Hutbe 2014.

Hutba 07. februar 2014. – Ahmadi muslimani za primjer


Hutba, 07. februar 2014.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajada
hulahtalahbi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija
muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

U sedmičnom MTA programu Rah e Huda, naši misionari i učenjaci diskutuju na razne teme i također uživo na TV-u odgovaraju na pitanja ljudima preko telefona, uključujući i one koji nisu Ahmadi.

Prošle sedmice se dogodilo da je hazreti Halifatul Mesih gledao dio ovog programa kad je neko ko nije Ahmadi postavio pitanje pozivajući se na objavu Obećanog Mesije a.s. Na jedan način njegovo pitanje je bilo  prigovor i u svom ovodu ovaj čovjek je rekao kako su i Časni Kur’an, koji je Božija Riječ, i hadisi i radovi pobožnih ljudi svi u skladu i toku koje on ne može vidjeti u radovima Obećanog Mesije a.s. Čak i ako namjera  ovog čovjeka nije bila da prigovara, njegov tone je tako izgledao. Riječi objave o kojoj je riječ su: ‘(Urdu) Poslije deset dana Ja ću pokazati Svoj (uzburkavajući) znak. (Arapski) (Slušaj! Allahova pomoć je blizu kao porod kamile koja je u porođajnim bolovima). (Engleski) Onda  ćeš ti otići u Amritsar.’ (Tadkirah, str. 67, izdanje 2009.)

Na pitanje je ukratko odgovoreno u progamu ali Huzur osjeća da je važno dati detalje vlastitim riječima Obećanog Mesije a.s. tako da ovo utječe na druge koji prigovaraju ili omladinu s manje znanja ili koji možda žele znati više detalja. Ponekad naši učenjaci odgovore odmah na pitanje u programu Rah e Huda a ponekad se na pitanja, koja zahtijevaju detaljan odgovor, odgovori u narednom programu. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da nema potrebe da on u svojim hutbama počne odgovarati na svaki prigovor ili pitanje. Razlog zbog kojeg je objasnio ovu stvar danas je zato što je u prethodnoj seriji hutbi rekao da su znakovi Obećanog Mesije a.s. i Božija pomoć s nama u takvom izobilju da drugi  možda nemaju ni dio toga. Stvar kojoj se ovaj čovjek, koji je postavio pitanje, nastojao rugati objasnio je Obećani Mesija a.s. u knjizi Brahin e Ahmadija i ona je također detaljno  iznesena u knjizi Tazkirah. Pitanje ovog čovjeka nam govori da je on barem pročitao Tazkirah knjigu ali s ciljem da izazove zabunu, on svjesno nije spomenuo sadržaj u kojem je to navedeno. Baraheen e Ahmadija također objašnjava ovaj predmet ali ovaj čovjek to nije pročitao jer ova knjiga zahtijeva veliku koncentraciju i pažnju i Huzur misli da ovaj čovjek nema potrebnu sposobnost.

Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘Prije nekog vremena jako mi je bio potreban novac i lokalni ljudi Arja sekte koji su dolazili da me posjete dobro su ovo znali.  Posve nenamjerno mi je palana pamet misao da trebam moliti Boga, Jedinog, za rješenje moje teškoće tako da , kroz primanje moje dove, neću samo prevladati svoju teškoću nego ću također svojim protivnici omogućiti dokaz Božije pomoći – znak kojem će oni postati svjedoci. Tako sam činio dove istog dana i molio da, kao znak, budem obaviješten o pomoći koja dolazi. Na to sam primio objavu: (urdu) ‘Poslije deset dana Ja ću pokazati Svoj (uzburkavajući) znak.’ (Arapski) ‘Slušaj! Allahova pomoć je blizu kao porod kamile u porođajnim bolovima. (Engleski) Onda ćeš ti otići u Amritsar.’ To jest, novac će stići poslije deset dana i da je Božija pomoć  toliko blizu kao kraj porođajnih bolova kamile kad je blizu da rodi svoje mlado. Onda je On rekao na engleskom: Poslije deset dana, kad tvoj novac stigne, onda ćeš ići u Amritsar. Sve se ovo ispunilo u prisustvu ljudi Arja sekte tačno onako kako je bilo predkazano. Ništa uopće nije stiglo prvih deset dana i onda sam jedanaestog dana primio 110 rupija od Muhammeda Afdal Khana, upravnika, naselje Ravalpindi, i dvadeset rupija od drugog izvora i poslije toga novac je počeo stistizati neočekivano.  Istog dana kad sam primio novac od Muhammeda Afdal Khana i drugih morao sam ići u Amritsar pošto sam primio poziv od suda za male slučajeve, Amritsar, da dođem kao svjedok.’ (Tadhkirah, str. 66-67, izdanje 2009.)

