Hutbe 2014.

Hutba 17. januar 2014 – Kratki sadržaj hutbe za 17. januar 2014. godine


Hutba, 17. januar 2014.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajada
hulahtalahbi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija
muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Posljedne hutbe petkom hazreti halifatul Mesih  je dao izlaganje o preprekama u popravljanju prakse koje nas stalno vuku natrag i o potrebi da uklonimo ove prepreke. Spomenuto je da, ako budu usađeni snaga odlučnosti, znanje i sposobnost da izvršimo stvari, onda loše prakse mogu biti uklonjene. Ovo je zato što se nedostatak pojavljuje u odsustvu snage odlučnosti i nedostatka znanja o tome koje su prakse dobre a koje loše i kako steći dobre prakse a odbaciti loše i kad je slaba sposobnost da se stvari izvrše i ne može se boriti s lošim. Tako, vrlo je važno da utvrdimo snagu odlučnosti, uklonimo nedostatak znanja i usadimo sposobost da izvršimo stvari. Sposobnost da izvršimo stvari može biti usađena kroz lični napor ali ako je osoba slaba onda se traži vanjska pomoć. Ovo su aspekti koji su spomenuti prošle sedmice i danas je ova stvar dalje objašnjena.

Kao što smo utvrdili, prva stvar koja je potrebna za popravljanje prakse je snaga odlučnosti. Šta je snaga odlučnosti? Mnogi će reći da se snaga odlučnosti sama objašnjava, da je to očito snaga da odlučimo i zaključimo nešto; zašto se onda postavlja ovo pittance? Neka bude jasno, kao što je hazreti Musleh Maud r.a prelijepo objasnio, da se konotacija snage odlučnosti mijenja u skladu sa postupkom o kojem se radi. S ovom osnovnom stavkom na umu, mi možemo  ocijeniti da je u religijskim stvarima snaga odlučnosti iman (vjera). Kad se vidi iz ovog ugla, razumjet ćemo da sa imanom bude uvećana sposobnost da izvršimo stvari i uz Božiju pomoć svaka teškoća bude olakšana i teške situacije se zbog imana smanjuju.

Ovo nisu samo riječi; mi vidimo praktične primjere ovoga. Razlika u načinu života ashaba u vrijeme Časnog Poslanika s.a.v.s. prije i poslije, nakon što su vjerovali, začuđujuća je. Kakav je bio način života onih koji su vjerovali u Časnog Poslanika s.a.v.s? Među njima su bili lopovi, kradljivci, bezbožni ljudi koji su ženili vlastite majke ili su ih nasljeđivali, koji su ubijali svoje kćeri, koji su kockali i toliko su pili da su smatrali čašću što se niko nije mogao s njima takmičiti u opijanju. Poete bi izražavali ponos i veličinu u terminima da se stalno bude noću da piju alkohol i kockari bi se hvalisali da su izgubili sav imetak u kockanju i čim bi stekli neki imetak ponovo bi ga izgubili. I onda, nakon što su povjerovali u Časnog Poslanika s.a.v.s. oni su usadili nevjerovatnurevolucionarnu promjenu i začuđujuću snagu odlučnosti. Čim su povjerovali odlučili su da će ojačati svoja srca da stave u praksu svaku naredbu vjere, odlučili su da neće raditi ništa suprotno Božijim naredbama, odlučili su da će svaka naredba Časnog Poslanika s.a.v.s. biti zadnja riječ. Njihova odlučnost je bila tako snažna i tako tvrda da slabosti prakse nisu više bili pitanje. Njihova snaga odlučnosti porušila je njihove slabosti prakse baš kao što snažni tok vode spere komad slame.

Ashabi su pili alkohol i mi znamo šta alkohol čini ljudima. Oni koji žive u ovim (zapadnim) zemljama često vide pijane unaokolo. Ima jedan pijanac koji luta ulicama oko Fazl džamije. On ne nosi ništa osim konzerve alkohola i njegova odjeća je prljava.

