Hutbe 2014.

Hutba 09. maj 2014. – Nema boga osim Allaha


Hutba, 9. maj 2014.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajada

hulahtalahbi nasre hil aziz, Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadija muslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

 

Mi praktično svijetu predstavljamo naš slogan ‘Ljubav svakome mržnja nikome’. Mi također to činimo da uklonimo nerazumijevanje  ili pogrešno shvatanje da Ahmadija džemat i njegovi članovi su kivni i imaju zlovolju prema drugima ili da sebe smatramo boljim od drugih. Mi također koristimo ovaj slogan da svijetu objasnimo da islam poučava ljubavi, miru i ljubaznosti i da nije ispravno povezivati okrutnost i zlonamjernost s vjerom islam. Mi ovaj slogan koristimo da naznačimo da želimo živjeti zajedno rušenjem zidova mržnje. Kad služimo vjeri na bilo koji način uopće ili kad širimo poruku islama mi to činimo zato što imamo ljubav za svaku osobu u svijetu i želimo ukloniti mržnju iz svakog srca i umjesto toga zasaditi sjeme ljubavi. Mi to činimo zato što je ovo to čemu nas je poučio naš učitelj Časni Poslanik s.a.v.s. Mi smo vidjeli  kako je zbog svog sažaljenja prema svijetu bio očajan u toku svog noćnog ibadeta Bogu; zaista, on je bio očajan i jecao je na sedždi pred Bogom do takvog stepena da je Allah ovaj njegov očaj zabilježio u Časnom Kur’anu kao dokaz za one koji nemaju zlobe ili mržnje u srcima i ovo će trajati do kraja vremena. Ovo je zabilježeno tako da oni koji u budućnosti budu iznosili prigovore protiv njega mogu razmisliti nad tim prije iznošenja prigovora i oni koji sebe pridržuju islamu mogu pokušati i slijediti njegov blagoslovljeni primjer. Zaista je u Časnom Kur’anu rečeno: ‘Pa zar ćeš ti zbog njih sebe tugom ubiti, ako oni u ovaj govor neće da vjeruju.’ (18:7)

Šta je bilo to u šta ljudi tog vremena nisu vjerovali što je očajavalo Časnog Poslanika s.a.v.s.? Oni nisu vjerovali u odustajanje od pripisivanja partnera s Bogom, oduzimanja čovjeka za Božijeg sina. Širk ili pripisivanje partnera s Bogom je grijeh koji je Bog nazvao neoprostivim.  Ljubav i sažaljenje za svako ljudsko biće, čak za idolopoklonika, je to čime se čini praktičan napor da ih se dovede ispravnom putu i također moli (Boga) za njih. Ako Ahmadi muslimani hoće da imaju stvarnu pronicljivost izreke ‘Ljubav svakome mržnja nikome’ trebaju nastojati i naučiti njene pravce od našeg učitelja i dobrotvora, Časnog Poslanika s.a.v.s. i procjenjivanjem svog nivoa razumijevanja Božije Jedinstvenosti.

Primjer ovoga je kad su ljudi Časnog Poslanika prešli sve granice u svojoj okrutnosti i tlačenju prema njemu, umjesto da moli (Boga) protiv njih on je podigao svoje ruke da moli Boga i molio za njih da budu upućeni. Kad su ga druga plemena proganjala on je molio Boga: ‘O Bože, uputi pleme Dos.’ Njegova ljubav i sažaljenje nije bila ograničena na njegove bližnje. Njegovo srce parajuće sažaljenje je bilo samo radi toga da utemelji Božiju Jedinstvenost i spasi svijet od propasti. Danas ima hiljadu vrsta idolopoklonika u  svijetu i ogromna većina ne vjeruje u Božije postojanje i potreba je da se prihvati učenje kojem je poučavao Časni Poslanik s.a.v.s. s ciljem da se utemelji Božije kraljevstvo i Njegova Jedinstvenost u svijetu.