Ovo je ta objava u cjelosti i njena pozadina. Obećani Mesija a.s. je ovo dalje objasnio na drugom mjestu:

‘Prijenekog vremena, jedan gospodin po imenu Nur Ahmad, koji je hafiz i hadžija, i možda također zna nešto Arapskog i propovijeda iz Časnog Kur’ana i živi u Amritsru, došao je u Kadian u toku svog lutanja. Pošto je boravio kod mene i u vrlo snažnim riječima mi izrazio mišljenje koje je imao o objavi, osjećao sam se time veoma ožalošćen. Pokušao sam na svaki mogući način da ga uvjerim o pogrešnom shvatanju ali moje rasuđivanje nije imalo uticaja na njega.  Onda sam se okrenuo Allahu Svemogućem i rekao hafizu (Nur Ahmadu) da ću činiti dove Allahu Uzvišenom, i neću biti iznenađen ako bude dato neko predskazanje čije će ispunjenje lično vidjeti. U skladu s tim, ja sam činio dove te noći i prije jutra vidio sam i u viziji pismo koje je stiglo poštom na kojem je bio natpis na engleskom: Ja sam svađalica. I uz to na arapskom: ‘Ovo je svjedok koji slama.’ Također sam primio ove riječi na način objave kao da su bile upućene meni od strane onog ko je napisao ovo pismo.

Onda se vizija završila. Pošto nisam znao engleski jezik obavijestio sam Mijan Nur Ahmada o ovoj viziji i objavi, i pitao sam nekoga ko je znao engleski šta je bilo značenje engleskog natpisa. On je objasnio da je to značilo da je ovaj pisac raspravljač. Iz ove kratke rečenice ja sam jasno razumio da ću uskoro primiti pismo koje seodnosi na neku raspravu. Ja sam zamišljao da je arapski natpis ‘Ovo je svjedok koji slama’, koji je bio naredna rečenica koju je pisac napisao značila da je to pisac pisma napisao u vezi sa nekim dokazom koji se odnosi na raspravu. Dogodilo setako da hafiz Nur Ahmad nije bio u stanju  da tog dana ode za Amrtsar zbog velike kiše. Njegova spriječenost da ode zbog velikog uzroka bio je zapravo nagovještaj primanja moje dove tako da se, kao što sam molio, on lično može osvjedočiti u ispunjenje ovog predkazanja. Ukratko, preneseno mu je cijelo predkazanje.

Poslije podne, u njegovom prisustvu, ja sam primio preporučeno pismo od uglednog Rajab Alia, vlasnika i menadžera Safir Hind štamparije, Amritsar, koje je izvještavalo da je on pkrenuo sudski proces protiv svog pisca, koji je također pisac ove knjige, na sudu za male prekršaje i dao je moje ime kao svjedoka. U isto vrijeme primio sam poziv  sa suda. Onda je interpretacija arapskog natpisa koji je značio ‘ovaj svjedok je slamajući’ postala očigledna pošto je vlasnik Safir Hindi štamparije bio potpuno sigurno da će se moje svjedočenje, za koje je on bio siguran da će biti u skladu sa činjenicama, pokazati razornim za branitelja zbog svoje težine, istine i pouzdanosti.  Zato je vlasnik štamparije mene pozvao kao svjedoka. Dogodilo setako da onog dana kad je ovo predkazanje bilo ispunjeno također je bio dan u kojem su se također ispunila druga naprijed spomenuta predkazanja. Prema tome, Mijan Nur Ahmad se također osvjedočio u ispunjenje tog predkazanja. To jest, primljen je novac tog dana poslije isteka perioda od deset dana i ja sam bio pozvan i morao sam ići u Amritsar. (Alhamdolillah, hvala Allahu za ovo). (Tazhkirah, str. 67-69, izdanje 2009.)

