Hutbe 2014.

Hutba 14. februar 2014. – Znakovi istine


Hutba, 14. februar 2014.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajada
hulahtalahbi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija
muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

U današnjoj hutbi petkom hazreti Halifatul Mesih je dao izlaganje o objavama Obećanog Mesije a.s. koje su date u njegovim spisima. Obećani Mesija a.s. je u  ovom pogledu rekao da je stvarni cilj ovih objava bio da Bog kroz njega učini svijetuočitom istinitost islama i da pokaže položaj Časnog Poslanika s.a.v.s. Dok ove objave i znakovi ušutkaju druge i klevetnike, oni su za muslimane također dokazi istinitosti Obećanog Mesije a.s. – da je on zaista onaj koji je određen od Boga za oživljavanje islama.

Dok Obećani Mesija a.s. piše u svom remek djelu ‘Barahin e Ahmadijat’ o bilježenju njegovih objava – da su uspostavljeni svi aranžmani tako dasvim onima koji traže istinu može biti savršeno objelodanjeno da su u islamu sadržani svi blagoslovi i svjetla, i da uvjerljivi Alahovi dokazi stignu do bezbožnih ljudi ovog doba tako da zauzvrat njihova šejtanska priroda bude učinjena očitom svakoj poštenoj osobi. Ovi ljudi su naklonjeni mraku i oni imaju odvratnost prema svjetlu i odbijaju visoki položaj Časnog Poslanika s.a.v.s., i za njega govore uvredljive riječi i iznose pritužbe na najuglednijeg od svih ljudi. Zbog njihove bezbožnosti i krajnjeg nedostatka vjere, oni nisu svjesni da je jedini on najsavršeniji od ljudi koji su došli na ovaj svijet, čije svjetlo osvjetljava svijet kao sunce i nastavit će osvjetljavati. Tako da kroz ove istinite spise preko priznanja samih klevetnika slava islama bude učinjena očitom i za tragača za istinombude otvoren put dokaza i da svako ko ima bilo kakve obmane može dobiti provjeru stvarnosti.

Drugi razlog za zapisivanje ovih vizija i objava je da uveća snagu vjere vjernika, tako da njihova srca budu ojačana i uvjerena, i da oni imaju savršeno vjerovnje da je pravi put samo sa islamom.  Sada je ovdje pod nebom samo jedan Poslanik i jedna knjiga. Taj Poslanik je Muhammed, odabrani s.a.v.s., koji je viši i uzvišeniji od svih poslanika i najsavršeniji od vjerovjesnika i pečat je svih poslanika, i najbolji od ljudi, slijeđenjem kojeg spoznajmo Allaha dž.š. i svi zastori mraka budu podignuti i u samom ovom životu se osvjedočimo u znakove istinskog spasa. Ta knjiga je Časni Kur’an, koji obuhvata istinu i savršenu uputu i djelotvornost, kroz kojeg budu stečeni znanje i razumijevanje o Bogu i srce bude očišćeno od ljudskih slabosti; i budući da osoba bude izbavljena iz neznanja, nemara i sumnji, ona stiže na položaj potpune sigurnosti.

Drugi razlog za zapisivanje ovih vizija i objava, i svjedočenja ljudi drugih vjera je taj da  muslimani budu uvijek opremljeni snažnim argumentima. I zato da uvijek bude jasno i očito kad griješni, bezbožni i pojedinci crnog srca, koji se nepošteno nadmeću sa muslimanima budu potučeni i ušutkani. Zato da tragači za istinom ovog doba kao i buduće generacije budu zaštićeni od otrova bezbžnosti i zabluda (zalutalosti) koji prevladavaju ovih dana, zato što će ove objave otkriti mnoge takve aspekte za koje je određeno da se pokažu u budućnosti. Tako, kad ovo doba ode i bude otkroven novi svijet i vide za sebe istine napisane u ovoj knjizi, ova predkazanja će biti najkorisnija za ojačavanje vjere. (Barahin e Ahmadija)

