Hutbe 2014.

Hutba 11. april 2014. – Hutba ilhamijja – Objavljena hutba


Hutba, 11. april 2014.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajada
hulahtalahbi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija
muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da će danas dati izlaganje o jednom znaku Obećanog Mesije a.s. koji se pojavio na današnji dan, 11. aprila 1900. Ovaj znak je bio hutba koju je Obećani Mesija a.s. održao na arapskom jeziku s posebnom Božijom pomoći i potporom. Pošto je to bio znak koji se ticao objave, nazvan je Objavljena hutba. Slušali su je i bili svjedoci tome dvije stotine ljudi. Neko je skrenuo pažnju Huzuru da govori o ovom veličanstvenom znaku pošto taj dan pada u petak. Iako neki Ahmadi muslimani znaju naziv Objavljene hutbe, koja je također objavljena u formi knjige, oni ne znaju o njenoj historiji i pozadini. Huzur je iznenađen da ima nekih Ahmadi muslimana koji ne znaju o fenomenu Objavljene hutbe. Svaki Ahmadi treba zapamtiti da ovi znakovi pokazani u potporu Obećanog Mesije a.s. jačaju vjeru i svjedočenje su istinitosti Obećanog Mesije a.s. i ušutkaju protivnike i da je ova Objavljenahutba zaista jedan od velikih znakova među znakovima Obećanog Mesije a.s.

Danas je Huzur kratko naveo pozadinu i historiju ove hutbe i kakvo je dejstvo imala na Ahmadi muslimane kad su slušali ovu hutbu i šta su drugi rekli o tome. Huzur je također predstavio nekoliko isječaka iz ove hutbe i, premda se veličina ove hutbe može cijeniti samo njenim čitanjem, isješci koje je Huzur odabrao da pročita danas također pokazuju njenu veličanstvenost i visoki položaj Obećanog Mesije a.s. Objavljenahutba nije uključena u knjizi Tadhkirah vjerovatno zato što je već dostupna u formi knjige. Međutim, Huzur ima određene rezerve o ovome i rekao je kad bude naredno objavljivanje  knjige Tadhkirah da ga dotično odjeljenje treba konsultovati.

Prema predanjima, pozadina Objavljene hutbe je da je dan prije hadži Bajrama Obećani Mesija a.s. obavijestio hazreti maulana Nur ud Din sahiba r.a. da je želio potrošiti dan i dio te noći u ibadetu za sebe i svoje prijatelje. Zbog toga je tražio da mu se pošalju  imena i mjesto stanovanja onih prijatelja koji su bili u blizini tako da ih se može sjetiti dok bude ibadetio. Bila je pripremljena lista i podnesena Obećanom Mesiji a.s. koji je došao da prisustvuje magrib (akšam)  i iša (jaciji) namazu i onda otišao rekavši da odlazi zato što je obećano Bogu da će potrošiti taj dan i dio noći u ibadetu i da nije želio da prekrši obećanje.

Narednog dana je maulvi Abdul Kerim sahib r.a. otišao unutra i osobito pitao Obećanog Mesiju a.s. o govoru (hutbi koju trebaodržati) na što je Obećani Mesija a.s. odgovorio: ‘Bog mi je naredio i bilo mi je objavljeno prošle noći da se publici obratim nekim arapskim frazama. Mislio sam da se radi o nekoj drugoj publici ali može biti da je to ova.’