Ovo je sve što je Huzur želio reći u pogledu znakova Obećanog Mesije a.s. u današnjoj hutbi što je bilo u svjetlu pitanja postavljenog na MTA programu Rah e Huda. On će nekad kasnije daljeobjasniti ovaj predmet. Danas je Huzur želio govoriti o brigama Obećanog Mesije a.s. u pogledu praksi Džemata. Prije toga Huzur je pročitao isječak iz biografije Obećanog Mesije a.s. koju je napisao Sahibzada Mirza Bashir Ahmad sahib. Huzur je rekao da je Božija milost i blagoslov na Ahmadija Džemata da, kad Halifa vremena bude privučen nekom predmetu i ako  je taj predmet vezan za popravljanje, veliki dio Džemata posveti pažnju popavljanju. Huzur ovo procjenjuje iz pisama koje prima kao i kad pomagači Halife počalju odgovarajuće isječke kojih se sjećaju. Isječak iz knjige Mirze Bashir Ahmad sahiba Huzuru je poslao naš misionar sahib pošto je Huzur davao izlaganje o popravljanju praksi.

Ovaj isječak navodi kako je maulvi Seid Server Shah sahib rekao Sahibzadi Mirzi Bashir Ahmad sahibu da su jedanput Mir Nasir Navab sahib i maulvi Muhammed Ali sahib imali neko neslaganje i Mir sahib je rekao Obećanom Mesiji a.s. o tome. Kad je maulvi Muhammed Ali sahib saznao za ovo otišao je Obećanom Mesiji a.s. i rekao da je došao u Kadian tako da može dobiti priliku da služi vjeri na neki način dok je u društvu Obećanog Mesije. Međutim, ako su Obećanom Mesiji izneseni prigovori protiv njega u ovom smislu, posve je moguće da kao ljudsko biće, Obećani Mesija a.s. možda misli nešto negativno  o maulvi Muhammedu Aliju u kojem slučaju umjesto da bude koristan, njegov dolazak u Kadian će postati štetan za njega. Na ovo je Obećani Mesija a.s. rekao: ‘Mir sahib mi jeste nešto rekao, ali ja sam bio tako preokupiran u svojim vlastitim brigama da semogu zakleti Bogom da neznam šta je Mir sahib rekao i šta nije rekao.  Od prije nekoliko dana jedna misao  me izuzetno jako zabrinjava i potpuno me je odvojila od drugih stvari. U toku dana ova misao jedina ostaje u mom vidu. Ja sjedim s ljudima i neko mi kaže nešto ali ista misao kruži umom mozgu. Neko možda misli da ga ja slušam ali ja sam zadubljen u istoj misli. Ova misao ide samnom kad sevratim kući. Ukratko,, ovih dana ova misao je tako snažno okupirala moj um da nema prostora za bilo kakvu drugu misao. Koja je ova misao?  To je da je stvarni cilj mog dolaska da pripremim zajednicu isitnskih vjernika koji istinski vjeruju u Boga i održavaju  stvarnu vezu s Njim i čine islam svojim putem i ispunjava blagoslovljeni primjer Časnog Poslanika s.a.v.s.Da ta zajednica ide putem poravljanja i bogobojaznosti i utemelji  primjeran moral tako da svijet primi uputu od takve zajednice i Božija volja bude ispunjena.  Ako ovaj cilj ne bude ispunjen, čak i ako savladamo neprijatelja s dokazima i rasuđivanjem i potpuno ga pobjedimo, čak i onda naša pobeda neće biti pobjeda zato što stvarni cilj mog dolaska neće biti ispunjen – to će biti kao da je sav naš rad  otišao uzalud. Međutim, ja vidim prepoznatljive znakove pobjede u terminma dokaza i rasuđivanja  očitim i neprijatelj također osjeća svoju slabost, pa ipak našem Džematu nedostaje mnogo u pogledu stvarnog cilja mog dolaska i velika je potreba za pažnjom u ovom pogledu. Ovo je misao koja me izjeda ovih dana i tako je dominantna da me ne napušta ni u koje vrijeme!