Značaj ovog teksta nije bio ograničen na vrijeme njegovog objavljivanja; zapravo ovi znakovi su se također trebali pokazati u buduća vremena i namijenjeni su da dokažu istinitost islama. Iznenađujuće je da ih ljudi ne traže nego su brzi da iznose optužbe. Bila je Božija volja da je Obećanom Mesiji a.s. objavio Svoje riječi na koliko god je jezika htio. Zaista su ljudi izvana bili svjedoci ovih objava i one su dokazale istinitosti Časnog Poslanika s.a.v.s. Knjiga ‘Barahin e Ahmadija’ i danas ostaje znak za one s duhovnom pronicljivošću i ova knjiga i njegove druge knjige su postali izvor upute za ljude.

Obećani Mesija a.s. je iznio predkazanja nakon što mu je dato znanje od Boga. U ovom pogledu on kaže u svojoj knjizi ‘Nuhova lađa’: ‘Broj stvari o nevidljivom koje je Bog meni otkrio i koje su bile ispunjene na vrijeme nije manji od deset hiljada. Međutim, samo jedna stotina i pedeset od njih je zabilježeno u knjizi ‘Nazulul Mesih’ koja je u toku objavljivanja skupa sa  dokazima i iznošenjima svjedoka. Nijedno od mojih predkazanja nije ostalo neispunjeno ili da je jedan od njegova dva dijela ostao neispunjen. Čak i ako osoba troši svoj život tražeći bilo kakvo takvo predkazanje koje sam ja izgovorio i umre u tom procesu neće naći ono o kojem može reći  da je ostalo neispunjeno. Premda on može reći šta god želi iz drskosti ili nedostatka svijesti. Ja kažem sa uvjerenjem da su hiljade mojih baš očitih predkazanja bila jasno ispunjena i stotine hiljada ljudi su svjedoci ovome. Ako pogledate u primjer ovoga kod prethodnih poslanika, ne možete ga naći, sa izuzetkom Časnog Poslanika s.a.v.s. Da su moji klevetnici riješili ovu stvar bazirano na ovome, njihove oči bi se otvorile prije mnogo godina. Ja sam bio spreman da im dadnem veliku nagradu ako istupe sa primjerom ovih predkazanja! Šta drugo možemo reći nego to pripisati bezbožništvu i lošem mišljenju o drugima, kad  samo iz smutnji i gluposti bude rečeno da to i to predkazanje nije bilo ispunjeno! Nije mala stvar da hiljadu predkazanja bude ispunjeno sa tačnošću i tome bude prisutno hiljade živih svjedoka. To je kao da vidimo (odraz) Uzvišenog Boga. Je li iko ovo vidio, osim iz vremena Časnog Poslanika s.a.v.s., da je dato hiljade predkazanja i sva su ispunjena jasno kao dan i hiljade ljudi su svjedoci njihovog ispunjenja! Ja zasigurno znam da se samo mali broj primjeratoga kako Svemogući Bog Sebe pokazuje u ovo doba i približava se i otkriva stotine stvari nevidljivog Svojim robovima,može naći u ranijim vremenama.’ (Nuhova lađa’, str. 6-7)

U svojoj knjizi Nuzulul Mesih, Obećani Mesija a.s. objašnjava svoje razne objave:

‘O Ahmad, milost teče sa tvojih usana. Mi smo tebi dali obilje mudrosti.’ Moje su riječi bile tako očito čudesne i neobične, i niko se nije mogao nadmetati s njima. Ja sam objavio više od dvadeset knjiga i žurnala na rječitom arapskom jeziku ali se niko nije mogo nadmetati samnom. Allah je od njih uzeo i snagu govora i srca i dao ih meni.’ (str. 510)

‘Oni kažu odakle ti imaš ovaj položaj? To je prevara. Mi te nećemo prihvatiti ukoliko ne vidimo Boga.’ Ovi ljudi neće prihvatiti ništa osim znaka smrti! Reci im da smrt, to jest kuga, također dolazi, zato nemojte požurivati samom. Ovo predkazanje je dato dvadeset godina prije izbijanja kuge.’ (str. 510)