Kad je Obećani Mesija a.s. ustao da održi hutbu, naložio je maulana Nur ud Din sahibu r.a. i maulana Abdul Karm sahibu r.a. da sjednu blizu da zapisuju hutbu. Kad su obojica bili spremni, Obećani Mesija a.s. je počeo riječima: (Ja Ibaad Ullah – O Božiji robovi). U toku hutbe Obećani Mesija a.s. je naredio ovoj dvojici maulana: ‘Zapisujte sada jer ove riječi možda budu propuštene.’ Nakon što je sjeo po završetku hutbe, maulana Abdul Karim sahib je ustao i na traženje mnogih predstavio prijevod na urdu jezik. Prije nego što je počeo, Obećani Mesija a.s. je rekao da je ova hutba bila znak za ispunjenje dova koje je učinio prethodnog dana i u dijelu noći ako ova hutba bude održana bez pripreme na arapskom jeziku, sve dove će biti primljene. Alhamdulillah, sve dove su bile primljene u skladu sa Božijim obećanjem. Dok je maulana Abdul Kerim sahib čitao prevod Obećani Mesija a.s. je pao na sedždu u svesrdnom izražavanju zahvalnosti Bogu i svi prisutni su pali na sedždu s njim. Dižući se sa sedžde, Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Upravo sam vidio (u viziji) crvenim napisanu rije کمبار(mubarek – čestitke). Ovo znači da je govor stekao primanje.’

Obećani Mesija a.s. piše u svojoj knjizi ‘Nazul Mesih’: ”Ujutro tog dana Hadži Bajrama (Idul-Adha) primio sam objavu: ‘Reci nešto na arapskom.’ Ovo je bio preneseno jednom broju prijatelja. Ja nikada prije nisam održao govor na arapskom. Kad sam tog dana ustao da održim govor na arapskom jeziku na Bajram, Svemogući Bog je učinio da jasan i rječit arapski govor teče s moga jezika koji je bio bogat značenjem i koji je izložen u knjizi pod nazivom ‘Hutba Ilhamija’ (Objavljena hutba). Govor se proteže u više od nekoliko juzva (16 stranica uvezane knjige) i održan je spontano u jednom neprekidnom predavanju. Bog je to u Svojoj objavi nazvao znakom  jer je ovaj govor održan potpuno pod uticajem Božije moći. Ja ne vjerujem da bilo koji arapski govornik, učenjak ili obrazovana osoba može održati takav govor bez pripreme. Približno je stotinu i pedeset pojedinaca bilo svjedok ovom govoru.” (Nazulul Mesih, Ruhani khaza’in, tom 18, str. 588; Tadhkirah, str. 455, izdanje 2009.)

On  u svojoj knjizi ‘Hakikatul Vahi’ piše: ‘Tog jutra 11. aprila 1900. Na dan Hadži Bajrama primio sam objavu: ‘Danas ćeš održati govor na arapskom. Tebi je data moć.’ Iza ovoga je slijedila objava:

Ovo znači da je Milostivi Bog obdario ovaj govor rječitošću. Slijedeći ljudi su bili odmah obaviješteni o ovoj objavi: rahmetli maulana Abdul Kerim sahib, maulvi Hakim Nuruddin sahib, Shaikh Rahmatullah sahib, mufti Muhammed Sadik sahib, maulvi Muhammed Ali sahib M.A., nastavnik (nadzornik) Abdur Rahman sahib, nastavnik Sher Ali sahib B.A., hafiz Abdul Ali i mnogi drugi. U skladu s tim ja sam ustao poslije Bajram namaza da održim bajramski govor na arapskom. Svemogući Bog zna da mi je data sposobnost od nevidljivog i rječit arapski govor koji je nepripremljeno dolazio iz mojih usta je sigurno  bio izvan moje moći. Ja ne mogu zamisliti da bilo ko u svijetu može održati takav govor, koji obuhvata mnogo stranica, sa takvom rječitošću i bez pomoći Božije objave. Arapski govor, koji je nazvan ‘Hutba ilhamijja’ (Objavljena hutba), održana je publici od oko dvije stotine ljudi.  Sva hvala pripada Allahu. Izgledalo je kao da je fontana počela teći iz nevidljivog i ja nisam znao da sam to ja govorio ili je to bio melek koji govori preko mog jezika. Ja sam samo znao da nisam imao udjela u ovom govoru. Rečenica za rečenicom tekle su iz mojih usta i svaka je za mene bila znak. Overečenice su izdane (u formi knjige) pod imenom ‘Objavljena hutba’. Pročitajte ovu knjigu i shvatit ćete kako je nemoguće za nekoga da ustane i nepripremljeno održi tako dugačak govor na arapskom. Ovo je čudo literarne prirode koje je Bog pokazao i niko ne može predstaviti ništa poputtoga.  (Hakikat-ul-vahi, Ruhani Khaza’in, tom 22, str. 375-376; Suština islama, tom 5, str. 159-160)

