Hutbe 2014.

Hutba 18. april 2014. – Svemogući Jedan Bog


Hutba, 18. april 2014.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajada
hulahtalahbi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija
muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Danas je hazreti Halifatul Mesih predstavio neke isječke iz pisanja Obećanog Mesije a.s. koja oslikavaju stvarnost položaja Uzvišenog Allaha, položaj odlikom kojeg je On Posjednik svih moći i Jedan, Stvaraoc sveg stvaranja i, dok će sve nestati, Allah je iznad toga.

Sada je Časni Poslanik s.a.v.s. jedini izvor da spoznamo Boga ovog svemira. S ciljem da cijenimo Božiju moć moramo se okrenuti Bogu u potpunoj iskrenosti i obožavati Ga. Ako ovo bude urađeno Bog trči da zagrli Svoje robove i posipa ih Svojim blagoslovima. Obećani Mesija a.s. je od nas tražio s velikom zabrinutošću da se na ovaj način povežemo s Bogom i tako ukrasimo svoj život na ovom svijetu kao i na Ahiretu.

Pišući o stvarnosti Boga kako je islam predstavio, Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Bog je svjetlo nebesa i Zemlje. Svako svjetlo koje je vidljivo na visinama ili u dolinama, bilo to u dušama ili tijelima, bilo da je lično ili se odnosi na drugu osobu, bilo da je vidljivo ili skriveno, bilo da je u umu ili izvan njega, ljepota je Njegove milosti. Ovo pokazuje da općenito milost Gospodara svjetova obavija sve i ništa nije lišeno te milosti. On je izvor sve milosti, konačni uzrok svih svjetala i glavno vrelo svih milosti. Njegovo Biće je potpora svemira i sklonište je svemu visokom i niskom. On je taj Koji je sve izveo iz mraka ništavila i dao svemu plašt postojanja. Nijedno drugo biće osim Njega nije u sebi prisutno i vječno, ili da nije primaoc Njegove milosti. Zemlja i nebo, ljudi i životine, kamenje i drveća, duše i tijela, sve je nastalo Njegovom milošću.’ (Barahi-e-Ahmadija, Ruhani Khaza’in, tom 1, str. 191-192, podbilješka, Suština islama, tom I, str. 38)

Obećani Mesija a.s. je napisao slijedeće o Božijoj Jedinstvenosti: ‘Mogu biti četiri vrste pridruživanja. To može biti u pogledu broja, položaja, roda (potomstva, pakoljenj) ili postupka i dejstva. U ovoj suri je proglašeno da je Bog slobodan od svih ovih vrsta. Pojašnjeno je da je On Jedan po broju i nije dva ili tri; Njega svi trebaju; jedino je on Samopostojeći dok je sve drugo neizvjesno  i smrtno i sve ovisi o Njemu; On jeلم یلد  (Lam jalid) što znači da On nema sina koji može tvrditi da je Njegov partner; On je  لم یولد (Lam julad) što znači da on nema oca da dijeli Njegovu moć;  i On jeلم یکن لہ کفوا   (Lam jakul-lahu kufuvan)što znači da niko ne može biti ravan Njemu u Njegovim djelima da bi na račun ovoga tvrdio partnerstvo s Njim. Prema tome, objašnjeno je da je Svemogući Bog slobodan od drugova bilo koje od ove četiri vrste i Jedan je, bez druga.’ (Barahin-e-Ahmadija, Ruhani Khaza’in, tom 1, str. 518, podbilješka 3; Suština islama, tom I, str. 86)