”Ashabi sofe, kako ćete vi znati šta su ashabi sofe? Vidjet ćete da njihove oči liju suze. Oni će na vas prizivati blagoslove i molit će: ‘Naš Gospodaru, mi smo čuli pozivača koji ljude poziva vjeri, sazivača Allahu i svijetlu lampu.’ U vrijeme kad je ovo predkazanje bilo objavljeno u knjizi ‘Barahin e Ahmadija’, tamo nije bilo ni sofe niti ashaba sofe. Kasnije, kad su se iskreni ljudi doselili u Kadian, za njih su bile pripremljene kuće i sofe. Vidite, kako je divno ovo predkazanje!  Ove stvari su bile otkrivene u vrijeme kad niko nije mogao čak ni zamisliti da će doći vrijeme kad će se takvi iskreni ljudi okupiti u Kadianu i da će za njih biti napravljena sofa!” (str. 501-502)

‘Protivnici će planirati da ugase Božije svjetlo dahom svojih usta, to jest, koristit će lukavost. Međutim, Allah će usavršiti Svoje svjetlo makar to nevjernici vrijeđali.’ Ovo je predkazanje o vremenu kad nije bilo nikakvog suprotstavljanja ili neprijateljstva protiv ovog pokreta. Deset godina poslije ovog predkazanja pokazano je takvo suprotstavljanje koje je dostiglo veliki porast, zapisana jeoptužba o nevjerovanju, zapisana je ukaz za ubistvo i objavljene u stotinama knjiga i žurnala. Skoro sve hodže su postali protivnici i nisu odustali od pravljenja najpodlijih planova da me unište. Međutim, ishod je bio posve suprotan i ovaj pokret izvanredno napreduje!’ (str. 526-527)

‘Iako te ljudi neće spasiti, to jest, oni će nastojati da te unište ali će Bog proizvesti mjere da te spasi. Bog će te siurno spasiti iako ljudi neće željeti da te spase.’ Vidite kako je ovo snažno i veličanstveno predkazanje! Obećanje za spas dato je dva puta i jasno je obećano da će ljudi pokušati da vas unište i kovat će sve vrste planova, ali će Bog biti uz tebe. On će pobrkati ove planove i spasit će te! Samo mislite, svi mogući planovi su bili kovani. Izumljeni su svi načini zavjera da me upropaste i unište. Podnsene su tužbe sudu protiv mene za ubistvo i učinjeni su mnogi napori da me ponize. Napravljeni su planovi da me upetljaju u stvari plaćanja takse, dati suukazi za nevjerovanje ali ih je Bog sve onemoćao i  oni nisu uspjeli ni u kojoj svojoj prevari. Bog me je obavijestio prije dugo vremena o snažnom vjetru koji je slijedio. Bojte se Boga i govorite istinu! Zar ovo nije znanje o nevidljivom i Božija pomoć?! Odbrana znači spašavanje od velikih nesreća što je bio stvarni cilj neprijatelja. Vidite, Časnom Poslaniku s.a.v.s. je također obećano da će biti odbranjen iako je zadobio ozbiljne povrede u Bici na Uhudu i premda se ovo dogodilo nakon što je dato obećanje o odbani. Slično tome, Uzvišeni Allah je rekao hazreti Isau a.s.: ‘… kad sam Ja zadržao sinove Israilove od tebe(da te usmrte)… (5:111) premda je, iz onoga što je u toj naciji dokazano da su Jevreji zatvorili hazreti Isaa a.s. i stavili ga na križ ali ga je Bog na kraju spasio. To se mislilo riječima: ‘…kad sam Ja zadržao…’ kao što se mislilo i riječima: ‘..A Allah će te zaštiititi od ljudi…’ (5:68) (str. 427-428)

Ovo je bilo nekoliko primjera Allahovih znakova datih Obećanom Mesiji a.s. čije su knjige također znak. On piše:

‘Kad ja pišem nešto na urdu ili arapskom jeziku osjećam kao da me neko iznutra poučava. Moje pisanje, bilo da je to na arapskom, urdu ili persijskom jeziku podijeljeno je u dvije vrste. Jedna vrsta je kad izražavanje i njegovo značenje teku za mene dok ja pišem. Ja ne moram raditi naporno za ovo pisanje i izražavanje je unutar moje mentalne sposobnosti. Riječi i njihovo podvučeno značenje takvi su da je za mene moguće da ih napišem bez ikakve posebne pomoći Svemogućeg Allaha i s blagoslovom Njegove opšte pomoći koja je u prirodi ljudske sposobnosti. Ja ove predmete pišem čineći malo napora i trošenja mnogo vremena. A Allah zna. Druga vrsta mog pisanja je jednostavno izvanredna. Na primjer kad pišem na arapskom jeziku fraze i klauzule trebam određene riječi koje ja neznam, u takvo vrijeme objava Uzvišenog Allaha me upućuje u pogledu te fraze i Uzvšeni duh stavlja ove riječi u moje srce kao matlu objavu (vrsta objava je sveti tekst Kur’ana) i ja ih izgovaram. U takvo vrijeme ja nisam u kontroli mojih čula. Na primjer dok pišem arapski trebam tačnu riječ za  لعیابسیاری koju nisam znao ali klauzula je ovisila o njoj. Trenutnou moje srce bude stavljena riječ -ضفف- kao matlu objava koja znači لعیابسیاریIli na primejr, dok pišem trebam riječ sa značenjem šutiti dok smo ljuti i ja je nisam znao i trenutno  mi je bila objavljena riječ .موجو Isto je i sa arapskim frazama. Dok pišem na arapskom bude mi objavljeno stotine sastavljenih fraza kao matlu objava ili mi melek pokaže te fraze na komadu papira ili su neke od ovih fraza ajeti iz Kur’ana ili slične njima, sa malim promjenama. Ponekad shvatim poslije nekog vremena da se ta i ta arapska fraza koja je od Svemogućeg Boga bila objavljena nalazi u toj i toj knjizi.  Kako je Bog Gospodar svega, On ima moć da mi objavi fine fraze iz knjige ili fine strofe iz poetske zbirke. Ovo je bilo o arapskom jeziku, ali je još zapanjujuće da sam imao određene objave na jezicima koje nisam poznavao, kao što su engleski, sanskrit ili hibru kao što je upravo nešto od toga napisano u knjizi ‘Barahine Ahmadija’. Ja se kunem Svemogućim Bogom, u čijoj je ruci moj život, da je ovo Allahov postupak samom i da je to jedan znak koji mi je dat. Meni su u raznim formama objavljene stvari o nevidljivom i mog Allaha nije briga je li ta fraze, koja  mi je data kao objava, napisana u arapskoj, engleskoj ili snaskrit knjizi, zato što je to za mene od nevidljivog. Baš kao što je Uzvišeni Allah stavio u Časni Kur’an mnoge priče Tevrata i uključio ih u stvari nevidljivog zato što su ove priče bile nepoznate Časnom Poslaniku s.a.v.s. iako su bile poznate Jevrejima. Ovo je tajna iza mog pozivanja svijeta da se nadmeću samnom u komentarima čuda i tečnog arapskog jezika. Inače, ko je čovjek i kakav je značaj sina Ademovog da oholo poziva svijet da se nadmeću s njim.’ (Nuzulul Mesih, atr. 434-436)

Zatim je Huzur dao neke primjere o djelovanju koje su snažni spisi i književna djela Obećanog Mesije a.s. na arapskom eziku imali na ljude.

Jedna gospođa iz Palestine piše kako je čvrsto vjerovala da je hazreti Isa a.s. bio živ na nebu i da će oživjei islam upotrebom sile. Bio joj je predstavljen Džemat kroz njenog  mlađeg zeta i pročitala je knjige Obećanog Mesije a.s. Osjećala je kao da je našla neprocjenjive dragulje. Spisi i djela na tečnom arapskom jeziku bili su kao dragulji duhovnog znanja i ona je smatrala da su to tako vrijedna pisanja da pokreću čovjekovu vezu s Bogom. Kad je bila potpuno zadovoljna dala je zavjet bai’ata.

