Hutbe 2014.

Hutba 14. mart 2014. – Suština prepoznavanja Allaha


Hutba, 14. mart 2014.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajada
hulahtalahbi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija
muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je prije nekoliko sedmica držao hutbe petkom o popravljanju prakse u kojima je objasnio kako nam je Oećani Mesija a.s. predstavio Boga i koji su putevi i sredstva postizanja znanja o Bogu, i ljubavi i blizine kojima nas je Obećani Mesija a.s. poučavao. U ranijim hutbama su također bili spomenuti znakovi i čuda dati Obećanom Mesiji a.s. Sve ove stvari treba pokušati i razumjeti u svjetlu riječi Obećanog Mesije a.s. radi uvećanja naše vjere i naše prakse.

Danas je hazreti Halifatul Mesih predstavio neke isječke iz pisanja i proglasa Obećanog Mesije a.s. u vezi sa božanskim znanjem ili znanjem o Bogu. Njegova književna djela na ovu temu obuhvataju stotine stranica, no danas je predstavljeno samo nekoliko primjera u pogledu njegove upute o znanju o Bogu. Božiji poslanici i evlije su imali poseban položaj u znanju o Bogu ali Obećani Mesija a.s. je objasnio šta treba biti standard običnog muslimana u ovom pogledu.

Obećani Mesija a.s. je rekao da čovjek ovisi o dvije stvari da spozna Boga. Prvo, treba da izbjegava zlo i drugo, da postupa čestito. Samo odbacivanje zla nije ništa posebno. Činjenica je da čovjek, otkad je stvoren ima u svojoj prirodi obje ove sposobnosti. S jedne strane ga sebične strasti naklanjaju grijehu a s druge strane, vatra Božije ljubavi koja je skrivena u njegovoj prirodi spaljuje smeće grijeha baš kao što fizička vatra spali fizičko smeće. Međutim, plamtenje duhovne vatre koja spali grijeh oslanja se na znanje o Bogu zato što su ljubav i divljenje nečemu vezani sa znanjem o tome. Ako niste upoznati o ljepoti i odlikama nečega ne možete se diviti toj stvari. Prema tome, znanje o uzvišenoj ljepoti i Božijim atributima, atributima Najvišeg, Nadivnijeg stvara vatru Njegove ljubavi i Njegova ljubav spaljuje grijehe. Međutim, Božiji put je da Njegovo znanje bude podareno običnim ljudima kroz Božije poslanike i ljude, slijeđenjem njih stiču svjetlo od njihovog svjetla, oni stiču šta god je dato poslanicima.

Obećani Mesija a.s. je također rekao da je u dubinu proučavao sve religije i analizirao ih, i poslije ovoga je zaključio da je u ovo vrijeme jedini islam  taj koji u svako doba može stvoriti stvarno znanje o Bogu. Ovo je zato što je ovo jedina religija sa živim Poslanikom, živo učenje. U ovoj ljubavi i potčinjenosti Časnom Poslaniku s.a.v.s. osoba može biti primalac Božije Riječi i mogu mu biti otvorena vrata Božijeg svjetla.

U objašnjavanju da postoji veza između stvarnosti islama i znanja o Bogu, Obećani Mesija a.s. je rekao da je Bog proglasio znanje izvorom dostizanja stvarnosti islama. Mnogo je drugih izvora dostizanja stvarnosti islama, naprimjer post i obavljanje namaza, ibadet i Božije naredbe kojih ima više od šest stotina. Međutim, znanje o Božijoj veličanstvenosti i znanje o Božijoj Jedinstvenosti/Jedinstvu oslanja se na znanje o Božijim znakovima i na znanje o Njegovim atributima i ovo su sredstva da prepoznamo Boga kako je Njegovo pravo da bude prepoznat. Kako može osoba, koja je nemarna i lišena znanja o Bogu, biti u stanju da obavlja namaz ili čini ibadet ili daje za milostinju. Svi ovi aspekti su ovisni o znanju  o Bogu i svi drugi izvori su rođeni iz toga. Znanje o Bogu bude započeto kroz Božiju odliku Rahmanijjat (odlika da je Milostiv) a ne odlikom bilo kojeg postupka ili dove ili bilo koje dobrotvornosti. Ono se može naći samo kroz poslušnost.  Kasnije, ovo znanje bude uvećano i izglačano dobrim djelima i ljepotom vjere, na kraju dosežući položaj gdje se Bog obraća čovjeku i osvjetljava njegovo srce svjetlom vjere nazvane islam.