U knjizi Tarik e Ahmadijjat je napisano da zbog toga što je ova hutba bila ogromni literarni znak Obećani Mesija a.s. je poticao omladinsku organizaciju da je nauče napamet. U skladu s tim su sufi Muhammed sahib, hazreti Mir Muhammed Islamil sahib, mufti Muhammed Sadik sahib, maulvi Muhammed Ali sahib i neki drugi  to naučili napamet. Hazreti maulvi Abdul Kerim sahib koji je imaoduboko literarno rasuđivanje također je bio revanoko ove hutbe da ju je često pripovjedao i bio bi u stanju zanosa nad određenim frazama hutbe. Može se smatrati prirodnim za učenjaka visokog položaja maulane da bude zanesen čudesnim (nadnaravnim) riječima Objavljene hutbe ali je iznenađujuća činjenica da čak djeca koja su slušala ovaj govor nisu mogli a da ne budu zaneseni njome. Hazreti halifatul Mesih II r.a. je rekao da dan kad je održana ova hutba još nije zašao kad se moglo vidjeti da djecaod deset i dvanaest godina ponavljau njene riječi na ulicama Kadiana.  Ovo je bilo izvanredno.

Hutba je bila objavljena (u formi knjige) u augustu 1901. Obećani Mesija a.s. je uredio da je pisari zapisuju a on je lično preveo na urdu i perzijski jezik i sam dodao dijakritičke znakove. Stvarna hutba se završava na 38. stranici knjige i sačinjava prvo poglavlje. Ostatak knjige je Obećani Mesija a.s. napisao kasnije i cijelaknjiga je nazvana ‘Objavljena hutba’ (Khutba Ilhamija’). Kad je knjigabila izdana veliki arapski učenjaci su bili zapanjeni kad su pročitali njenu neuporedivu rječitost i veličanstvene istine i znanje. Uistinu, to je takav znak Muhammedovog Mesije kojem, poslije Časnog Kur’ana, nema ravnog.

‘Našli smo dva sna o ovoj objavljenoj hutbi zabilježena riječima Obećanog Mesije a.s. Pod datumom 19. april 1900. Obećani Mesija a.s. je napisao o snu Miyan Abdullaha iz Sannourra u kojem je Miyan Abdullah Sannourri rekao kako je Munshi Ghulam Kadir (umrli) iz Sannourra  došao ovdje. Miyan Abdullah ga je pitao o ovom skupu. On je rekao da je tamo (na nebesima) bilo veliko komešanje.

Ovaj san je bio tačno u skladu sa snom Sayyad Amir Ali Shaha, jer je on vidio da su, kad je držan govor na arapskom na dan Bajrama, Časni Poslaniks.a.v.s., hazreti Isa a.s. (Isus), hazreti Musa a.s. (Mozes) i hazreti Khidr a.s. bili prisutni među slušaocima i slušali hutbu.  Njemu je ovo pokazano kao vizija dok je sjedio i slušao hutbu.’ (Tadhkirah, str. 256-257, izdanje 2009.)

Dojmovi nekih ashaba Obećanog Mesije a.s. su slijedeći:

Hafiz Abdul Ali sahib je rekao da je bio prisutan u vrijeme Objavljene hutbe i opazio je da se glas Obećanog Mesije a.s. promijenio. Jedan ugledni gospodin koji je bio primalac Božijih objava sjedio je do njega i rekao je da su čak meleki bili prisutni da slušaju  hutbu.