Ovo je bio bol koji je izazvao nemir Obećanom Mesiji a.s. Osim njegovih pisanja tu su tomovi ‘Malfuzata’  koji su kratke zabilješke sa skupova  Obećanog Mesije a.s. Svaki od ovih deset tomova iznosi očekivanja koja je Obećani Mesija a.s. imao od Džemata i njegov savjet Džematu kao i predmet popravljanja prakse iz raznih gledišta. Neke od ovih je Huzur danas predstavio.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Ja sam rekao u pogledu uzajamne ljubavi i sklada Džemata da trebate imati sklad i jedinstvo. Ovo je učenje koje je Bog dao muslimanima: da budu kao jedan ili će inaće doživjeti slom. Naredba da stojite blizu jedan drugom u namazu je da se unapređuje jedinstvo, tako da  dobro u jednom prožima drugog kao strujni napon. Ako budete imali sukob i nejedinstvo, ostat ćete nesretni. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao da volite jedan drugog i da u privatnosti činite dove jedan za drugog. Ako osoba u privatnosti čine dove za drugog, meleki kažu ‘da isto bude za tebe’. Kako je ovo divno! Ako dova osobe ne bude primljena, dova meleka bude. Ja vam savjetujem i želim da vam kažem da nemate nikakvih uzajamnih sukoba. Ja sam donio samo dvije stvari:prvo, posvojite Božiju Jedinstvenost i drugo, imajte ljubav i sažaljenje jedan prema drugom. Pokažite takav uzor koji čini čudo za druge. Ovo je znak koi je bio usađen u ashabe: ‘…kad ste bili neprijatelji jedni drugima. A On je ujedinio  vaša srca (u ljubavi)…’ (3:104) Zapamtite, okupljanje je čudo. Zapamtite, ukoliko svaki od vas ne bude želio za svog brata ono što želi za sebe, on nije iz mog Džemata. On je u teškoći i nevolji i njegov kraj nije dobar.’

‘Zapamtite, uklanjanje zlobe je znak Mehdija. Zar se ovaj znak neće dogoditi? Zaista hoće. Zašto niste strpljivi! Baš kao što u medicinskim stvarima neke bolesti ne odlaze ukoliko nisu potpuno iskorijenjene. InšaAllah, kroz mene će biti stvorena pobožna zajednica. Šta je razlog za uzajamno neprijateljstvo? Škrtost, oholost, samo-usredsređenost i osjećaji. Ja ću isključiti sve one iz mog Džemata koji nemaju kontrole nad svojim osjećajima i ne mogu živjeti sa uzajamnom ljubavi i jedinstvom. One koji su ove vrste trebaju zapamtiti da su ovdje samo za nekoliko dana! Ukoliko ne pokažu lijep primjer ja ne želim podnositi prigovore na sebe koje izazvane od drugih. Osoba koja je u mom Džematu a ne postupa u skladu sa mojom željom je kao suha grana. Šta drugo može baštovan uraditi osim da je odsječe. Premda je povezana sa zelenom granom, suha grana  upija vodu, ona ne ostaje zelena. Nasuprot, takva grana također šteti drugim ganama. Zato se bojte, onaj ko sebe ne izliječi neće ostati samnom.’

Huzur je rekao da smo prije čuli ovaj isječak, međutim, kad se stavi vezano sa isječkom koji je izražavao bol Obećanog Mesije a.s. koji je trajao danima, kad je sve o čemu je mislio bilo popravljanje prakse njegovog Džemata, to je povod za posebnu zabrinutost. Opisujući istinskog vjernika on je rekao:

‘Ja otvoreno kažem da ukoliko Uzvšenom Allahu ne bude data prednost nad svemu drugom i ukoliko On ne mogne vidjeti da je osoba Njegova od srca ne može biti nazvana istinskim vjernikom. Musliman je onaj koji je uzor ‘…a ko god se potpuno preda Allahu…’ (2:113) Ova riječ  (u ajetu) označava lice, međutim, također je primjenjivo za ličnost osobe. Prema tome, onaj ko se pokori Allahu sa svim svojim sposobnostima zaslužuje da bude nazvan istinskim muslimanom. Ja se sjećam kako je jedan musliman pozivao Jevreja u islam i rekao: ‘Ti trebaš postati musliman’, ali je sam on bio upleten u poroke i grijeh. Jevrej je rekao ovom griješnom muslimanu: ‘Pogledaj prvo na sebe i nemoj biti ponosan da si poznat kao musliman.’ Svemogući Allah želi suštinu islama, ne samo ime i ne smao riječi.’