U pogledu znanja o Bogu, izbavljanjem od grijeha, omogućavanjem kreposti i nivoa ibadeta Obećani Mesija a.s. je rekao da je istina da se osoba ne može stvarno osloboditi grijeha ili istinski steći ljubav prema Bogu ili Ga se bojati, kako Ga se treba bojati, ukoliko mu ne bude dato znanje kroz Božiju milost i ne bude mu data snaga od Njega. Krajnje je očito da su sve vrste straha i ljubavi rođene iz znanja. Osjećanja ljubavi, straha i odbojnosti prema bilo čemu u svijetu budu proizvedeni u čovjeku nakon što stekne znanje.  Isitna je da  se znanje ne može postići bez Božije milosti i ono ne može biti korisno bez Njegove milosti.  Kad je znanje stečeno kroz Božiju milost, ono otvara vrata prepoznavanja isitne i traženja istine, i ona ostaju otvorena za učestalu Božiju milost. Ukratko, znanje bude postignuto kroz Božiju milost i također ostaje kroz Božiju milost. Božija milost čini ovo znanje vrlo čistim i svijetlim, i uklanja pokrivače (između božanskog i ljudskog) i uklanja prašinu čovjekovog nafsa (svog ‘ja’) koje potiče na zlo, ono poklanja snagu i život duši i oslobađa je iz zatvora zla i čisti je od nečistoće loših želja i vadi je iz divlje poplave sebičnih želja. Tada nastaje promjena u čovjeku i on prirodno ne bude sklon prema zlu i prva stvar prema čemu bude privučen poslije Božije milosti je ibadet! Nemojte sebi predočavati da svaki dan činite ibadet i obavljate namaz koji je također ibadet, zato što ibadet koji je osoba u stanju činiti kroz Božiju milost i nakon sticanja znanja ima jedinstven smisao i stanje. On uništava; to je vatra koja topi, to je privlačna sila koja privlači Božiju milost, to je smrt koja na koncu donosi život, to je divlja poplava koja se na koncu preokreće u nosilo i sve što je bilo pogrešno bude time popravljeno i svaki otrov na kraju kroz to postaje protuotrov.

Obećani Mesija a.s. je objasnio zašto čovjek toliko sebe spušta prema grijehu. On je rekao  da odvažnost prema činjenju grijeha potiče iz srca lišenih straha od Boga. Kako strah od Boga može biti proizveden? Za ovo je potrebno znanje, i što je veće čovjekovo znanje o Bogu to će se više bojati Boga. Znanje o Bogu je glavno i dovodi do straha od Boga.  Kad čovjek ima znanje o nečemu, on se čak boji malog insekta i izbjegava ga, kao što je mušica i komarac itd. Šta je onda razlog da je čovjek tako smion da ide protiv naredbi Boga, Koji je Svemoguć, Sveznajući i Koji sve vidi, i Gospodar je nebesa i Zemlje! Ako neko razmisli o tome shvata da je ovo zato što čovjek nema nikakvog znanja. Mnogi riječima očituju Božije postojanje ali malo ispitivanje pokazuje da su ateisti. Kad su zauzeti u svjetovnim stvarima potpuno zaborave Božiju veličanstvenost i Njegovu srdžbu.  Zato je jako važno da kroz ibadet tražite znanje od Boga. Savršeno vjerovanje se ni na koji način  ne može steći bez toga. To se može postići kad čovjek ima znanje da je smrt u odvajanju od Boga. Dok osoba treba moliti Boga da bude zaštićena od grijeha nikada ne treba ispustiti iz ruku planiranje (u pogledu ovoga) i treba napustiti sva okupljanja i skupove koji reklamiraju grijeh i moliti (Boga) da bude dobro upoznat da čovjek bez Božije pomoći nikada ne može biti slobodan od iskušenja koja su određena za njega.

Huzur je rekao da ovih dana ima nekoliko okupljanja koja naklanjaju prema grijehu, bilo da je to TV ili internet ili facebook. U SAD se nedavno moralo zatvoriti 600.000 facebook računa zato što su izazivali izuzetnu zabrinutost.