Mi ne trebamo osjećati samozadovoljstvo samo uzvikivanjem slogana koje svijet cijeni i zbog kojih nas hvale na raznim mjestima. Mi trebamo voditi računa da je ovaj slogan samo jedno sredstvo da postignemo širi cilj za koji je čovjek bio stvoren. Naši humanitarni radovi, naša promocija, i praksa ljubavi, i naše odbijanje mržnje, i naša mržnja prema samoj mržnji je da steknemo Božiju ljubav i da utemeljimo Božiju Jedinstvenost. Mi ne mrzimo nijednog pojedinca, zapravo mi mrzimo šejtanske prakse i osjećamo sažaljenje prema onima koji slijede ove prakse i zbog ovog sažaljenja mi želimo da ih udaljimo od ovih  prljavih praksi i spasimo ih od Božije kazne. Naša ljubav prema svijetu nije rođena iz bilo kakvog svjetovnog motiva, mi jednostavno želimo ukloniti njihovu mržnju i ne tražimo ništa od njih i ono što radimo  radimo da tražimo Božiju ljubav i da održimo Njegovu Jedinstvenost. Zato, ne trebamo uzvikivati slogane samo da bi se to drugima dopalo nego to trebamo činiti da ostvarimo svoje ciljeve.

Mi smo sretni da nas je Obećani Mesija a.s. izabrao u ovo doba da tražimo Božiju ljubav i da tražimo sažaljenje za ljude i dao nam učenje da ovo postignemo. On je rekao:

‘Dva su savršena puta vjere: jedan je da volimo Boga a drugi da volimo ljude do takve mjere da osoba smatra da su njihove teškoće njegove vlastite i da molimo (Boga) za to.’

On je također rekao: ‘Nije dobar način da nanosimo bol nekome samo na temelju vjerskih razlika.’

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Moja vjera je da ne budemo grubi čak prema neprijatelju. Ja uistinu kažem:Nemojte nikoga smatrati svojim ličnim neprijateljem i potpuno napustite praksu gajenja zlobe.’ Možda neko misli da kad ne bude nikakve mržnje prema bilo kome koje onda neprijateljstvo? Ali Obećani Mesija a.s. nam je to objasnio da nikoga ne smatramo svojim ličnim neprijateljem među onima koji imaju neprijateljstvo prema nama na religijskim osnovama. Mi ih možemo ispraviti ali ne trebamo imati ličnog neprijateljstva s njima i ne trebamo slijediti prakse uzgajanja zlobe. On je također rekao:

‘Sažaljenje i saosjećanje s ljudima je velika forma obožavanja i ogroman je izvor sticanja zadovoljstva Uzvišenog Allaha.’ On je također rekao: ‘Uzvišeni Allah kaže: Budite saosjećajni prema ljudima bez obzira na vjeru i nacionalnost’. Hranite siromašne, oslobađajte roba, i izbavite one u dugu, i pomažite onima pod teretom i ispunjavajte dužnosti istinskog sažaljenja prema ljudima.’

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Meni se ne sviđaju riječi onih koji svoje sažaljenje ograničavaju na svoju nacionalnost. Ja vas stalno savjetujem da nikada ne ograničavate svoj djelokrug sažaljenja.’ On je također rekao: ‘Vi trebate iskazati sažaljenje prema Božijem stvaranju kao da su oni vaši krvni srodnici, baš kao što to čine majke prema svojoj djeci. Onaj ko čini dobro s prirodnom strašću kao majka nikada ne može biti hvalisav.’

Ovo su standardi ljubavi i sažaljenja prema drugima kako je naredio Bog  i Njegov Poslanik s.a.v.s. i kako je naređeno u Časnom Kur’anu. Takvo je lijepo učenje islama o ljubavi prema stvaranju.  Možemo li postići ovaj nivo od bilo kuda drugog osim od Boga i onoga ko je poslan od Boga u ovo doba i u potčinjenosti Časnom Poslaniku s.a.v.s.? Sigurno ne možemo. Prema tome, ‘Ljubav svakome mržnja nikome’ nije naš konačni cilj; zapravo, to je sredstvo za cilj; da postignemo Božiju ljubav.