Objašnjavajući ovaj dio Huzur je rekao da je jedan način pridruživanja sa bilo čim ili bilo s kim kad postoji više od jednog nečega ili nekoga, druga vrsta pridruživanja je zbog statusa ili položaja stvari i pojedinaca. Treća vrsta pridruživanja je u pogledu sposobnosti da se nešto radi. Ovdje je vrlo jasno objašnjeno da je Bog Jedan i jedini je vrijedan obožavanja i nijedno drugo biće ne može zadovoljiti potrebe i zahtjeve nekoga kao što Bog može. Ovo je zato što je sve stvoreno osim Njega dok je On oduvijek i zauvijek (uvijek postojao i uvijek će postojati). Sve stvaranje je nastalo i jednog dana će izumrijeti. Odlikom ovoga sve stvaranje je nestalno i prolazno a što god nije stalno ne može omogućiti aranžmane za sebe ili za bilo koga drugog. Šta god je nestalno ima potrebu za Bogom, Koji je trajan. Zaista, ovaj Bog je proglasio da je On napravio opskrbu za sve svoje stvaranje. On je preko i iznad svih drugih kipova i niko ne može biti Njegov partner. Četvrti aspekt je da niko ne može biti ravan Njemu u onome što On čini. Zbog toga niko ne može proizvesti  rezultate i dejstva koje Bog može. Rezultati koje svjetovna osoba postigne nije njegovo lično djelovanje nego su zapravo nagrada njegovog napornog rada po zakonima prirode. To je odlikom dobrotvornosti Božije vrline Rabubijata (vrline da hrani i održava). Nesretan je onaj pojedinac koji se ne okreće takvom Bogu i okreće se od Njega.

Obećani Mesija a.s. je napisao slijedeće o Bogu, Posjedniku svih moći: ‘U Časnom Kur’anu naš Bog ovako opisuje Svoje atribute:

‘Reci: ‘On – Allah, Jedan je! Allah nikoga ne treba, a svi trebaju Njega! Nije rodio i nije rođen! I Njemu niko ravan nije.’ (112:2-5)

Ovo znači da: Vaš Bog je Jedan u Svom Biću i u Svojim atributima. Ni jedno drugo biće nije vječno i trajno i ne postoji samo od sebe kao Njegovo Biće, niti su atributi bilo kojeg bića kao Njegovi atributi. Znanje osobe treba učitelja a ipak je ograničeno. Božije znanje ne treba nikakvog učitelja i neograničeno je. Čulo sluha osobe ovisi o zraku i ograničeno je, no Božije čulo sluha je svojstveno i neograničeno je.  Vid osobe je ovisan o svjetlu i ograničen je. Moć čovjeka da stvori je ovisan o nekoj materiji, treba vrijeme i ograničena je. Božija moć da stvara niti je ovisna o bilo kakvoj materiji ne treba vremena i neograničena je. Svi Njegovi atributi nemaju ravnog i kako On nema ravnog u Svom Biću, niko nije ravan Njemu u Njegovim atributima. Ako bi jedan od Njegovih atributa bio  manjkav, svi Njegovi atributi bi bili manjkavi i zato Njegova Jedinstvenost ne bi mogla biti utemeljena ukoliko On nije bez bilo koga ravnog u Svojim atributima kako je bez ravnog u Svom Biću. On nije ničiji sin niti je bilo ko Njegov sin. On je Samoodržavajući i ne treba ni sina niti oca. Ovo je Jedinstvenost kojoj Časni Kur’an poučava i koja je osnova naše vjere.’ (Predavanje u Lahoru; Ruhani Khaza’in, tom 20, str. 152-155; Suština islama, tom I, str. 46-47)

Objašnjavajući rasuđivanje iza Božije Jedinstvenosti Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘Onda Časni Kur’an  obrazlaže argument u potporu da je Jedan, bez druga, govoreći: ‘Da ima u njima (nebesima i Zemlji) drugih bogova osim Allaha, onda bi oboje bili uništeni….’ (21:23)  ‘…niti postoji ikakav bog s Njim…’ (23:92). To jest, da postoji bilo kakav drugi bog mimo Jednog Koji u Sebi spaja sve savršene atribute, i nebo i Zemlja bi bili pokvareni. Pošto bi bilo neizbježno da ponekad ova množina bogova postupa  jedan protiv drugog, i njihove razlike bi dovele do toga da svemir uvuku u haos, svaki od njih bi radio za dobrobit svog stvaranja; i smatrali bi da je za njihovu udobnost dozvoljeno uništiti druge. Ovo bi također vodilo haosu.’ (Barahin-e-Ahmadija, Ruhani Khaza’in, tom 1; str. 518, podbilješka 3; Suština islama, tom I, str. 86-87)

