Hutbe 2014.

Hutba 10. januar 2014. – Znanje i snaga volje za praktično poravljanje


Hutba, 10. januar 2014.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajada
hulahtalahbi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija
muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Prije dvije sedmice date su hutbe u svjetlu hutbi petkom hazreti Halifatul Mesiha II r.a. u pogledu popravljanja praksi. Spomenuta je potreba da seuklone neke prepreke upopravljanju prakse i objašnjeno je da su prepreke u popravljanju naše prakse bile snažnije od prepreka našoj vjeri i vjerovanjima. Ovaj predmet je nastavljen danas.

Treba zapamtiti da svrha dolaska Obećanog Mesije a.s. nije bila samo popravljanje vjerovanja. On je rekao da je došao da čovjekapoveže s Bogom i da bi čovjek ispunjavao dužnosti prema čovječanstvu. Ove stvari ovise o praksi. Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Zapamtite da samo riječi i fraze ne mogu biti od koristi ukoliko ih ne slijedi praksa.’ On je također rekao: ‘Dajte svojoj vjeri važnost i utjecaj. Praksa je ukras vjere. Ako način čovjekovog života nije ispravan onda tu također nema vjere.’

Željeti biti koristan misiji Obećanog Mesije a.s. može samo biti moguće kad svaki od nas nastoji koliko god može da ukloni prepreke u popravljanju naše prakse. Jedino će popravljanje naše prakse privući druge nama i bit ćemo u stanju da pomognemo u ostvarivanju misije Obećanog Mesije a.s. Snaga popravljanja drugih može se samo dogoditi poslije našeg vlastitog popravljanja. Naša pobjeda nije u potčinjavanju bilo koga niti je da ostvarimo svjetske ciljeve. Naša pobjeda je da učinimo da se svijet pokori Bogu i Njegovom Poslaniku s.a.v.s. Ako nema razlike između nas i drugih, zašto da nas svijet sluša? Umjesto da drugi ostavljaju dojam na nas mi trebamo trebamo ostaviti dojam na njih. Potrebno je da sebe oslobodimo od bilo kakvog svjetovnog utjecaja. Mnogo je prepreka na ovom putu za koje moramo uliti unutrašnju snagu koja će pomoći da uklonimo ove prepreke. Da bismo se borili sa svijetom moramo predložiti neke principe koje će svaki od nas slijediti i čvrsto se toga držati. Ovo će zahtijevati žrtvovanje nafsa (svog ‘ja’) i zahtijevat će stvaranje posebnog okruženja. Danas je svijet kao globalno selo i kao što je ranije spomenuto, zlo hiljade milja daleko stiglo je do svake kuće kroz elektronski medij baš kao što je i sve ono što je dobro također stiglo do svake kuće. Međutim, brzina kojom se zlo širi veća je od brzine kojom se širi dobro. Ranije je spomenuto da su se uz ovo, standardi onoga što je dobro i onoga što je loše također promijenili. Nešto što islam smatra lošim i griješnim smatra se nevažnim u nereligijskom društvu. Zapravo, određene takve stvari se sada čak smatraju dobrim.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao kako je plesanje dio zapadne kulture. Možda to nije bilo uobičajno u vrijeme hazreti Musleh Mauda r.a, kao što je danas kroz posredstvo televizije i interneta.  Neke kuće su preokrenute u kuće za plesanje.  U nekim porodicama se u vrijeme porodičnih veselja pleše u ime zabave, pogotovu u vrijeme svadbi. Ahmadi porodice trebaju biti potpuno oslobođene od ovih praksi i treba obratiti pažnju na ovu stvar. Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao iako je ples dio zapadne kulture, bilo je vrijeme kad  se to nije smatralo dobrim ali se kasnije prihvatilo kao dio tradicije. U ranije vrijeme muškarci i žene su plesali držeći se za ruke, ali ovo se promijenilo i oni su počeli plesati sa licem blizu jedno drugom i postepeno se rastojanje između njih smanjilo i sada se ples promijenio u nešto vrlo prosto sa polu odjevenim plesačima koji se pojavljuju na televiziji. Ovo postepeno širenje (promjene u načinu plesa) dogodilo se zato što su oni koji ovo šire ostali čvrsti na tome uprkos protestvovanja protiv toga i na kraju su bili uspješni. Sada je prostota i golotinja čak na televiziji Pakistana, muslimanske zemlje, u ime zabave.

