad smo mi pitali jednu osobu koja je iznijela naprijed spomenutu tvrdnju protiv Časnog Kur’ana da diskutujemo o toj stvari, on je odbio.

Cilj ovoga je da mi vjerujemo da je hazreti Isa a.s. umro, mi vjerujemo da je Bog poslao Obećanog Mesiju a.s. kao drugi dolazak hazreti Isa a.s., mi vjerujemo da je zadnja objavljena Knjiga data Časnom Poslaniku s.a.v.s. u svojoj izvornoj formi. Mogu li nam sva ova vjerovanja pomoći da uspijemo u svom cilju? Odgovor je jednostavno ‘ne’. Ukoliko, nakon što dokažemo smrt hazreti Isa a.s. ne usadimo čiste promjene koje su ashabi usadili i u svjetlu činjenice da je drugi dolazak morao biti između ummeta Časnog Poslanika s.a.v.s. i u osobi njegovog istinskog i revnog poklonika, naše vjerovanje samo neće nam biti od koristi. Kad proglasimo da hazreti Mirza Ghulam Ahmad a.s. jeste upravo taj isti Obećani Mesija čiji je dolazak predskazao Časni poslanik Muhammed s.a.v.s. mi također trebamo pokazati njegovo učenje! Ako smatramo da je Časni Kur’an sačuvan ali ne postupamo u skladu s njegovim učenjima, naš proglas u njegovu odbranu neće biti od koristi ukoliko njegova učenja ne pokažemo u svom načinu života.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Zapamtite da samo riječi i fraze ne mogu biti od koristi ako ih ne slijedi praksa. Same riječi ne nose težinu.’ On je također rekao: ‘Učinite da vaša vjera ima težinu. Praksa je ukras vjere. Ako način života nije ispravan onda tu također nema vjere. Istinski vjernik je krasna osoba. Baš kao što je ljepota lijepe osobe uvećana odijevanjem jednostavnog i laganog nakita, slično tome dobra praksa osobe od vjere čini je najljepšom. Nema ništa ako su prakse osobe zle. Kad je u čovjeka usađena istinska vjera on nalazi posebno zadovoljstvo u svojim praksama i bude oslobođena njegova duhovna pronicljivost, on obavlja namaz kako se treba obavljati i gadi mu se grijeh. On se gnuša nečistih skupova i nalazi osobitu strast i žar u svom srcu da izrazi veličanstvenost i uzvišenost Uzvišenog Allaha i Časnog Poslanika s.a.v.s.’

Obećani Mesija a.s. je također rekao: ‘Kad je Časni Poslanik s.a.v.s. bio upitan rekao je ljudima da ga je sura Hud ostarila zato što je zbog njene naredbe na njega pala ogromna odgovornost. Moguće je ispraviti sebe i u cjelosti se pokoravati naredbama Uzvišenog Allaha što se tiče samog sebe. Međutim, nije lahko učiniti da drugi rade isto tako. Ovo pokazuje veliku slavu i moć Časnog Poslanika s.a.v.s. On se savršeno pokorio ovoj naredbi i pripremio tu čistu zajednicu ashaba da su bili nazvani: ‘‘Vi ste najbolji ljudi uzdignuti za dobro čovječanstva…’ (3:111) i oni su bili primaoci (pozdrava) ‘da Allah bude zadovoljan s njima.’ Nijedan licemjer nije ostao u Medini u toku njegovog života. Ukratko, uspjeh koji je dobio bio je neuporediv sa uspjesima iz života drugih poslanika. Volja Uzvišenog Allaha nije bila da ovu stvar ograniči samo na riječi. Da je stvar bila ograničena samo na riječi i licemjerstvo kakva bi bila razlika između nas i drugih i šta bi bilo naša zasluga i dobro svojstvo ili vrijednost nad drugima? Vi jednostavno trebate pokazati svoj primjer praksom i ona u sebi treba imati sjaj tako da to drugi prihvate. Niko  to neće prihvatiti ukoliko nema sjaja. Može li bilo ko voljeti nešto što nije čisto? Sve dok komad odjeće ima mrlju na sebi, ne izgleda dobro. Slično tome, ako vaše unutrašnje stanje nema čistoću i sjaj niko to neće prihvatiti. Svako voli fine stvari. Zato, ako nemate visok moral ne možete postići bilo kakav položaj.

Da Allah učini da se držimo visokog morala i da usadi onu čistu promjenu u nas čiji sjaj privlači pažnju svijeta. Da se putevi širenja poruke otvore više nego ikada i da budemo u stanju da ispunimo misiju Obećanog Mesije a.s.