Opisujući neke Božije atribute Obećani Mesija a.s. je napisao:

‘…Božiji atributi kojima nas Časni Kur’an poziva, koji su slijedeći: ‘On je Allah, nema boga osim njega, Znalca nevidljivog i vidljivog, On je Darovalac bez traženja, beskrajno milostiv’ (59:23). ‘Gospodar Sudnjeg dana’ (1:4), ‘…Vladara, Časnog, Darovaoca mira, Darovaoca sigunosti, Zaštitnika, savršeno Nadmoćnog, Ispravljača neispravnog, Uzvišenog..’ ‘…On je Allah, stvaralac, Onaj Koji započinje stvaranje, Onaj koji daje oblik. Njemu pripadaju najljepša imena. Sve što je na nebesima i na Zemlji Njega veliča. On je moćni, Mudri’ (59: 24-25). ‘…Sigurno je Allah uvijek kadar činiti sa svakom stvari što god On želi’ (2:21) ‘…Gospodar svih svjetova, milostivi, Darovaoc bez traženja, Samilosni, Gospodar Sudnjeg dana’ (1:2-4). ‘…Ja odgovaram na molitvu molitelja kad Me zove’ (2:187). ‘…vječno živi, Samouzdržavani, Sveodržavajći…’ (2:256) ‘Reci: On-Allah, Jedan je! Allah nikoga ne treba a svi trebaju Njega! Nije rodio i rođen nije! I Njemu niko ravan nije’ (112:2-5)

Ovo znači da je Bog Jedan bez druga i niko drugi osim Njega nije vrijedan obožavanja i pokornosti. Ovo potvrđivanje je dato zato što bi, da On nije bez druga, možda postojalo shvatanje i bojazan da On može biti savladan od strane nekog suparnika, u kojem slučaju bi Bog  uvijek bio u opasnosti. Ova potvrda – da niko nije vrijedan obožavanja osim Njega znači da je On tako savršen i da su njegovi atributi tako izvanredni i uzvišeni da, ako bi odabrali boga iz svemira koji bi bio opremljen savršenim atributima, ili ako bi zamišljali u svojim umovima najbolje i najuzvišenije atribute koje Bog treba posjedovati, On bi bio uzvišeniji od svih naših zamisli. On, Kojeg niko ne može nadmašiti i od Kojeg niko ne može biti uzvišeniji. To je Bog da bi, pridružiti bilo koga u obožavanju Njega bilo najveća greška. Onda je on rekao: On je Znalac nevidljivog, to jest, jedini On zna Sebe.

Niko ne može shvatiti Njegovo Biće. Mi možemo shvatiti Sunce i Mjesec u njihovj cjelovitosti ali ne možemo shvatiti Boga u Njegovoj cjelosti. Onda je rekao: عالم الشھادۃ (Alemu-Šahadate) to jest On je Znalac vidljivog, to jest ništa nije skriveno od Njega. Ne može se zamisliti da On ne bude upoznat o bilo čemu. On svaki djelić svemira ima u Svom vidu; ali čovjek nema takvu shvatljivu viziju. On zna kad će prekinuti ovaj sistem i dovesti do Sudnjeg dana. Niko drugi ne zna kad će se to dogoditi. Jedini je Bog taj Koji zna sva ova vremena. Onda je rečeno:    ھوالرحمن  (Huwa Rahman)On je Samilosni. Ovo znači da je prije nastanka duša i prije nego što je od njih potekao bilo kakav postupak, čisto iz Svoje milosti  a ne bilo kakve druge svrhe, niti kao nagradu za neki postupak, On pravi dužnu opskrbu za svakoga; kao na primjer, On je stvorio Sunce i Zemlju i sve druge stvari za našu korist prije nego što smo mi nastali i prije nego što je bilo kakav postupak potekao od nas. Ova Božija blagodat je u Božijoj Knjizi  označena kao Rahmanijat, i na račun toga je Svemogući Bog nazvan Rahman. On bogato nagrađuje ispravna djela i ne da da bude izgubljen bilo čiji napor. On je onda rekao:  الرحیم (Ar-Rahim) to jest na račun ovog atributa On je nazvan Rahman i ovaj atribut je označen kao Rahimijat.