Ajaz sahib iz Alžira piše kako je bio potpuno razočaran s pogrešnim komentarima kad su mu bila predstavljena pisana djela Obećanog Mesije a.s. kroz jednog Ahmadi prijatelja iz Jordana. Kad je pročitao ova djela njegovo srce seotvorilo i zbog snage ovih pisanih djela on je fizički drhtao u strahopoštovanju i bio je uvjeren da su ova pisanja nadahnuta objavama.

Faraz sahib iz Abu Dabija piše kako je pročitao toliko knjiga Obećanog Mesije a.s. koliko je mogao i također je na MTA počeo gledati programe na arapskom jeziku. Poslije ovoga je proučavao ajete Kur’ana i hadise i bio zadovoljan. On sada ima dvije mogućnosti: da i dalje čeka na ratobornog Mehdija i ostane povezan s pogrešnom vjerom ili da hazreti Ahmada prihvati kao Imama Mehdija, koji je predstavio ljepote islama i branio Časnog Poslanika s.a.v.s. On je tražio Božiju pomoć i obilato činio dove i bio je naklonjen Ahmadija Džematu. Kad je pročitao poeziju Obećanog Mesiju a.s. o hvali ČasnogPoslanika s.a.v.s. njegovo tijeo je drhtalo i oči su mu se ispunile suzama iglasno je rekao da klevetnik nikada ne može napisati takvu poeziju i kako  klevetnik ne može imati takvaosjećanja prema Poslaniku! Također je smatrao da nije moguće za nearapa da izrazi tako tečan arapski jezik bez Božije pomoći!

Abbas sahib koji je Arap i živi u Italiji piše da je, uprkos onome šta su hodže rekle, gledao MTA. Jednom je čuo kasidu Obećanog Mesije a.s. na MTA. Kad je slušao ovu kasidu pogledao je na lik Obećanog Mesije a.s. dok nije spontano glasno rekao: ‘Tako mi Boga, lažov ne može izraziti takva osjećanja. Ova osoba je sigurno od Boga.’

Khalid sahib iz Maroka piše kako je, nakon što joj mu je predstavljen Ahmadijat bio zapanjen da je Imam Mehdi došao i otišao a on je  tek čuo o njemu! On se zamislio i molio Allaha za uputu i počeo čitati na Arapskoj veb-stranici Džemata. ‘Filozofija čenja islama’ je bila prva knjiga koju je pročitao i on ju je pročitao mnogo puta. Ovom temom je njegova duša postala zanesena. Poslije čitanja raznih drugih knjiga smatrao je da je našao veliko otkriće.

Hani sahib piše o Madah sahibu da je pitao nekoliko pitanja i da su mu u odgovoru na njih poslani isječci iz pisanja Obećanog Mesije a.s. Bio je impresioniran. On kaže da je ovo pisanje otvorilo njegova prsa i bio je radostan što je našao takav duhovni materijal da čita u ovo doba!

Atami sahib iz Jemena piše kako je kao novinar i istraživač bio potaknut da iznađe istinu. Čitao je knigu klevetnika Džemata koja je iznosila klevete. On je shvatio kako su ovo bile godinama stare optužbe i ništa drugo. S druge strane našao da je tečni arapski jezik Obećanog Mesiej a.s. čudesan. Poslije čitanja knjiga Obećanog Mesiej a.s. stigao je do zaključka da je on ponovo predstavio istinski lik islama.

