Hutbe 2014.

Hutba 27. juni 2014. – Maulvi Abdul Wahab Adam – primjereni Ahmadi musliman


Hutba, 27. juni 2014.

Kratki sadržaj hudbe koju je održao Hazreti Mirza Masroor Ahmad ajadahulahtalahbi nasre hil aziz,
Halifatul Mesih V, poglavar Ahmadijamuslimanske zajednice.

Hutba je dostupna u audio, video i tekstualnom formatu.

VideoAudioTekst

Današnja hutba koju je održao hazreti Halifatul Mesih bila je odavanje poštovanja rahmetli maulvi Abdul Wahab Adam sahibu.

Huzur je rekao da je Obećani Mesija a.s. primio objavu: ‘Ljudi koje ćemo Mi upraviti objavom s neba će ti pomagati.’ (Tadhkirah, str. 850, izdanje 2009.) čak prije svoje tvrdnje i primio ju je mnogo puta. Kasnije, u 1907. godini uz ovu objavu je bilo: ‘…Oni će ti dolaziti sa svakog udaljenog puta.’ (Tadhkirah, str. 975, izdanje 2009.). Ova objava se ispunila s velikom slavom u toku života Obećanog Mesije a.s. kao i u pogledu halifata osnovanog poslije njega i kroz njega. Ovi ljudi nisu samo pojedinci naklonjeni Džematu, zapravo oni posvećuju svoje živote putu ove misije s velikom gorivošću i iskrenošću i tako postaju izvanredni pomagači Obećanog Mesije i također su pomagači halife.

Neki od ovih ljudi došli su iz dalekih zemalja da nauče o vjeri i odnijeli su to natrag svojim zemljacima.Oni su došli negdje u 1960-tim i 1970-tim godinama kad je dopisivanje s njihovom domovinom moglo trajati do šest mjeseci. Pa ipak, oni su došli sa velikom odlušnošću i savršenim uvjerenjem da svoje živote posvete da služe vjeri i bili su uvijek spremni da učine svaku žrtvu za misiju Obećanog Mesije a.s. Ovo je svjedočenje istinitosti Obećanog Mesije kao i halifata Ahmadija. Takvi ljudi su pobožne prirode i na njima je Božija milost i to čini da sjajesjajno kao zvijezde. Jedan takav iskreni i predani pojedinac bio je poštovani Abdul Wahab Adam sahib.

On je iz daleke zemlje došao u ono vrijeme u Rabvu da traži znanje o vjeri i postao izvanredan pomagač halifata. On je došao u Rabvu dok se još gradila i komunikacija s Afrikom je trajala vrlo dugo. On je radio prema svakom pokretu halife vremena i prihvatao svaku naredbu, veliku ili malu, i bio je duboko zabrinut da čak ispuni svaku želju halife vremena. Huzur je radio s njim osam godina u Gani i uvidio da je takav i također da je ostao takav kad je Huzur postao Halifatul Mesih.

Huzur je rekao da je poznato da je Wahab sahib nedavno umro. Bio je u VB zadnju godinu dana i nedavno se vratio kući krajem februara. Njegovo služenje Džematu trajalo je preko pedeset godina. Huzur je rekao da se njegova ličnost i odanost ne mogu iskazati u nekoliko riječi ali da će Huzur predstaviti nekoliko aspekata njegove ličnosti.

Ahmadijat je došao u Wahab sahibovu porodicu kroz njegove roditelje i on je rođen Ahmadi. Duboka želja njegovog oca je bila da mu sin postane Ahmadi misonar i premda je umro dok je Wahab sahib bio vrlo mlad, njegova majka je osigurala da ispuni želju njegovog oca i poslala ga je u Rabvu skupa sa Basharat Rasheed sahibom. Wahab sahib je rođen u oblasti Adansi, Gana, 1938. godine i rano obrazovanje je primio lokalno. Poslan je u višu školu ‘Đamija’ u Rabvu 1952. i 1960. gdje je stekao Shahid diplomu. Vratio se kući u Ganu i tamo služio do 1969. Onda je postao direktor ‘Đamije’ u Gani. U to vrijeme kuće su bile male, napravljene od blata bez kupatila. Sa strane kuće bi stajala hasura (ponjava od slame) da se napravi privatni kutak za kupanje. 1971. godini je bio određen za zamjenika imama Fazl džamije u Londonu.  1975. bio je određen za Amira i misonara na dužnosti u Gani, i na tom položaju je služio trideset devet godina.