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je prije nekog vremena smatrao da radnici i menadžment humanitarne organizacije ‘Humanity First’ imaju ideju da, ako svoje služenje ljudima pruže nevezano za vjeru, možda će ih svijet više cijeniti. Huzur je objasnio centralnom menadžmentu ovdje da njihov značaj nije što su povezani s vjerom i Džemat je spomenut u njihovim radovima na jedan ili drugi način. I tu nema ničeg pogrešnog, ako treba biti, spomenite Džemat u nekim primjerima. Ono što trebabiti u vidu jeste da mi služimo ljudima da steknemo Božije zadovoljstvo. I mi služimo ljudima zbog Božije naredbe da ispunjavamo dužnosti prema ljudima. Mi također trebamo imati vezu s Bogom i trebamo čuvati svoj ibadet jer bez ovoga nema nikakve koristi u služenju ljudima.

Oni (centralni menadžment) razumiju, ali je Huzur želio da kaže radnicima i menadžmentu svih drugih ogranaka ove organizacije (Humanity First) u drugim zemljama, sa nekoliko izuzetaka, od koji su većina Ahmadi muslimani, da će njihov rad biti blagoslovljen kad osnuju snažnu vezu s Bogom i budu nastojali da svoj rad usmjere da traže Božije blagoslove i budu započinjali svoj posao s dovom. Bez ovoga nijedan naš posao ne može biti blagoslovljen, nije važno koliko je inteligentno planiranje urađeno.

Huzur je neko vrijeme već želio da govori na ovu temu jer je smatrao da je važna stvar da je se dotakne. Vraćajući se na temu slogana ‘Ljubav svakome mržnja nikome’ Huzur je želio da dobro objasni da nema sumnje da su vrlina služenja (Božijem) stvaranju, sažaljenje prema stvaranju, uklanjanjene prijateljstva i širenje ljubavi velika pobožnost, ali ne treba smatrati da je ovaj slogan cilj našeg života. Mi ne trebamo misliti da je pridržavanje ovom sloganu postizanje našeg cilja. Ovaj slogan zapravo je sredstvo za cilj, cilj koji je cilj našeg života. To je odskočna daska prema cilju za koji se dogodio dolazak Časnog Poslanika s.a.v.s. i onda je u ovo doba u potčinjenosti njemu od Boga poslan Obećani Mesija a.s. da ostvarimo ovaj cilj. A taj cilj je da usadimo istinsku pronicljivost u Božiju Jedinstvenost i nastojimo da prakticiramo sve Božije naredbe. Da blagoslovljeni uzor Časnog Poslanika s.a.v.s. uzmemo za svoj cilj i nastojimo koliko god možemo da to steknemo jer samo to vodi sticanju svih vrsta visokog morala i vrlina.

Jednom je nastala diskusija u vrijeme hazreti Musleh mauda r.a. kad su objavljeni članci u Al Fazl (novinama) ili su neki ugledni ljudi predstavili svoje mišljenje o tome šta treba biti moto Džemata. Moto koji je Džematu dao hazreti Musleh Maud r.a. ili onaj na koji je u to vrijeme skrenuo njihovu pažnju bio je moto koji jača vjeru, ojačava vjerovanje kroz koje budu ispunjene dužnosti prema Bogu kao i dužnosti prema ljudima. Bila su dvojica uglednih pojedinaca od kojih je jedan predložio da naš moto trebabiti: ‘…nadmećite se, onda jedan s drugim u dobrim djelima…’ (2:149) dok su drugi rekli da naš moto treba biti: ‘Ja ću dati prednost vjeri nad svjetovnim stvarima.’ Hazreti Musleh Maud r.a. se složio da trebabiti jedan ili drugi moto. Sve organizacije u svijetu čuvaju moto i ako su ozbiljne i pouzdane upostizanju svog cilja, oni čine ozbiljne napore da postignu taj cilj tako da mogu biti prepoznatljive među drugima.