Hajat sahib iz Irana piše kako je rođen u šija porodici i bio je naklonjen religiji ali nije bio zadovoljan sa ugledom islama, osjećao je da nešto nedostaje i postao uvjeren da je trebao ispravljanje. Jedan prijatelj mu je predstavio MTA. Postepeno je bio impresioniran onim što je vidio na MTA. Bio je zapanjen da su vjerski čenjaci pozivali šija ljude na raspravu ali oni su samo vrijeđali Ahmadi muslimane pošto se nisu mogli nadmetati s njihovim snažnim argumenima. Kad je čuo o prigovorima na književno djelo’Baraheen e Ahmadija’ bio je uvjeren u istinu. Pročitao je knjigu o halifama i shvatio da su oni bili vođe islama i da je svijet imao ogromnu potrebu za njihovim mišljenjima. Osjećao je da je poziv Obećanog Mesije a.s. Arapima i nearapima da se nadmeću u arapskom jeziku bila zlatna prilika za protivnike da dokažu svoju  odliku, ali oni to nisu mogli uraditi. Razmšljajući o svim ovim dokazima, on kaže da nije imao izbora nego da prihvati istinu i sada smatra da je prenošenje ove poruke njegova obaveza!

Veliki je broj takvih događaja ali je Huzur danas predstavio samo nekoliko. Obećani Mesija a.s. piše o znakovima: ‘Na isti način su se stotine znakova pojavili u potporu meni. Postoji li osoba koja danas živi na licu Zemlje koja mene može zasjeniti u ovom pogledu? Ja pozivam Boga za svjedoka, Koji je Gospodar mog života, da je do sada bilo pokazano više od 200.000 znakova u prilog meni i, više-manje je 10.000 duša vidjelo u snu Časnog Poslanika s.a.v.s. i dalosvjedočenje u prilog meni. Pored toga, mudraci velike slave i duhovno uzvišene osobe koji imaju ogroman broj sljedbenika čiji je broj do 400.000 bili su upravljeni u svojim vizijama da sam ja uistinu došao od Boga. Neki od ovih su umrli trideset godina prije mog dolaska; takav mudrac zvao se Gulab Šah, koji je živio u oblasti Ludhiana i koji je rekao Mianu Kerim Bakhshahu iz Jamalpura da je Isa rođen u Kadianu i da će posjetiti Ludhianu.

Mian Kerim Bakhsh je bio bogobojazan čovjek starijih godina, koji je čvrsto vjerovao u Jednog Boga. On je došao da me vidiu Ludhiani i prenio mi ovo predkazanje zbog čeg su ga ‘hodže’ jako uznemiraval,ali seon nije obazirao na to. On mi je rekao kako je Gulab Shah govorio u njegovom prisustvu da Isa, sin Merjemin nije živ. On se nikada neće vratiti na ovaj svijet. Mirza Ghulam Ahmad je Isa (Isus) za ovu naciju koji je, pod Božijom moći i mudrosti, stvoren slično Isau i na nebu je nazvan Isa (Isus). On je ponovio govor: ‘O Kerime Bakhsh, kad se Isa pojavi vidjet ćeš kako će mu se ulema oštro suprotstaviti, ali neće uspjeti. On će biti poslan ovom svijetu da očisti (objasni) i dotjera unakažene i iskrivljene komentare Časnog Kur’ana koje će on ponovopredstaviti svijetu u njihovom izvornim izgledu. U ovom predkazanju ovaj mudrac je jasno istakao da će Mian Kerim Bakhsh dostći stare godine i lično vidjeti Mesiju.’ (Tazkirat-ush-Shahadatain, str. 36-37, objavljeni prijevod)

Zatim je Huzur naveo neke događaje ljudi iz vremena Obećanog Mesije a.s. tako isto i u nedavno vrijeme, koji su prihvatili Obećanog Mesiju a.s. nakon što su u snu vidjeli Časnog Poslanika s.a.v.s.

Hazreti Mian Abdul Rasheed sahib r.a. je rekao da je dao zavjet bai’ata nadahnut ovim snom. On je u snu vidio Časnog Poslanika s.a.v.s. kako ležiu krevetu jako bolestan i Obećani Mesija a.s. pazi na njega. Časni Poslanik je ustao uz pomoć Obećanog Mesije  i počeo davati predavanje bazirano na istinitosti Obećanog Mesije. U snu je Časni Poslanik ozdravio i njegovo lice je izgledalo prelijepo. Ovaj san je protumačen da znači da će islam biti oživljen kroz Obećanog Mesiju i Rasheed sahib je dao zvajet bai’ata.