Wahab sahib je poslan u Pakistan kao mladić na obuku u školi ‘Đamija’, Rabva, skupa sa Saleh sahibom da se u Gani uveća broj učitelja rođenih tamo. Oni su obojica radili vrlo vrijedno. Saleh sahib se razbolio 1957. i poslan je natrag kući gdje je nažalost umro 1958. sa 19 godina. Za to vrijeme Wahab sahib je nastavio sa studijem i vratio se kući kao misionar. Ovo je nadahnulo mnoge druge mlade Ganijce da postanu misionari I kasnije je u Gani otvorena škola ‘Đamija’ koja je sada stekla status internacionalne ‘Đamije’ i mladići iz cijele Afrike idu tamo da steknu Shahid diplomu.

Wahab sahib bi govorio da u prvim danima nije bilo struje u Rabvi i da se tekuća voda morala donositi izvan naselja. Krov zgrade hostela bio je napravljen od čerpiča (nepečene cigle) i curio bi kad je padala kiša. Wahab sahib se šalio da su ponekad njihovi koferi plivali u kišnici. On je također prenio da je kao student smatrao studiranje logike i prava na urdu vrlo teškim. Jedanput se približavao ispit i on je bio jako zabrinut i s prijateljem je otišao da vidi maulana Rajiki sahiba da traži dove. Maulana Rajiki je podigao ruke da uči dovu i tražio od njih da mu se pridruže. Nakon što je završio s dovom maulana Rajiki im je rekao da je, dok je učio dovu, imao viziju i video kako je Obećani Mesija stavio svoju blagoslovljenu ruku na glave obojice ovih studenata. On je ovo protumačio da znači da će biti uspješni s blagoslovima Obećanog Mesije. Čudom je Wahab sahib bio prvi u svom razredu.

Wahab sahib je primio mnoge počasti, među njima su bile slijedeće: bio je prvi Afrikanac centralni misionar iz Gane. Bio je prvi Amir i misionar na dužnosti Gane. Bio je prvi Afrikanac Ahmadi koji je imao čast da postane Amir Mukami Rabva u predstavljanju halife vremena. On je bio prvi Afrikanac centralni misionar koji je bio u stanju da služi u Evropi. Također je bio u stanju da kao predstavnik Centra obiđe nekoliko zemalja kao što su: Kanada, Njemačka, Benin, Mali, Obala slonovače, Nigerija, Burkina Faso, Liberija, Siera Leone I Jamajka.

Osnovao je fondaciju na ime svoje majke koja pomaže siromašnim. Džemat Gane je napravio ogroman napredak dok je on bio Amir. Tamo je više od četiri stotine škola u Gani kojima upravlja Džemat, sedam bolnica i dvije homeopatik klinike. Wahab sahib je uredio da se velika oglasna ploča sa slikom Obećanog Mesije a.s. postavi na dva autoputa u Gani sa porukom da je očekivani Mesija došao!

Wahab sahib je također primio mnoga svjetovna priznanja i počasti: Na međureligijskom i internacionalnoj federaciji za svjetski mir u Koreji, SAD su mu dale odlikovanje ambasadora za mir zbog njegovog nesebičnog služenja miru. Vlada Gane ga je odlikovala posebnom nacionalnom nagradom pripadnika svijetskog reda u priznavanju njegovog rada u obrazovanju, zdravlju, agrokulturi i nacionalnom miru.2007. mu je Univerzitet Cape Cost, Gana uručio diplomu počasnog doktorata.

Druge odgovonosti koje je imao Wahab sahib su bile: bio je član Centra za demokratski razvoj u Gani. Bio je zamjenik predsjedavajućeg Inicijative cjelovitosti Gane. Bio je član vijeća Nacionalnog mira. Bio je suosnivač i nacionalni predsjenik Vijeća za religije i član Nacionalnog odbora izmirenja.

U toku teških vremena s kojima se Džemat suočio u Pakistanu 1974. Wahab sahib je radio dan i noć sa imamom Fazl džamije i prenosio je informacije štampi i medijima. Određen je za zamjenika urednika magazine Muslim Herald 1973. gdje je započeo dva nova članka pod nazivom: ‘Londonski dnevnik’ i ‘Pitanja i odgovori’.