Prema tome, zbog njihove ustrajnosti, zlo je nadvladalo kolektivni um svijeta. Traži se ogromno planiranje i žrtva da se borimo s ovim. Potrebno je da se zamislimo nad tim i radimo marljivo na tome. Potrebno je da prihvatimo one stvari koje će stvoriti snagu da uklonimo prepreke da se popravimo. Hazreti Musleh Maud r.a. je prelijepo objasnio da, sciljem da popravimo svoju praksu moramo usaditi trostruke aspekte: snagu odlučnosti, ispravno i prikladno znanje i snagu da primjenimo. Glavna i temeljna snaga su samo prvi i treći dio dok srednji aspekt – ispravno i prikladno znanje – utječe na oboje. Za svrhu popravljanja prakse, treba biti utvrđena snaga odlučnosti i manjkavosti snage da izvršimo trebaju biti uklonjene. Zlo samo može biti zaustavljeno ako je prisutna odlučnost da ga zaustavimo i ovo se samo može dogoditi ako je stvorena snaga da ovo izvršimo.

Prisutna je mala pogreška (nepravilnost) kod naše snage odlučnosti. Većina Džemata želi imati bogobojaznost i čistoću, da šire poruku islama i da steknu ljubav prema Bogu i Božiju blizinu. Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da naša snaga odlučnosti, iako je bila jaka nije donijela rezultat. Možda nema dovoljno odlučnosti da izvršimo ono što se želi. Mi smo imali dovoljno odlučnostiu pogledu naših vjerovanja, međutim, nama nedostaje odlučnosti da popravimo svoju praksu i nismo bili uspješni u ovom pogledu. Također moramo priznati da je naša predanost Bogu također manjkava i naša snaga da izvršimo ono što smo namjeravali je onesposobljena i nije pod uticajem našeg osjećaja odlučnosti. Ili tu je nedostatak u potpori koja je za nas potrebna da dođemo gdje smo namjeravali biti. U ovom primjeru, ukoliko ne riješimo ovu situaciju ništa ne može biti od koristi.

Primjer ovoga je student koji želi da nešto nauči ali ne može. Ukoliko njegova mentalna sposobnost ne bude ispravljena nije važno koliko naporno pokušavao on ne može naučiti/zapamtiti svoju lekciju. S ciljem da ispravite njegovu mentalnu sposobnost, morat će bitipronađen razlog za njegovu nesposobnost. U Pakistanu neki studenti uče napamet, bez stvarnog razumijevanja onoga što su naučili (zapamtili). S velikom vještinom oni nauče napamet cijele knjige ali kad dođu na Zapad ponekad ne mogu održati svoj uspjeh u obrazovanju jer se ovdje stvari rade drugačije. Ovdje se sve uči s razumijevanjem i shvatanjem. Kad je odbor za obrazovanje u Rabvi iz određenih razloga bio odvojen od vladinog sistema i pridružio se sistemu s drugačijim pravilima ispitivanja, mnogi studenti su pisali da kažu da nisu mogli postići ocjene koje su prethodno mogli.  Ponekad prepreka u učenju nije radi neke mentalne nesposobnosti i tu postoje drugi razlozi. Naravno, zbog mentalne nesposobnosti teško je da se stvari savladaju. Međutim, kao ovdje na Zapadu imaju škole za djecu s posebnim potrebama u pogledu učenja gdje oni uče na posebne načine i ponekad savladaju svoje posebne potrebe.

S ciljem da se postigne uspjeh, um treba biti prilagođen u skladu sa metodom koji je preporučen za nešto. Mi trebamo vidjeti zašto naše dobre namjere i odlučnost ne utječu na onaj dio mozga koji kontroliše praktično popravljanje. Mi trebamo vidjeti kojeg je stepena naša predanost Bogu; trebamo vidjeti da li su naši praktični napori dobronamjerni i iskreni. Kao što je ranije spomenuto, popravljanje prakse ima dvije prepreke: slabost u snazi odlučnosti i slabost u snazi da izvršimo stvari. Treći aspekt je slabost znanja koje utječe na druga dva stanja. Odlučnost i njeno izvršenje  rade u skladu sa znanjem.