Obećani Mesjija a.s. je napisao: ‘Zapamtite, otpornost na grijeh je samo moguća kad čovjek počinje imati potpunu vjeru u Boga. Zaista, glavni cilj ljudskog života nije nijedan drugi nego oslobađanje iz kandži grijeha. Vidite, kako dijete bude namamljeno  da uhvati zmiju jer ga očarava. Možda je i dotakne. Ali razumna osoba koja zna da zmija hoće ujesti i ubiti nikada se neće usuditi da je dotakne. On čak neće ući u kuću za koju zna da u njoj ima zmija. Isto tako, kad čovjek zna da otrov ubija, on nikada neće biti dovoljno ludo odvažan da to okuša. Na isti način, čovjek ne može izbjeći grijeh ukoliko ne vjeruje da je to smrtni otrov. Ova vrsta uvjerenja nije moguća bez istinskog razumijevanja i znanja. Zašto onda čovjek smjelo čini grijeh  premda ima vjeru u Boga i smatra grijeh grijehom. Jedino moguće objašnjenje je da on ne posjeduje znanje i shvatanje koje uništava naklonost prema grijehu. Nemoć sticanja ovog stanja svodilo bi se na priznanje da je islam, Bože sačuvaj, lišen svoje  najviše odlike. Ali ja ponavljam da to nije slučaj. Samo kroz islam ovaj cilj se može postići do svog najvišeg stepena, i jedini put  ka tome je kroz razgovor i zajedništvo s Bogom, jer ovo stvara potpunu vjeru u Stvaraoca i samo tako mi saznajemo da Bog mrzi grijeh i da ga kažnjava. Grijeh je otrov: on je prvo lahak, onda postaje smrtan i na kraju vodi nevjerovanju.’ (Predavanje u Ludhiani, str. 55-56)

Obećani Mesija a.s. je o značaju znanja u pogledu izbjegavanja grijeha rekao da je znanje nešto što sprečava čovjeka od griješenja.  Baš kao čovjek koji zna da arsenik ubija zmije i lavove, ne ide ni blizu toga. Slično tome, ako čovjek ima znanje on ne ide blizu grijeha. Zato je važno da uvećamo/razvijemo znanje i ovo se događa sa ibadetom. Namaz je ibadet. Što više osoba ukrasi svoj namaz to će biti slobodnija od grijeha. Znanje se ne može postići verbalnim očitovanjem nečega. Mnogi veliki mudraci su napustili Boga zato što su u svom vidiku stvorili stvari i nisu posvetili pažnju ibadetu. Stvorene stvari potvrđuju postojanje Planera, Stvaraoca, ali ne dokazuju da On zaista postoji. ‘Mora postojati’ i ‘postoji’ su dvije odvojene stvari.

Znanje o ‘postoji’ ne može se naći nigdje osim u molitvi. Oni koji se samo intelektualno drže ove stvari ne mogu steći znanje da On ‘postoji.’ Ovo je to što se mislilo izrazom ‘Oči Ga ne mogu dostići…’ (6:104), da se On ne može prepoznati samo kroz intelekt. Nasuprot, On se može prepoznati kroz izvore koje je On sam dao. U ovom pogledu nema druge dove kao što je: ‘Uputi nas na Pravi put – Put onih kojima si dao (Svoje) blagodati…’ (1:6-7)

U pogledu pokajanja, Obećani Mesija a.s. je rekao da onaj ko je odlučan i postojan u svom traganju za Bogom, nalazi Ga. On ne samo da spozna Boga nego Ga također vidi. U sticanju svjetovnog znanja se pretrpi mnogo teškoća i troška. Ova vrsta znanja ukazuje na principe da se stekne duhovno znanje. Put za početnika duhovnosti je da prvo stekne svijest o Bogu i onda (razumije) Njegove atribute. Ova svijest treba dostići stepen vjerovanja. On će onda spoznati o Božijem Biću i Njegovim savršenim atributima, i njegova duša će izvikivati da je krajnje dostatno spoznala Boga. Kad čovjek prihvata postojanje Boga do stepena vjerovanja, on osjeća kao da je vidio Boga i svjestan je Božijih atributa, tada bude proizvedena odbojnost prema grijehu i baš kao što  je čovjek prije bio naklonjen prema grijehu, on se udaljava od toga i osjeća odvratnost prema tome –  ovo je pokajanje!