Obećani Mesija a.s. je također rekao: ‘Zapamtite da samo pretjerana govorljivost i riječitost neće biti od koristi ukoliko nisu poduprti praksom. Samo riječi nemaju vrijednosti u  očima Allaha, zato je Uzvišeni Allah rekao: ‘Kod Allaha je veliki grijeh kad govorite ono što ne radite.’ (61:4)

Obećani Mesija a.s. je poučavao ako neko želi da služi islamu, mora se prvo pridržavati bogobojaznosti (Taqve). On je rekao: ‘…Strpite se i savjetujte strpljenje…’ (3:201) Baš kao što je neophodno imati konje na prvoj liniji tako da neprijatelj ne može preći granicu, vi trebate biti pripravni da  neprijatelj ne prijeđe granicu i povrijedi islam. Ja sam ovo prije rekao da, ako želite da unapređujete i služite islamu, prvo se morate držiti bogobojaznosti i čistoće s kojima možete doći u sklonište  utvrđene zaštite Uzvšenog Allaha i onda povlaštenost da služite islam. Vidite kako je postala slaba vanjska moć muslimana. Nacije na njih gledaju s mržnjom i prezirom. Ako je vaša unutrašnja snaga također oslabljena i potučena, onda smatrajte da je to kraj. Vi zato trebate očistiti svoje duše da ih prožima moć pobožnosti i oni postanu snažni i zaštitnički kao konji na prvoj liniji. Milost Uzvšeng Allaha je uvijek sa ispravnim i istinitim. Nemojte svoj moral i svoje puteve učiniti takvim da oni izazovu mrlju na (ime) islam.Muslimani koji čine pogrdna djela i ne drže se učenja islama izazivaju mrlju na (ime) islam.  Jedan musliman pije alkohol i povraća svuda unaokolo.  Njegov turban visi oko njegovog vrata dok pada u kanal i policijaga tuče. Hindusi i kršćani mu se ismijavaju i njegov nedozvoljeni postupak ne izaziva samo njegovo poniženje nego iza scene dejstvo tog postupka doseže islam. Ja sam vrlo ožalošćen kad čitam takve vijesti i izvještaje iz zatvora, kad vidim kako su mnogi muslimani zavrijedili krivnju zbog svojih pogrdnih djela. Moje srce bude potreseno da ovi ljudi kojima je dat ispravan put svojim postupcima izazivaju gubitak nesamo sebi  nego također uzrokuju da se islamu bude ruga i ismijava. Moja briga je što su muslimani upetljani u zabranjena djela koja ih čini ne samo nepovjerljivim i sumnjičavim nego i islam također. Zato napravite svoje puteve i vladanje takvim da nevjernici nemaju priliku da iznose kritiku na vas koja je zapravo kritika islama.’