Onda je on rekao: ‘Gospodar Sudnjeg dana’ (1:4) to jest On je Gospodar Sudnjeg dana. Ovo znači da On u Svojoj ruci čuva naknadu svakoga. On nije odredio nikakvog posrednika (zastupnika) kojem bi predao  upravljanje nebesima i Zemljom, a da se On povukao od toga sve skupa, da se više ne brine o tome, ostavljajući posredniku odluku svih naknada cijelo vrijeme. Onda je rekao: ‘…Vladara, Časnog…’ (59:24). To jest, On je Vladar bez ikakve mahane. Očito je da ljudska vladavina nije bez mahane. Na primjer, ako bi svi stanovnici zemaljskog vladara napustili zemlju i iselili se u drugu, njegova vladavina bi se završila. Ili ako bi svi ljudi bili napadnuti glađu, kako bi se skupio porez? Ili ako bi tog vladara ljudi  ispitivali šta je to što on ima preko onoga što oni imaju na račun čega mu se trebaju pokoravati šta bi on rekao u odgovoru? No, Božija vladavina nije podložna nikakvom nedostatku. On sve može uništiti u jednom mahu i može stvoriti drugo kraljevstvo.  Da On nije takav Stvaraoc, koji posjeduje sve moći, Njegovo kraljevstvo ne bi izdržalo bez nepravde. Na primjer, nakon što je oprostio i jednom dao spas ljudima svijeta kako bi stekao novi svijet? Bi li On nastojao da zgrabi one kojima je već dao spas tako da ih može poslati natrag na svijet, i bi li On nepravedno opozvao Svoj oprost i spas? U takvom slučaju, Njegovo božanstvo bi se pokazalo manjkavim i On bi postao nesavršen upravljač kao svjetovni vladari koji oblikuju uvijek nove zakone za svoj narod i stalno budu zlovoljni; i kad u svojoj sebičnosti  otkriju da ne mogu nastaviti bez činjenja nepravde, oni tome pribjegnu bez grižnje savjesti i kajanja. Na primjer, kopnena vlast smatra odobrivim da se pusti da putnici manje lađe budu uništeni s ciljem da se osigura sigurnost većoj lađi, ali Bog nije pod takvom prinudom.

Da Bog nije svemoguć i da nema moć da stvara iz ničega, On bi bio primoran ili da pribjegne nepravdi kao slabi vladari ili bi se uhvatio pravde i izgubio svoje božanstvo. Božija lađa nastavlja svojim putem s punom snagom na bazi pravde.

Onda je on rekao:  السلام (As-Salam) to jest On je izvor  mira, to jest On je Čuvar protiv svih mahana, i nesreća, i teškoća i omogućava sigurnost za sve. Da je On bio podložan da bude pogođen nesrećom ili bude ubijen od Svojih ljudi, ili da bude nemoćan u Svojim planovima, kako bi srca ljudi u takvim slučajevima bila utješena uvjerenjem da će ih On izbaviti iz nesreća? Svemogući Bog opisuje stanje lažnih bogova slijedećim riječima: ‘…Zaista, one koje vi pozivate mimo Allaha ne mogu stvoriti ni mušicu, makar se u tom udružili zajedno. I ako bi mušica išta od njih otela, oni to ne bi mogli ponvo od nje izbaviti. Zaista su bez moći, i onaj ko traži, i onaj od koga se traži. Oni ne cijene Allaha visokom dostojanstvenošću na koju On ima prvao. Zaista je Allah silan (i) ima nadmoć’ (22:74-75).

Oni koje vi pozivate mimo Allaha ne mogu stvoriti čak ni mušicu, iako bi se svi udružili zajedno radi ovoga; i ako bi mušica od njih nešto otela oni to od nje ne bi mogli oteti natrag. Njihovom obožavanju nedostaje inteligencije i njima samim nedostaje moći. Mogu li ovakvi biti bogovi? Bog je Onaj Ko je moćniji od svih onih koji imaju moć. On je Moćni, Koji je najviši (vrhovni) nad svim. Niko Ga nemože uhapsiti ili Ga ubiti. Oni koji padnu u takve greške nemaju istinsko shvatanje o Božijim aributima.