U svijetu se uzvikuju slogani za moto o moralnom razvoju, uzvikuju se slogani za moto o akademskom razvoju i ako su ljudska prava negdje narušena političke organizacije uzimajuza svoj moto riječ ‘sloboda’ i čine napore u ovom pogledu i uzvikuju slogane. Bilo koja druga posebna situacija negdje drugo,izrodi osobit moto. Razlog za moto je da se to (što moto govori) utemelji u svijetu i da se u isto vrijeme također ima u vidu. Na hiljade je dobrih puteva u svijetu i ako se izabere jedan od njih očito je to dobro imati kao svoj moto. Međutim, ovo ne znači da sve druge dobre stvari nisu potrebne skupa s tim. Zapravo moto  se uzima imajući u vidu ono što je potrebno i što je na raspolaganju i izabiranjem jednog dobrog puta.

Hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da su neka mota međusobno povezana. Na primjer moto ‘pokorite se Bogu’ i ‘napredujte u vrlinama’ su ovisni zato što poslušnost Bogu nije moguća bez napredovanja u vrlinama i onaj ko nema vrlina (ko nije čestit) ne može biti poslušan Bogu. Slično tome moto ‘Ja ću dati prednost vjeri nad svjetovnim stvarima’ i ‘Ja ću nastojati da nadmašim u dobrim djelima’ su podudarni i međusobno povezani. Prema tome, sve vrline su dobre i mi trebamo nastojati i posvojiti ih. Međutim, što se tiče mota, ponekad neki ljudi sebe ograničavaju potpuno na moto i smatraju da je to sve. Kao naši mladi i neki drugi koji su zaboravili o svojoj vjeri ali su vrlo željni da uzvikuju slogan ‘Ljubav svakome mržnja nikome’ jednostavno radi pokazivanja. Zaista, ovo je veliki slogan da se unapređuje učenje islama sa iskrenošću ali to nije naš jedini cilj. Huzur je rekao da su naši ciljevi veoma široki. Slično tome, sažaljenje prema stvaranju nije sve; ako spominjanje Boga nedostaje usrcima onda to nije ni od kakve koristi.

Hazreti Musleh Maud r.a. je napisao kad je pročitao ovaj članak (o predloženom motu) sjetio seiznošenja jevreja koji je rekao hazreti Omeru r.a. u toku razgovora da je osjećao veliku zavist i ljubomoru prema muslimanima. Hazreti Omer r.a. je pitao šta je izazvalo ovu zavist. Jevrej je rekao da je bio zavidan što islam ima jedinstvenu odliku u tome da ne postoji ništa na svijetu što nije uključeno u islamske naredbe, i da se to nije nalazilo u Časnom Kur’anu. On ima sve od ličnih stvari do stvari međunarodnog značaja i njihovo rješavanje. I da je ovo to što je  stvorilo zavist.

Ako ovo imamo u vidu, posve je očito da u islamu nije ispravno izabrati bilo koju jednu stvar kao moto. Nema sumnje: ‘…nadmećite se jedan s drugim u dobrim djelima…’ (2:149) je prefinjen moto i slično tome je ‘Ja ću dati prednost vjeri nad svjetovnim stvarima’ također prefinjem moto, na njega se također odnosi kad se kaže u Časnom Kur’anu: ‘Ali vi dajete prednost životu ovog svijeta, a Ahiret je bolji i trajniji.’ (87:17-18) Ovi ajeti se često uče u toku džume namaza i bezbroj je drugih učenja u Časnom Kur’anu. Nema nijednog učenja u Časnom Kur’anu koje se ne bi moglo uzeti za moto; na šta god pogledamo skreće naše srce ka tome.