Hazreti Mirza Afzal Baig je rekao da je Obećani Mesija a.s. održao Objavljenu hutbu u džamiji Mesdžid Aksa na arapskom. Obećani Mesija je ponovio svaku riječ tri puta dok su dvojica maulvisa zapisali. Oni bi pitali ako je određena riječ trebala biti zapisana (arapskim pismom) س iliث iع ili Elaf Obećani Mesija bi ih ispravio. Nakon što je hutbabila završena Obećani Mesija je tražio od maulvi Abdul Karim sahiba da publici pročita njen urdu prevod.

 

Hazreti maulvi Sher Ali sahib je rekao da je Obećani Mesija a.s. održao Objavljenu hutbu na  Bajram. On je poslao poruku maulana Nur ud Dinu ujutro dan prije bajrama da mu pošalje listu svih ljudi koji su bili prisutni tako da može činiti dove za njih. Maulvi sahib je pripremio listu i poslao je. Obećani Mesija je molio Allaha sa zatvorenim vratima dvorišta i ljudi koji su došli kasnije proturili bi svoje bilješke (sa imenima) kroz zatvorena vrata. Obećani Mesija a.s. je izašao na dan Bajrama i rekao da je primio objavu da u svojoj hutbi kaže nekoliko fraza na arapskom. Poslao je poruku maulavi Nur ud Din sahibu i maulavi Abdul Kerim sahibu da donesu pera, papir i tintu jer je od njega traženo da govori na arapskom. Obećani Mesija a.s. je započeo svoju hutbu na urdu, kasnije je govorio na arapskom sjedeći na stolici. Bio je kao u zanosu i oči su mu bile zatvorene. U svakoj rečenici njegov glas je bio prvo glasan a onda bi postepeno postao niži. On je rekao pisarima ako neku riječ ne budu čuli da ga pitaju odmah zato što je bilo moguće da to kasnije neće pamtiti. On je rekao sve dok je bio nadahnut od Boga govorio je a kad bi nadahnuće prestalo on bi stao. Kasnije je napravio posebne aranžmane da se to napiše i lično preveo na urdu i perzijski jezik i poticao ljude da to nauče napamet kao što se uči Časni Kur’an. Hazreti Mufti Muhammed Sadik i maulavi Muhammed Ali su to naučili napamet i pripovjedili Obećanom Mesiji u džamiji Mesdžid Mubarak.

Hazreti Mian Amer ud Din je rekao da je poslije održavanja Objavljene hutbe Obećani Mesija a.s. rekao da, dok je izgovarao fraze, nije znao koja će fraza biti naredna. Pred njim bi se pojavile napisane fraze koje bi on pročitao. Čitao je vrlo sporo i bez žurbe.

Hazreti maulavi Abdullah sahib iz Batalvija piše da je Syed Abdul Hai sahib iz Arabije, koji je došao iz Arabije i dugo boravio u Kadianu radi istraživanja i onda dao zavjet bai’ata prenio  slijedeću priču: Poslije čitanja rječitog pisanja Obećanog Mesije a.s. bio sam uvjeren da niko nije mogao napisati nešto poput toga bez Božije pomoći. Međutim, nisam mogao vjerovati da su ovo pisanja Obećanog Mesije a.s. iako su me hazreti maulavi Nur ud Din sahib i drugi učenjaci uvjeravali, njihove riječi nisu otklonile moje sumnje i ja sam počeo ispitivati dokaze iz raznih izvora jesu li ovo stvarno bila pisanja Obećanog Mesije a.s. bez vanjske pomoći. Tako sam napisao neka pisma Obećanom Mesiji i tražio odgovor na njih na arapskom. Ja bih pažljivo čitao ova pisma i uporedio bi ih s njegovim pisanim djelima i uvidio da su oboje isti. Pa ipak sam našao jednu ili drugu razliku između njih. Objašnjenje koje mi je dato bilo je da obično pisanje Obećanog Mesije a.s. u pismima itd, nije imalo čudesan sadržaj i smisao i Božiju potporu jer  je  svoje knjige na arapskom napisao osobitopo Božijoj naredbi i zato su one bile jedinstvene, zaista i trebaju biti jedinstvene inače ne bi bilo razlike između obične litararne vještine i one koja ima Božiju pomoć. Ja sam boravio u Kadianu s ciljem da za sebe pronađem primjer takve Božije pomoći. Kad je došlo vrijeme ‘Objavljene hutbe’ ja sam vidio svojim očima čudesnu hutbu  vezanu za objavu i čuo sam  svojim ušima kako je pojedinac govorio izuzetno rječito i jasno kao dan bez ikakve pomoći. Zbog toga, poslije slušanja Objavljene hutbe ja sam dao zavjet bai’ata sa potpunim uvjerenjem.