Huzur je saznao da je on vrlo obrazovan čovjek, izgleda da je nekad bio inžinjer. On sada ne radi, jer je u godinama za penziju. Koji god prihod dobije od države on to iskoristi za alkohol i svoj život troši na ulici. Situacija ga je učinila mentalno bolesnim i sada je nesposoban. Huzur je mnogo puta opazio da izgleda zastrašujuće kad je pijan. On zaustavlja žene na cesti i čak žene koje žive u istom okruženju izgledaju prepadnute kad se suoče s njim. Uobičajeno je da se ovdje vide pijanice. Neki postaju vrlo ljuti kad su pijani i vrlo su uvredljivi prema svojim roditeljima.

Hazreti Halifatul Mesih se sjetio vremena kad je živio u Gani u gradu Dambai gdje je u to vrijeme Džemat imao projekat u agrokulturi. Kuća u kojoj je Huzur živio nije imala nikakvih zidova ili ograde jer se tamo kuće tako grade. Tako, oko Huzurove kuće nije bilo unutrašnjeg ili vanjskog dvorišta, nije bilo ograde itd, samo mali prostor gdje bi parkirao auto. Gana je prolazila kroz težak ekonomski period i krađa je bila široko rasprostranjena. Sve što bi bilo ostavljeno napolju bilo bi ukradeno. Huzur je rekao da su se sada tamo počele događati provale, zapravo neki ljudi razbiju vrata i provale unutra da kradu. U Gani je Huzur zaposlio noćnog čuvara kojem je osobito rekao da čuva vozilo koje će biti parkirano na otvorenom i njegove (rezervene) gume, jer se zbog nekih izmjena nisu mogle staviti u auto. Čuvar je često noću  stizao u pijanom stanju i prije nego što bi mogao kako treba iznijeti gume napolje sam bi pao na zemlju. Jedan dan je bio osobito pijan i Huzur ga je zatekao kako je pao licem na tle; kako on može nešto čuvati u takvom stanju! Također je mrmljao besmislice. Huzur ga je u to vrijeme ostavio jer bi vjerovatno postao uvrijedljiv. Narednog dana kad je bio malo trezveniji Huzur mu je rekao da je otpušten. Molio je da ga zadrži. On nije mogao napustiti uzimanje alkohola, međutim, bio je dovoljno razuman da vjerovatno pije manje prije dolaska na posao. Pijani se ne mogu kontrolisati, i on se kasnije vratio svojim starima običajima. Cilj navođenja ovoga je da pijanica kad je pijan, nije svjestan šta radi. Hazreti Musleh Maud r.a. je također prenio da je jedanput u toku putovanja vozom sreo pijanicu koji je pripadao čestitoj porodici i bio je sin ministra iz Poocha, Indija. U toku putovanja govorio je stvari koji ni jedna razumnaosoba ne može reći kad je trezvena. Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da osoba ne vlada svojim čulima kad je pijana i da pijenje preokreće osobu u nerazumnu. S druge strane vidimo snagu takve revolucionarne snage odlučnosti da je nemuslimanima teško da to povjeruju, koja je naravno bila revolucionarna promjena do koje je Časni Poslanik s.a.v.s. doveo u svojim ashabima.

Hadis navodi da su jedanput, prije nego što je bila objavljena naredba o zabrani alkohola, ashabi pili u nekoj kući.Ispraznili su jedan ćup alkohola i htjeli da otvore drugi kad je stigao glas sa ulice da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da  mu je Bog naredio da je od tog dana pa nadalje za muslimane zabranjeno uzimanje alkohola. Jedan pijani ashab je predložio da neko ode i  iznađe stvarnost o ovom proglasu. Baš je jedan od njih ustao da to uradi, drugi ashab koji je potpuno bio trijezan uzeo je štap i razbio ćup s alkoholom. Drugi su ga pitali zašto je to uradio, da je prvo trebao iznaći šta je značila ova naredba. On je odgovorio da prvo ćup trebarazbiti i kasnije mogu iznaći stvarno značenje naredbe. On je rekao da nakon što je čuo  naredbu Časnog Poslanika s.a.v.s. prvo je poslušao a kasnije iznalazio koje su granice i specifikacije ove naredbe. Ovo je iznenađujuća razlika između ashaba Časnog Poslanika s.a.v.s. i drugih.  Obično pijanica postane izuzetno nasilan ako njegova čaša bude uklonjena dok pije. Često se takvi događaji dogode u klubovima i barovima.  Nedavno je bila vijest kako je jedan pijanica ubio drugog u baru ili klubu. Zapravo oni su spremni na ubijanje ako im se kaže nešto što ih nervira. Pijani ljudi su izvan razuma i nemaju kontrole nad onim što kažu, ne brinu se o svojim roditeljima, njihove ruke i noge pokreću se nesvjesno. Oni se ne brinu za zakon niti se boje kazne.  A  snaga odlučnosti ashaba je nadvladala njihovu opijenost. Oni su prvo polomili ćup sa alkoholom i kasnije pitali osobu koja dala proglas o detaljima. Bilo je mnogo kuća u Medini u to vrijeme gdje se tog dana pio alkohol i ćupovi su porazbijani sa takvom brzinom da je alkoholtekao kao voda ulicama Medine.