Poslije ovog uvoda hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da mi učimo iz Časnog Kur’ana da je vrijeme dolaska Časnog Poslanika s.a.v.s. bilo slika Kur’anskog ajeta: ‘Nered (pokvarenost) je zavladao kopnom i morem…’ (30:42). U to vrijeme je prevladavala svaka vrsta pokvarenosti. Obećani Mesija a.s. je bio (sjena/odraz) Časnog Poslanika s.a.v.s., zbog toga je njegovo vrijeme također bilo (vrijeme) Časnog Poslanika s.a.v.s. I mi vidimo da je u ovo doba svaka vrsta kvarenjadostigla svoju visinu. Prema tome, danas je potrebna religija, potrebne su sve vrste morala kao što je potrebno i sve svjetovno dobro i napredak. Kako je vjera napustila srca ljudi tako su i visoki morali i istinski vjerski napredak prestali. Jer ono što je poznato kao napredak u ovo vrijeme zapravo je  pokazivanje sebičnosti bilo to na ličnom ili međunarodnom nivou. Napredak sada samo znači lični interesi, to se ne može nazvati napretkom za svijet jer samo jedan dio svijeta se koristi od toga dok je drugi dio  podjarmljen, bila to politička podjarmljenost ili finansijska. U jednoj ili drugoj formi jedan dio svijeta je podjarmljen i za njih nema napretka a oni koji napreduju imaju određene interese koje označavaju napretkom.

Reći da se taj i taj ajet Časnog Kur’ana treba uzeti za moto a taj i taj ajet ne treba nije ispravno. Svaki ajet Časnog Kur’ana treba biti naš moto kao što zaista i jeste. Naš moto je cijeli Časni Kur’an, međutim, ako se traži drugi moto, hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da ga je Bog odredio kroz Časnog Poslanika s.a.v.s. a to je: La ilaha Illallah Muhammadar Rasulullah (Niko nije vrijedan obožavanja osim Allah i Muhammed je njegov Poslanik). Ovo je suština cijelog Časnog Kur’ana i činjenica je da su sva učenja i svi visoki ciljevi oni kako su ocijenjeni  Božijom Jedinstvenošću. Slično tome uzajamna povezanost ljudi i čovjekove veze s Bogom također dolaze pod Božiju Jedinstvenost i Božija Jedinstvenost ne može biti učinjena očitom bez pomoći Časnog Poslanika s.a.v.s. i iz ovog razloga poslije La ilaha illallah slijedi Muhammada rasulullah. Onaj ko je vrijedan obožavanja ili Bog može se samo spoznati kroz pomoć Časnog Poslanika s.a.v.s. To jest, jedini on je sredstvo kroz koje se može spoznati istinski Bog i kad se traži pomoć od Časnog Poslanika s.a.v.s. onda osoba vidi očitim predmet La ilaha illallah svuda (u Kur’anu) od sure Al Fatiha do sure An Nas. Zaista je to bila blagoslovljena ličnost Časnog Poslanika s.a.v.s. koji je utemeljio istinsku Božiju Jedinstvenost u svijetu jer su neki raniji ljudi uzeli Ezra kao Božijeg sina dok su neki uzeli Isaa (Isusa) za Božijeg sina a drugi su opet obožavali meleke (anđele). Časni Poslanik s.a.v.s. je bio taj koji je uklonio svu iskvarenost i on je bio taj koji je uzdignut od Boga  da utemelji Božiju Jedinstvenost, i Božijom milošću kroz njega je ona bila utemeljena. Zaista je moto La ilaha illallah koji mi uzvikujemo s našim azanom i kad osoba dolazi u islam on javno ispovijeda La ilaha ilallah jer je ovo to što islam istinski jeste.

Kad neko postaje duhovno slab to je zato što je izgubio uvid o La ilaha illallah jer ako neko uvijek ima u vidu La ilaha illallah spašen je od duhovnih slabosti. Cilj nije da jednostavno riječima izrazimo La ilaha illallah kao što mnogi ljudi čine, čak i ako govore laži oni to čine jednostavnim izgovaranjem La ilaha illallah dok se jasnim izgovaranjem La ilaha illallah dovodi u središte pažnje Božija veličanstvenost, i strah od Njega, i svi Njegovi atributi. I kao što je ranije spomenuto stvarnost La ilaha illallah je samo pokazana kroz Časnog Poslanika s.a.v.s. Ukoliko osoba nije  potpuno predana Časnom Poslaniku s.a.v.s. ne može potpuno shvatiti savršenu Božiju Jedinstvenost niti može razumjeti njegovu detaljnu manifestaciju, koja je Časni Kur’an. Oni koji  ne razumiju Božiju Jedinstvenost time što su predani Časnom Poslaniku s.a.v.s. ostaju upleteni u širku (pripisivanju drugova Allahu) uprkos tome što su inteligentni.