Onda je on rekao: Onda je Bog Darovaoc sigurnosti i izlaže dokaze Svojih atributa i Svoje Jedinstvenosti. Ovo pokazuje da onaj ko vjeruje u Istinskog Boga ne bude osramoćen ni u kojem društvu, niti će osjećati grižu savjesti u Božijem prisustvu, jer on je opremljen snažnim dokazima. No, onaj ko vjeruje u lažne bogove sam se nalazi u velikoj muci. On svaku besmislenu stvar opisuje kao zagonetku tako da mu se ne bi smijali i nastoji da sakrije vidljive greške.

Onda je On: ‘…Darovaoc sigurnosti, Zaštitnik, Moćni, Ispravljača neispravnog,  …’ (59:24)

Što znači da On čuva sve i najviši je nad svim i postavlja ispravno sve što je možda pogrešno i potpuno je Sam Sebi dovoljan.

Onda je rečeno: ‘On je Allah Stvaraoc, daje oblik. Njegova su najljepša imena’ (59:25).

Ovo znači da je Stvaraoc tijela kao i duša. On određuje izgled bebe u maternici. Njemu pripadaju sva prelijepa imena o kojima se može misliti.

‘Sve na nebesima i na zemlji Njega veliča, On je moćni, Mudri’ (59:25)

Stanovnici nebesa i stanovnici Zemlje Ga veličaju. Ovo pokazuje da su nebeska tijela  također naseljena i da njihovi stanovnici slijede Božiju uputu.

‘…Allah ima moć da čini sve što On hoće’ (2:21)

Onda je on rekao: ‘On ima moć da čini sve što On hoće. Ovo pruža veliku utjehu za Njegove obožavaoce, jer šta se može očekivati od boga koji je slab i bez moći?

Onda je rečeno: ‘Gospodar svih svjetova, Milostivi, Darovaoc bez traženja, Samilosni, Gospodar Sudnjeg dana’ (1:2-4) ‘…Ja odgovaram na molitvu molitelja kad on Mene zove’ (2:187).

To jest, On je Gospodar svjetova, Najmilostiviji, Najsamilosniji, Gospodar Sudnjeg dana. Ovo znači da On obezbjeđuje za svemir i Sam je Gospodar Sudnjeg Dana i nije povjerio suđenje bilo kome drugom. Onda je rečeno: Ja odgovaram na poziv onoga ko Me zove.

Onda je rekao: ‘…Živi, Samodržavani i Sveodržavajući…’ (2:256) To jest vječno Živi, Samoodržavani i Sam Sebi dovoljan.

Život svakog života i potpora svakog bića. On je vječno živi jer  da On nije vječno Živi Njegovi obožavatelji bi bili zabrinti da On ne bi umro pred njima. Onda je rečeno: ‘Proglasi: On je Allah, Jedan. On ne rađa niti je rođen; i ne postoji niko ko je Njemu ravan ili nalik Njemu.’ (Filozofija islama, str. 95-104)

Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘Cilj svih naredbi religije islama je da objasni stvarnost ljepote koja je urođena u riječi ‘islam’. Časni Kur’an obuhvata učenja koja rade prema dragom Bogu. Ona izlažu Njegove ljepote i podsjećaju nas o Njegovoj dobrotvornosti, pošto ljubav bude stvorena bilo opažanjem ljepote ili spominjanjem dobrotvornosti. Kur’an poučava da je odlikom Svoje izvanrednosti Bog  Jedan, bez druga. On ne pati od kakvog nedostatka. On obuhvata sve dobre odlike i pokazuje sve uzvišene moći. On je Tvorac sveg stvaranja i porijeklo (praizvor) sve milosti.