Ako osoba ne zna da će ga napasti hiljadu jako snažnih ljudi i misli da će ga napasti možda dva ili tri pojedinca, on će se pripremiti u skladu sa znanjem koje ima ili će njegova priprema inače  biti drugačija. Snaga znanja uvećava snagu odlučnosti. Ako osoba, naprimjer, želi nešto podići a ne može, on stane i razmisli, i analizira situaciju, i možda promijeni način kako da to digne i onda bude u stanju da podigne stvar. U ovom primjeru on će udružiti znanje sa ispravnom upotrebom snage i postići ono što želi. Bogom data sposobnost je uvijek tu ali to treba biti upotrijebljeno kako treba. Upravo isti princip treba prihvatiti da se izvrši praktična sposobnost i da se ukloni slabost u izvršavanju stvari i radi ovoga treba uvećati znanje tako da to može nadvladati slabosti.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da je Bog svakom pojedincu dao sposobnost da procjeni/uporedi koja određuje koliko je mnogo snage potrebno da uradi takve i takve zadatake zato što imamo snagu mišića i onda imamo mentalnu snagu, baš kao što je pokazano u primjeru osobe koja diže neki predmet, kod čega je upotrebljena sposobnost da procjeni/upoređuje. Sposobnost da procjeni/upoređuje također dolazi iz znanja. Bilo to unutrašnje znanje ili vanjsko znanje. Unutrašnje znanje dolazi iz opažanja i opipa dok vanjako znanje dolazi iz vanjskih izvora, naprimjer galama, glas grupe koja dolazi. Međutim, u primjeru uspješnog dizanja teškog predmeta upotrebljena je sposobnost da procjeni. U prvom primjeru osoba nije mogla podići predmet jer je netačno procjenila njegovu težinu, ali kasnije, poslije procjene i procjenjivanja ispravne težine on je to uspješno podigao. Isti princip radi kad se čovjek priprema da se popravi; njegova sposobnost da procjenjuje/upoređuje je ta koja odlučuje koliko je snage potrebno za njegovo lično nastojanje. Ponekad, zbog netačnog znanja čovjek nije u stanju da sepopravi i zbog nedostatka znanja sposobnost da procjenjuje/upoređuje ne daje ispravnu informaciju što se tiče pojedine (naročite) vrste popravljanja. Sposobnost da procjenjuje/upoređuje upozorava čovjeka i to je ista sposobnost koja, zbog nedostatka znanja čini čovjeka nemarnim. Grijeh bude počinjen samo zbog nedostatka znanja. Kad dijete odrasta u griješnom okruženju ono odraste sa iskrivljenim osjećajem šta je pravo a šta krivo, kao što je smatrati da ne može proći bez laganja.

Zbunjujuće je zašto  mnogi ljudi koji traže (politički) azil misle da njihov slučaj neće biti uspješan ukoliko ne smisle priču. Ovo je tako uprkos tome što hazreti Halifatul Mesih stalno spominje ako se stvar objasni ukratko i ispravno da slučajevi dobivanja azila budu kratki i uspješni. Mnogo je primjera ovoga kad su ljudi rekli da su dali kratak iskaz i njihovi slučajevi su odmah bili uspješni. U pogledu ovoga dovoljno je reći (u aplikaciji za azil) da ljudi podnose mentalnu torturu jer su stalno zabrinuti za vlastiti život kao i za živote svoje porodice i navedu sve probleme vezane za to. Djeca ne mogu ići u školu ili ih u školi uznemiravaju. Većina slučajeva traženja azila su uspješni na ovim stavkama. Mi se trebamo držati istine i naravno oslanjati se na Boga. Kad se pred djecom spomenu lažne priče, kao priča kako je lažno iznošenje tog i tog bilo izneseno pred sudiju, djeca završe misleći da nema grijeha u laganju i da bez laganja možda njihovi slučajevi za azil ne bi bili uspješni i da je laganje ključ svom napretku. Oni završe misleći da ništa ne bude urađeno bez laganja i kao rezultat oni ne misle mnogo o laganju. Kad takva djeca odrastu i očekuju da će njihova sposobnost da procjeni/uporedi da nešto odluče ona će za njih odrediti da nema štete u laganju. Slično tome, kad dijete odraste u okruženju gdje je ogovaranje uobičajeno njegova sposobnost da procjenjuje i upoređuje će zaključiti da svako to radi i da  nema ništa u tome. Spomenuto je u prethodnim hutbama da je velika prepreka u popravljanju prakse da ljudi smatraju da su neki grijesi veliki a da drugi nisu tako veliki i misle da nema nikakve štete u činjenju manjih grijeha. Kad se jednom uplete u grijehe teško ih je napustiti. U ovim primjerima, dok je prisutna sposobnost da procijeni/upoređuje no, zbog pogrešne informacije/znanja to ne daje čovjeku dovoljno snage da savlada grijeh. Fizička slabost ne dopušta da određena količina težine bude dignuta. Međutim, kad mozak šalje signale da treba podići veću težinu to se može uraditi. Na isti način je ova snaga da se izbriše grijeh. Dok čovjek ima takvu snagu kad je suočen sa grijehom sposobnost da procjeni i uporedi odlučuje da tu nema štete. Kao rezultat mozak ne daje snagu da to izbriše i tu također nema snage odlučnosti. S ciljem da popravimo praksu traži se snaga odlučnosti, obilje znanja i snaga da izvršimo. Obilje znanja uvećava snagu odlučnosti.