Abdul Sattar sahib piše kako je pitao svog oca o  smrti Isa a.s. Njegov otac mu je prenio san. U njemu je vidio dva šatora pored rijeke Ravi; jedan je bio šator Časnog Poslanika s.a.v.s. a drugi Obećanog Mesije a.s.On je otišao u šator Časnog Poslnaika s.a.v.s. i pitao ga o uzvišenoj osobi koja tvrdi da je Mesija. Časni Poslanik s.a.v.s. je tri puta rekao: ‘On je usavršen.’ Ovo ga je uvjerilo u istinitost tvrdnje  Obećanog Mesiej i on ga je prihvatio.

Saradar Karam Dad sahib piše kako je imao jedan san prije davanja bai’ata. Vidio je Časnog Poslanika s.a.v.s. i Obećanog Mesiju a.s. kako idu ulicom. Časni Poslnaik je pokretom svojih prsta pokazao tri puta prema Obećanom Mesiji i rekao: ‘On je od Boga.’ Kasnije, kad je Sardar sahib dao bai’at u Kadianu vidio je da je Obećani Mesija a.s. izgledao tačno onako kako mu se pojavio u snu.

Zaista, ljudi i dalje doživljavaju takve snove u sadašnjem dobu.

Momin bin Ahmad sahib piše kako nikada nije čuo o Ahmadijatu. Jedanput je u snu vidio Časnog Poslanika s.a.v.s. i kako su on i Časni Poslanik stajali na lijepom minaretu i Časni Poslsnik je svojim perstom pokazao na mjesec. Bio je to pun mjesec koji je bio u blizini i njegovo svjetlo se širilo nadaleko i naširoko dok je minaret stajao u sredini. Časni Poslanik je pokazivao pkretom dok mu je govorio nešto što on nije razumio. Časni Poslanik je bio vrlo ljubazan i drag prema njemu i on kaže da to riječi ne mogu iskazati. Onda je Časni Poslanik otišao. Nakon što se probudio osjećao je kao da je bio uzdignut s tla i mnoge dane nije puno govorio s ljudima. On nije razumio ovaj san. Njegov otac mu je rekao kako je on također vidio Časnog Poslanika s.a.v.s. u snu i da mu je dao radosne vijesti o rođenju sina (Mumin sahiba). Kasnije mu je u Siriji predstavljen Džemat i on je proučavao o tome i uvidio da Džemat vjeruje isto ono što je on govorio svojim prijateljima kao omladinac. On je pisao Huzuru i rekao kako bi jecao dok je čitao knjige Obećanog Mesije a.s. i svaka riječ je bila ulivena u njegovu dušu. Nemogćue je izraziti kako je vjera dragocjena! On vjeruje da Ahmadija Džemat predstavlja istinsku vjeru islam i misli da će Džemat, iako sada ima djelomičnu pobjedu, u budućnosti biti u cjelosti pobjednik, inšaAllah.

Jedan prijatelj iz Damaska, Rizvan sahib piše kako je naučio religiju iz ličnog proučavanja. Poslije jednog događaja je počeo proučavati vjersko znanje i u prvom snu mu je data poruka da je Časni Kur’an veliko otkriće i riznica sveg znanja i u njemu se nalazi rješenje svih čovjekovih problema. Jedne noći proučio je u namazu ajet: ‘Oni čiji je(sav) trud izgubljen u životu ovog svijeta , i oni  misle da su pokazali savršeno čudo vještinom koju su postigli’ (18:105), iosjećao veliki strah. Upravo tada su dva mladića pokucala na njegova vrata i pitali su ga o Kadijanijatu (Ahmadijatu). On im je htio pročitati nešto iz knjige o Kadijanijatu kao nevjerovanju kad je pomislio da radi pogrešno i da će jednostavno ponavljati rekla-kazala, izastao je. Kasnije mu je bio prestavljen jedan Ahmadi musliman, Basit sahib i prva knjiga koju je pročitao bila je ‘Filozofija učenja islama’ koju nije spustio dok je nije cijelu pročitao. Shvatio je da to nije ono što je čuo i da ga se najviše dojmio koncept da se objava nastavlja u ovo doba. On je u snu viido Časnog Poslnaika s.a.v.s. i on mu je rekao da je Mirza Ghulam Ahmad bio jedino sredstvo spasa od zla ovog vremena.