Zamjenik predsjednika Gane Amissah-Arthur je odao veliko poštovanje Wahab sahibu i rekao da je on bio veličanstveni vođa nacije i da ga nikada neće zaboraviti. Bivši predsjenik Gane John Agyekum Kufuor je rekao da je on bio veliki vjerski i nacionalni vođa. Dr Mustafa Ahmad, član Parlamenta i državni ministar rekao je da je Gana izgubila cijenjenog sina i rekao je da će ga se uvijek sjećati. Nadbiskup u Akri je rekao da je on bio nosioc bajraka služenja ljudima. Biskup metodističke crkve je rekao da je miroljubivi čovjek otišao Bogu. Zamjenik predsjedavajućeg muslimanskog odbora Gane je rekao da je Gana izgubila jedan svoj veliki stup.

Wahab sahibov sin kaže da je njegov otac bio izuzetno iskren i odan halifatu i pisao je halifi vremena čak i o vrlo maloj stvari. Sedmicu prije smrti doktor mu je savjetovao da ode u bolnicu. Wahab sahib je rekao da će prvo tražiti odobrenje od Huzura. 1990. jedan njegov sin je otišao u inostranstvo i prigovarao kako komunikacija s kućom traje vrlo dugo. Wahab sahib mu je rekao o vremenu kad je bio u Rabvi i da je trebalo šest mjeseci da njegova pisma stignu do njegove majke. Bio je izuzetno vrijedna osoba i ponekad bi počinjao raditi poslije fadžr (sabah) namaza i ne bi stao osim radi namaza I jela. Uvijek je pisao Huzuru na urdu jeziku i svojom rukom. Imao je vrlo ugodnu narav i čak je u svojim zadnjim danima, kad su ljudi oko njega znali da se njegovo zdravlje pogoršava, uvijek govorio da se osjeća bolje nego prije. Neki ljudi su mislili da možda Wahab sahib ne zna prirodu svoje bolesti-rak na pankreasu, međutim, on je vrlo dobro znao ali je molio Boga da mu ili podari ozdravljenje ili da nešto drugo ima određeno za njega. Kad je otišao u Njemačku i data mu je dijagnoza, on se nasmijao i rekao da on ima Boga i Halifu vremena kojem piše za dove. Ako je njegova smrt određena, da je bio zadovoljan s tim.

Wahab sahib je bio izuzetno gostoprimljiv i lično bi služio napitak svojim gostima. Bio je izuzetno sažaljiv. Jedanput mu je došla neka hudovica i tražila pomoć da počne neki posao da stane na svoje noge. Iako je Wahab sahib uopće nije poznavao pomogao joj je da započne svoj posao. Bio je pun ljubavi prema djeci i dijelio bi im čokoladei balone. Huzur je rekao da neki ljudi imaju pogrešno mišljenje o njemu ali  je Wahab sahib rekao da pazi ljude čak lično  podneseći teškoću. Bio je izuzetno odan i poslušan halifatu i tražio je savjet u svakoj stvari i savjetovao drugima da tako čine.

Wahab sahib je bio uzor za ljude. Amir sahib iz Malija kaže da se sjeća vremena koje je proveo u Burkina Faso kad je Wahab sahib tamo živio u maloj kućici od blata. Džemat Burkina Faso je osnovan 1986. njegovim nastojanjima. Kad su ljudi na biciklima iz Burkina Faso stigli na svoje odredište Tamale u toku svečanosti obilježavanja stogodišnjice halifata, Wahab sahib je putovao dvije do tri stotine milja da ih dočeka.

Kad je podignuto pitanje o obavljanju hadža Wahab sahib je rekao da je on već obavio hadž. Objasnio je da je u vrijeme hazreti Halifatul Mesiha III r.a. odlučio da ide na hadž ali je naišao na protivljenje i nije mu data viza. Kad je ovo spomenuo Halifatul Mesihu, on je šutio i onda rekao da mu je Bog pokazao u viziji kako Wahab sahib obilazi oko Kabe i da sedamdeset hiljada ljudi obavljaju hadž s njim.

Nepokolebljivost je bila velika vrlina Wahab sahiba. Njegov zet je bio ubijen u SAD kad su mu razbojnici oduzeli život. Tog dana kad se ovo dogodilo bio je godišnji program ‘Đamije’(fakultet) Gana. Wahab sahibu je data ova strašna vijest o njegovoj mladoj kćeri sa troje djece a on je ipak tri i po sata ostao prisustvovati ovom programu ‘Đamije’ i tek kasnije rekao drugima o tragičnim vijestima da je njegova kći sada hudovica.