Haji abdul Karim sahib je otišao u Egipat radi vojne službe, možda neko vrijeme prije 1940. On je tamo radio na prenošenju poruke i prijatelj po imenu Ali Hassan sahib postao je Ahmadi musliman. Haji sahib bi mu se pridružio i posjetio bi prijatelje Egipćane radi prenošenja poruke. Jedan od njih bio je službenik u odjeljenju telegrafa. Oni su mnogo dana izmijenjivali mišljenja i on je bio uvjeren o svim stvarima ali nije prihvatio da je Obećani Mesija a.s. potčinjeni poslanik. Haji sahib mu je dao knjigu ‘Hutba Illhamija’ da pročita i veći broj dana ga nije  posjećivao. Kasnije je primio pismo od jednog prijatelja koji ga je pozivao na jelo. Kad je tamo stigao ovaj prijatelj je od njega tražio da u njegovo ime napiše pismo bai’ata. On ga je pitao je li riješio pitanje konačnosti poslanstva? Ovaj prijatelj je odgovorio kako je pozvao jednog profesora sa Al Azhar univerziteta na večeru i rekao mu da je nekoliko Indijaca prenosilo poruku i da su mu rekli da je hazreti Isa a.s. umro i da je Isa koji je trebao doći osoba iz ummeta Muhammeda s.a.v.s. koji će doći kao Mesija i Mehdi i da hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana tvrdi da je on taj. Rekao je: ‘Ja se slažem sa svim argumentima ali  Ahmadi kažu da je Mirza sahib potčinjeni poslanik i ja nisam spreman da to prihvatim. Pošto si ti učenjak religije, molim te reci mi je li moj stav ispravan ili nije.’ Ovaj učenjak sa Al Azhar univerziteta odgovorio je  da je pročitao literaturu Mirze sahiba i da je također sreo neke Ahmadi muslimane i s njima izmijenio mišljenje. On je priznao da čak i ako hiljade poslanika dođu koji pripadaju vrsti poslanstva koju Mirza sahib tvrdi, stvar konačnosti  poslanstva ostaje nepovrijeđena. Ovaj prijatelj mu je rekao da će se na ovoj tački pridružiti Ahmadija džematu i da će on kaoučenjak biti odgovoran za to na Sudnjem danu. Ovaj učenjak sa Al Azhara je rekao: ‘Moj odgovor je samo za ovdje; ako me upitaš javno ja ću reći da potčinjeni poslanik ne može doći. Zaista, ako želiš da se pridružiš Ahmadija džematu oslanjajućise na mene, učini to. Što se mene tiče, ima nekoliko zapreka na mom putu, od kojih je najveća da ću, ako postanem Ahmadi, biti otpušten s posla (svjetovno ga je nadvladalo). Prijatelj Egipćanin kaže čim je čuo ovog učenjaka sa Al Azhara riješio je da se pridruži Ahmadija džematu i počeo je čitati ‘Objavljenu hutbu’ i otišao je u krevet tek kad jezavršio čitanje. Noću je vidio u snu kakoObećani Mesija a.s. ide negdje s velikim Džematom. Pitao ga je ko su ovi ljudi i gdje ih vodi. Obećani Mesija a.s. je rekao da su ovo evlije (prijatelji) Božiji koji su došli prije mene u ummetu Časnog Poslanika s.a.v.s. i ja ih vodim da vide Časnog Poslanika s.a.v.s. Ja sam pečat evlija i poslije mene neće biti evlije (prijatelja Božijeg) osim onog ko bude iz mog Džemata i neće biti poslanika poslije Časnog Poslanika s.a.v.s. osim da on bude potčinjeni poslanik, kao što sam ja. On je rekao kad seprobudio da je pitanje poslanstva bilo za njega riješeno i da je bio  radostan. Haji Abdul Karim kaže da je ispunio svoju bai’at formu i napisao cijeli iskaz i poslao to u Kadian.