Tumačeći ajet: ‘uputi nas na Pravi put – Put onih kojima si dao (Svoje) blagodati…’ (1:6-7) Obećani Mesija a.s. je napisao da smo poučeni da ovu dovu učimo u obaveznih pet dnevnih namaza. Zašto je onda neko iz ummeta  lišen ove blagodati? Je li blagodat data Božijim poslanicima koja je spomenuta u suri Al-Fatiha vrijednost (valuta)? Očito je da je ovaj blagodat dat poslanicima a.s.  bio privlegija Božijeg razgovora i Božije Riječi kroz koju je njihovo oštroumno opažanje dostiglo nivo sigurnosti znanja i veličanstvenost (Božijeg) razgovora slijedilo je viđenje (Božanskog). Prema tome, šta nam drugo ibadet pokazuje nego put tako da i mi budemo primaoci blagodati… O Bože, podari nama također čast razgovora. Mnoge neznalice kažu da ova dova znači: O Bože, ojačaj našu vjeru i osposobi nas da činimo dobra djela i učini da činimo ono  čime ćeš Ti biti zadovoljan. Ali ovi glupavi ljudi ne shvataju da su ojačavanje vjere, ili činjenje dobrih djela, ili činjenje stvari s kojima je  Bog zadovoljan posljedice savršenog znanja. Srce koje nije primilo nikakav udio znanja o Uzvišenom Allahu je srce koje je također lišeno snažne vjere i dobrih djela. Strah od Boga bude usađen samo u srca sa znanjem i sa znanjem ljubav prema Allahu buja u srcima. Baš kao što se u svijetu također vidi da čovjek ima ljubav i strah prema bilo čemu zbog znanja o tome. Ako lav stoji pored vas u mraku i vi ne znate o tome da je to lav i zapravo mislite da je koza, nećeti imati straha. Međutim, kad saznate da je to lav pobjeći ćete u strahu. Slično tome,  ako za dijamante  vrijedne stotine hiljada koji leže u šumi mislite da je samo kamen vas neće biti briga za to. Ali ako otkrijete da je to dijamant slave i  veličanstvenosti vi ćete to uzbuđeno voljeti i nastojat ćete sve što možete da to steknete. Ovo pokazuje da sav strah i sva ljubav ovise o znanju. Čovjek neće staviti ruku u rupu ako zna da je u rupi otrovna zmija i također neće napustiti kuću za koju sazna da je ispod nje zakopana riznica blaga. Pošto se strah i ljubav u cjelosti oslanjaju na znanje, zato se čovjek može potpuno okrenuti Svemogućem Bogu samo kad ima znanje o Bogu. Prvo, da bude obaviješten o Njegovom postojanju i onda ima Njegove atribute, i bude očita savršena snaga! Kako se ova vrsta znanja može postići a da osoba nema čast razgovora s Bogom i  vjerovanje odlikom Božijih objava da je Bog Znalac nevidljivog i ima sve moći i čini šta On hoće. Prema tome, stvarna blagodat (o kojoj ovise snaga vjerovanja i dobra djela) je uzvišeni (božanski) dijalog kroz koji Bog prvo bude otkriven i onda čovjek postaje svjestan o Njegovim moćima i u skladu sa ovom spoznajom čovjek se osvjedoči u Božije moći vlastitim očima.  Ovo je blagodat koji je bio dat poslanicima a.s. onda je ovom ummetu naređeno ‘Tražite blagoslov od Mene i Ja ću ga vama također dati.’ Prema tome, čije god srce ima žudnju da vidi ovu blagodat nesumnjivo će mu biti data!