Takva snaga odlučnosti je sveobuhvatna i takvi ljudi su prvaci duhovnog svijeta.  Šejtanu je ostalo da im se preda. Teškoće visoke kao planine za njih budu isječene kao komadi sira i sa takvom snagom odlučnosti ne traži se nikakav drugi metod. Revolucionarna promjena od prije 1400 godina je bez premca u svijetu ali mi vidimo slične događaje među sljedbenicima istinskog i revnog poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s. Upotreba duhana nije zabranjena, iako  je Obećani Mesija jednom rekao da bi Časni Poslanik s.a.v.s. vjerovatno savjetovao protiv toga da je bilo prisutno u vrijeme Časnog Poslanika s.a.v.s. i Obećani Mesija a.s. je rekao da to nije dobro jer ima opojno djelovanje. Obećani Mesija a.s. je izrazio u toku jednog putovanja da mu duhan nije drag. Čuvši ovo, njegovi ashabi su polomili svoje nargile i onda to više nisu ni dotakli ponovo. Također ima jako puno primjera njegovih ashaba koji su napustili sve svoje prethodne navike nakon primanja Ahmadijata; čak imamo primjer onih koji su bili naviknuti na uzimanje alkohola i koji su to napustili nakon primanja Ahmadijata.

Ove loše prakse se ne trebaju napustiti iz straha od bilo kojeg zakona ili iz straha od društva. Vaša misao trebabiti da su ih Allah i Njegov Poslanik s.a.v.s. zabranili ili da je Obećani Mesija a.s. savjetovao protiv njih. Ako alkohol nije otvoreno dostupan u muslimanskim zemljama, kao što je u Pakistanu, pravi se lokalni alkohol koji ljudi piju i jako je opojan. Imućni to urede uz izgovor da za sebe imaju na raspolaganju finiji alkohol. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je opazio da ovdje studenti na univerzitetima su skloni da radi opijanja uzimaju sirupe za kašalj itd, koji sadrže alkohol, što je štetno. Ahmadi muslimani trebaju upotrebiti svoju snagu odlučnosti da izbjegnu takve stvari. Ovih dana pored drugih opojnih sredstava, nešto što je nazvano šiša dostupno je u određenim muslimanskim restoranima. U SAD to se zove nargila – to je vrsta posebne nargile ili kako god da se zove. Huzur je  saznao da neki naši mladići i djevojke upotrebljavaju šišu i kažu da nije opojna i da njena povremena upotreba nije štetna. Huzur je rekao da oni trebaju zapamtiti da će ih ova povremena upotreba voditi tome da budu upleteni u većim opojnim sredstvima. Oni trebaju upotrebiti svoju snagu odlučnosti na ovom stepenu i paziti na svoju vjeru. Jačina vjere ulijeva snagu odlučnosti koja utvrđuje  važne odluke. Inače, zakon ne može spriječiti stvari, kao što vidimo u Pakistanu, da se uprkos zabrane alkohol ipak upotrebljava.