Da rezimiramo: popravljanje prakse zahtijeva tri stvari: snagu odlučnosti koja je sposobna za velike stvari, obilje znanja tako da naša snaga odlučnosti shvati (uvidi) svoju odgovornost u pogledu toga šta je pogrešno a šta ispravno i pomaže ono što je ispravno i želi da to slijedi i da ne izgubi zbog nemara. Treće, mi trebamo snagu da izvršimo stvari tako da svi naši dijelovi tijela slijede dobre namjere i da ne odbijaju ono što im dobre namjere naređuju da rade. Ovo su temeljni izvori izlaska iz grijeha i popravljanja prakse. Mi trebamo učiniti da naša snaga odlučnosti bude kao visoko disciplinovan službenik koji svoje naloge slijedi u skladu sa svojom snagom i principima, i ne dozvoljava da bilo šta dođe na njegov put. Mi ne trebamo praviti vlastite definicije  o velikim i malim grijesima. Ispravno znanje će nas spasiti od stvari koje utječu na našu sposobnost da procijenimo/uporedimo. Zaista, snaga odlučnosti se ne može odrediti bez znanja.  I ako je snaga da izvršimo stvari jaka, ona će razumjeti i najmanji nagovještaj koji daje snaga odlučnosti.

Hazreti MuslehMaudr.a. je rekao da postoje dvije vrste slabosti u snazi da izvršimo: opipljiva i neopipljiva. Neopipljiva slabost je kad je snaga prisutna ali zbog nedovoljne upotrebe je nakako pohrđala dok je opipljiva slabost kad zbog neupotrebe za dug period ona bude u beživotnom stanju i potrebna je vanjska pomoć. Primjer neopipljive slabosti je kad osoba koja može podići 40 kila težine ali zbog izostanka prakse je uznemirena na pomisao o tome. Ako takva osoba sebe uvjeri ona na kraju može podići traženu težinu. Primjer opipljive slabosti je kad zbog dugog perioda nerada sposobnost ode i osoba ne može podići više od 20 ili 10 kila težine. Takva osoba treba pomoć i potporu da bi bila u stanju da podigne veću težinu. Ukratko, kad lična snaga nije tu moraju se iskoristiti vanjski resursi. Stanje popravljanja prakse je isto.  Neki ljudi trebaju usaditi snagu odlučnosti, neki trebaju snagu da izvrše ali iz nekog razloga teret je prevelik i za njih društvo mora odigrati svoju ulogu, Džemat treba odigrati svoju ulogu, pomoćne organizacije trebaju odigrati svoju ulogu. Mi trebamo usaditi ove stvari, trebamo posvetiti pažnju ovim stvarima radi popravljanja prakse tako da možemo ispuniti cilj dolaska Obećanog Mesije a.s. i tako da naše od Boga date sposobnosti ne postanu hrđave i na kraju izhrđaju.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Način vjerovanja je od Allaha, Uzvišenog željeti da nambude dat popravak i razviti svoju snagu (radi toga).’

On je također rekao: ‘Vi trebate jednostavno pokazivati svoj primjer praksom i ona treba imati sjaj u sebi tako da je drugi prihvate. Niko to neće prihvatiti ukoliko to nema sjaja. Slično tome, ako vaše unutrašnje stanje nema čistoće i sjaja neko to neće prihvatiti. Ako nemate visok moral ne možete postići bilo kakav položaj.

Potreban je neprestani naporan rad radi popravljanja prakse tako da Ahmadi muslimani budu u stanju ispuniti ciljeve što su Ahmadi i biti u stanju da od sebe naprave istinske muslimane u skladu sa željama Obećanog Mesije a.s.

Zatim je Huzur najavio da će poslije džume namaza klanjati dženazu u odsustvu za master Mashriq Ali Sahiba koji je umro 3. januara u Kadianu poslije jednogodišnje bolesti. Bio je blizu 80 godina starosti. Dao je zavjet bai’ata 1965. ido zadnjeg daha ostao revan o širenju poruke.Bio je mussi. Iza sebe je ostavio tri kćeri i dva sina, od kojih je jedan možda poznat cijelom Džematu. On je IsmatUllah sahib koji uči ilahije na MTA.