Obećani Mesija a.s. kaže o zahvalnosti: ‘Stvarnazahvalnost je u (pridržavanju) bogobojaznosti i čistoći. Nije stvarna zahvalnost kad musliman odgovara izgovaranjem’Alhamdolillah’. Ako posvojite puteve stvarne zahvalnosti – a to su bogobojaznost i čistoća,  onda vam dajem radosne vijesti da vas niko ne može nadvladati kad stojite na prvoj liniji.’ Obećani Mesija a.s. dalje navodi priču kako mu je neki hindu, koji je bio vladin službenik, kazao da je radio  na mjestu gdje je jedan hindu radnik tajno klanjao namaz i svi hindu radnici nisu imali lijepo mišljenje o njemu. Hindu radnici su odlčili da naprave da bude otpušten s posla. Pokušavali su da iznesu nekoliko prigovora protiv njega i za ovu svrhu su skupili mnoge kritike protiv njega i izvještavali bi stalno svom nadređenom. Ako bi ovaj viši službenik postao previše ljut i pozvao čovjeka koji je klanjao namaz, čim bi seon pojavio pred višim službenikom njegova ljutnja bi se stišala i on bi ga nježno upozorio kao da nijeučinio ništa pogrešno.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Trebate dobro zapamtiti da u svemu ima korist. Pogledajte oko svijeta, od zelenila visokog kvaliteta do glodara i insekata, nema ništa što je lišeno koristi za čovjeka. Sve ove obične stvari, bilo da su zemaljske ili nebeske, sjene su atributa Uzvšenog Allaha. Kad je toliko koristi u (Božijim) atributima, zamislite korist Božijeg Bića! Ovdje također trebate zapamtiti da, baš kao što mi ponekad budemo povrijeđeni od ovi stvari, što je zbog naše vlastite greške i nedostatka razumijevanja a ne zbog toga što su ove stvari štetne same po sebi, zapravo šteta nastane iz vlastite greške i krivice, slično tome doživljavamo teškoću i probleme zbog toga što nemamo znanja o nekim Božijim atributima; inaće Uzvišeni Allah je Najmlostiviji i Najblagotvorniji. Tajna doživljavanja  teškoća i boli na ovom svijetu je da prolazimo kroz teškoće zbog  svog vlastitog nedostatka razumijevanja i znanja.’ Obećani Mesija a.s. je nastavio i objasnio da uviđamokroz Božije atribute da je Uzvišeni Allah namilostiviji i Blagotvoran, i Koristan izvan zamisli. A oni koji su najbliže Njemu nagomilajunajvećudobit i ovaj  položaj bude dat onima koji su nazvani ispravnim. Takvoj osobi bude data svjetlost upute koja usađuje poseban sjaj u njegovom znanju i njegovim čulima. Suprotno, što je osoba dalje od Uzvšenog Allaha to više razoran mrak obuzima njegovo srce i um, u tolikoj mjeri da on postaje primjer: ‘Oni su gluhi, nijemi i slijepi’ (2:19) dok je onima koji postignu svjetlo i sjaj dat visok nivo mira i poštovanja. Uzvišeni Allah je rekao: ‘O dušo smirena! Vrati se Gospodaru svom zadovoljna, čineći Njemu zadovoljstvo (zadovoljna s nim i On zadovoljan s tobom).’ (89:28-29) Obećani Mesija a.s. je rekao da neki ljudi nađu prividno zadovoljstvo u moći, neki nađu zadovoljstvo u svom imetku i poštovanju dok drugi smatraju da su prividno zadovolni svojom lijepom i pametnom djecom i pomagačima. Međutim, takvo zadovoljstvo i svjetovno zadovoljstvo svih vrsta ne može čovjeku donijeti istinsko zadovoljstvo i uvjerenost. Oni zapravo stvaraju jednu vrstu nečiste pohlepe i čežnje. Ovi ljudi nikada nisu zasićeni dok ne dođe vrijeme kad budu uništeni. Međutim, Svemogući Bog kaže da osoba koja svoj mir nalazi u Uzvišenom Allahu, moguće je da za takvu osobu imetak i svjetska raskoš nisu povodi istinskog zadovoljstva. Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Ukoliko čovjek ne nalazi mir i zadovoljstvo u Bogu, on ne može imati spas jer spas je jedina riječ zamjene za mir i zadovoljstvo!’

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Ja sam vidio neke ljude i čitao o mnogima koji imaju svjetovno imanje i bogatstvo i lažne raskoši svijeta isve načine blagoslova kao što su djeca i pomagači. Kad su blizu smrti i shvate da će napustiti ovaj svijet i da će ostaviti iza sebe sve što su imali i otići na drugi svijet, budu zapaljeni čežnjom i uzdasima!  Prema tome, ovo je također jedna vrsta Džehennema koji ne može donijeti zadovoljstvo i ispunjenja čovjeku, nasuprot, to ga stavlja u stanje zabrinutosti i uznemirenosti. Tako, ova činjenica također ne treba ostati skrivena od mojih prijatelja da je čovjek često zadubljen u ono što je zaista nepravičnai neovlaštena ljubav prema porodici i imanju i da mnogo puta, potaknut strašću i pretjeranošću ove ljubavi, on počinje raditi takve neovlaštene postupke koji stvaraju razdaljinu između njega i Uzvišenog Allaha i za njega pripremaju Džehennem.On nije svjestan momenta kad odjednom bude odvojen od njih i postane izuzetno uznemiren.  Vrlo lahko se može razumjeti da razdvajanje od nečega što osoba voli stvara tugu bolni jad. Sada ova stvar nema samo pismeni prijepis nego također ima logičan prijepis. Kao što je rečeno: ‘To je Allahova zapaljena vatra, koja će udarati na srca’ (104:7-8) Ovo je upravo ta vatra druge ljubavi osim prema Allahu koja spali ludsko srce do pepela i stavlja ga u zaprepašćujući bol i muku. Ja ponovo kažem da je potpuno istina da čovjek ne može imati spas bez (postizanja stanja) duše u miru.’