Bilo je vrijeme kad je učinjen napor da se zabrani javna upotreba alkohola u SAD-u. To je okrenulo ljude da uzimaju špirit koji je štetan i ljudi su počeli umirati. Hazreti Musleh Maud r.a. je napisao da svjetovni zakon tamo nije djelovao zbog nedostatka vjere. Onda je vlada donijela zakon kojim je alkohol bio dostupan na doktorovo odobrenje uz opravdanje za njegovu upotrebu. Kao rezultat toga hiljade doktora su počeli pisati lažne potvrde da povećaju svoj prihod dok zakon nije propao. Postepeno je alkohol počeo biti dostupan svuda sa ograničenjem dobi. Na nekim mjestima dozvoljena dob je 21 godina a na drugim 18 godina a također ima mjesta  gdje  djeca od 15 ili 16 godina mogu piti određene vrste alkohola kad su u društvu odrasle osobe. Ovo su samo izgovori da pokriju bespomoćni zakon. Kako svijet napreduje, tako se donose zakoni u prilog loših praksi. Kako ne mogu zaustaviti loše prakse, oni tako mijenjaju svoje zakone i prave ih fleksibilnim. Međutim, ono što se smatra lošim u Božijem zakonu, loše je cijelo vrijeme. S ciljem da popravimosvoje prakse mi se moramo pridržavati Božijih zakona ato možemo nastaviti kad je stanje naše vjere dobro. Ljudi koje napredan svijet naziva neukim savladali su svoje opijanje snagom svoje vjere, oni su popravili svoje prakse i onda uvjerili svijet u svoje plemenitije prakse i naveli ga da ih slijedi.

Trebate znati da, u pogledu religije, snaga odlučnosti je snaga vjere koja osobu čini čvrstom na dobrim djelima i oslobađa je od lošeg. Skupa s ovim, kako to je ranije spomenuto, snaga znanja je to što uklanja bilo koje slabosti u djelima koja su učinjena zbog nedostatka znanja. Mnogo je primjera u vezi ovoga u svjetovnim terminima; na primjer jedna mlada djevojka je vukla svoju kosu dok je spavala i povrijedila bi se. Kako je rasla postepeno je shvatila situaciju i čini napore da napusti ovu naviku. Tako navike mogu biti napuštene kroz znanje. Slično tome,  osoba može biti spašena od grijeha ako shvati strah od Boga, grijeh prakse i Božije nezadovoljstvo. Treća stvar koja uzrokuje slabosti prakse je nedostatak sposobnosti da izvršimo stvari.  Neki ljudi možda misle da se ovdje stvari ponavljaju. Nema sumnje, na jedan način je ovdje ponavljanje, međutim, stvari su spomenute s drugačijeg gledanja tako da se mogu razumjeti.

Neka bude jasno da postoje neki razlozi za slabost u sposobnosti da izvršimo stvari. Na primjer navika. Možda osobaima snagu odlučnosti i također znanje ali zbog svoje navike pokazuje slabost u praksi. Osoba zna da se mogu steći Božija blizina i ljubav, ali njegova ljubav prema materijalnim stvarima ili strah od materijalnog gubitka ga nadvladava i on tako bude lišenBožije blizine i ljubavi. Za takve ljude se traži vanjski prije nego unutrašnji lijek i samo to može donijeti poboljšanje njihovoj sposobnosti da izvrše stvari. Za njih je potrebno da nađu ispravnu i prigodnu potporu. Ako osoba ima potrebno znanje onda, govoriti mu istu stvar neće u njemu napraviti popravak. Takva osoba ima snagu odlučnosti ali nije potpuna, on ima znanje ali ljubav i strah od Boga ne utječu na njega zbog hrđe na njegovom srcu. Ovdje se traži nešto drugo. On se ne boji Boga zato što Ga ne može vidjeti. Takvi ljudi imaju strah od određenih ljudi. Zato ih utjecaj druge osobe ili drugi materijalni utjecaj mogu popraviti, pod uvjetom da taj ‘utjecaj’ nije sklon da se preda ili povuče na političkim osnovama kao što rade svjetovni ljudi i svjetovni zakoni ovih dana!