Obećani Mesija a.s. je o činjenju dobra i odbacivanju zla rekao da sva dobrota ovisi o prepoznavanju Boga i postoji samo jedna stvar koja zaustavlja sebične strasti i šejtanske postupke a to je savršeno znanje o Bogu. To nam govori da postoji Bog, Koji je Svemoćan i oštar u obračunu. Ovo je jedina formula koja pada kao udar munje na čovjekov nepokoran život. Dok čovjek ne ode sa stanja ‘vjerovanja u Allaha’ do ‘znanja o Allahu’ nije moguće za njega da izbjegne grijeh. Istina koju ne možemo negirati je da ne možemo biti spašeni od grijeha bez znanja o Bogu i vjerovanja u njegove atribute. Naše je svakodnevno iskustvo da čovjek ne ide blizu onoga čega se boji. Na primjer sa znanjem da ujed zmije može biti smrtonosan, koja mudra osoba neće samo odbiti da stavi svoju ruku u usta zmije nego čak neće ići blizu štapa s kojim  je otrovna zmija ubijena samo u slučaj da njen otrov nije ostao na štapu. Ako neko otkrije da u toj i toj džungli ima lav on neće željeti da putuje tuda ili bar tamo neće ići  sam. Djeca također imaju osjećaj da se boje nečega za šta su uvjereni da je opasno.

Ukoliko u čovjeka nisu usađeni znanje o Bogu i uvjerenje o otrovnosti grijeha, nikakav drugi put, bilo to samoubistvo ili žrtvena krv, ne mogu donijeti spas i ne mogu ubiti život grijeha. Zasigurno budite uvjereni da poplava grijeha i rijeka sebičnih strasti ne mogu stati ukoliko  ne bude postignuto blistavo vjerovanje da postoji Bog i Njegova sila se kao munja sruči na svaku neposlušnu osobu. Ukoliko ovo ne bude usađeno čovjek ne može izbjeći smrt. Ako neki kažu da vjeruju u Boga i također vjeruju da On kažnjava grješnike ali da ih grijeh ne napušta,  ja ću u odgovoru reći da je ovo laž i obmana nafsa (svog ‘ja’). Postoji uzajamna mržnja između istinske vjere, istinskog vjerovanja i grijeha. Gdje postoji istinsko znanje i  prosvjetljujuće svjetlo, vjerovanje u Boga, nije moguće da grijeh ostane tamo!

Obećani Mesija a.s. je rekao da se osoba treba hitro kretati prema prepoznavanju Boga. Onaj ko prepoznaje Boga može uživati u toj spoznaji a ibadet onoga ko ne ide prema Bogu sa istinitošću nije u cjelosti primljen i jedan ili drugi dio mraka ostaje s njim. Ako se krećete malo prema Svemogućem Bogu, On će se više kretati prema vama ali je neophodno da vi napravite prvi pokret. Beskorisna je ideja da osoba treba očekivati nešto od Boga bez činjenja bilo kakvog pokreta. Uvijek je Allahov put da čovjek prvo poduzme postupak i onda Svemogući Bog odgovara postupkom. Ako čovjek zatvori vrata svoje kuće, zatvaranje vrata će biti njegov postupak. Postupak Svemogućeg Boga će u odgovoru biti da će njegova kuća biti ispunjena mrakom.

Neki ljudi prigovaraju kako čine dobra, obavljaju namaz, poste, daju milostinju i u dobrotvorne svrhe i čine duhovno nastojanje ali da nisu ništa postigli. Takvi ljudi su urođeno jadni i ne vjeruju u Božiju odliku Rabubijjata (Gospodar) i njihova dobra djela nisu učinjena radi Svemogućeg Boga. Ako je nešto urađeno radi Allaha dž.š. nije moguće da to bude izgubljeno i da Svemogući Bog to ne nagradi u ovom životu. Zato mnogi ljudi ostaju upleteni u sumnjama i nisu čak sigurni da li Svemogući Bog postoji ili ne. Čovjek razumije da  sašiveno odijelo sigurno ima krojača koji ga je sašio i čak ako u džungli nađe sat koji govori vrijeme on će biti siguran da je taj sat napravio sahadžija. Gledajte poslove Svemogućeg Boga koliko je vrsta kontrole vremena On stvorio i koja čuda prirode postoje! S jedne strane su intelektualni dokazi Njegovog postojanja a s druge strane su znakovi koji uvjeravaju čovjeka da postoji Bog veličanstvenih moći. On prvo otkriva Svoju volju Svojim odabranim robovima i ovo je važna i značajna stvar koju poslanici donose a koja je nazvana predskazanjem!