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Uzvišeni Allah ne brine ni za koga osim za ispravne ljude. Usadite uzajamnu ljubav i jedinstvo i napustite zvjerstvo i sukob i naustite sve načine ruganja i ismijavanja zato što ruganje čini srce zabačenim i udaljenim od isitne. Postupajte jedan prema drugom sa poštovanjem i svaki pojedinac treba dati prednost udobnosti svoga brata nad svojom udobnosti. Stvorite istinsko izmirenje sa Uzvišenim Allahom i vratite se pokornosti Nemu. Srdžba Uzvišenog Allaha pada na Zemlju i samo oni budu spašeni od nje koji se u potpunosti pokaju nad svojim grijsima i pokore se Njemu. Zapamtite, ako sebe zauzmete na Allahovom putu i budete predani u unapređivanje Njgove vjere, Allah će ukloniti sve vaše smetnje i bit ćete uspješni. Zar niste vidjeli kako zemljoradnik izvlači i baca  korov radi lijepih biljaka i uređuje svoje polje privlačnim drvećem i biljkama koje daju plod? On ih čuva i štiti od svake štete. Međutim, vlasnik ne brine hoće li stoka jesti drveća ili biljke koji ne donose plod, jesu li struhli ili se osušili ili ako ih neko odsiječe radi drva za vatru.  Zbog toga, vi također trebate zapamtiti da, ako budete smatrani istinitim u očima Uzvišenog Allaha, ničije suprotstavljanje vam neće zadati teškoće. Pa ipak ako vi ne popravite sebe i ne budete istinski obećali pokornost Uzvišenom Allahu, onda Allaha dž.š. nije briga ni za kim. Hiljade ovaca i koza bude zaklano i niko ih ne žali ali ako jedan čovjek bude ubijen koliko se istage napravi! Ako sebe učinite beskorisnim i bezbrižnim kao životinja, vi ćete također završiti tako. Traži se da se pridružite onima koji su Bogu omiljeni tako da se nikakva zaraza ili nesreća ne usudi da vas napadne jer ništa se ne događa u svijetu bez odobrenja Allaha dž.š. Uklonite sve uzajamne sukobe i neprijateljstva jer sada je vrijeme da izbjegnete sporedne stvari i zauzmete se u značajnim i veličanstvenim zadacima.

Obećani Mesija a.s. je takđer rekao slijedeće:

‘Zapamtite ovo kao povjerenje: nikada nemojte biti nasilni i grubi. Uvijek objasnite blago i nemojte koristiti gnjev.’

‘Zapamtite za ubuduće: nikada nemojte napustiti (održavanje) sklada u ljudima, inače Allahova prava također neće ostati.’

‘Ja sam obaviješten da: ‘…Zaista, Allah ne mijenja stanje jednog naroda dok oni ne promjene ono što je u njihovim srcima…’ (1:12) Slušajući ovo, svako kaže da klanja namaz i također se zauzimau istighfar, zašto se onda suočavaju sa iskušenjima i teškoćama? Činjenica je da je onaj ko shvata put Uzvšenog Allaha zaista sretan. Allahova volja je nešto drugo i čovjek pretpostavlja nešto drugo i onda nagađa u skladu sa svojim intelektom i razumijevanjem. Ovo nije ispravno. Bilo šta što je upotrebljeno manje od propisane količine ne koristi na način koji je nerazdvojivu tome da koristi. Na primjer, ako lijek treba uzeti u traženoj količini ali se uzme samo kap, od kakve će to biti koristi? I, ako umjesto da jedemo hljeb, pojedemo samo mrvu, može li to biti izvor zadovoljenja i može li kap, naspram čaše vode, zadovoljiti? Uopće ne; isto je u pogledu prakse. Ukoliko prakse nisu dotjerane i podešene, one ne dolaze do traženog uzora. Ovo je Allahov put koji mi ne možemo promijeniti!’