U svakom slučaju tu su tri vrste ljudi na ovom svijetu i tu su tri (duhovna) lijeka. Ima ljudi čije su prakse slabe zato što njihova vjera nije potpuna. Ima ljudi čije su prakse slabe zato što njihovo znanje nije potpuno i onda ima ljudi koji imaju vjeru i znanje ali su njihova srca tako pohrđala da oba ova aspekta nisu dovoljna i oni trebaju pomoć. Baš kao što slomljene kosti trebaju gips da ih popravi ili operacijom u kosti budu usađene metalne šipke da ih poprave. Tokom vremena, kad budu izliječene, uklanja se potpora. Postepeno ova potpora stvara dovoljno snage u njima da budu aktivne i slabosti njihove prakse budu uklonjene.

Kao što je spomento u zadnjoj hutbi petkom, naša uprava Džemata (upravni sistem Džemata), naši vršioci dužnosti, naše pomoćne organizacije trebaju postati izvori uklanjanja ovih slabosti prakse. No, ako su ovi ljudi sami slabi u svojoj snazi odlučnosti – vršioci dužnosti i drugi, i nedostaje im znanje i imaju slabosti u njihovoj vlastitoj praksi, kako onda oni mogu pomoći drugima! Svaki dio uprave, zapravo svaki Ahmadi musliman treba razmisliti o sebi i vidjeti gdje je potrebno popravljanje i također treba nastojati i postati pomoć prijateljima i dragim koji imaju slabosti, tako da svaki član Džemata stekne visoke nivoe popravljanja praksi i u ovom pogledu postiže blizinu Bogu. Da nas Allah osposobi da tako činimo.

Zatim je Huzur prenio tužne vijesti o ubistvu u Ravalpindiju, Pakistan i rekao da će poslije džume namaz klanjati dženazu namaz u odsustvu za Arslana Sarvara. Dragi Arslan Sarvar ubijen je 14. januara. Imao je 17 godina i bio je student mašinstva u Islamabadu. U noći između 13. I 14. januara Arslan je bio zauzet sa dvojicom neahmadiprijatelja u svojoj ulici gdje su pripremali osvjetljenje radi 12. Rebi ul Evela. Došao je neki auto i motor, i zaustavili se na kraju ulice. Iz auta su izašla dvojica ljudi i uzeli bijelu vreću iz gomile smeća na ulici. Arslan i dvojica momaka su primijetili ove ljude koji su im bili sumnjivi i odlučili su da upozore svoje starije. Arslan je povikao da bi skrenuo pažnju.  Iz auta je izašao jedan čovjek i prvo pucao dva ili tri metka u zrak. Mladići su pobjegli u drugom pravcu vičući. Čovjek ih je slijedio i pucao tri ili četiri puta. Arslan je bio u sredini mladića dok su bježali. Znakovi čaura metaka pokazuju da je također pucano na dvojicu neahmadi mladića. Arslan je pogledao natrag dok su trčali i metak ga je pogodio u glavu i on je pao na tlo. Druga dvojica mladića su također pali na tlo iza parkirnih auta. Napadači su pobjegli. Arslana su odvezli u obližnju bolnicu i doktori su učinili napore da ga spase iako su rekli da je teško da preživi pošto ga je metak pogodio u mozak. Tri sata nakon što je bio pogođen Arslan je umro, inna lillahi ve inna illejhi radži’un.

Arslan Sarvara su svi voljeli. Mnogi neahmadi su došli da izraze saučešće. Božijom milošću on je bio muusi, pridružio seprogramu Oporuke kad je imao 14 godina i trenutno je služio u Hudam (omladinskoj organizaciji). Također je bio aktivan kad je bio član Atfala. Njegova braća također služe Džemat. Predsjednik omladinske organizacije u Ravalpindiju oblasti piše da su Arslan i njegova braća aktivni članovi Džemata. Oni obavljaju dužnost na obezbjeđenju kao i u drugim organizacionim svojstvima. Murrabi sahib iz Ravalpindija piše da bi Arslan često dolazio u njegovu kancelariju da čita knjige Obećanog Mesije a.s., bio je redovan u obavljanju namaza koji je klanjao sa dužnom pažnjom, i s Božijom milošću također je bio redovan u plaćanju članarine. Iza sebe je ostavio oca, majku i tri brata. Da Allah uzdigne njegov položaj i podari čvrstinu i utjehu ožalošćenim.