Ustranu nemuslimane, ogroman broj muslimana su svoje duhovne vođe i askete učinili svojim bogovima. Dok optužuju Ahmadi muslimane da, Bože sačuvaj, čine bogohuljenje protiv Časnog Poslanika s.a.v.s. i da su tako isključeni iz islama, u stvarnosti su ovi ljudi  ti koji nisu razumjeli položaj Časnog Poslanika s.a.v.s. i kao rezultat su udaljeni od Božije Jedinstvenosti.

U ovo doba istinsko duboko shvatanje o Božijoj Jedinstvenosti bilo je dato Obećanom Mesiji a.s. koje mu je podareno zbog njegove potpune predanosti Časnom Poslaniku s.a.v.s. Oni koje svijet naziva kafirima (nevjernicima) su istinski nosioci bajraka Božije Jedinstvenosti. Kroz njegovu potpunu predanost Časnom Poslaniku s.a.v.s. Obećani Mesija a.s. je ustanovio da je hazreti Isa a.s. (Isus) umro prirodnom smrću i da je širk smatrati ga živim. Hiljade učenjaka i pravnika prije njega su pripisivali Božije atribute hazreti Isau a.s. (Isusu) na primjer da je živ na nebu, da je oživljavao ljude iz smrtii da je imao znanje o nevidljivom. Međutim, zbog Obećanog Mesije a.s. danas nijedan Ahmadi musliman – odrastao ili dijete ne može se držati ove vjere. Slično tome tu su mnoge druge stvari o kojima nas je Obećani Mesija a.s. obavijestio kroz svoju potpunu predanost Časnom Poslaniku s.a.v.s., upijanjem njegovog svjetla i uklonio širk od nas.

Obećani Mesija a.s. je bio jedini koji je ljudima u ovo doba pokazao manifestaciju La ilaha illallah i jedino ovo je suština islama i što svaka osoba treba prihvatiti koja vjeruje u Božiju Jedinstvenost. Ostalo su sve detalji koji su drugačiji za drugačije ljude, baš kao što je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao nekim ljudima da je velika vrlina da služe svojim roditeljima, dok je drugima rekao da je velika vrlina džihad na Božijem putu a opet drugima je rekao da je velika vrlina obavljanje tahadžud namaza, skrećući tako pažnju svakog pojedinca da uklone svoje osnovne slabosti ali ovo nije značilo da nisu trebali prakticirati druge vrline.

Treba zapamtiti da su sve naredbe Kur’ana izvanredne i po sebi korisne ali La ilaha illallah je dominanatna nad njima svima. Ovo je stvarni moto koji trebamo imati u vidu cijelo vrijeme i trebamo se zamisliti nad Božijom Jedinstvenošću i njenom utemeljivanju. Božija Jedinstvenost ne znači jednostavno da osoba nije idolopoklonik ili ne smatra neku osobu da je živa kao što je Bog živ ili pripisuje osobu ravnu Bogu, zapravo Božija Jedinstvenost ima vezu sa svemu u svijetu. Časni Poslanik s.a.v.s. je ispovijedao Božiju Jedinstvenost u vrijeme kad je išao spavati i u toku uzimanja abdesta. Kad god se čovjek oslanja na neka svjetovna sredstva on čini širk i njegova tvrdnja da je vjernik u Božiju Jedinstvenost je negirana zato što Božija Jedinstvenost čini nužnim (zahtijeva) da se čovjek oslanja samo na Boga. Samo značenje Božije Jedinstvenosti je da čovjek diže pogled samo prema Jednom Bogu u svemu, bilo to duhovno ili svjetovno. Nema sumnje da su sve dobre fraze dobar moto, ali s ciljem da čovjek bude savršen vjernik u Božiju Jedinstvenost neophodno je da za njega sve osim Boga bude nevažno. Prema tome stvarni moto je La ilaha illallah Muhammada rasulullah u kojem su sve vrline i on također daje rješavanje bilo kojeg problema u razumijevanju Božije Jedinstvenosti. Blagoslovljeni primjer Časnog Poslanika s.a.v.s. je pred nama da ukloni bilo koje probleme i hazreti Ajša r.a. je objasnila njegov blagoslovljeni primjer kao utjelovljenje Kur’ana. Ova fraza zaokružuje visok nivo Božije Jedinstvenosti, utemeljuje visok nivo praktikovanja naredbi Kur’ana i također ističe detalje ovih naredbi. Tako,  ko god razumije Časnog Poslanika s.a.v.s., razumije Boga i razumije sve, zato što je širk u korijenu svih bolesti, nemara i grijeha.