Jedan prijatelj Rus kaže kako je otišao na Đelsu u Ganu 2008. i Wahab sahib ga je pozvao svojoj kući i pozdravio ga na tako topao način da je ovaj gost zaboravio sav svoj umor od dugog putovanja. On je rekao da mu se jako dopalo da je Wahab sahib ispitivao o predsjedniku zemlje i pratiocu na upravo isti način. Drugi put je dao svoju sedžadu gostu pošto ovaj nije mogao naći sedžade i narednog dana došao sa dvije sedžade i dao mu ih na poklon.

Majid sahib kaže kako je Wahab sahib bio potpuno odan halifatu. Prošle godine je došao u kancelariju poslije podne gdje su drugi ručali i njemu je ponuđeno da im se pridruži. On je odbio govoreći da odmah mora telefonirati u Ganu da prenese naredbe halife i da će jesti kasnije. On je bio tako ponizan da bi ustao kad bi Majid sahib dolazio u kancelariju govoreći da to čini iz poštovanja prema svom nadređenom. Jedanaput dok je ručao u kancelariji, Majid sahib je smatrao da je hrana bila preslana. Wahab sahib mu je donio svoju hranu iz gostinjske sobe jer ona nije bila tako slana.

Wahab sahib je podučavao ljude pravilima pristojnosti pisanja halifi vremena i savjetovao ih da ne koriste bijeli lak za ispravljanje ako naprave grešku jer nije učtivost prema halifi da mu šalju takvo pismo nego da pismo ponovo napišu. Wahab sahib nije odgađao poslove i uvijek je završavao ono što počne i druge je u tome ohrabrivao. Jedanput je trebao putovati dvije ili tri stotine kilometara izuzetno lošim prašnjavim putem na neki program Džemata. Kad je stigao na odredište saznao je da je program odgođen. Bio mu je poslan telegram ali nije stigao do polaska. Wahab sahib na ovo nije izrazio nikakvu osudu.

Mnogi koji su posvetili život služenju vjeri pišu da u ranim danima, kad je bilo oskudica mlijeka za njihovu malu djecu, Wahab sahib bi odmah uredio nabavku mlijeka. Jedanput je u Rabvi sreo nekog čovjeka kojeg su mu predstavili. Kad je ova osoba objasnila čiji je sin Wahab sahib je ustao i zagrlio ga govoreći da je on sin njegovog učitelja. Halid sahib iz Ruskog odjeljenja piše kad je došao iz Rusije i sreo se sa Wahab sahibom on mu je rekao: ‘Ti si vrlo sretna osoba.’ Objasnio je da je Obećani Mesija a.s. predskazao da će se Džemat raširiti u Rusiji i da je Halid sahib sretan  da bude dio ovog blagoslovljenog procesa. Jedanput je Wahab sahibova slika bila na prvoj stranici novina u Gani i objašnjeno je da mu je data istaknutost u svjetlu njegovih napora na stvaranju mira prije izbora u Gani. Shamshad sahib misionar SAD piše da je, kad je služio u Gani bio premješten u Siera Leone. Amir sahib je otišao Wahab sahibu i tražio da Shamshad sahib ne bude premješten. Wahab sahib mu jedao savjet o radu upravnog Sistema Džemata i rekao da je na vrhu naš halifa vremena koji želi da Džemat napreduje u cijelom svijetu i da zaista halifa vremena zna gdje je Shamshad sahib potreban i da je zato premješten.

Mubarak Siddiki sahib prenosi smiješan događaj kad je Wahab sahib putovao u njegovom taksiju i nije poznavao Mubarak sahiba koji se sa njim šalio i pitao ga zašto želi da ide u Ahmadija džamiju. Neupoznat, Wahab sahib je počeo govoriti Mubarak sahibu o Ahmadijatu dok je Mubarak sahib nastavio sa svojom šalom. Kad su stigli do džamije on je držao Mubarak sahiba za ruku i tražio da pođe s njim i sam vidi džamiju. Tada je Mubarak sahib objasnio sve i rekao mu da je on zapravi Ahmadi musliman i veliki ljubitelj Wahab sahiba. Wahab sahib se smijao na ovu šalu i rekao da bi Mubarak sahiba uvukao u džamiju da nije objasnio ko je.

Ata ul Mujeeb sahib piše kad je jednaput hazreti Halifatul Mesih III r.a. otišao u Islamabad i bio izvan grada odredio je Wahab sahiba za Amira mukami i maulana Abdul Atta odredio kao zamjenika Amira. On je ovo uradio da dokaže stvar. Naime, možda su se neki ljudi pitali zašto tako sposoban Ganijac nije određen za Amira Gane a halifa vremena je želio da ukaže da on nije samo određen za Amira Gane nego je on bio određen za Amira mukami Rabva! Sigurno je Wahab sahib usadio poštovanje prema halifatu u srca Ahmadi muslimana Gane.