Zatim je Huzur naveo neke događaje iz Afričkih zemalja.

Jedanput je  naš misionar otišao u neki grad radi prenošenja poruke ali su mladi ljudi tamo stvorili nered i oni su to morali napustiti. Narednog dana su se okupili svi ljudi u gradu radi nekog svog programa kad je odjednom počeo duvati snažan vjetar i počela padati obilna kiša i njihov program je bio pokvaren. Ljudi su smatrali da je ovaj vjetar bio znak Božije srdžbe zato što je Ahmadi program bio zaustavljen. Kao rezultat toga je 41 čovjek primio Ahmadijat.

Jedan izvještaj iz Nigerije kaže da su jednom napori da se prenese poruka u nekom selu naišli na suprotstavljanje. Nešto kasnije jedan mladić iz sela je molio Boga ako Ahmadi nisu istiniti da budu stavljeni u teškoće a ako su Ahmadi istiniti da onda protivnici budu stavljeni u teškoću. Pet dana kasnije vidio je kako su se dvojica protivnika razboljela i umrla bolnom smrću. Ovo ga je uvjerilo da je Ahmadija Džemat od Boga.

Izvještaj o prenošenju poruke iz Burkina Faso kaže o vremenu kad je naš misionar otišao u neko selo u kojem je bilo stotinu Ahmadi muslimana. Oni su mu rekli kako neko vrijeme nije padala kiša i da su bili zabrinuti za ljetinu. Misionar sahib je predložio da čine dove i mole Boga i klanjaju Istisqa namaz. Neahmadi muslimani se nisu pridružili Ahmadi muslimanima u ovom namazu. U toku namaza misionar sahib je molio Boga da primi njihov ibadet radi Časnog Polsnaika s.a.v.s. i Obećanog Mesije a.s. Bog je uslišao dove Ahmadi žena i djeca i pala je kiša.  Neahmadi i kršćani su bili impresionirani i kao rezultat ovoga je 90 ljudi dalo bai’at.

Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Naš Džemat treba imati isitnsku vezu sa Svemogućim Bogom i trebaju biti zahvalni što ih Uzvišeni Allah nije ostavio nego im je pokazao stotine znakova Svoje moći da ojačaju svoju vjeru do stepena sigurnosti.’

Da Allah učini da budemo od onih koji su vezani s Njim, da On pokaže svakom od nas Svoje znakove i uveća vjeru i da usadimo ovaj duh u našu buduću generaciju. Da Allah čuva našu buduću generaciju čvrstom na ovome i uveća njihovu vjeru.

Zatim je Huzur najavio da će klanjati dvije dženaze u odsustvu.

Raziulla Din je ubijen 8. Februara kad je napustio kuću radi posla u Karačiju, Pakistan. Dvojica nepoznatih lica na motoru su pucali u njega. Hitno su ga prebacili u bolnicu ali je podlegao ranama i umro. Imao je 26 godina i šest godina je radio u fabrici. Bio je brižna osoba i jako je volio halifat i imao veliko poštovanje i obzir prema upravi Džemata. Često je izražavao želju da bude šehid. Bio je muusi i često je obavljao dužnosti Džemata. Bio je jedini hranitelj porodice. Da Allah uzdigne njegov pložaj i podari čvrstinu njegovim roditeljima, ženi i šest mjeseci staroj bebi (kćeri) i čuva ih pod Svojom zaštitom.

Dr. Khalid Jusuf je umro 7. Februara u Fazle Omer bolnici, imao je46 godina. Bio je muusi i iza sebe je ostavio tri kćeri i jednog sina. Da Allah uzdigne položaj umrlom i dadne čvrstinu njegovoj djeci. On je bio dobar doktor i imao veliku ljubav da služi.