Obećani Mesija a.s. je napisao da je korijen vjere prepoznavanje Boga i znanje o Božijim blagoslovima dok su njegove mladice dobra djela i njegovi cvjetovi su visoki moral dok su njegovi plodovi duhovni blagoslovi i najprobranija ljubav koja se razvija između Boga i Njegovog roba. I izvući korist iz ovog ploda je posljedica duhovne  pobožnosti i čistoće. Izvanrednost u ljubavi bude stvorena izvanrednim znanjem i Božija ljubav  buja odlikom znanja i kad bude usađena lična ljubav (prema Bogu), to je prvi dan novog rađanja i tog momenta je prvi trenutak novog svemira!

Obećani Mesija a.s. je rekao da je Bog dragocjenost (kao biser) i nakon sticanja znanja o Njemu čovjek gleda na materijalne stvari sa takvim prezirom i omalovažavanjem kao da je samo  gledanje na njih za njega također  prisila. Prema tome tražite znanje o Svemogućem Bogu i idite naprijed samo prema Njemu jer je u tome uspjeh.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Ja zasigurno kažem da čovjekova bogobojaznost, vjerovanje, ibadet i čistoća, sve dolazi od Boga.  I ovo ovisi o milosti Svemogućeg Boga. Ako On hoće On to može zadržati ili to može ukloniti.

Istinsko znanje je kad čovjek sebe smatra beznačajnim i niskim, i traži milost Svemogućeg Boga ponizno se saginjući na Božijem pragu. Kad on traži to svjetlo znanja koje spaljuje sebične strasti i stvara unutrašnje svjetlo, snagu i energiju za vrline. Ako on uzima udio  Božije milosti i u bilo koje dato vrijeme stiče neku vrstu  prosvjetljenja i uvjerenja srca, on se ne treba osjećati oholo i ponosno o tome. Nasuprot, njegova poniznost i krotkost se trebaju dalje uvećati jer što više on sebe smatra  beznačajnim, to će se viša stanja i svjetla spuštati na njega od Svemogućeg Boga koja će mu dati  sjaj i snagu. Ako čovjek drži ovu vjeru onda se nadati da će, milošću Uzvišenog Allaha, njegovo moralno stanje postati vrlo dobro. Oholost je smatrati nekoga značajnim  na ovom svijetu i ovo je vrlo jako. Čovjek završava proklinjući druge i smatrajući ih vrijednim prezira.

Ja ove stvari stalno govorim zato što je Svemogući Allah želio da napravi ovu zajednicu s ciljem da ponovo uspostavi istinsko znanje koje je izgubljeno u svijetu i isitnsku bogobojaznost i čistoću koji se ne mogu naći u svijetu!      

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Zato što su se grijeh i bezbožnost naširoko umnožili  u svijetu u sadašnje vrijeme i ne mogu se vidjeti putevi prepoznavanja Boga, Uzvišeni Allah je osnovao ovaj pokret i poslao mene samo sa Svojom milošću i naklonošću tako da ja obavijestim nemarne i nesvjesne o Uzvišenom Bogu.  Ne samo da ih obavijestim o Bogu nego da također pokažem Svemogućeg Allaha onima koji na ovaj put dođu s otvorenošću (poštenjem), strpljenjem i iskrenošću. Zato se Svemogući Bog meni obratio i rekao: ‘Ti si od Mene i Ja sam od tebe.’

Huzur je rekao da je ovo cilj za koji se dogodio dolazak Obećanog Mesije a.s. – da se u nas usadi znanje o Bogu na način kao da vidimo Boga. Da Allah dadne da činimo sve u svjetlu ljubavi i straha od Boga i da u sebi imamo usađeno takvo znanje o Bogu  koje spaljuje sve naše grijehe i da ispunimo cilj dolaska Obećanog Mesije. Da nas Allah osposobi da sve ovo stavimo u praksu i razumijemo duh toga!

Zatim je Huzur najavio da će poslije džume namaza klanjati dženazu za Abdul Subhan Mannan Din sahiba, koji je umro jučer, imao je  72 godine. On je bio jedan od ranih Ahmadi muslimana u VB i ovdje je došao u 1945. Služio je u Amanat odjeljenju na Đelsa salani trideset godina. Bio je rođak Naseer Din sahiba.