Obećani Mesija a.s. je rekao:

‘Biti sažaljiv prema svome bratu je kao davanje milostinje i u dorotvorne svrhe i to je uključeno u prava čovjeka, što je obavezujuće. Baš kao što je Uzvišeni Allah obavezao na post i namaz radi Njega, On je također smatrao obaveznim da čuvamo prava ljudi.’

‘Osoba koja napušta sažaljenje je kao da napušta vjeru. Časni Kur’an kaže: ‘…ko god ubije nekoga koji nije ubio nikoga ili nije činio nered na Zemlji, kao da je ubio cijelo čovječanstvo…’ (5:33) Ja kažem da je slično ako osoba nije sažaljiva prema svome bratu, to je kao da nije saosjećajan prema cijelom svijetu. Nemojte voljeti život do te mjere da izgubite vjeru. Nikada nemojte napustiti prava jedinstva ljudi.’

‘Naši klevetnici imaju neprijateljstvo protiv nas i žele da Džemat bude unšten. Trebate zapamtiti da uprkos njihovog neprijateljstva, ja se slažem s njima u jednoj stvari. A to je da je Svemogući Allah želio da ovaj Džemat bude oslobođen od grijeha i da pokazuje lijep uzor vladanja i istinski praktikuje istinska učenja Časnog Kur’ana i bude revno predan u privrženosti Časnom Poslaniku s.a.v.s. Ne smije biti nikakve međusobne zlobe u Džematu i on treba biti Džemat koji u cjelosti i istinski voli Svemogućeg Allaha. Pa ipak, ako nakon pridruživanja Džematu neko još ne ispunjava ovaj cilj i nepokazuje iskrenu promjenu u svojoj praksi, onda on treba zapamtiti da će ispunjavati želju klevetnika; on će sigurno biti uništen. Svemogući Allah nema nikakvog odnosa ni sa kim i Njega nije briga. Potomstvo koje je bilo nazvano potomstvom poslanika, to jest, Izraelićani, među kojima je došao veliko broj poslanka i vjerovjesnika, bili su primaoci i korisnici velikih blagoslova Svemogućeg Allaha. Međutim, kakva je bila posljedica kad se njihovo duhovno stanje pogoršaloi kad su oni napustili ispravan put? Oni su postali primaoci: ‘…Na njih je palo poniženje i bijeda…’ (2:62) I zadesila ih je Božija srdžba. Ovo je velika stvar koja upozorava. Iz stanja Izraelićana učimo stalnu pouku. Slično tome, Svemogući Allah je ovu zajednicu stvorio Svojim vlastitim rukama, i to je zajednicakojoj će Allah dati velike blagoslove. Međutim, ako se neko pridruži ovom Džematu i ne voli istinski Svemogućeg Allaha i ne slijedi iskreno Časnog Poslanika s.a.v.s., bilo daje on važan ili nevažan, on će biti odsječen i bit će kažnjen od Boga.  Zato, trebate napraviti potpunu promjenu i ne smijete Džematu donijeti ozloglašenost.’

Ovo su standardi za kojima trebamo težiti, zaista, ćemo težiti – držeći se bogobojaznosti, popravljanjem naše prakse i uvećavanjem nivoa vjere. Ovo nisu male stvari. Mi smo prihvatili Imama ovog doba i trebamo učiniti nastojanja da dođemo do oznake njegovih očekivanja. Trebamo pokušati i postići i najmanju vrlinu i trebamo se užasavati od svakog zla. Potreba je da uvećamo uzajamnu ljubav, naklonost i jedinstvo. Mi trebamo biti pomagači jedan drugog, samo onda možemo ispuniti dužnosti zavjeta bai’ata. Da nas Allah osposobi da tako učinimo!

Zatim je Huzur podsjetio da činimo dove za muslimanske zemlje, pogotovu Siriju i Egipat gdje se događa nered i proganjane. Ahmadi muslimani u Pakistanu s također oštro proganjani i uvijek su primorani da budu svjesni nedostatkom sigurnosti. Da ih Allah sve zaštiti i da brzo privede pravdi pobunjenike i one koji stvaraju nered!