Sheikh Abdul Kadir Al Magribi bio je vrlo slavan učenjak kojeg je hazreti WaliUllah Shah sahib vrlo dobro poznavao zbog njihovih literarnih, učenih i vjerskih sklonosti. Oni su se prvi put sreli 1916. Jedanput je Allama Al Maghribi tražio od hazreti WaliUllah Shah sahiba da uzme sliku obojice njih i potvrdio njihovo prijateljstvo stavljanjem ruku na Časni Kur’an. Zbog njihovog prijateljstva je Allama Al Magribi, kad je hazreti Musleh Maud r.a. otišao u Damask, došao da ga vidi i postavio mnoga pitanja. Nakon što je čuo odgovore nije mogao a da ne kaže kako Arapi po rođenju govore arapski jezik, oni vrlo dobro znaju Časni Kur’an i da ga niko ne može razumjeti bolje od njih. Hazreti Musleh Maud r.a. mu je rekao da Arapi također ovise o leksikonima kao i drugi. On je rekao da nas je Bog poučio Časnom Kur’anu i objasnio nam ga i premda je naš jezik urdu i mi ga govorimo i nemamo prilike da govorimo na arapskom, naš (arapski) jezik je rječitiji od vašeg itd. Halifa je govorio iz srca i izuzetno rječito na arapskom i Syed sahib koji je sjedio pored posto je pažljiv i rekao maulavi Abdul Kadiru da su oni zaista rječitiji od njih. Na ovo se on malo stišao i počeo govoriti uljudno. U toku razgovora Allama Magribi je također rekao kako knjige Obećanog Mesije a.s. imaju neke jezičke greške. Hazreti Musleh Maud r.a. je odgovorio da, ako ima sposobnost treba objaviti ove greške ili napisati odgovore na ove knjige i objaviti ih. On ga je podsjetio da to nikada ne može uraditi i ako uzme pero da to uradi bit će mu uskraćena sposobnost da piše i ponudio mu da to pokuša. Na ovo ga je Magribi sahib počeo moliti da ne širi poruku Ahmadijata u Arabiji, Siriji i Egiptu jer to dovodi do razdora i da već ima toliko razdora okolo, vehabije su stvorile mnogo jada. On je Halifi predložio da prenosi poruku paganima i kršćanima Evrope, Amerike i Afrike i pošalje ljude sa radosnim vijestima tamo ali da ne govori uopće o takvoj vjeri u Arabiji. On je molio i gunđao na svaki mogući način da Džemat ne oglašava učenja ObećanogMesije a.s. u ovim oblastima niti da šalje misionare. Onda je rekao: ”Mi znamo on je dobar čovjek i ima osjećaj časti za islam ali mi ne prihvatamo njegovo poslanstvo. Vi trebate okupljati ljude jednostavno na: ‘Niko nije vrijedan obožavanja osim Allah”. Hazreti Musleh Maud r.a. je na sve ovo odgovorio vrlo dostojanstvenim i veličanstvenim tonom. On je rekao: ‘Da je ovo naš plan mi bismo to napustili ali ovo je Božija naredba i nema nikakvog našeg uplitanja ili uplitanja Obećanog Mesije a.s. To je Božija naredba i mi ćemo sigurno ovu poruku uputiti svuda.’