Dok je Wahab sahib nedavno boravio u VB, Džemat Gane je bio odlučio da ne održi svoju Đelsu govoreći da organizacija nije dobra. Huzur je bio nezadovoljan ovim i rekao je Wahab sahibu kako ljudi Gane imaju strane misli dok je on ovdje. Wahab sahib je bio vrlo tužan zbog ovoga i telefonirao je Ganu i govorio s njima mirno i savjetovao ih. Bilal sahib piše kako je ovo bio jedini put da je ikada vidio Wahab sahiba ozbiljnog i zabrinutog. Ovo je bilo zbog njegove ljubavi prema halifatu. Po povratku je cijela Amila Gane napisala pisma izvinjenja Huzuru i održali su Đelsu koja je bila uspješnija nego ikada. Zaista, ovo je bilo zbog njegoveposlušnosti halifatu.

Jedanput je Wahab sahib imao odmor ali mu je hazreti Halifatul Mesih III r.a. rekao da ne ide i poslao ga na posao u sela. Wahab sahib je rekao da je korisno iskustvo koje je stekao iz ovoga učinilo da uvidi mudrost iza odluke halife vremena.

Dok je bio ovdje u VB njegov se televizor pokvario na dan kad je trebao gledati neki važan prijenos iz Gane i on je o ovome izvijestio Huzura. Tražio je od Salim Hak sahiba da popravi televizor. Salim sahib mu je rekao da on to ne može popraviti ali da njegova djeca mogu. Njegova su djeca popravila televizor i Wahab sahib je bio radostan, dao im je čokolade i rekao da su ovo vojnici Mesije i da će biti povod napretka Džemata.

Huzur je rekao da je on također živio u Gani i također je boravio u kući Wahab sahiba. On je pazio na male stvari kao što je Pakistanska hrana za goste iz Pakistana, ne samo za Huzura nego sve Pakistanske goste. Njegova vrlina koju je Huzur opazio je obavljanje navafil namaza i tahadžuda. Jedanput je putovao s velike daljine i uveče stigao u Tamale. Večerao je oko pola dvanaest uveče i otišao na spavanje u pola noći. Huzur kaže da se probudio oko pola jedan noću kad je vidio Wahab sahiba u dvorištu džamije kako klanja navafil namaz s velikom poniznošću i krotkošću. Jedva da je spavao pola sata ili tu negdje.

Huzur je rekao da je jedanput u Tamaleu misionar razgovarao neuljudno i bez poštovanja s Wahab sahibom pred neahmadi ljudima. Wahab sahib je samo reagovao tako što mu jena urdu jeziku rekao da barem vodi brigu pred neahmadi ljudima. Huzur je bio ljut zbog vladanja ovog misionara i prekorio ga ali je Wahab sahib samo bio zabrinut za čast Džemata. Ovaj misionar je otišao u Rabvu i razriješen svog obećanja da služi vjeri ali Huzur kaže da je bio iznenađen kad je vidio nepokolebljivost Wahab sahiba.

Wahab sahib nije imao nikakve svjetovne pohlepe. U ranim danima Džemat je dao komade zemlje radnicima po sniženoj cijeni. Prošle godine Wahab sahib je pisao Huzuru i rekao da želi dati Džematu svoj komad zemlje, možda zato što je Džemat ovdje trošio na njegovo liječenje. To je bilo imanje vrijedno 250.000 rupija koje je on dao Džematu.

Wahab sahibu je iskazana velika čast od strane vlade Gane. Njegova pogrebna povorka je bila u zgradi Parlamenta gdje su predsjednik, zamjenik predsjednika i drugi ministri izrazili svoje mišljenje i Wahab sahibu je data cjelovita državna počast. Vjerske vođe su mu također odale poštovanje. Naš direktor ‘Đamije’ (fakultet)govorio je o islamskoj filozofiji života i smrti i Wahab sahib je sahranjen u Moosi groblju u Gani s punom počasti. Televizija Gane je dala prenos ovoga.

Wahab sahib iza sebe ostavlja svoju hudovicu, četiri sina i tri kćeri. Da ih Allah sve čuva pod Svojom zaštitom idrži ih vezane sa halifatom i Džematom, I da im podari čvrstinu. Da Allah uzdigne položaj Wahab sahiba i dadne mu mir blizu Svojih miljenika.

Huzur je rekao da će poslije džume klanjati dženazu u odsustvu za Wahab sahiba.