Kroz pridržavanje Božije Jedinstvenosti u čovjeka budu usađeni visok moral, znanje, kultura, politika i izvanrednost u drugim  vještinama zato što je Božije svjetlo protuotrov svim bolestima. Prema tome, naš moto kojeg je Bog odredio je La ilaha illallah (Niko nije vrijedan obožavanja osim Allah) ostalo su detalji koji mogu biti korisni kao savjet. Deđal je u ovo doba očit u punoj snazi i njegov cilj je da dadnemo prednost svjetovnim stvarima nad vjerom, i zato je naš zadatak da u odgovoru uzvikujemo slogan davanja prednosti vjeri nad svjetovnim stvarima. Zato je Obećani Mesija a.s. uključio ovaj uslov u svoje uvjete bai’ata i to znači da ćemo se držati učenja vjere i pokazivati lijepo lice islama u odgovoru na prigovore svakog protivnika i da ćemo činiti sve ovo s ciljem da podržavamo La ilaha illallah Muhammada rasulullah. Mi smo dali zavjet bai’ata Obećanog Mesije a.s. u ovo doba radi postizanja ove svrhe.

Objava Obećanog Mesije a.s. kaže: ‘Držite se čvrsto Jedinstvenosti, držite se čvrsto Jedinstvenosti, o sinovi Perzije.’ (Tadhkirah, str. 64, izdanje 2009.) Sinovi Perzije ne znači ili ne označava samo njegovu porodicu, zapravo cijeli Džemat spada pod to u duhovnim terminima i tako je ova naredba za cijeli Džemat. Stvar je principa da se u vrijeme teškoće čovjek drži za nešto posebno. Rečeno je ovdje da se u vrijeme teškoća držimo Božije Jedinstvenosti koja nosi sve. Dužnost je našeg Džemata da uvijek čuva u vidu moto La ilaha illallah. Danas se širk i ateizam brzo šire i mi ne možemo ukrasiti svoj život na ovom svijetu i na Ahiretu ograničavajući sebe na jedan moto. Mi također ne možemo napustiti svoj ibadet i namaz u samouvjerenju da služimo ljudima. Ko god ovo radi nema ništa sa Obećanim Mesijom. Mi trebamo uvijek imati stvarni cilj i moto u vidu tako da možemo biti primaoci svjetovnih kao i duhovnih blagoslova. Da nas Allah osposobi da ovo razumijemo!

Zatim je Huzur najavio da će poslije džume namaza klanjati dženazu za Sadik Akbar Rahman sahiba, sina Faizur Rahman sahiba. On je umro poslije duge bolesti od raka, 7. maja 2014. , sa 40 godina. Iako nije služio Džemat kao vršioc dužnosti bio je uvijek vrlooduševljen radnik. Imao je snažnu vezu sa halifatom i veliko vjerovanje u Boga i ibadet. Svoju dugogodišnju bolest je podnio s velikim strpljenjem. Da mu Allah podari visok položaj u Džennetu. Da Allah podari čvrstinu njegovoj majci i hudovici! On je iza sebe ostavio malo dijete. Da Allah bude njihov Pomagač i Zaštitnik!