On je Gospodar sve naknade i sve se vraća Njemu. On je blizu a ipak daleko i On je daleko a ipak blizu. On je iznad svega ali se ne može reći da postoji neko ispod Njega. On je skriveniji nego bilo šta drugo ali se ne može reći da postoji nešto  očitije od Njega. On postoji Sam od Sebe u Svom Biću i sve je živo kroz Njega. On Sam Sebe održava i On održava sve. On podupire sve a ne postoji ništa da Njega podupire. Ne postoji ništa što je nastalo samo od sebe ili da može živjeti bez Njega samo od sebe. On obuhvata sve ali  se ne može reći šta je priroda tog obuhvatanja. On je svjetlo svega na nebu i na zemlji i svako svjetlo isijava iz Njegove ruke i odraz je Njegovog Bića. On proviđa za svemir. Ne postoji duša koju On ne održava i koja opstaje sama od sebe. Ni jedna duša nema nikakve moći koju nije stekla od Njega i koja postoji sama od sebe. Dvije su vrste Njegove milosti. Jedna je vječito pokazana a da nije rezultat bilo kakvog postupka na strani nekoga. Na primjer, nebo i Zemlja, Sunce, Mjesec i planete, voda, vatra i zrak, i  svi djelići svemira koji su stvoreni za našu udobnost, i sve one stvari koje smo trebali bile su omogućene prije našeg nastanka. Sve je ovo urađeno kad mi nismo čak ni bili prisutni.  Nikakav postupak nije potekao od nas. Ko može reći da je Sunce stvoreno na račun nekog njegovog postupka ili da je Zemlja stvorena kao posljedica nekog njegovog dobrog djela? Ovo je milost koja je stupila u djelovanje prije stvaranja čovjeka i nije rezultat bilo čijih postupaka. Druga vrsta Božije milosti stupa u dejstvo u posljedici ljudskih postupaka. (Predavanje u Lahoru, Ruhnai Khaza’in, tom 20, str. 152-153; Suština islama, tom I, str. 43-44)

Pišući o Časnom Poslaniku s.a.v.s. kao jedinom putu prema Bogu, Obećani Mesija a.s. je rekao:

‘Naša duša i svaki djelić našeg bića padaju na sedždu pred Moćnim, Istinitim i Savršenim Bogom Čijom rukom su nastali svaka duša i svaki djelić stvaranja skupa sa svojim sposobnostima i kroz Čiju potporu je svako biće održavano. Ništa nije izvan Njegovog znanja, izvan Njegove kontrole ili izvan Njegovog stvaranja. Mi prizivamo hiljade blagoslova, selama i milosti na Časnog Poslanika Muhammeda, odabranog s.a.v.s., kroz kojeg smo spoznali Živog Boga Koji nam daje dokaz Svog postojanja kroz Svoju Riječ. On nam pokazuje izvanredne znakove Svog sjajnog lica koje posjeduje trajnu i savršenu moć. Mi smo našli Poslanika s.a.v.s. koji nam je pokazao Boga i mi smo spoznali Boga Koji je sve stvorio kroz Svoju savršenu moć. Kako je uzvišena Njegova moć da ništa nije nastalo bez nje i ništa ne može nastaviti da postoji bez pomoći te moći. Taj istinski Bog posjeduje bezbrojne blagoslove, bezbrojne moći, bezbrojne blagodati i dobrotu. Nema drugog Boga osim Njega.’ (Nasim-e-Da’wat, Ruhani Khaza’in, tom 19, str. 363; Suština islama, tom I, str. 39)

Obećani Mesija a.s. je napisao o onima koji ne vjeruju u Božije postojanje i rekao: ‘Božije Biće je nadnaravno i preko iznad i najtajnije i ne može se otkriti samo snagom ljudskog rasuđivanja. Nijedan argument to ne može nepobitno dokazati, pošto razum može putovati samo toliko daleko da razmišljajući i posmatrajući svemir osjeća potrebu za Stvaraocem. Ali osjećaj potrebe je jedna stvar a posve druga je stići na sigurnost da Bog, za Kojim su osjećali potrebu, zapravo postoji. Kako je rad razuma manjkav, nepotpun i sumnjiv, filozof ne može prepoznati Boga samo kroz promišljanje i rasuđivanje. Većina ljudi koji pokušavaju da odrede postojanje Svemogućeg Boga samo kroz rasuđivanje, na kraju postanu ateisti. Razmišljajući nad stvaranjem nebesa i Zemlje ne pomaže im mnogo i oni počinju da se rugaju i ismijavaju Božijim ljudima. Jedan od njihovih argumenata je da u svijetu postoje hiljade stvari koje nemaju upotrebu i čije uobličavanje ne pokazuje postojanje onog koji daje oblik. Oni postoje samo kao uzaludne  i beskorisne stvari. Ovi ljudi izgleda ne shvataju da nije neophodno da nedostatak  znanja o nečemu negira postojanje toga. U svijetu postoje milioni ljudi koji sebe smatraju vrlo mudrim filozofima i koji potpuno negiraju postojanje Boga. Očito je  da oni to ne bi negirali da su otkrili snažan razlog za Božije postojanje.  Da su otkrili uvjerljiv dokaz u potporu Božijeg postojanja oni to ne bi bestidno i u porugi odbili. Očito je, zato, da niko koji se ukrcava na lađu filozofa može naći izbavljenje iz oluje sumnji, nego je određeno da bude utopljen, i takav nikada neće imati pristup pijenju čiste Jedinstvenosti.