Nastavljajući iznošenje Magribi sahib, hazreti Musleh Maud r.a. je poslao maulana Jalal ud Din Shamsa u Siriju. Pripovijedajući o tom vremenu hazreti Syed Zainul Abideen WaliUllah Shah sahib prenosi kako su jednog dana maulana Shams i on govorili o Ahmadijatu s nekoliko prijatelja kad je Sheikh Abdul Kadir došao. Sjeo je i slušao šta govorimo. U toku razgovora spomenuo je susret koji je imao sa hazreti Musleh Maudom r.a. i vrlo prezrivim  tonom ponovio prijedlog koji je iznio Halifi, to jest da ne širi poruku ovdje i šalio se da čak arapska frazeologija arapskih objava nije bila ispravna. To jest, da arapski jezik objava Obećanog Mesije a.s. nije ispravan. On kaže da mu je dao kopiju ‘Objavljene hutbe’ i tražio od njega da je pročita i kaže mu gdje arapski nije ispravan! On je počeo čitati naglas i rekao da jedna ili dvije riječi  nisu arapske riječi. Maulana Shams, koji je sjedio tamo uzeo je arapskileksikon sa police i pokazao mu ove riječi. Svi su bili iznenađeni i Shah sahib je iskoristio priliku i rekao: ‘Ti si poznat kao veliki učenjak i autor ali ne znaš čak toliko arapskog koliko moj student zna!’ Pozvao je svog studenta zato što je on od njega u to vrijeme učio engleski jezik. Magribi sahib je na ovo postao vrlo ljut i ustao je da ode i rekao da će narednog dana to riješiti.

Narednog dana je Shams sahib rekao kako mu je hazreti Musleh Maud r.a. kazao da ne stvara nikakvu gorčinu s Al Magribi sahibom i da ga je uzrujao. Shah sahib je rekao da će popraviti situaciju. Narednog dana obojica su otišli Allama sahibovoj kući i pokucali na vrata. Magribi sahib je izašao napolje i zagrlio Shah sahiba, poljubio ga i tražio oprost. Rekao je da je htio otići da vidi Shah sahiba. Pozvao ih je  unutra na čaj i rekao da će im pokazati kako je proveo prethodnu noć. Unutra im je pokazao novine koje je napisao hazreti Shah WaliUllah sahib i rekao da je prošle noći bio odlučan da objavi pobijanje ovih novina i skupio je knjige hadisa i drugih komentara i poslije iša (jacije) namaza počeo pisati opovrgavanje. Rekao je kako je čitao novine i onda gledao kroz knjige da bi napisao pobijanje i počeo bi pisati ali je osjećao da nije ispravno tako da bi to poderao, napisao bi narednu stranicu ali bi je opet poderao i tako je noć prošla. Njegova žena je pitala šta je s njim i zašto ne spava! On je rekao da se na kraju oglasio azan za fadžr (sabah) namaz a on još uvijek ništa nije napisao. Šta god je pokušao da napiše osjećao je da nije ispravno. Onda je obećao Shah sahibu da ubuduće nikad  neće reči ni riječ suprotstavljanja. Rekao je: ‘Vaša mišljenja su potpuno islamska i trebate širiti ovu poruku slobodno i ja ću također govoriti pozitivno o vama i ako me bilo ko upita, ali ja ne mogu ući u vašu sektu.’ On je hvalio Džemat do kraja života.

Zatim je hazreti halifatul Mesih predstavio nekoliko isječaka sa stranica ‘Objavljene hutbe’ (Hutba Ilhamija). Huzur je ponovo rekao da se njena veličanstvenost može stvarno cijeniti samo čitanjem u cjelosti; međutim, ovi isječci također daju sliku njene veličanstvenosti.