Lažan je i smrdljiv navod da se vjerovanje u Božiju Jedinstvenost može postići drugačije nego kroz Časnog Poslanika s.a.v.s.; niti čovjek može postići spas bez toga. Kako tu može postojati vjera u Božiju Jedinstvenost ukoliko nema savršene sigurnosti u pogledu Njegovog postojanja? Budite sigurni, zato, da se vjerovanje u Božiju Jedinstvenost  može postići samo kroz Poslanika, jer je naš Časni Poslanik s.a.v.s. uvjerio ateiste i pagane Arabije o postojanju Svemogućeg Boga pokazujući im hiljade nebeskih znakova. Do danas, istinski i savršeni sljedbenici Časnog Poslanika s.a.v.s. predstavljaju ove znakove ateistima. Istina je da, dok osoba ne opazi žive dokaze Živog Boga, šejtan ne odstupa iz njegovog srca, niti istinska Jedinstvenost ulazi u njega, niti on može sa sigurnošću vjerovati u Božije postojanje. Ova uzvišena i savršena Jedinstvaenost se cijeni samo kroz Časnog Poslanika s.a.v.s. (Hakikat-ul-Wahi, Ruhani Khaza’in, tom 22, str. 120-121; Suština islama, tom I, str. 40-41)

Pišući o potpunom vjerovanju u Boga, Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Naš Bog posjeduje mnoga čuda, ali ona su vidljiva samo onima koji postanu Njegovi iz iskrenosti i odanosti. On ne otkriva Svoja čuda onima koji ne vjeruju u Njegovu moć i koji Mu nisu iskreni i odani. Kako je nesretan čovjek koji ne zna da ima Boga Koji ima moć da čini sve što On hoće. Naš Džennet leži u našem Bogu. Naša najveća radost je u našem Bogu jer smo Ga spoznali i u Njemu našli svaku ljepotu.  Ovo bogatstvo je vrijedno da ga steknete iako  možda trebate položiti svoj život da ga steknete.  Ovaj rubin je vrijedan da ga kupite iako možda izgubite sebe da ga steknete. O vi, koji ste lišeni! potrčite ovoj fontani i ona će vas zadovoljiti. To je fontana života koja će vas spasiti. Šta treba da uradim, i kako da srca utisnem ovim dobrim vijestima, i u koji bubanj da udaram da najavim da je ovo vaš Bog, da bi ljudi čuli? Koji lijek da stavim na uši ljudi da oni čuju?’ (Kashti Nuh, Ruhani Khaza’in, tom 19, str. 21-22; Suština islama, tom I, str. 98-99)

U slijeđenju Imama ovog doba i istinskog i revnog poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s., da nas Allah osposobi da poruku o Živom Bogu uputimo svijetu i da učinimo da oni shvate o Živom Bogu, Koji sluša i pokazuje znakove i da se oni okrenu Njemu. Da mi također osnujemo živi odnos sa Bogom i prakticiramo Njegova učenja i obožavamo Ga i da imamo ispravnu pronicljivost o Njegovim atributima i postanemo primaoci Njegovih blagoslova i da mi i naše buduće generacije budemo zaštićeni od pripisivanja drugova Bogu.