‘O ljudi! Ja sam Mesija Muhammedovog poretka. Ja sam Ahmad, Mehdi i moj Gospodar je uistinu samnom od mog djetinjstva dok ne stignem do groba. Meni je data vatra koja sve proždire i voda koja je slatka! Ja sam (Jemani) zvijezda  i duhovna kiša i izricanje kazne  od mene je kao oštro koplje i moj ibadet je vrsni protuotrov. Ja izlažem svoju veličanstvenost (dostojanstvenost) jednoj skupini ljudi i svoju milost drugoj skupini ljudi. Ja imam oružje u svojoj ruci skojim uništavam griješne i okrutne navike, a u drugoj imam slatki napitak s kojim oživljavam srca.’ (Hutba Ilahmija, str 61-62; Ruhani Khaza’in, tom 16)

‘O ljudi! Radi Boga se bojte Njega i mislite zajedno ili pojedinačno kao osoba koja nije uskogrudna i nema neprijateljstva i mržnje. Zar nije došlo vrijeme od Boga da ima milosti na ljude? I zar nije došlo vrijeme da bezbožnost bude uklonjena i da duše koje gore od žeđibudu zasićene duhovnom kišom? I zar poplava zla nije dostigla svoju visinu a neznanje se raširilo bez mjere? Zemlja je postala bezbožna (nemoralna i pokvarena) i šejtan je zahvalan neznalicama? Zato budite zahvalni Bogu Koji vas se sjetio i sjetio se vaše vjere i sačuvao je od propadanja. On je spasio ono što ste zasijali i vašu ljetinu od propasti i poslao kišu i doveo njenu stoku užitku. On je poslao Svog Mesiju da otkloni štetu i poslao Svog Mehdija radi dobra i koristi (dobitka) i uključio vasu eru vašeg Imama poslije ere koja je bila bez njega.’ (Hutba Ilhamija’, str 66-67; Ruhani Khaza’in, tom 16)

‘Ja sam onaj koji zaključuje .(vilajet – prijateljstvo s bogom), baš kao što je naš Časni poslanik s.a.v.s. zaključio poslanstvo. On je pečat svih poslanika a ja sam pečat svih (evlija-Božijih prijatelja) i neće biti nikakvih (evlija-Božijih prijatelja) poslije mene osim onog ko bude od mene i dadne zavjet meni. Ja sam poslan od Boga sa svom moći, blagoslovom i čašću, i moja stopa je na minaretu koji je najviši od svih. Bojte se Boga, o mladići, i prepoznajte me i nemojte živjeti neposlušno i nemojte umrijeti neposlušni. Blizu je era i blizu je vrijeme kad će svaka duša biti pozvana na odgovornost za ono što je uradila i bit će joj naknađeno.’ (Hutba ilhamija, str. 69-71; Ruhani Khaza’in, tom 16)

Ovo su veličanstvene riječi pozivnice koju je Obećani Mesija a.s. dao s naredbom Uzvišenog Allaha 11. aprila 1900. Ovaj znak i dalje pokazuje svoju slavu do ovog dana i do ovog dana nijedan stručnjak lingvista ili veliki učenjak ili autor, čak i ako je iz Arabije ne može mu biti ravan. Kako ovome ikada može biti ravnog kad su ovo Božije riječi koje su izgovorene sa jezika Obećanog Mesije a.s.Da Allah svijetu općenito i Arapimamuslimanima pogotovo, dadne razumijevanje i hrabrost da prepoznaju ovu poruku onoga ko je poslan od Boga i da postanu pomagači istinskog poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s. da muslimanski ummet naprave jednim ummetom. Da Allah ospsobi nas također da ispunimo svoje odgovornosti!

Zatim je Huzur najavio da će poslije džume namaza klanjati dženazu za dvije osobe. To su Hanifa Bibi sahiba iz oblasti Sheikhupura i Syed Mahmood Ahmad Shah sahiba iz Karačija.